REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-5250/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u parničnom predmetu tužitelja D. d.o.o., OIB ..., Z., kojega zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. d.o.o., OIB ..., O., kojega zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., radi isplate iznosa od 34.047,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv- 26/2020-7 od 21. kolovoza 2020., 23. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-26/2020-7 od 21. kolovoza 2020. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Trgovački sud u Osijeku je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. u O., poslovni broj Ovrv-1398/2019 od 1. kolovoza 2019. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 34.047,00 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.900,59 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbio tužiteljev zahtjev radi nadoknade ovršnog troška u iznosu od 806,25 kn (točka II. izreke) naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 3.690,47 kn (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude sud navodi da je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu zasnovanom na ugovoru o djelu prema čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) jer s te osnove tužitelj zahtijeva plaćanja naknade za obavljenu uslugu u za izradu elaborata za elektranu tuženika na biomasu „K. B. 1“, čemu je tuženik prigovorio tvrdnjom da je tužitelj nije izveo radove jer elektrana nije niti izgrađena. Ocjenom izvedenih dokaza, uvidom u račune i priložene otpremnice, dopis Porezne uprave od 12. rujna 2018. o tuženikovom korištenju odbitka pretporeza utuženog računa te dokumentacije priložene uz podnesak tužitelja od 16. prosinca 2019. nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj izradio potrebne elaborate i predao ih tuženiku koji ih je i koristio kod izdavanja potrebnih dozvola -elektroenergetske suglasnosti, a tuženik nije dokazao da je ugovorenu naknadu platio. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik navodeći da je ona zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izneseni razlozi proturječni. Sud je nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je propustio ocijeniti da tuženik nikada nije potpisao radni nalog-otpremnicu slijedom čega sporna usluga nije obavljena. Zahtijeva nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana, po čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga,pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Sadržaj žalbenih navoda svodi se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan. To iz razloga jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za obavljene poslove popravka tlačnih pila u iznosu od 34.047,00 kn.

9. U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio, je li tužitelj obavio ugovorene poslove za naknadu u utuženoj visinu, te kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, uvidom u priloženi račun, ponudu i narudžbenicu i dopis Porezne uprave od 10. travnja 2020. o tuženikovom korištenju odbitka pretporeza prema utuženim računima.

10. Pogrešno njegovo korištenje prava na odbitak poreza u smislu čl. 221.b ZPP-a dovodi u vezu s iskazivanjem PDV-a na računu jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 221.b ZPP-a. Tuženikovo korištenje prava na odbitak pretporeza, u smislu te odredbe, dovodi do toga da je teret dokazivanja nepostojanja te tražbine prešao na tuženika, što tuženik nije dokazao jer izostanak njegovog potpisa na otpremnici, sam za sebe, pored izvedenih dokaza nije dokaz da usluga nije obavljena.

11. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 590. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11), ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

12. Pravilna je odluka o troškovima jer je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

13. Zato je žalba tuženika odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 23. prosinca 2021.

Sudac Mirta Matić