Broj: Pn-982021-4.

R. H.

O. sud u B.

S. služba u G.

G., V. N. 22

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

I

R. J. E. Š. E. N. J. E.

O. sud u B., S. služba u G., po sucu toga suda J. K.-S., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz V. P. 3a, O.:39864345878, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. društva V. & R. & C.-C. d.o.o. G. protiv tuženika L. udruge F. T., G., G. 167, O.:58402201257, koga zastupa punomoćnik E. P., odvjetnik iz D. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. osiguranja d.d. Z., O.:26187994862, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. društva H. & partneri d.o.o. Z., radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 8. studenoga 2021. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. T., odvjetnice iz G., zastupnika tuženika T. M., zamjenika punomoćnika umješača M. M., odvjetničkog vježbenika u O. društvu H. & partner d.o.o. Z., a u odsutnosti punomoćnika tuženika E. P., odvjetnika iz D., a sukladno odredbi članka 335. Z. o parničnom postupku, dana 23. prosinca 2021. godine;

p r e s u d i o  j e

I. N. se tuženiku L. udruzi F. T., G. 167, G., O.: 58402201257 da tužitelju A. Š. iz V. P. 3a, O.: 39864345878 plati na ime naknade imovinske štete iznos od 10.696,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 12.535,55 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

I. P. dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, tužbeni zahtijev tužitelja A. Š. iz V. P. 3a, protiv tuženika L. udruge F. T., G., G. 167, radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos štete od 10.696,25 kn za period od 05. veljače 2018. godine do dana donošenja prvostupanjske presude to jest do 23. prosinca 2021. godine, te radi isplate iznosa od 600,00 kn na ime troška procjene štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2018. godine do isplate, se odbija.

r i j e š i o  j e

D. se preinaka tužbe tužitelja tako da predmet tužbenog zahtijeva tužitelja bude isplata štete u iznosu od 10.696,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. veljače 2018. godine do isplate.

O.

1.T. A. Š. po punomoćnicima podnijela je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika L. udruge F. T., radi naknade štete.

2. T. u tužbi navodi da se dana 05. veljače 2019. godine oko 18,28 sati između mjesta V. P. i mjesta V. P. dogodio štetni događaj na način da je suprug tužiteljice G. Š. upravljao osobnim automobilom u vlasništvu svoje supruge iz smjera P. prema G. i to automobilom marke i tip A. 6, reg. oznake B. 681-H. u cijelosti poštujući sve odredbe Z. o sigurnosti prometa na cestama, kada je na vozilo tužitelja s desne strane istrčala i udarila u bočni dio automobila srneća divljač, koje zgode je nastala velika imovinska šteta na automobilu tužitelja i koja je pobliže opisana u priležećoj dokumentaciji uz tužbu dok je srneća divljač ostala ležati do dolaska lovnika tuženika, kada je divljač usmrćena od strane lovnika D. S., a povodom navedenog štetnog događaja G. Š. je odmah izvijestio P. postaju G. čiji službenici su izašli na lice mjesta. T. isto tako navodi da je na osobnom vozilu tužitelja opisanom u tužbi nastupila imovinska šteta, a tužitelj se radi procjene iste obratio tuženiku obzirom da je divljač tuženika uzrokovala predmetni štetni događaj te je tužitelj zatražio od ovlaštene tvrtke i vještaka za procjenu štete, koja je izračunata na iznos od 9.768,00 kn, a koju procjenu je tužitelj sukladno dokumentaciji platio 600,00 kn tako da tužitelj ovom tužbom od tuženika potražuje ukupan iznos od 10.368,00 kn. T. isto tako navodi da kako je divljač tuženika prouzrokovala štetni događaj, te kako tuženik nije poslao adekvatnu ponudu za mirno rješenje spora tužitelj je prisiljen pokrenuti sudski postupak radi naknade štete te predlaže da se donese presuda kojom se nalaže tuženiku da tužitelju plati na ime naknade štete iznos od 9.768,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. veljače 2018. do isplate, da mu plati trošak procjene štete u iznosu od 600,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2018. do isplate i da mu nadoknadi trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

3. T. u odgovoru na tužbu navodi da nije dao povoda za ovaj parnični postupak odnosno da je u mirnom postupku uredno izvijestio punomoćnika tužitelja da je tuženi za navedeni rizik uredno osiguran putem H. lovačkog saveza, odnosno L. saveza B.-bilogorske županije kod osiguravatelja C. osiguranja d.d. Z. kao što su svi lovo-ovlaštenici u R. H. osigurani, a što je dobro poznato punomoćniku tužitelja. T. navodi da se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku svojim zahtijevom za mirno rješenje spora od 15. travnja 2019. godine na koji zahtijev se punomoćnik tuženika očitovao i molio da se tužitelj izravno obrati osiguravatelju C. osiguranju d.d. Z. pa je predložio da se u ovu parnicu kao umješača pozove C. osiguranje d.d. T. navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtijevu i da nije sporno s tim što je netočno da bi vozač vozila G. Š. poštovao sve odredbe Z. o sigurnosti prometa na cestama odnosno tuženik smatra da je štetni događaj nastao zbog neprilagođene brzine kretanja vozila uvjetima na cesti kao i nepoštovanja postavljenog prometnog znaka D. n. c. koji je postojao. T. za sada osporava da je na vozilu tužitelja nastala šteta i ne može priznati da je štetu prouzrokovala divljač te predlaže da se tužbeni zahtijev tužitelja odbije.

4. R. ovoga suda broj P.-119/2019-26. od 17. studenog 2020. godine prihvaćeno je sudjelovanje C. osiguranje d.d. Z. kao umješača na strani tuženika u ovome predmetu. U. je svojim podneskom od 18. ožujka 2020. godine izvijestio da je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao kod C. osiguranja d.d. Z. sklopljenu policu odgovornosti prema trećima broj 078700051615 slijedom čega C. osiguranje d.d. ima neposredni pravni interes da stupi u ovu parnicu na strani umješača te se umješač pridružuje stavovima i navodima tuženika i osporava odgovornost svog osiguranika za utuženu prometnu nezgodu. I. da je bitna pretpostavka odgovornosti lovo-ovlaštenika za štetu vezano uz divljač u prometu da je ista nastala u svezi provođenja lova pri čemu treba razlikovati aktivnost lova od prava provođenja lova kao lovno-gospodarske djelatnosti, a prema izjavi tužitelja do štete je došlo naletom osobnog automobila na jedinku srneće divljači te je odredbom članka 1. P. o izmjenama P. o lovostaju, propisano vrijeme u kojem je zabranjen lov na pojedine vrste divljači na srnu i lane zabranjen je lov od 1. veljače do 31. kolovoza slijedom čega lov na srnu nije provođen. U. osporava odgovornost osiguranika umješača za utuženi štetni događaj te ističe da se radi o isključivoj krivnji osiguranika tužitelja koji nije brzinu kretanja vozila prilagodio uvjetima u prometu, a čak i da je tužitelj brzinu kretanja vozila prilagodio uvjetima u prometu nedostaje bitna pretpostavka za odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj, a riječ je upravo o prethodnoj radnji provođenja lova. U. opreza radi prigovara visini tužbenog zahtijeva te predlaže provesti dokazni postupak i odbiti tužbeni zahtijev tužitelja. S. je rješenjem broj P.- 119/2019-26. od 17. studenog 2020. godine, prihvatio zahtijev C. osiguranja d.d. Z. za sudjelovanje kao umješača na strani tuženika u ovome predmetu.

T. je podneskom od 19. travnja 2021. godine, a nakon dostavljenog nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju uskladio tužbeni zahtijev tako da traži da se donese presuda kojom se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 10.696,25 kn. S. je dopustio navedenu preinaku tužbe smatrajući da je isto svrsishodno za razrješenje odnosa između stranaka, a cijeneći da je tužitelj odmah nakon provedenog vještačenja u tijeku postupka svoj tužbeni zahtijev postavio sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka.

5. T. postupka izvođenja dokaza S. je ispitao svjedoke G. Š., D. S., ispitao je tužiteljicu A. Š. kao stranku, proveo je prometno-tehničko vještačenje s prometno-tehničkim vještakom I. P. koji je svoj nalaz i mišljenje dao na raspravi, izvšio je uvid u preslik potvrde P. postaje G. broj 511-02-08/1-26/11-2019 od 05. ožujka 2019. godine (list br. 3), u preslik prometne dozvole (list br. 4-5), u preslik zapisnika o izvidu štete procjena šteta T. d.o.o. K. sa nalazom i mišljenjem i rješenjem te zapisnikom i preslikom fotografija, računima (list br. 6- 26), u preslik zahtijeva za mirno rješenje spora s preslikom prijemne knjige (list br.28-29), u dopis P. postaje G. broj 511-02-08/1-26-11-19 s privicima (list br. 47-48), u dopis L. saveza B.-bilogorske županije broj 36/20 od 12. ožujka 2020. godine s privicima (list br. 51-55), u preslik police osiguranja broj 078700036869 C. osiguranja d.d. (list br. 60), u preslik P. o izmjenama P. o lovostaju (list br. 61), u dopis P. postaje G. (list br. 68), te u cjelokupan spis.

6. N. temelju tako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, S. je presudio kao u izreci, a iz slijedećih razloga.

7. T. postupka, nedvojbeno je utvrđeno da se dana 05. veljače 2019. godine oko 18,28 sati između mjesta V. P. i mjesta V. P. dogodila prometna nesreća u kojoj je su djelovao G. Š. iz V. P. kbr. 3a kao vozač osobnog automobila reg. oznake i broja B. 681-H. vlasništvo tužiteljice A. Š. te je na vozilu kojim je upravljao došlo do oštećenja prednjeg odbojnika, prednjeg lijevog kutnog svjetla, prednjeg blatobrana, a uslijed kontakta vozila sa srnećom divljači koja je zatečena na licu mjesta, a kako to nedvojbeno proizlazi iz potvrde P. postaje G. broj 511-02-08/1-26/11-2019 od 05. 03. 2019. godine.

8. T. osporava da bi bio odgovoran za nastalu štetu na vozilu tužitelja te osporava i visinu nastale štete.

9. U. u potvrdu P. postaje G. broj 511-02-08/1-26/11-2019 te dokumentaciju P. postaje G. sačinjenu povodom predmetne prometne nezgode nedvojbeno je utvrđeno da su policijski službenici P. postaje G. potvrdili da se dana 05. veljače 2019. godine oko 18,28 sati između mjesta V. P. i mjesta V. P. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao G. Š. koji je upravljao motornim vozilom reg. oznake i broja B. 681-H. vlasništvo A. Š. i da se prometna nesreća sa materijalnom štetom dogodila na ravnom cestovnom potezu na način da je došlo do naleta vozila na srneću divljač zbog neočekivane pojave opasnosti na cesti, a na navedenom dijelu ceste brzina kretanja vozila ograničena je na 50 km/h prometnim znakom dok prometni znak D. n. c. nije postavljen prije mjesta događaja i o događaju je izvješten lovnik L. udruge F. D. S. koji je preuzeo daljnju brigu o divljači koja je zatečena na licu mjesta. I. tako iz navedene potvrde proizlazi da je vozač vozila G. Š. imao važeću vozačku dozvolu, i da nije utvrđena prisutnost alkohola kod istog, a vozilo kojim je upravljao bilo je osigurano kod A. osiguranja d.d. Z..

10. U. sve navedeno te tvrdnje tužitelja koji izričito tvrdi da je do oštećenja njegovog vozila došlo u trenutku kada je istim upravljao G. Š. cestom i kada je na njegovo vozilo naletjela srneća divljač koja je udarila u vozilo po ocjeni ovoga suda tvrdnje tužitelja su logične i uvjerljive.

11. D., po ocjeni ovoga suda s obzirom na sve naprijed obrazloženo, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je došlo do oštećenja vozila tužitelja u trenutku kada je vozač G. Š. upravljajući automobilom tužiteljice cestom između mjesta V. P. i mjesta V. P. i kada je na isto naletjela srneća divljač koja je nakon kontakta s vozilom tužiteljice ostala na mjestu događaja te je zatečena po djelatnicima P. postaje G..

12. N. je utvrđeno da se cesta između mjesta V. P. i mjesta V. P. nalazi na području na kojem je lovo-ovlaštenik i kojim gospodari tuženik, a kako to izričito navodi svjedok D. S. koji je izašao na mjesto nezgode i koji je u ime tuženika preuzeo ozlijeđenu divljač, te je nedvojbeno utvrđeno da je divljač koja je uzrokovala štetu na vozilu tužitelja na prometnicu izašla s područja na kojem je lovo-ovlaštenik i kojim gospodari tuženik.

13. Z. o lovstvu propisuje odgovornost lovo-ovlaštenika za štetu koju počini divljač na lovištu. J. cesta nije lovište pa se ne mogu primjenjivati odredbe Z. o lovu koje propisuju odgovornost za štetu nastalu u lovištu. S. divljač kada naglo iskoči na cestu, kada je udaljenost njenog uočavanja mala, opasna je stvar. S. u prostoru njenog prirodnog staništa, obzirom na njene prirodne osobine nije opasna stvar, ali kad u uvjetima koji su bili u trenutku prometne nesreće iznenada stupi na kolnik ispred vozila kojim je upravljao vozač vozila tužitelja, onda svakako predstavlja opasnu stvar, a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari prema odredbi članka 1063. i 1064. u vezi s člankom 1045. stavak 3. Z. o obveznim odnosima odgovoran je njezin vlasnik prema kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju.

14. Z. o lovstvu divljač definira kao zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, a na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i za razmnožavanje u svrhu lova i korištenja. Z. je normirano da je divljač dobro od interesa R. H. i ima njezinu osobitu zaštitu. D. uglavnom obitava u lovištu (time da su Z. propisana vrsta lovišta), a lovištem upravlja lovo-ovlaštenik ili ovlaštenik prava lova kojeg Z. o lovstvu definira kao pravnu ili fizičku osobu (obrtnika), koja je stekla pravo lova na temelju Z. o lovstvu. T. postupka je nedvojbeno utvrđeno da je divljač koja je uzrokovala štetu na vozilu tužitelja, na cestu izletjela s područja kojim gospodari odnosno na kojem je lovo-ovlaštenik tuženik. 15. S. obzirom na sve naprijed navedeno u konkretnom slučaju odgovornost se ne procjenjuje po osnovi krivnje, već se odgovornost po ocjeni ovoga suda procjenjuje po objektivnoj odgovornosti, jer je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o srnećoj divljači koja je na prometnicu došla s područja na kojem je lovo-ovlaštenik i kojim gospodari tuženik pa je shodno tome on odgovoran za nastanak štete jer šteta potječe od opasne stvari to jest divljači, a za koju je u smislu odredbe članka 1063. i 1064. u svezi sa člankom 1045. stavak 3. Z. o obveznim odnosima odgovoran tuženik prema kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju (N. proizlazi iz S. prakse i to odluke Ž. suda u O. broj G.-1613/2018-2 od 25. siječnja 2019. godine, presude Ž. suda u V. broj G.-1052/2019. od 24. ožujka 2021. godine).

16. I. potvrde P. G. (list br. 3), proizlazi da je dopuštena brzina kretanja vozila na dijelu prometnice gdje je došlo do kontakta vozila i divljači 50 km/h. I. iskaza tužiteljice A. Š. između ostalog proizlazi da je vlasnica osobnog automobila marke A. A. kojim je upravljao njezin suprug početkom drugog mjeseca 2019. godine te je došlo do nezgode i oštećenja istog no ona ne zna kako je do toga došlo već joj je suprug rekao da je na vozilo naletjela srna koja ga je oštetila, a kasnije je ona vidjela oštećen prednji desni dio vozila time da štetu na vozilu nije popravila. I. iskaza svjedoka G. Š. između ostalog proizlazi da je upravljao osobnim automobilom tužiteljicom cestom P.-T. P. po asfaltiranoj cesti koja je vrlo loša pa se kretao vrlo polako i u jednom trenutku je osjetio udarac u desnu bočnu stranu svog vozila pa se zaustavio izašao iz istog i pješice vratio do mjesta gdje je osjetio udarac te je utvrdio da je u vozilo udarila srna koja je došla njemu s desne strane gledajući u njegovom pravcu kretanja i pozvao je policiju te su djelatnici policije obavili očevid, a kada je vidio srnu ona je bila u jarku s desne strane gledajući u njegovom pravcu kretanja i još je bila živa te ju je svjedok koji je pozvan na sud usmrtio, a prije nego što je osjetio udarac u desnu bočnu stranu vozila srnu nije vidio budući da je u vrijeme nastanka nezgode bio mrak.

17. I. nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka I. P. između ostalog proizlazi da provedena analiza pokazuje da je do nesreće došlo na nenaseljenom dijelu lokalne ceste L. 37105 između mjesta V. P. i V. P., a neposredno prije nesreće vozilo tužiteljice se kretalo od pravca V. P. u pravcu V. P., a srneća divljač je na kolnik izašla s desne strane prometnice gledano za pravac kretanja vozila tužiteljice, a gledano uzdužno na kolnik u pravcu kretanja vozila tužiteljice do naleta divljači na vozilo je došlo na udaljenosti oko 8,0 m prije mjesta gdje se nakon nesreće nalazila uginula divljač, a gledano poprečno na kolnik centar kontakta vozila tužiteljice i tijela srneće divljači nalazi se na udaljenosti 0,7 m lijevo od desnog ruba asfalta kolnika. I. tako iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vje3štaka proizlazi da u trenutku naleta srneće divljači na vozilo, vozilo se kretalo brzinom od 41 km/h koja brzina je i brzina kretanja vozila neposredno prije naleta srneće divljači, a srneća divljač u trčanju po bankinu do kolnika i preko kolnika se kretala brzinom od 20 km/h te u kretanju prema kolniku i po kolniku koje je uočljivo za vozača vozila tužiteljice prošla je maksimalno put od 2,00 m u vremenu od 0,4 sekunde, a vrijeme od 0,4 sekunde je manje od vremena reakcije prosječnog vozača tako da u tim uvjetima vozač vozila tužiteljice ne može učiniti ništa da ne dođe do naleta divljači na vozilo. U. navedeno iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da provedena analiza pokazuje da s obzirom na stanje vozila u trenutku štetnog događaja je prilikom štetnog događaja na vozilu tužiteljice došlo do štete u iznosu od 10.696,25 kn.

18. S. nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka, a isti je po ocjeni ovoga suda dan u skladu s pravilima znanosti i struke te je pravilno obrazložen, a na osnovu dokaza koji su evidentirani neposredno nakon nezgode po djelatnicima P. postaje G..

19. S. je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka u odnosu na dinamiku nastanka prometne nesreće s obzirom na činjenicu da je isti dat na osnovi podataka u spisu predmeta te podataka prikupljenih prilikom uviđaja izvršenog neposredno nakon nastanka štete na mjestu nastanka štetnog događaja. P. ocjeni suda nalaz i mišljenje vještaka dan je u skladu s pravilima struke, te u nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene proturječnosti, nedostaci niti postoji sumnja u pravilnost danog mišljenja.

20. O. na prihvaćeni nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka I. P., činjenice da tijekom postupka stranke nisu uspjele dovesti u pitanje stručnost i objektivnost prihvaćenog nalaza proizlazi zaključak da je vozač vozila tužiteljice upravljao vozilom dopuštenom i primjerenom brzinom i da vozač vozila tužiteljice nije odgovoran za nastanak štetnog događaja jer po ocjeni ovoga suda vozač vozila tužiteljice načinom i brzinom kretanja automobila nije ni djelomično pridonio nastanku štetnog događaja i štete, on se kretao dopuštenom i primjerenom brzinom i sukladno svim prometnim znakovima i pravilima dok tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje niti jednog drugog razloga za oslobođenje iz članka 1067. Z. o obveznim odnosima.

21. O. toga, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka s obzirom na način kretanja divljači vozač vozila tužiteljice u vremenu od 0,4 sekunde, a koliko je srneća divljač u kretanju prema kolniku i po kolniku bila uočljiva za vozače, nije mogao učiniti ništa da ne dođe do naleta divljači na vozilo.

22. S. odredbi članka 1063. i 1064. Z. o obveznim odnosima, tuženik je kao osoba koja je lovo-ovlaštenik i koja gospodari lovištem iz kojeg je došla divljač na prometnicu, dužan tužitelju naknaditi štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nezgodi. N., u smislu odredbe članka 50. stavak 1. Z. o cestama, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje dok u smislu stavka 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtijev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. T. postupka nije utvrđeno da na zahtijev osobe koja gospodari lovištem pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar nije označila prometnom signalizacijom i opremom predmetnu prometnicu, a tijekom postupka je utvrđeno da je srneća divljač u kretanju prema kolniku i po kolniku za vozača vozila tužiteljice prošla maksimalno put od 2,00 m u vremenu od 0,4 sekunde, a koje vrijeme je manje od reakcije prosječnog vozača tako da u tim uvjetima vozač vozila tužiteljice nije mogao učiniti ništa da ne dođe do naleta divljači na vozilo tužiteljice. S. obzirom na navedeno nije utvrđeno da bi postupanje pravne osobe koja upravlja javnom cestom utjecalo na nastanak prometne nezgode, odnosno na mogućnost uočavanja divljači od strane vozača vozila tužiteljice i izbjegavanje kontakta vozila tužitelja i divljači, to dakle za nastalu prometnu nezgodu nije odgovorna pravna osoba koja upravlja javnom cestom. U. navedeno valjalo je cijeniti činjenicu da je vozač vozila tužiteljice vozilom neposredno prije kontakta vozila i divljači, upravljao brzinom od 41 km/h na dijelu prometnice gdje je brina kretanja istom ograničena na 50 km/h to je po ocjeni ovoga suda brzina od 41 km/h svakako primjerena za kretanje po prometnici na kojoj je došlo do nastanka štete, a kontakt vozila i divljači nije mogao biti izbjegnut s obzirom da je divljač u kretanju prema kolniku i po kolniku za vozača vozila tužiteljice bila vidljiva maksimalno 0,4 sekunde jer je prošla put maksimalno od 2,00 m, a 0,4 sekunde je manje od vremena reakcije prosječnog vozača. S. obzirom na navedeno tijekom postupka nije utvrđeno da bi za nastanak štete bila odgovorna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar i da bi njezino postupanje bilo u uzročnoj vezi s nastalom predmetnom štetom i da bi vozač vozila tužiteljice uzrokovao nastalu štetu ili doprinjeo istoj već naprotiv tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je do nastanka štete došlo zbog iznenadnog izlaska divljači na prometnicu, a kako je to naprijed obrazloženo.

23. D., kako je naprijed obrazloženo tijekom postupka je utvrđeno da se vozač vozila tužiteljice kretao brzinom od 41 km/h na dijelu prometnice gdje je brzina kretanja ograničena na 50 km/h, a divljač je u kretanju prema kolniku i po kolniku koje je uočljivo za tužitelja prošla maksimalno put od 2,00 m u vremenu od 0,4 sekunde, a koje vrijeme je manje od vremena reakcije prosječnog vozača tako da u tim uvjetima vozač vozila tužiteljice nije mogao učiniti ništa da ne dođe do naleta divljači na vozilo. S. obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda vozač vozila tužiteljice svojim postupanjem nije doprinjeo nastanku prometne nezgode i nastanku štete već je za nastanak štete tužitelju odgovoran tuženik budući da je divljač iz područja kojim gospodari i na kojem je lovo-ovlaštenik tuženik istrčala na cestu.

24. D., s obzirom na navedeno po ocjeni ovoga S. za nastalu štetu tužitelju odgovoran je tuženik budući je tuženik osoba koja gospodari lovištem (iz kojeg je na cestu izašla srneća divljač) u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, odnosno osoba koja gospodari divljači zbog koje je došlo do prometne nezgode jer je štetu na vozilu tužitelja uzrokovala divljač iz lovišta tuženika, a kao što je naprijed obrazloženo. T. postupka nije dokazano da na strani vozača vozila tužitelja ili osobe koja upravlja cestom postoji krivnja za nastalu štetu, to onda odgovornost leži na nedostatnosti mjera za sprječavanje štete od divljači koje u smislu odredbi Z. o lovstvu je bio dužan poduzimati lovo-ovlaštenik, odnosno tuženik. D., u smislu odredbi članka 1063. Z. o obveznim odnosima, tuženik je dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu budući da je divljač koja se nekontrolirano kreće na cesti opasna stvar, to postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti, a tijekom postupka tuženik nije dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu odgovornost, a što je i stajalište S. prakse izraženo u odlukama Ž. suda u B. broj G.- 2816/2013-3, G.-2365/2013-2. i G.-2778/2014-2 od 11. svibnja 2016. godine, Ž. suda u V. G. broj G.-1664/16-2 od 23. veljače 2017. godine, Ž. suda u O. broj G.-1613/2018-2 od 25. siječnja 2019. godine.

25. T. postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 10.696,25 kn. N. proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka I. P. koji je istu štetu utvrdio na osnovu izvršenog izvida, pregleda vozila, a sukladno pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje.

26. D., tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 10.696,25 kn, a za istu je odgovoran tuženik, to je sud naložio tuženiku da tužitelju plati na ime naknade štete na njegovom vozilu iznos od 10.696,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. P. dosuđenog dijela zahtijeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđen iznos štete i to za period od 05. veljače 2018. godine do donošenja prvostupanjske presude, S. je tužbeni zahtijev tužitelja odbio. N., tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj navedenu štetu popravio te po ocjeni ovoga suda tužitelju pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na navedeni iznos štete od dana donošenja presude, a kojom je na temelju provedenog vještačenja utvrđen iznos nastale štete, to je sud u tom dijelu tužbeni zahtijev tužiteljice odbio. I. tako sud je odbio tužbeni zahtijev tužiteljice u dijelu gdje je tražila da se naloži tuženoj da joj na ime troška procjene štete plati iznos od 600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2018. godine do isplate budući da je taj dio tužbenog zahtijeva tužiteljice neosnovan jer zatraženi trošak procjene štete u iznosu od 600,00 kn nije bio potreban i ne radi se o trošku koji bi tuženik bio dužan tužiteljici naknaditi. N., tijekom postupka provedenim vještačenjem je utvrđena visina nastale štete na vozilu tužiteljice, pa trošak procjene štete u iznosu od 600,00 kn koji je tužiteljica kako navodi imala prije pokretanja ovoga postupka nije bio potreban i tuženik tužiteljici isti nije dužan platiti pa je sud taj dio tužbenog zahtijeva tužiteljice odbio.

27. S. je poklonio vjeru nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka dipl. ing. I. P. jer je njegov nalaz i mišljenje dat u skladu s pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje, te je pravilno obrazložen i u skladu je s provedenim dokazima te nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom. S. je poklonio vjeru iskazima svjedoka G. Š. i D. S. jer su njihovi iskazi logični i uvjerljivi te zajedno s ostalim provedenim dokazima predstavlja jednu logički zaokruženu cjelinu time da je iskaz svjedoka D. S. cijenio s obzirom na nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka iz kojeg nedvojbeno proizlazi dinamika nastanka prometne nezgode, a kako je to naprijed obrazloženo, pa je sud cijenio utvrđenim da je do predmetne prometne nezgode došlo na način kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka I. P.. S. je poklonio vjeru iskazu tužiteljice ispitane kao stranke jer je isti logičan i uvjerljiv, a njegov iskaz je sud cijenio s obzirom na ostale provedene dokaze kako je to naprijed obrazloženo.

28. S. odredbi članka 154. stavak 2. Z. o parničnom postupku, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koje je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtijevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtijeva.

T. je postavljenim tužbenim zahtijevom u tužbi tražio da sud naloži tuženiku da mu na ime naknade štete plati iznos od 9.768,00 kn na ime naknade štete te 600,00 kn na ime troškova procjene štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 9.768,00 kn od 05. veljače 2018. godine, a na iznos od 600,00 kn od 20. veljače 2018. godine do isplate, te je tužitelj tijekom postupka nakon provedenog vještačenja uskladio tužbeni zahtijev i tražio da se tuženiku naloži da mu na ime naknade štete plati iznos od 10.696,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. veljače 2018. godine, a ovom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete plati iznos od 10.696,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude dok je preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, a u odnosu na nedosuđenu zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos štete za period od 05. veljače 2018. godine do dana donošenja presude, sud tužbeni zahtijev tužitelja odbio, te je odbio tužbeni zahtijev tužiteljice radi isplate iznosa od 600,00 kn na ime troška procjene štete zajedno sa zatraženom zateznom kamatom. S. obzirom na navedeno proizlazi da je tužiteljica s tužbenim zahtijevom u parnici uspjela u omjeru od 94,69%, tuženik je u parnici uspio u omjeru od 5,31%. K. se od uspjeha u parnici tužiteljice, a koji iznosi 94,69% oduzme uspjeh u parnici tuženika, a koji iznosi 5,31% dobije se postotak od 89,38%, a u kom omjeru tužiteljici pripada pravo na troškove postupka koji su bili potrebni i opravdani u ovome predmetu.

29. S. je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja smatrao troškove koje je on imao na ime sudskih pristojbi, troškove vještačenja te troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku zajedno s troškovima poreza na dodanu vrijednost. P. i opravdani troškovi tužitelja koji se odnose na troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku određeni su sukladno vrijednosti predmeta spora te odredbama T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te se odnose na sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, na zastupanje tužitelja na ročištima održanim kod ovoga suda dana 20. veljače 2020., 17. studenog 2020., 21. siječnja 2021., 06. svibnja 2021., 08. studenog 2021. godine, na pribavu potvrde od P. G. u iznosu od 250,00 kn, na sastav obrazloženih podnesaka od 11. studenog 2019., 19. travanj 2021. godine u iznosu od 1.000,00 kn za sastav svakog, na sastav podneska od 24. svibnja 2021. godine u iznosu od 250,00 kn. N., potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 2.125,00 kn, na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 900,00 kn te na troškove uplaćenog i utrošenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn. D., ukupni, potrebni i opravdani troškovi tužitelja iznose 14.025,00 kn. N. iznos sud je pomnožio sa postotkom od 89,38% koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, te se dobije iznos od 12.535,55 kn, a koji iznos je tuženik dužan tužiteljici platiti na ime troškova postupka i sud je naložio tuženiku da tužiteljici navedeni iznos plati.

S. nije dosudio tužitelju zatraženi trošak naznačen kao trošak sastava podneska za mirno rješenje spora budući da navedeni trošak po ocjeni ovoga suda nije trošak ovog parničnog postupka i trošak koji bi mu tuženi bio dužan platiti kao dio troškova ovog parničnog postupka s obzirom da je isti nastao prije pokretanja ovog parničnog postupka.

30. S. obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

U. G., 23. prosinca 2021. godine.

S. u d a c :

J. K.-S.

U. O. P. L.: P. ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Ž. sud, a putem ovoga S.. Ž. se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.