Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-663/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L., N., OIB: ..., zastupan po punomoćnici J. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., H. i V. j.t.d., V., protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, OIB: ..., zastupan po punomoćniku I. A., diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 27. Pr-2480/2019-68 od 12. svibnja 2021., u sjednici vijeća 23. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 27. Pr-2480/2019-68 od 12. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. L. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik HP- Hrvatska pošta d.d., Zagreb, da tužitelju M. L., N., OIB: ... Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu br. DP-02/9/2-5967/16 od dana 20.04.2016.

II. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., OIB: ... da tužitelja M. L., N., OIB: ... vrati na posao na radno mjesto prodajni predstavnik u organizacijskoj jedinici divizija pošta, sektor prodaje, Služba regionalne prodaje, područje prodaje 2 na području Karlovačke županije, i omogući mu obavljanje navedenih poslova u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., OIB: ... da tužitelju M. L., N., OIB: ... naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana 30. studenoga 2017. pa do isplate, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 kn, u roku od 8 dana.„

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, s obzirom da se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao niti da je materijalno pravo nepravilno primijenjeno, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet ovog spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelju na neodređeno vrijeme od 08. travnja 2015. temeljem Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2016. te posljedično tome vraćanje tužitelja na poslove radnog mjesta prodajnog predstavnika u organizacijskoj jedinici divizija pošta, sektor prodaje, Služba regionalne prodaje, područje prodaje 2 na području Karlovačke županije.

9. Prije svega valja ukazati kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je otklonio prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika jer je Odluka o otkazu dostavljena tužitelju 2. svibnja 2016., na koju je tužitelj pravodobno dana 16. svibnja 2016. uložio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o otkazu, a obzirom da tuženik nije donio Odluku povodom zahtjeva za zaštitu prava, tužitelju je počeo teći rok za podnošenje tužbe dana 01. lipnja 2016. zbog čega je tužba podnesena preporučenom pošiljkom dana 14. lipnja 2016., podnesena unutar roka predviđenog odredbom tada važećeg čl. 133 st. 2 Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, dalje:ZR).

10. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio i prigovor tužitelja da prije donošenja Odluke o otkazu nije provedeno savjetovanje s radničkim vijećem, jer iz dostavljenog dopisa radničkom vijeću od 08. travnja 2016. proizlazi da je tuženik uputio radničkom vijeću poziv na savjetovanje glede namjere donošenja Odluke o otkazu, navodeći koje povrede obveza iz radnog odnosa se tužitelju stavljaju na teret, te je radničko vijeće pozvano na očitovanje sukladno odredbi čl. 150 ZR-a.

11. Isto tako sud prvog stupnja je otklonio navode žalbe o nezakonitosti pobijane odluke jer nije potpisana od ovlaštene osobe, utvrđujući da je istu potpisala izvršna direktorica Ureda za upravljanje ljudskim resursima M. M. M., a iz uvoda Odluke proizlazi da je to učinila temeljem punomoći br. HP-07/2-10852/13 od 08. svibnja 2013.

12. U odnosu na postojanje opravdanih razloga za otkaz koji se tužitelju stavljaju na teret iz činjeničnog obrazloženja odluke tuženika proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu za radno mjesto prodajni predstavnik u organizacijskoj jedinici divizija pošta, sektor prodaje, Služba regionalne prodaje, područje prodaje 2 na području Karlovačke županije, zbog skrivljenog ponašanja, razloga predviđenih odredbom članka.

13. Tužitelju se pobijanom odlukom tuženika otkazuje ugovor o radu zbog teške povrede radne obveze i to: da u kontaktu s korisnikom ne dostavlja potrebne i potpune informacije, niti ih posjećuje na njihov zahtjev, iako to u svojim navodima prikazuje, odnosno dostavljanje netočnih i nepotpunih podataka u izvješćima, te nepoštivanje rokova za dostavu izvješća, kao i neosnovano izbivanje s posla i na koncu u komunikaciji prema drugim Sektorima, Službama, korisnicima i dr. voditeljicu i nakon usmenih i pisanih upozorenja izbjegava stavljati u kopiju e-maila, što predstavlja grubo kršenje obveza iz radnog odnosa.

14. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je, prije otkazivanja ugovora o radu, tužitelju 2015. izrečena mjera pisanog upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa, a tužitelj ne samo da nije promijenio svoj odnos prema radu, nego je nastavio kršiti obveze iz radnog odnosa, što je dovelo do gubitka povjerenja prema tužitelju kao radniku, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. I prema shvaćanju ovog suda, suprotno navodima žalbe, povrede obveza iz radnog odnosa (skrivljeno ponašanje) koje se tužitelju stavljaju na teret, predstavljaju opravdan razlog za odluku o otkazu na temelju čl. 115. st. 1. al. 3. ZR-a.

16. Prije svega potrebno je istaknuti da kada su ostvareni zakonski uvjeti za valjanost otkaza ugovora o radu i u odnosu na jedan otkazni razlog, druge otkazne razloge nije ni potrebno ispitivati i ocjenjivati u svrhu dopuštenosti takvog otkaza. Stoga ako su u odluci o otkazu navedeni otkazni razlozi, osim onog za koji su ispunjene zakonske pretpostavke, to odluku o otkazu ne čini nezakonitom i otkaz nedopuštenim.

17. No, u konkretnom slučaju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje i više od jednog opravdanog otkaznog razloga za koji su ispunjene zakonske pretpostavke otkazivanja ugovora o radu tužitelja.

18. Tako je sud prvog stupnja u odnosu na prvu povredu koja se tužitelju stavlja na teret, nakon ukidne odluke ovoga suda od 4. srpnja 2019. poslovni broj Gž R-204/2018-2, u nastavku postupka utvrdio da je tužitelj obavljajući poslove prodajnog predstavnika prikazao u planu aktivnosti za dan 18. veljače 2016., kako je obavio posjet trgovačkom društvu F. d.o.o. iz O., a što ne proizlazi iz iskaza na ove okolnosti tijekom postupka saslušane voditeljica nabave ovoga društva A. Š., iako je u izvješću o prijeđenim kilometrima evidentirao posjet navedenom korisniku u O.

19. Iz ispisu priležeće e-mail poruke proizlazi utvrđenim kako je tužitelj naveo da je telefonski kontaktirao s navedenim korisnikom 03.03., 07.03. i 12.03. te je vidljivo da je 17. veljače 2016. poslao potrebne obrasce, a iz tablica dinamike posjeta za veljaču 2016.proizlazi da je upravo 18. veljače u 12:30 sati zabilježen posjet novom korisniku A. Š. Isto tako spisu prileži ispis e-mail poruke od 26. veljače 2016., kojeg je B. K. uputila A. Š., u kojoj poruci ista navodi da se nitko nije najavio za 18. veljače niti ih je posjetio, vezano uz zaključenje ugovora o pružanju poštanskih usluga.

20. U odnosu na sljedeću povredu koja se tužitelju stavlja na teret, a odnosi se na nedostavljanje odnosno neuredno dostavljanje radnih izvješća, u nastavku postupka navodi saslušane svjedokinje S. P., koji opisuju očito međusobno neslaganje između voditeljice B. K. i tužitelja, ukazuju i na činjenicu da su svi djelatnici sukladno uputi nadređene voditeljice ispunjavali dnevna izvješća, iako svjedokinja objašnjava da bi to zapravo bio zadatak tijekom postupka saslušane i djelatnice tuženika M. Č.

21. Međutim, iz iskaza suglasnih kazivanja saslušanih zaposlenika tuženika, svjedokinje B. K. i M. Č. proizlazi kako jedino tužitelj nije dostavljao predmetna izvješća, već se naprotiv oglušio i na molbu u tom pravcu od djelatnice M. Č., što opravdava razloge tuženika kao poslodavca prilikom donošenja pobijane odluke jer se radi o ponašanju kojim se narušava autoritet od strane tuženika postavljenih voditelja, ovlaštenih za organizaciju rada odjela kojeg su voditelji.

22. S druge strane, tužitelj u nastavku postupka nije dokazao da bi i bilo tko drugi od djelatnika postupao na opisani način. Stoga u navedenim činjeničnim okolnostima s pravom prvostupanjski sud utvrđuje kako je jedino tužitelj kasnio s dostavom izvješća, što je razvidno iz dostavljene e-mail poruka i suglasnog kazivanja svjedokinje M. Č. i voditeljice B. K., pa je očigledno kako su rokovi za dostavu izvješća bili realno mogući. Naime, traženje izvješća spada u djelokrug nadređenog djelatnika i tužitelj nema ovlast propitivati opravdanost traženja izvješća koja se tiču njegovog rada, na što s pravom ukazuje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Ovo osobito kada se ima u vidu da iz zapisnika od 29. srpnja 2015. kojeg je tuženik dostavio u spis proizlazi kako je tužitelj na činjenicu kašnjenja u dostavi izvješća upozoren skoro devet mjeseci prije donošenja Odluke o otkazu, odnosno pozvan je na očitovanje u pogledu te okolnosti, što znači da je tužitelj znao da tuženik to percipira kao povredu radne obveze te je imao dovoljno vremena i mogućnosti uskladiti svoje ponašanje s očekivanjima poslodavca.

23. Nadalje, tužitelju se stavlja na teret povreda u vidu dostavljanja netočnih i nepotpunih podataka u izvješćima, pa je tužitelj 2. ožujka 2016. dostavio izvješće o prijeđenim kilometrima, u kojem je u svim stavkama osim jedne upisao "loco", radi čega je zamoljen da izvrši ispravak, te da navede relacije koje je posjetio prema dinamici posjeta. Naime, tužitelj je u tablici dinamike posjeta za dane 03., 08., 18. i 26. veljače zabilježio posjete u K., V., O. i D. R., za što se ne bi trebala evidentirati oznaka "loco".

24. U ponovljenom postupku je nakon ranije ukidne odluke ovoga suda od odlučnog značenja bilo utvrditi je li tužitelj bio upoznat o načinu postupanja koji se odnosi na dodjelu i korištenje službenog vozila, odnosno je li isti bio u protivnosti s aktima tuženika kojima je reguliran način rada zaposlenika i provedbenim uputama od strane tuženika kojima se vodi evidencija o korištenju vozila za koju povredu se tužitelj tereti u odluci o otkazu ugovora o radu.

25. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke tako navodi kako je zadatak nadređenog djelatnika da organizira rad podređenih djelatnika i u tu svrhu ovlašten je tražiti izvješća, specificirati način na koji se pojedina izvješća popunjavaju (primjerice izvješća o prijeđenim kilometrima), a na tužitelju je da ispunjava obveze iz radnog odnosa upravo u skladu s organizacijom koju je ustrojio nadređeni djelatnik. 26. Iz opisanog postupanja tužitelja sud prvog stupnja drži utvrđenim kako isti zanemaruje traženja nadređenog djelatnika u pogledu dostave izvješća ili popunjavanja izvješća u pogledu korištenja službenog vozila, smatrajući da to nije važno, iz čega proizlazi da tužitelj u svojem postupanju kreira vlastita pravila ponašanja zanemarujući upute i naloge nadređenih djelatnika. Tužitelj u svom iskazu navodi da je za bliže lokacije kao što su O. i D. R. naveo oznaku "loco", kao da je boravio u K., iako iz iskaza svjedokinje B. K. proizlazi da je bilo potrebno jasno naznačiti udaljenost i lokaciju koju je tužitelj obišao, a sve je to potrebno radi dostave podataka upravi koja je zadužena za kontrolu troškova poslovanja tuženika.

27. U utvrđenim okolnostima kada je tužitelj postupao na opisani način, unatoč tomu što je upoznat s izričitom uputom voditelja, sukladno kojoj se popunjavaju izvješća na odjelu u kojem je radio tužitelj, a što nije u suprotnosti s odredbom članka 23. st. 13. Pravilnika o dodjeli i korištenju službenih vozila i korištenju privatnih vozila u službene svrhe koji je bio na snazi kod tuženika u promatranom razdoblju, koja sadrži opću odredbu o dužnosti radnika vođenja evidencije o korištenju vozila uz obraz o Izvješću o prijeđenim kilometrima, prema prilogu 5., neosnovani su navodi žalbe kako se ne radi o skrivljenom postupanju koje sadrži elemente povrede radne obveze koje se istom stavlja na teret.

28. Polazeći od naprijed iznesenog, pravilnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda kako je pobijana odluka poslodavca opravdana i dopuštena obzirom na povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret u njihovoj ukupnosti, ali i dovođenje u svezu s ranijim povredama radi kojih je tužitelj upozoravan 2. rujna 2015. Naime, tužitelj je već upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa zbog istovrsnih povreda devet mjeseci prije donošenja Odluke o otkazu, te ponovno u narednom periodu čini istovrsne povrede, iz čega proizlazi upornost tužitelja u kršenju obveza iz radnog odnosa, te se otklanja mogućnost promjene tužiteljevog odnosa prema radu.

29. U takvoj situaciji s pravom prvostupanjski sud drži kako tuženik nije mogao očekivati promjenu tužiteljevog odnosa prema radu i izreći novo upozorenje, obzirom da je tužitelj svojim postupanjima pokazao da nije spreman promijeniti svoj odnos prema radu i radnim obvezama, već je odlučio nastaviti s kršenjem obveza iz radnog odnosa, što je dovelo do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja što opravdava Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju uslijed skrivljenog ponašanja.

30. Utoliko je i pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je Odluka o otkazu rezultat šikane, odnosno diskriminacije, već samom činjenicom da ga se neosnovano tereti za povrede obveza iz radnog odnosa samo radi donošenja Odluke o otkazu, jer broj povreda obveza iz radnog odnosa, ali i učestalost tih povreda i upornost tužitelja u činjenju istih govore suprotno.

31. Što se tiče upozorenja prije donošenja pobijane odluke, upućenih na rad tužitelja, tužitelj je tvrdio da ta upozorenja nisu osnovana, međutim tuženik je uz isto dostavio materijalnu dokumentaciju, koju tužitelj nije uspio osporiti, pa je prvostupanjski sud s pravom utvrdio da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa, zbog kojih je na kršenje tih obveza pisano upozoren, pri čemu tužitelj i nije morao podnositi prigovor na dana upozorenja da su neopravdana, jer prigovor protiv upozorenja kao pravni lijek nije propisan odredbama ZR-a.

32. U odnosu, pak, na navode žalbe kako se tuženik u navodima žalbe poziva na primjenu odredaba članka 45. Pravilnika o radu poslodavca (HP glasnik 6/15) u kojima se ne navodi taksativno o kojim se povredama za odgovoriti je da navedena okolnost ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, jesu li ispunjene pretpostavke za davanje redovitih otkaza ugovora o radu u slučaju spora odlučuje sud, neovisno o tomu je li neko postupanje bilo pravilnikom ili drugim internim aktom poslodavca predviđeno kao osobito teška povreda radne obveze (Ustavni sud Republike Hrvatske U-III-1861/2016 od 8.veljače 2017.)

33. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

34. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

U Splitu 23. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica