Poslovni broj: UsI-341/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja F. R. iz Z., OIB:..., kojega zastupa opunomoćenik mr. sc. D. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Z., radi oduzimanja vozačke dozvole, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 24. prosinca 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-19-22/5-UP/I-2848/2020 od 12. siječnja 2021. godine.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 10. veljače 2021. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-19- 22/5-UP/I-2848/2020 od 12. siječnja 2021. godine, kojim se točkom 1. izreke tužitelju oduzima vozačka dozvola serijskog broja ... s rokom važenja do 19. svibnja 2021. godine, s time da prema točki 2. izreke žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj podnosi ovu tužbu u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16. i 29/17., u daljnjem tekstu: ZUS), osporavajući predmetno rješenje iz razloga predviđenih odredbom članka 3 stavka 1. točke 1. i 2. ZUS-a. Naime, tužitelj nikada nije zaprimio, a osobito nije osobno preuzeo poziv radi davanja izjave na zapisnik, kako to netočno navodi tuženik. Isti skreće pozornost na datum koji je naznačen na dostavnici predmetnog poziva radi davanja izjave na zapisnik, a na kojoj je nesporno naznačen datum 9. rujna 2020. godine, iako, tužitelj opreza radi ističe, niti tada tužitelj nije zaprimio predmetni poziv. Međutim, tuženik potpuno jednosmjerno i proizvoljno, te bez ikakvog dokaza navodi u osporavanom rješenju kako je tužitelj poziv radi davanje izjave na zapisnik osobno preuzeo dana 19. studenog 2020. godine. Takvo netočno, neutemeljeno, te nadasve kontradiktorno obrazloženje tuženika dovodi u pitanje temeljem kojih dokaza i činjenica tuženik dolazi do takvog zaključka, te kojim se to razlozima nadležno tijelo, odnosno tuženik, vodilo prilikom donošenja istog. Tužitelj još jednom ističe, kako navedeni poziv radi davanja izjave na zapisnik nikada nije osobno preuzeo. Na taj način tuženik uopće ne obrazlaže temeljem kojeg to činjeničnog supstrata dolazi do takvog zaključka, već u obrazloženju osporavanog rješenja slučajno ili namjerno, propušta povezati činjenice i okolnosti s odgovarajućim zakonodavnim odredbama. Nadalje, a slijedom prednje navedenog, tužitelj skreće pozornost i upućuje na odredbu članka 222.a ZSPC-a, kojom je propisano da osoba iz članka 222. istog Zakona, za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, ne mora podnijeti zahtjev za produljenje roka važenja vozačke dozvole, a najdulje 30 dana od dana proglašenja prestanka epidemije. Osim toga, odredbom stavka 3. istog članka ZSPC-a propisano je da se radnje u upravnom postupku koje su vozači dužni poduzeti u rokovima propisanim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15, 108/17. i 70/19.) i Pravilnika o vozačkim dozvolama ("Narodne novine", broj: 2/19.), a čiji krajnji rok poduzimanja je bio počevši od 11. ožujka 2020. godine, ili će biti za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, stranke mogu poduzeti najdulje 30 dana od dana proglašenja prestanka epidemije. Uz sve navedeno, tužitelj također smatra bitnim istaknuti da je važno imati u vidu i snažan potres koji je pogodio grad Zagreb dana 22. ožujka 2020. godine, a koji je ostavio znatna oštećenja i na nekretnini tužitelja, slijedom čega je više nego razvidno kako tužitelj radi svih navedenih izvanrednih okolnosti nije bio u mogućnosti postupiti u skladu s odredbama ZSPC-a, te osobno podnijeti zahtjev za izdavanje nove vozačke dozvole. Obzirom na sve gore opisane pogreške i nepotpunosti u utvrđivanju relevantnog činjeničnog stanja i pogrešne zaključke o nepostojanju relevantnih činjenica, te imajući u vidu da je činjenično stanje upućivalo na drugačiju meritornu odluku, u postupanju tuženika se, pored ostvarene i opisane bitne povrede odredaba upravnog postupka, ostvario i razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja. Tužitelj ističe da je tuženik počinio niz postupovnih povreda, koje njegovo rješenje čine nepravilnim i nezakonitim, a neuzimanje u obzir odlučnih činjenica i specifičnosti ovog predmeta, paušalnim i nerazumljivim navođenjem neutemeljenih činjeničnih zaključaka, predstavlja ostvarenje pogrešno i nepotpuno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-19-22/5-UP/I-2848/2020 od 12. siječnja 2021. godine u cijelosti, uz obvezivanje tuženika da nadoknadi tužitelju prouzročeni postupovni trošak, uz dosudu tužitelju i daljnjeg, ovdje specificiranog, postupovnog troška za upravnu tužbu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, tekućom na iznos postupovnog troška od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Isti napominje da je tužitelju u dva navrata slan poziv, 1. rujna 2020. godine i 12. studenog 2020. godine, na koji se nije odazvao. Nadalje, tuženik ističe da se tužitelj pod točkom II. tužbe poziva na odredbe članka 222a. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom je propisano da „...osoba iz članka 222. istog Zakona, za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS- CoV-2, ne mora podnijeti zahtjev za produljenje roka važenja vozačke dozvole...". Kako se u ovom slučaju ne radi o produljenje roka važenja vozačke dozvole, nego o izdavanju nove vozačke dozvole sukladno utvrđenom ograničenju, tuženik smatra da tužitelj nema osnove pozivati se na članak 222a. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 36. stavka 4. istog Zakona.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-19-22/5-UP/I-2848/2020 od 12. siječnja 2021. godine (stranica 7 spisa), poziv tuženika od 1. rujna 2020. godine (stranica 8 spisa), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 16. ožujka 2020. godine, poziv tuženika od 12. studenog 2020. godine, te zaključak tuženika, Broj: 511-19-22/5-UP/I-2848/20 od 24. veljače 2020. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 12. siječnja 2021. godine, kojim se točkom 1. izreke tužitelju oduzima vozačka dozvola serijskog broja …, s rokom važenja do 19. svibnja 2021. godine, s time da prema točki 2. izreke žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Naime, tužitelj je obavio dana 16. ožujka 2020. godine izvanredni nadzorni zdravstveni pregled u zdravstvenoj ustanovi Specijalistička ordinacija medicine rada mr.sc. Z. E. H., u Z., na temelju kojega mu je izdano Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima broj: …, iz kojega proizlazi da je sposoban za upravljanje motornim vozilima AM, B, F, G kategorije uz ograničenje na 1 (jednu) godinu i uz nošenje naočala, (kod 01.01). Tužitelju je putem pošte upućen poziv radi davanja izjave na zapisnik, koji je osobno preuzeo 19. studenog 2020. godine, ali se na isti nije odazvao. Prema odredbi članka 284. stavka 4. Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, policijska uprava, odnosno policijska postaja oduzet će vozačku dozvolu vozaču i instruktoru vožnje za kojeg se izvanrednim zdravstvenim pregledom utvrdi da je ograničeno sposoban i izdat će na njegov zahtjev novu vozačku dozvolu, sukladno utvrđenom ograničenju. Budući da tužitelj do dana donošenja nije postupio u smislu prethodno navedene zakonske odredbe tj. nije podnio zahtjev za izdavanje nove vozačke dozvole sukladno utvrđenom ograničenju, riješeno je kao u točki 1. izreke ovog rješenja.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da u ovom slučaju postoje svi pravni i stvarni razlozi za donošenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-19- 22/5-UP/l-2848/2020 od 12. siječnja 2021. godine, kojim se tužitelju oduzima vozačka dozvola broj: …. Naime, članak 284. stavak 4. ZSPC propisuje da će policijska uprava, odnosno policijska postaja oduzeti vozačku dozvolu vozaču i instruktoru vožnje za kojeg se izvanrednim zdravstvenim pregledom utvrdi da je ograničeno sposoban, te će izdati na njegov zahtjev novu vozačku dozvolu sukladno utvrđenom ograničenju. Pri tome je potrebito uputiti na zaključak tuženika, Broj: 511- 19-22/5-UP/I-2848/20 od 24. veljače 2020. godine, kojim se tužitelj upućuje na izvanredni zdravstveni pregled radi utvrđivanja duševne i tjelesne sposobnosti za upravljanjem vozilima B, F, G, AM kategorije, s time da je isti dužan u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka dostaviti PU zagrebačkoj, uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima. Taj zaključak temelji se na izvješću koje je dostavljeno u PUZ, da je kod tužitelja nastupila promjena zdravstvenog stanja, radi koje nije više sposoban sigurno upravljati motornim vozilom, kao i na članku 231. stavku 6. ZSPC. Nadalje, u tom zaključku se tužitelj, između ostalog, upozorava da ako isti ne postupi po ovom zaključku, da je sukladno članku 231. stavku 10. ZSPC predviđena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kn, dok je člankom 284. stavkom 3. ZSPC predviđeno oduzimanje vozačke dozvole, dok se tom pregledu ne podvrgne. Treba naglasiti da tužitelj nije poštovao određeni rok od 15 dana za dostavu predmetnog uvjerenja, pa je pozvan dana 1. rujna 2020. radi upućivanja na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled. Isti je dostavio dana 15. rujna 2020. godine uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 16. ožujka 2020. godine, prema kojem uvjerenju je tužitelj sposobnost za upravljanje motornim vozilom AM, B, F, G kategorije uz ograničenje na 1 (jednu) godinu i uz nošenje naočala, (kod 01.01). Po dostavi predmetnog uvjerenja tuženik je dana 12. studenog 2020. godine pozvao tužitelja u vezi izdavanja vozačke dozvole sukladno obavljenom izvanrednom nadzornom zdravstvenom pregledu (uz zamolbu donošenja vozačke dozvole), iako članak 284. stavak 4. ZSPC propisuje da će se izdati u ovakvom slučaju nova vozačka dozvola vozaču na njegov zahtjev sukladno utvrđenom ograničenju. Stoga ovakvo utvrđeno činjenično stanje ne upućuje na primjenu članka 222.a ZSPC, koje upućuje na članak 222. istog Zakona i na slučajeve koji se odnose na produljenje vozačke dozvole, a nakon isteka roka važenja od deset godina, i to za upravljanje vozilima AM, A1, A2, A, B, BE, F i G kategorije.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12,152/14. i 29/17.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavak 3. citiranog članka propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano. U Zagrebu, 24. prosinca 2021. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).