Poslovni broj: 5 UsI-3092/21-10

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja V.L., B. …, … K.,

OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik H. T., odvjetnik u

D., V. …, protiv tuženika I. Povjerenstva za žalbe Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi odobrenja privremenog boravka, nakon javne rasprave zaključene 15. prosinca 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 23. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika I. Povjerenstva za žalbe Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-217-02/16-06/226, Urbroj: 317-16-19 od 11. kolovoza 2021., rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/7-2015 od 3. kolovoza 2020., rješenja o povratku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7- 27/8-2015 od 3. kolovoza 2020. i rješenja o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/9-2015 od 3. kolovoza 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere kojom će se do pravomoćnog okončanja ovog spora obustaviti izvršenje rješenja tuženika I. Povjerenstva za žalbe Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-217-02/16-06/226, Urbroj: 317-16-19 od 11. kolovoza 2021., te rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/7-2015, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/8- 2015 i broj: 511-12-32-UP/I-7-27/9-2015, sva od 3. kolovoza 2020.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/7- 2015 od 3. kolovoza 2020. odbijen je zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj V. L., ovdje tužitelja, OIB: …,

državljanina R. F., rođenog …. L. …. godine u mjestu K.,

R.F.. Pri tome je negativna odluka prvostupanjskog tijela utemeljena na negativnom rezultatu sigurnosne provjere provedene od strane Sigurnosno- obavještajne agencije (dalje Agencija) za tužitelja.

2. Rješenjem o povratku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I- 7-27/8-2015 od 3. kolovoza 2020., pod točkom 1. je određeno kako je tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje EGP) u roku od 15 dana, računajući o dana izvršnosti rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/7-2015 od 3. kolovoza 2020., kojim je odbijen njegov zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj. Pod točkom 2. je riješeno kako je tužitelj dužan, prilikom napuštanja EGP-a u roku koji mu je određen u točki 1. izreke tog rješenja, prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu i predati mu to rješenje. Pod točkom 3. je riješeno kako će se tužitelja prisilno udaljiti iz EGP-a, ukoliko ne napusti EGP u roku iz točke 1. izreke tog rješenja.

3. Rješenjem o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I- 7-27/9-2015 od 3. kolovoza 2020. je riješeno kako se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske, te mu se zabranjuje ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj na tri (3) godine, računajući od dana isteka roka za povratak iz točke 1. rješenja o povratku Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/8-2015 od 3. kolovoza 2020. odnosno od dana prisilnog udaljenja.

4. Osporenim rješenjem tuženika I. Povjerenstva za žalbe Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-217-02/16-06/226, Urbroj: 317-16-19 od 11. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/7-2015, te pripadajućeg rješenja o povratku broj: 511-12-32-UP/I-7-27/8-2015 i rješenja o protjerivanju broj: 511-12-32- UP/I-7-27/9-2015, sva od 3. kolovoza 2020. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, pored pravilnosti postupanja prvostupanjskog tijela, kao i odluke prvostupanjskog tijela, ističe kako je tužitelj upoznat s razlozima zbog kojih je došlo do odbijanja njegovog zahtjeva i to putem neklasificiranog dokumenta Agencije, na koji način mu je omogućeno očitovati se o činjenicama i okolnostima bitnim za rješenje ove upravne stvari.

5. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešne primjene pravila postupka. U bitnom ističe kako je presudom ovog suda pod poslovnim brojem UsI-… od …. L. …. već jednom poništeno rješenje tuženika, kojim je odlučeno o njegovoj žalbi, pri čemu citira navode iznijete u navedenoj presudi. Navodi kako je nakon donošenja navedene odluke u ponovljenom prvostupanjskom postupku ponovo zatraženo mišljenje Agencije, koja je dostavila prvostupanjskom tijelu neklasificirani dokument, u kojem daje negativno mišljenje o odobrenju privremenog boravka tužitelju, a s obzirom da raspolaže podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva temeljem neispunjavanja uvjeta iz članka 54. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima, jer da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i pravni poredak, pri čemu citira obrazloženje mišljenja Agencije. S tim u vezi navodi kako se iščitavanjem mišljenja Agencije lako dolazi do zaključka kako se radi o uopćenom, paušalnom i nekvalificiranom dokumentu, koji ne ukazuje na nikakve konkretne razloge zbog kojih je tužitelju uskraćeno pozitivno mišljenje. Nadalje, navodi kako je cijeneći navedeno mišljenje kroz kontekst prethodno donesene sudske odluke ovog suda razvidno kako:

- obrazloženje neklasificiranog dokumenta, a posljedično i obrazloženje pobijanih odluka je paušalno, općenito te onemogućuje da tužitelj učinkovito i stvarno osporava zakonitost rješenja koje pobija u upravnom sporu;

- niti jedna službena osoba javnopravnog tijela koja je vodila predmetni upravni postupak nema potrebna ovlaštenja temeljem kojih bi mogla izvršiti uvid u klasificirane podatke te donijeti odluku u skladu s uputom iz donesene sudske odluke;

- prvostupanjsko upravno tijelo nije od Agencije zatražilo izdavanje certifikata za svoju službenu osobu ili osobe koje će obaviti uvid u podatke koje čine podlogu za zaključak Agencije o postojanju razloga uslijed kojih predmetni stranac predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, te shodno navedenom nije sačinio rješenje koje će biti obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09, dalje ZUP).

Stoga, kako je razvidno kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi upravnog suda, te analogno tome je propustilo na zakoniti način provesti upravni postupak, te donijeti na zakonu utemeljeno rješenje. U odnosu na njegovo očitovanje na razloge davanja negativnog mišljenja Agencije iz samog mišljenja te davanje odgovora odnosno obrazloženja na iste kako je razvidno da se navedenim postupkom samo ispunila puka forma, bez da mu je omogućeno da se konkretno očituje na činjenice koje priječe izdavanje pozitivnog mišljenja, te napominje kako ni prvostupanjskom tijelu, niti njemu nije bio dopušten uvid u konkretne razloge davanja negativnog mišljenja. Nadalje, ističe kako je cjelokupni postupak trajao duže od roka propisanog odredbom članka 101. ZUP-a, a tijekom cijelog postupka on je zajedno sa svojom obitelji, koja ima odobrenu supsidijarnu zaštitu, boravio u Republici Hrvatskoj. Mišljenja je kako prilikom donošenja pobijanih rješenja, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nisu uzeli u obzir slijedeće činjenice: neobično dugo trajanje predmetnog postupka, vrijeme kada je dano mišljenje Agencije, njegovo postupanje tijekom boravka u Republici Hrvatskoj; kao i druge okolnosti koje su ključne za donošenje na zakonu utemeljene odluke. Također, smatra kako je prvostupanjsko tijelo, upravo zbog dugotrajnosti predmetnog postupka, trebalo utvrdili je li došlo do promijenjenih okolnosti u odnosu na ispunjavanje uvjeta koji se odnose na nacionalnu sigurnost, a Agenciji kako se prilikom podnošenja zahtjeva za davanje navedenog mišljenja trebalo ukazati na činjenice kako se tužitelj u cijelosti asimilirao u hrvatsko društvo i okolinu, kao i da ulaže znatnija novčana sredstva u Republiku Hrvatsku putem trgovačkog društva kojeg je on vlasnik. Ujedno, navodi kako je i njegova kćerka V., koja ima supsidijarnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, napokon počela živjeti život primjeren djeci njezine dobi i uzrasta. Tužitelj dalje ističe kako mu je dijagnosticiran rak debelog crijeva, koji je operiran, a sada se nalazi u kemoterapijskom postoperativnom liječenju od ukupno osam ciklusa, koje se obavlja u Klinici za onkologiju KBC-a S.. Također, napominje kako je bio hospitaliziran i na COVID odjelu KBC S., a zbog teškog razvoja bolesti je bio na respiratoru, te je još uvijek hospitaliziran, pri čemu na navedene okolnosti dostavlja medicinsku dokumentaciju. Zaključno, predlaže od prvostupanjskog tijela i Agencije zatražiti dostavu mišljena (dokumenta) temeljem kojeg ga je ista klasificirala kao ugrozu za nacionalnu sigurnost, a sve kako bi i sud utvrdio osnovanost razloga navedenih u spornom dokumentu, kao i da bi se on, nakon upoznavanja s razlozima, mogao očitovati o istima. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-217-02/16-06/226, Urbroj: 317-16-19 od 11. kolovoza 2021., kao i rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/7-2015, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/8-2015 (rješenje o povratku) i broj: 511-12-32-UP/I-7-27/9-2015 (rješenje o protjerivanju), sva od 3. kolovoza 2020. Ujedno potražuje trošak upravnog spora.

6. U tužbi, tužitelj je, radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, koja se može očitovati u teškom pogoršanju njegovog zdravstvenog stanja s fatalnim posljedicama u vidu smrti, te s tim u vezi nemogućnosti preseljena i dugotrajnog putovanja izvan Republike Hrvatske, predložio donijeti rješenje o privremenoj mjeri, kojom će se obustaviti izvršenje osporenog rješenja tuženika Klasa: UP/II-217-02/16- 06/226, Urbroj: 317-16-19 od 11. kolovoza 2021., kao i rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/7-2015, rješenje o povratku broj: 511-12-32-UP/I-7-27/8-2015 i rješenje o protjerivanju broj: 511-12-32-UP/I-7-27/9-2015, sva od 3. kolovoza 2020., a sve do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka. Ujedno, potražuje trošak postupka izdavanja privremene mjere.

7. Također, tužitelj je u smislu odredbe članka 26. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) predložio, a ukoliko nema mjesta donošenju privremene mjere, da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, kojim će odgoditi izvršenje rješenja tuženika Klasa: UP/II- 217-02/16-06/226, Urbroj: 317-16-19 od 11. kolovoza 2021., kao i rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I- 7-27/7- 2015, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/8-2015 i broj: 511-12-32-UP/I-7-27/9-2015, sva od 3. kolovoza 2020., a sve do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka.

8. Podneskom od 22. rujna 2021. tužitelj je dostavio nadopunu liječničke dokumentacije i to: nalaz i mišljenje KBC, Klinike za onkologiju od 21. rujna 2021. i liječničku potvrdu spec. ordinacije obiteljske medicine dr. D. M. od 21. rujna 2021., u kojima se navodi kako nije sposoban za putovanje, niti preseljenje.

9. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe kako je prije donošenja osporenog rješenja to tijelo izvršilo uvid u spise Agencije, dok je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku pribavilo mišljenje Agencije, Centar S. od …. O. …. pod oznakom neklasificirano, na temelju kojeg tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. U navedenom mišljenju kako se traži i određivanje mjere protjerivanja iz Republike Hrvatske na rok od tri godine. Tužitelj kako je u određenoj mjeri upoznat s rezultatima sigurnosne provjere, s obzirom da Agencija raspolaže i drugim podacima koji upućuju na sigurnosne zapreke. Stoga, kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 54. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima.

Predlažu odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu.

10. U sporu je održana rasprava 15. prosinca 2021. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješenje ove upravne stvari, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja prvenstveno uredio tužbu u pogledu oznake tuženika, te je kao tuženika označio samo I. Povjerenstvo za žalbe Republike Hrvatske, dok je u odnosu na prvotno označene tuženike pod 2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske i pod 3. Vladu Republike Hrvatske povukao tužbu. Opunomoćenik tužitelja je ostao kod svih navoda iznijetih u tužbi, te je dodatno istaknuo kako je točka 2. rješenja o protjerivanju koje se također pobija predmetnom tužbom, te kojom je tužitelju zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj na tri godine, donesena bez posebnog i valjanog obrazloženja zašto je baš tri godine adekvatno razdoblje kojim se tužitelju zabranjuje ulazak u Republiku Hrvatsku. Mišljenja je, a obzirom da tužitelj već dugi niz godina živi u Republici Hrvatskoj, zajedno sa suprugom i djetetom koji su pod posebnom zaštitom Republike Hrvatske, te imaju supsidijarnu zaštitu, kako je razdoblje od tri godine previše strogo određeno, budući da bi se svrha negativne odluke ispunila i sa znatno kraćim rokom zabranjivanja ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, rokom koji je bliži minimalnom roku.

11. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) i to na ime sastava tužbe i pristupa na ročište od 15. prosinca 2021., sve po 250 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 5.000,00 kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

12. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ujedno, sud je u nazočnosti službene osobe Agencije, izvršio uvid i u klasificirane podatke Agencije na temelju kojih su donesena osporena rješenja, a o čemu je u spisu sačinjena službena bilješka.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

15. Odredbom članka 47. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 130/11 i 74/13), koji zakon je za primijeniti sukladno odredbama: članka 122. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 69/17), članka 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 46/18) i članka 259. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20), propisano je kako se privremeni boravak odobrava strancu koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji.

16. Odredbom članka 54. Zakona o strancima propisano je kako će se strancu odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, 6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

17. Prema odredbi članka 55. stavak 1. točka 4. Zakona o strancima privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može se odobriti strancu koji ispunjava uvjete iz članka 54. ovoga Zakona i koji je član uže obitelji stranca kojemu je odobrena zaštita sukladno odredbama Zakona o azilu.

18. Odredbom članka 5. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija. Stavkom 2. te zakonske odredbe propisano je kako će se u odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak strancu ili se stranac protjeruje, navest zakonska odredba bez obrazlaganja razloga koji su bili odlučujući za donošenje odluke.

19. Odredbom članka 6. Zakona o sigurnosnim provjerama ("Narodne novine", broj 85/08 i 86/12) propisano je kako sigurnosnu provjeru provodi nadležna sigurnosno- obavještajna agencija.

20. Prema odredbi članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama, iznimno od članka 35. i 39. ovoga Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

21. Odredbom članka 100. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako će se prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzet u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje stranca prema kojem se poduzimaju mjere, pri čemu se u skladu sa stavkom 2. te odredbe ranjivim osobama smatraju osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice i jednoroditeljska obitelj s maloljetnom djecom, žrtve nasilja i maloljetnici, osobito maloljetnici bez pratnje.

22. Prema odredbi članka 102. stavak 1. Zakona o strancima stranca se može protjerati iz Republike Hrvatske ako predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Pri tome se u skladu sa stavkom 2. alineja 2. te zakonske odredbe odlukom o protjerivanju smatra rješenje o protjerivanju koje je donijelo Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja.

23. Odredbom članka 103. Zakona o strancima propisano je kako se odlukom o protjerivanju određuje zabrana ulaska i boravka, odnosno vrijeme u kojem je strancu zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj, pri čemu se zabrana ulaska i boravka računa od dana: 1. isteka roka za povratak, 2. prisilnog udaljenja, 3. isteka zabrane ulaska i boravka koja je izrečena prethodnom odlukom o protjerivanju, a u slučajevima koji nisu propisani u stavku 2. ovoga članka se računa od dana izvršnosti odluke o protjerivanju.

24. Prema odredbi članka 104. stavak 1. Zakona o strancima prilikom donošenja odluke o protjerivanju, pored okolnosti iz članka 100. ovoga Zakona uzet će se u obzir duljina boravka, gospodarske veze i stupanj socijalne i kulturne integracije stranca u Republici Hrvatskoj, te njegove veze s državom podrijetla.

25. Odredbom članka 106. točka 4. propisano je kako će se rješenje o protjerivanju donijeti ako stranac predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

26. Prema odredbi članka 107. Zakona o strancima rješenje protjerivanju donosi Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja. Prema stavku 2. te zakonske odredbe zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 20 godina.

27. Odredbom članka 112. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako će se strancu koji nezakonito boravi i strancu kojem odlukom državnog tijela prestaje zakoniti boravak rješenjem odrediti napuštanje EGP-a. Prema stavku 3. te zakonske odredbe rješenjem iz stavka 1. toga članka odredit će se rok u kojem je stranac dužan napustiti Republiku Hrvatsku, te prisilno udaljenje ako stranac ne napusti EGP. Stavkom 4. je propisano kako će se prilikom određivanja roka za povratak, osim okolnosti iz članka 100. ovoga Zakona uzet u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to stranac može učiniti, koje ne može biti duže od 90 dana.

28. Odredbom članka 114. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako rješenje o povratku koje se izdaje uz rješenje o protjerivanju stranca ili uz odluku Ministarstva, policijske uprave, odnosno policijske postaje kojom strancu prestaje zakoniti boravak smatra sastavnim dijelom rješenja o protjerivanju, odnosno odluke kojom strancu prestaje zakoniti boravak. Rješenje o povratku može se pobijati samo u pravnom lijeku protiv rješenja o protjerivanju ili odluke Ministarstva, policijske uprave, odnosno policijske postaje.

29. Odredbom članka 21. stavak 4. Pravilnika o postupanju prema strancima („Narodne novine“, broj 14/13, 26/13, 86/13, 126/14 i 95/15, dalje Pravilnik) propisano je kako se rješenje o protjerivanju zbog razloga nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja može donijeti samo na zahtjev nadležne sigurnosne službe, odnosno ministarstva nadležnog za poslove zdravstva, pri čemu će se u skladu s odredbom članka 23. stavak 1. podstavak 1. navedenog Pravilnika zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga različitih od razloga propisanih u članku 22. ovoga Pravilnika odredit u trajanju od 3 mjeseca do 20 godina, između ostalog, ako je stranac protjeran zbog razloga nacionalne sigurnosti. Za navesti kako je navedeno postupanje identično propisano i sada važećim Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine" broj 68/18 i 133/20).

30. Iz spisa predmeta proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji (s kćerkom V. L., kojoj je odobrena supsidijarna zaštita u Republici Hrvatskoj), koji je pred Policijskom postajom u Solinu zaprimljen 20. studenog 2015.

31. Nadalje, iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je:

- rješenjem Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-04-UP/I-7-27/2015 od 14. studenog 2016. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, a rješenjem tog tijela broj: 511-12-32-04-UP/I-7- 27/2-2015 od 14. studenog 2016. tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske, te mu je zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj na vrijeme od 5 godina, računajući od dana prisilnog udaljenja. Navedena rješenja su, po žalbi tužitelja, poništena rješenjima tuženika Klasa: UP/II-217-02/16-06/226, Urbroj: 317-16-2 od 6. ožujka 2017. i Klasa: UP/II-217-02/16-06/226, Urbroj: 317-16-3 od 6. ožujka 2017., te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu;

- u ponovnom postupku rješenjem Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-04- UP/I-7-27/2-2015 od 26. svibnja 2017. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja za privremeni boravak, te mu je rješenjem o povratku te policijske postaje broj: 511-12-32-UP/I-7-27/3-2015 od 26. svibnja 2017. naloženo napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja broj: 511- 12-32-04-UP/I-7-27/2-2015 od 26. svibnja 2017. Predmetno rješenje potvrđeno je rješenjem tuženika Klasa: UP/II-217-02/16-06/226, Urbroj: 317-16-5 od 20. srpnja 2017.,

- potonje rješenje tuženika, kao i rješenje Policijske postaje Solin, broj: 511-12- 32-04-UP/I-7-27/2-2015 od 26. svibnja 2017., poništena su presudom ovog suda pod poslovnim brojem UsI-300/17-8 od 13. lipnja 2018., te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, uz uputu kako će u ponovnom postupku, a s obzirom na protek vremena, od nadležne sigurnosno- obavještajne agencije najprije zatražiti provedbu nove sigurnosne provjere za tužitelja, pri čemu će, u slučaju da nova provjera bude ponovno rezultirala negativnim mišljenjem, prije donošenja novog rješenja tužitelja na odgovarajući način upoznati s odlučnim razlozima negativnog mišljenja te mu omogućiti izjašnjenje o tim razlozima. Prvostupanjsko tijelo je ujedno upozoreno kako će prilikom određivanja opsega i načina upoznavanja tužitelja sa spomenutim razlozima te prilikom obrazlaganja novog rješenja, voditi računa o načelnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske te o gledištima Europskog suda za ljudska prava na koja se Ustavni sud Republike Hrvatske pozvao u svojoj odluci broj: U-III-2086/2016 od 13. ožujka 2018., kao i o uputama ovog suda iznesenim u presudi. Ujedno, prvostupanjskom upravnom tijelu je dana uputa kako će u tu svrhu, između ostalog, ako Agencija i u ponovnom postupku dostavi negativno mišljenje, od navedene Agencije zatražiti izdavanje certifikata za svoju službenu osobu ili osobe koje će obaviti uvid u podatke koji čine podlogu za zaključak Agencije o postojanju razloga uslijed kojih predmetni stranac predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost te sačiniti rješenje koje će biti obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a.

- u izvršenju presude ovog suda rješenjem Policijske postaje Solin broj: 511-12- 32-UP/I-7-27/4-2015 od 20. svibnja 2019. odbijen zahtjev za privremeni boravak tužitelja, te mu je rješenjem o povratku te policijske postaje broj: 511-12-32- UP/I-7-27/5-2015 od 20. svibnja 2019. naloženo napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja broj: 511-12-32-UP/I-7-27/4-2015 od 20. svibnja 2019. Ujedno je doneseno rješenje protjerivanju broj: 511-12-32-UP/I- 7-27/6-2015 od 21. svibnja 2019., kojim je tužitelju zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj na tri godine, računajući od dana isteka roka za povratak iz točke 1. rješenja o povratku Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7- 27/5-2015 od 20. svibnja 2019.;

- rješenjem tuženika Klasa: UP/II-217-02/16-06/226, Urbroj: 317-16-15 od 3. veljače 2020. poništeno rješenje Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I- 7-27/4-2015 od 20. svibnja 2019., rješenje o povratku broj: 511-12-32-UP/I-7- 27/5-2015 od 20. svibnja 2019. i rješenje o protjerivanju broj: 511-12-32-UP/I- 7-27/6-2015 od 21. svibnja 2019., te je predmet vraćen prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje kako prema stanju spisa prvostupanjsko tijelo ponovljeni postupak nije provelo sukladno pravnom shvaćanju ovog suda izloženom u presudi pod poslovnim brojem UsI-300/17-8 od 5. lipnja 2018., a zbog čega rješenje o odbijanju zahtjeva nije sačinjeno u smislu odredbe članka 98. stavak 5. ZUP-a. Ujedno je dana uputa prvostupanjskom tijelu kako će u ponovnom postupku otkloniti izložene procesne povrede i nedostatke, te će od Agencije zatražiti neklasificirani dokument vezano uz ispunjenje zakonskog uvjeta iz članka 54. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima, s čijim sadržajem će se upoznati tužitelj, a nakon čega će donijeti rješenje.

32. U nastavku postupka, postupajući po danoj uputi, prvostupanjsko tijelo je zatražilo provjeru putem Agencije, kao i da Agencija, u slučaju da utvrditi postojanje sigurnosnih zapreka za odobrenje privremenog boravka, odnosno da tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, dostavi neklasificirano podatke s kojima se može upoznati tužitelja, a kako bi se on na iste očitovao.

33. U postupku je zaprimljeno negativno mišljenje Agencije a s obzirom da Agencija raspolaže podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva temeljem neispunjenja uvjeta iz članka 54. stavak 1. točka 6. Zakona o strancima. Pri tome je Agencija, Centar S., dostavila mišljenje neklasificiranim podneskom Klasa: 806- 07/16-01/1059, Urbroj: 539-080017/698-20-9 od 6. ožujka 2020., u obrazloženju kojeg se navodi kako je to tijelo, tijekom postupanja u okviru zakonom definiranog djelokruga Agencije, temeljem nadležnosti iz članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu ("Narodne novine", broj 79/06 i 105/06-ispravak), te članka 6. i 41. Zakona o sigurnosnim provjerama, utvrdilo kako je tužitelj povezan s osobama iz ruskog kriminalnog miljea, te je osoba koja svojim djelovanjem može predstavljati opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Tužitelj da je zlorabio pogodnost boravka u Republici Hrvatskoj, kako bi sa suradnicima u organizacijskom, logističkom i dr. smislu pokušao etablirati kriminalni punkt u Republici Hrvatskoj za potrebe transnacionalnih kriminalnih skupina s prostora R. F. s ciljem njihovog tranzita u zemlje Schengenske zone korištenjem krivotvorene dokumentacije lažno deklarirane na pojedine članice EU-a. Također, kako to tijelo raspolaže i drugim podacima koji upućuju na prethodno navedeni zaključak, međutim, kako otkrivanje tih podataka bi moglo naštetiti interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Zaključno se ističe kako je Agencija mišljenja kako tužitelj ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske u trajanju od tri (3) godine.

34. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako su tužitelj i opunomoćenik tužitelja u Policijskoj postaji Solin upoznati sa sadržajem neklasificiranog podneska Agencije, te im je omogućeno izjasniti se o istima, a o čemu u spisu prileži zapisnik o izjavi stranke i opunomoćenika stranke, Klasa: 511-12-32-04-UP/I-7/27-2015 od 28. svibnja 2020. Iz zapisnika proizlazi kako je tužitelj osporio predočene činjenice, navodeći kako ne postoje nikakve objektivne zapreke koji bi mu priječile boravak u Republici Hrvatskoj, gdje kako mu žive supruga i kćer, koje su dobile supsidijarnu zaštitu prije šest godina. Ističe kako cijelo vrijeme od podnošenja zahtjeva živi u Republici Hrvatskoj, kako nema problema sa zakonom, slijedom čega kako ustraje u zahtjevu da i dalje živi sa svojom kćerkom, koja se redovno školuje, te pohađa drugi razred S. o. š. u

S.. Izloženo mišljenje Agencije kako je paušalno i tendenciozno sastavljeno, kako mu se ništa konkretno ne stavlja na teret, već mu se paušalnim i općenitim informacijama onemogućava da dobije boravak u Republici Hrvatskoj, a koje kako ne mogu biti osnova za davanje mišljenja. Napominje kako u Republici Hrvatskoj živi skoro deset godina, te do sada nije imao nikakvih problema sa zakonom, osim prometnih nesreća, pa da mu nije jasno na temelju čega je iskonstruirano navedeno mišljenje, tim više što deset godina nije počinio nikakvo kazneno djelo. Istaknuo je kako ostaje kod zahtjeva da mu se ukaže što je konkretno učinio, te s kojim to transnacionalnim kriminalnim skupinama je konkretno povezan, te zbog čega bi on konkretno predstavljao prijetnju za nacionalnu sigurnost, budući da predočenom ispravom to nije dokazano i pokazano. Zaključno je istaknuo kako je vlasnik (suvlasnik) tri trgovačka društva na području G. S., kako zapošljava tridesetak ljudi, te uredno plaća sva davanja državi i nema nikakvih dugovanja, a trgovačka društva posluju s dobiti, pa je i s te osnove nelogično da mu se odbije zahtjev za boravak, posebno što trgovačka društva u njegovom vlasništvu pridonose gospodarstvu Republike Hrvatske i investiraju kapital u istu. Ujedno je napomeno kako u Republici Hrvatskoj ima više milijuna eura investicija.

35. Tijekom spora je uredujuća sutkinja, koja je upoznata s načinom postupanja s klasificiranim podacima, po službenoj dužnosti izvršila uvid u klasificirane podatke Agencije na temelju kojih su donesena osporena rješenja, o čemu je sastavljena službena bilješka (list 63. spisa), kojom prilikom je utvrđeno kako u istima postoje opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, u smislu odredbe članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima.

36. Slijedom navedenog, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sadržaj neklasificiranog podneska Agencije, iz kojeg proizlazi kako je Agencija dala negativno mišljenje, odnosno utvrdila postojanje sigurnosnih zapreka na strani tužitelja, te ujedno izrazila mišljenje kako tužitelj ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske u trajanju od tri godine, prema ocjeni ovog suda osnovano su upravna tijela utvrdila postojanje sigurnosnih zapreka u konkretnom slučaju, dok prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na drugačiju oduku ovog suda. Naime, u konkretnom slučaju, a s obzirom da se radi o klasificiranim podacima Agencije pod oznakom tajnosti „povjerljivo“, tužitelju kao sudioniku upravnog postupka i sudskog spora, odnosno njegovom opunomoćeniku, navedeni podaci se nisu mogli dati na uvid, niti su isti mogli biti sadržajno navedeni u obrazloženju odluke, budući da uvid u klasificirane podatke mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s klasificiranim podacima. Pri tome, neklasificirani sažetak sigurnosne provjere sumira ključne podatke na temelju kojih je tužitelju dano negativno mišljenje, pa kao takav, u okolnostima konkretnog slučaja, može činiti valjani način obavještavanja stranke o razlozima za negativne rezultate sigurnosne provjere.

37. U pogledu prigovora tužitelja glede točke 2. rješenja o protjerivanju, kojom je tužitelju zabranjen ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj na tri godine, a koje razdoblje da je određeno bez posebnog i valjanog obrazloženja, prvenstveno je za istaći kako je Agencija dala mišljenje kako tužitelj ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske u trajanju od tri godine, pri čemu je navedeni razlog iznijelo i prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja o protjerivanju, pri tome pozivajući se i na razloge zbog kojih je tužitelju odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka, a koje obrazloženje je prihvatio i tuženik. Stoga, imajući u vidu da odluka o trajanju zabrane ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, u okviru zakonom dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ovlast dana, sudski je nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen samo na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Pri tome je raspon odlučivanja tuženika u konkretnom slučaju propisan odredbom članka 107. stavak 2. Zakona o strancima (od 3 mjeseca do 20 godina), pa je nesporno da je zabrana u trajanju od tri godine određena u granicama ovlasti, pri čemu je ista izrečena u trajanju koje predstavlja nižu granicu.

38. Nadalje, iz obrazloženja rješenja o povratku proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo cijenilo osobne okolnosti tužitelja prilikom određivanja roka za povratak, utvrdivši, među ostalim, kako su članovi njegove obitelji u Republici Hrvatskoj punoljetni, te ne postoje druge smetnje za napuštanje Republike Hrvatske.

39. Slijedom iznijetog, sud je ocijenio kako u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odbijen zatraženi trošak tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

41. Tužitelj je u tužbi protiv osporenog rješenja podnio i prijedlog da se sukladno odredbi članka 47. ZUS-a izda privremena mjera kojom će se obustaviti izvršenje osporenog rješenja tuženika Klasa: UP/II-217-02/1606/226, Urbroj: 317-16-19 od 11. kolovoza 2021., kao i rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/7-2015, broj: 511-12-32-UP/I-7-27/8-2015 i broj: 511-12-32-UP/I-7-27/9-2015, sva od 3. kolovoza 2020., odnosno ukoliko nema mjesta donošenju privremene mjere, da sud u skladu s odredbom članka 26. ZUS-a donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, kojim će odgoditi izvršenje rješenja tuženika, kao i prvostupanjskih rješenja od 3. kolovoza 2020., a sve do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka. Pri tome je prijedlog obrazložen teškim zdravstvenim stanjem tužitelja, prouzrokovanim karcinomom i bolesti COVID-a 19.

42. Odredbom članka 26. ZUS-a propisano je kako tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. Prema stavku 2. te zakonske odredbe sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

43. Odredbom članka 47. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru, ako je to nužno da bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta.

44. Imajući u vidu sadržaj prijedloga za donošenje privremene mjere, proizlazi kako je tužitelj predlažući privremenu mjeru, sadržajno zatražio odgodni učinak tužbe, jer je tražio obustavu izvršenja predmetnih rješenja do pravomoćnog okončanja sudskog spora, a što sadržajno odgovora institutu odgodnog učinka, a o čemu se ne odlučuje primjenom odredbe članka 47. ZUS-a. Stoga je sud, već iz tog razloga, odbio prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere, pa je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

45. Međutim, da bi sud odredio da tužba ima odgodni učinak, potrebno je da se ispune sve tri pretpostavke iz naprijed citirane odredbe članka 26. ZUS-a. U konkretnom predmetu prema ocijeni suda odgoda izvršenja bi bila protivna javnom interesu, a s obzirom da je protjerivanje tužitelju određeno iz razloga koji su vezani uz opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Međutim, nemogućnost napuštanja teritorija Republike Hrvatske, zbog zdravstvenog stanja, odnosno bolničkog liječenja, može biti razlog produljenja roka za povratak, kojeg tužitelj može zatražiti u upravnom postupku. Slijedom iznijetog, sud je odbio prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak, pa je riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 23. prosinca 2021.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i točke I. rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a i članak 47. stavak 3. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a), odnosno dostave rješenja. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).

Protiv točke II. rješenja žalba nije dopuštena (članak 67. stavak 1. i članak 26. ZUS-a).

DNA:

1. V. L., B. …, … K., kojeg zastupa opunomoćenik H.

T., odvjetnik u D., V. …

2. I. Povjerenstvo Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. u spis

Rj./

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužitelja obvezati na plaćanje sudske pristojbe u iznosu od po 900,00 kuna, a u skladu s odredbom članka 22. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), te u svezi s Tar.br. 30. i 31. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19), nakon pravomoćnosti presude.

3. Vratiti spis tuženika nakon pravomoćnosti presude.

4. Kalendar 30 dana.