Republika Hrvatska Općinski

sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-2354/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz S.,

R. P. 32 OIB:---, zastupane po punomoćniku I. T.,

odvjetniku u S., protiv tuženih pod 1. H. A. R. L. G. O.:

----- A.-A.-P. 1, 9020 K. am W., A.,

zastupanog po punomoćnicima iz O. K. & B., Z., P. 48A,

odvjetnicima u Z., pod 2. R. H. O.:-----, zastupanog

po O. državnom odvjetništvu, G.-upravnom odjelu S. i pod 3.

D. d.o.o. R. - u stečaju, zastupanog po stečajnom upravitelju I.

R. iz Š., M. 10, uz sudjelovanje umješača sa položajem jedinstvenog suparničara L. P. iz S., S. 2D OIB:----, zastupanog

po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. prosinca 2021., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, zamjenika punomoćnika tuženika pod 1., punomoćnika umješača te u izočnosti zastupnika po zakonu tuženika pod 2.i tuženika pod 3., pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, nadalje u tekstu: ZPP) dana 22. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod brojem Ovr------ u dijelu koji se odnosi na dosudu kupcu L. P., nekretnine označene kao 52.etaža, 62/9551 dijela na čest.zem.44/2

upisane u Z.U. 17230 K.O. S. koji dio je povezan s cjelinom turističkog apartmana oznake "A 41" poduložak br. 3355, površine 47,90m2, na sjevernom dijelu prvog (kata) objekta "A", orijentacije jug, koji se sastoji od blagovaonice i boravka, sobe, ostave, kupaonice i hodnika s pripadajućim dvorom koji je položen južno od apartmana površine 14,66m2 te ima prilaz kroz zaseban ulaz na istočnoj strani objekta "A", prema rješenju o dosudi od 01. prosinca 2014.g.

II. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana isplate tužiteljici parnični trošak u iznosu od 54.722,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi od dana 24. srpnja 2015. tužiteljica je navela da je kao treća osoba rješenjem Općinskog suda u Splitu 06. srpnja 2015. upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu zbog proglašenja nedopuštenom ovrhe u dijelu koji se odnosi na dosudu kupcu L. P. nekretnine označene kao 52.etaža, 62/9551 dijela na čest.zem.44/2 upisane u Z.U. 17230 K.O. S. koji dio je povezan s cjelinom turističkog apartmana oznake "A 41" poduložak br. 3355, površine 47,90m2, na sjevernom dijelu prvog (kata) objekta "A", orijentacije jug, koji se sastoji od blagovaonice i boravka, sobe, ostave, kupaonice i hodnika s pripadajućim dvorom koji je položen južno od apartmana površine 14,66m2 te ima prilaz kroz zaseban ulaz na istočnoj strani objekta "A", prema rješenju o dosudi od 01. prosinca 2014. Tužiteljici je na dražbenom ročištu dosuđena nekretnina označena kao 51. etaža (167/9551 dijela) i 59. etaža (23/9551 dijela). Nakon što je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno tužiteljica je uvedena u posjed kupljenih etaža i tada je prilikom očevida na licu mjesta utvrđeno kako stvarno izvedeno stanje kupljenih apartmana, osim površina, uopće ne odgovara elaboratu o etažiranju. Tužiteljica je uvedena u posjed dijela nekretnine koja je naknadno dosuđena L. P. što je onemogućava u korištenju nekretnine. O. da je prilikom dosude sud učinio propust na način da nije proveden očevid na licu mjesta zbog identifikacije nekretnina koje su bile predmetom dražbe. S. navedeno tužiteljici predstavlja problem jer proizlazi da L. P., a kako bi koristio svoj apartman oznake A 4.1., prema sadašnjem stanju stvari, može jedino pristupiti iz njezinog apartmana što je apsurdna situacija. Tužiteljica je stoga predložila da se utvrdi nedopuštena ovrha Općinskog suda u Splitu a koja je donesena pod brojem Ovr----- i to samo u dijelu koji se odnosi na dosudu nekretnine kupcu L. P. i to baš one označene označene kao 52.etaža,

62/9551 dijela na čest.zem.44/2 upisane u Z.U. 17230 K.O. Split koji dio je povezan s cjelinom turističkog apartmana oznake "A 41" poduložak br. 3355, površine 47,90 m2, na sjevernom dijelu prvog (kata) objekta "A", orijentacije jug, koji se sastoji od blagovaonice i boravka, sobe, ostave, kupaonice i hodnika s pripadajućim dvorom koji je položen južno od apartmana površine 14,66 m2 te ima prilaz kroz zaseban ulaz na istočnoj strani objekta "A", prema rješenju o dosudi od 01. prosinca 2014. tužiteljica je ujedno predložila da joj se dosudi parnični trošak te je predložila donošenje privremene mjere da se do pravomoćnog okončanja ovog postupka odgodi ovrha određena rješenjem istog suda pod brojem Ovr-----.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik je naveo da osporava tužbu u cijelosti. Isticanjem prigovora u ovrsi, kao i ove tužbe, tužiteljica da ima jedini cilj onemogućiti kupcu susjednu nekretninu koju ima ona kupiti. Prvotuženik upire na činjenicu da je u zaključku o prodaji i za prvu i za drugu dražbu kupcima bilo uredno omogućeno razgledavanje nekretnina pa ukoliko kupci to pravo nisu iskoristiti prilikom dražbe da oni snose eventualne rizike koji su s tim skopčani. Prava odnosno nekretnine kupljene su kako su upisane i opisane u zemljišnim knjigama pa tužiteljica nema nikakvih prava na etaži 52. koja je prodana na drugoj dražbi.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik je naveo kako iz cjelokupne dokumentacije u spisu Općinskog suda u Splitu Ovr----- jasno proizlazi kako u konkretnom slučaju nisu postojali razlozi koji bi priječili provedbu ovrhe u tom predmetu, obzirom je zgrada u kojoj su smješteni apartmani koji su bili predmetom prodaje etažirani su, a elaborat o etažiranju proveden je i u zemljišnim knjigama.

4. U odgovoru pak na tužbu trećetuženik je naveo kako je nad njime proveden stečajni postupak te da je u fazi brisanja iz registra trgovačkog suda. Osporio je pasivnu legitimaciju u ovom postupku obzirom da je u prethodnoj fazi bio ovršenik u postupku prodaje stanova (apartmana) koji su nekoć bili u njegovom vlasništvu. Vlasnici apartmana postale su treće osobe te stanovi nisu bili u sklopu stečajne mase tuženika D. d.o.o neovisno što u trenutku otvaranja stečaja nije bilo usklađeno pravno i faktično stanje. Nakon otvaranja stečajnog postupka saznalo se za opisani nesklad između formalnog upisa u zemljišnoj knjizi i realne stečajne mase dužnika. Konačno tuženik pod 3. smatra da on ne može niti biti stranka u ovom postupku i to iz razloga što ne postoji nikakva pravna ili faktična kopča (?) da bi on imao takvo procesno svojstvo.

5. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 11. lipnja 2019. donio presudu i rješenje pod poslovnom oznakom i brojem P----- kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, dosudio joj prouzročeni parnični trošak ali i odbio prijedlog za donošenje privremene mjere. Rješenjem od 2. srpnja 2019. ispravljena je upravo opisana presuda na način da je ispravljeno ime odnosno prezime L. P. koje je pogrešno bilo naznačeno kao P..

O. o žalbama prvotuženika i drugotuženika Ž. sud u Zadru je dana 8.

lipnja 2021. donio rješenje pod poslovnom oznakom i brojem Gž-1310/2020-2 kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu ispravljenu rješenjem od 2. srpnja 2019. te je predmet vratio na ponovno suđenje.

6. Dana 26. kolovoza 2021. podneskom je L. P. prijavio svoje miješanje u ovom postupku, sve tragom upute Ž. suda u Z. iz ukidne

odluke. U. tom podnesku, umješač L. P., kazao je da je kao treća osoba tužiteljica podnijela tužbu radi nedopuštenosti ovrhe na 62/9551 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 44/22 upisane u ZU 17230 KO Split. Umješač smatra da bi tužiteljica uspjela u postupku ona mora dokazati da na predmetu ovrhe ima pravo koje ovrhu sprječava. Takvo pravo trebalo je postojati u trenutku donošenja rješenja o ovrsi odnosno u trenutku zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini. Sve to, tvrdi umješač na strani tuženika, a sa položajem jedinstvenog suparničara, tužiteljica nema. Ona čak nije dokazala da bi stekla takvo pravo, osim što tvrdi da bi bila uvedena u posjed dijela predmetne nekretnine nakon što je ovrha već pokrenuta. Ukoliko tužiteljica tvrdi da bi ovrha na etažnoj jedinici u vlasništvu umješača bila nedopuštena iz razloga što su dijelovi ove etažne jedinice neovlašteno spojeni s drugom etažnom jedinicom, tada po istoj logici ne bi bila dopuštena ni ovrha na etažnoj jedinici, sada u vlasništvu tužitelja. Tužiteljica nije kupila dijelove nekretnine umještača pa nema niti pravni temelj za posjed istih.

7. Dana 5. ožujka 2020. doneseno je i rješenje o prekidu postupka zbog prestanka postojanja tuženika H. L. K. G. & C. K.. U. je

istim rješenjem određen i nastavak postupka u kojem je društvo H. A.

R. L. G. O.: ------A.-A.-P. 1, 9020 K.

am W., A. preuzelo postupak u ovoj pravnoj stvari kao pravni slijednik navedenog tuženika koji je prestao postojati.

8. U dokazne svrhe sud je pregledao: rješenje Općinskog suda u Splitu od 06. srpnja 2015. doneseno pod brojem Ovr-----, izvadak iz sudskog registra za treće tuženika, rješenje o dosudi Općinskog suda u Splitu u predmetu pod brojem Ovr- 4781/09 od 01. prosinca 2014., rješenje ovog suda od 07. travnja 2011. doneseno u predmetu Ovr-----, žalbu treće osobe u predmetu Ovr---- Općinskog suda u S. kao i prigovor treće osobe u istom predmetu te prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe u istom predmetu, odluku Ž. suda u S. od 02. studenog 2016. donesenu pod brojem G.-2641/15, proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika T. Č. i vještaka građevinske struke Ž. Ž. te je saslušana tužiteljica kao stranka u ovom postupku a pregledani su i zapisnik o provedbi pravomoćnog rješenja od 17. siječnja 2014., foto- elaborat te rješenje O. suda u S. o dovršetku ovrhe kojeg je O. sud

u S. donio 15. ožujka 2019. pod brojem Ovr-----.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha Općinskog suda u S. broja Ovr----- i to u dijelu kojim je kupcu L.

P. dosuđena nekretnina označena kao 52.etaža, 62/9551 dijela na čest.zem.44/2 upisane u Z.U. 17230 K.O. Split koji dio je povezan s cjelinom turističkog apartmana oznake "A 41" poduložak br. 3355, površine 47,90 m2, na sjevernom dijelu prvog (kata) objekta "A", orijentacije jug, koji se sastoji od blagovaonice i boravka, sobe, ostave, kupaonice i hodnika s pripadajućim dvorom koji je položen južno od apartmana površine 14,66 m2 te ima prilaz kroz zaseban ulaz na istočnoj strani objekta "A", prema rješenju o dosudi od 01. prosinca 2014.

11. Odredbom čl.55.st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 80/12, 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, nadalje u tekstu: OZ) propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha u tom predmetu proglasi nedopuštenom, s tim da se prigovor može podnijeti do dovršetka ovršnog postupka a njegovo podnošenje ne sprječava podnošenje ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

12. Analizom provedenog dokaznog postupka ovaj sud je zaključio da je zahtjev tužiteljice osnovan. N., iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica baš kao i L. P. (zbog čijeg se sudjelovanja i dosude i stvorio problem) sudjelovala u dražbenim ročištima na kojima su se prodavale nekretnine dužnika D. d.o.o. R.. O. odmah, obzirom da je spomenut

trećetuženik, valja kazati kako je njegov prigovor o promašenoj pasivnoj legitimaciji sud ocijenio neosnovanim. K. samo rješenje O. suda u S. od 06.

srpnja 2015. a doneseno pod brojem O.... upućuje na to koja od stranaka koju procesnu poziciju u pokrenutom postupku zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom zauzima, to je više nego jasno da se pravu tužiteljice suprotstavljaju prava ostalih stranaka iz ovrhe a to su tuženici pod 1. i 2. te svakako dužnik odnosno ovršenik iz postupka ovrhe, a to je upravo trećetuženik. Tužiteljica sve i da hoće akceptirati stav trećetuženika, nad kojim je u međuvremenu stečajni postupak i dovršen te je određeno brisanje subjekta iz registra trgovačkog suda, to ne može napraviti jer je upravo ovrha koju ona osporava odnosno traži proglašenje da je nedopuštena, je provedena protiv trećetuženika kao ovršenika u tom postupku.

13. Sukus ove pravne stvari je da tužiteljica tvrdi da je na dražbenom ročištu i temeljem rješenja o dosudi kupila stan za kojeg je utvrdila kako se formalno i stvarno stanje u svezi sa tim stanom ne poklapaju. Drugim riječima rečeno, tužiteljica je kupila stan kao cjelinu no, utvrdila je da je u elaboratu o etažiranju jedna prostorija njezinog stana dosuđena rješenjem o dosudi trećem kupcu L. P.. A. je tome tako onda bi tužiteljica bila u pravu i ovrha bi u tom dijelu, u dijelu u kojem je predmetna nekretnina prodala L. P., doista bila nedopuštena. Ovo stoga što se u građevinskom smislu pod stanom podrazumijeva dio građevine koji služi za, u pravilu trajni, smještaj odnosno stanovanje pojedinca, obitelji ili grupe osoba. Čak štoviše odredba čl.2.st.1. Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine broj 41/96,48/98,66/98, 22/06 i 68/18, nadalje u tekstu: ZNS) određuje stan kao skup prostorija namijenjen za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.

Upravo po toj definiciji stana iz ZNS-a tužiteljica je u pravu kada tvrdi da je ovrha u predmetu Općinskog suda u Splitu Ovr----- nedopuštena u onom dijelu u kojem je kupcu L. P. dosuđena nekretnina koja je predmet ovog

postupka. D. je tom tako sud se osvjedočio prilikom izlaska na lice mjesta (očevidom) koji je proveden 26. svibnja 2017. S. je tada na nedvojben način utvrdio da je ulaskom u stan (apartman) tužiteljice to bio jedini ulaz u ovaj apartman te su čak štoviše, nazočni vještaci T. Č. i Ž. Ž., upozorili sud na činjenicu da niti iz zajedničkog prostora (garaže) nema drugih otvora odnosno ulaza u apartman.

14. V. T. Č. u svom je nalazu i mišljenju naveo kako je

temeljem očevida na licu mjesta ali i dostavljenog mu tlocrta 1. kata iz E.

etažiranja i snimljenog stanja utvrdio da se pokazani stan, garaža i susjedni, stambeni prostor nalaze na čest.zem.44/2 u K.O. Split. Vještak je na prikazu lica mjesta dao grafički približni preklop snimljenog stanja prilaza, terase i vanjskih gabarita zgrade sa naznačenim granicama samostalnih uporabnih cjelina iz Elaborata etažiranja. Ustvrdio je da je jasno vidljivo da je ovakvom diobom terase tužiteljici onemogućen ulaz u njezin stan oznake A4 te da isto tako je jasno da se dio stana tužiteljice nalazi dijelom na samostalnim uporabnim cjelinama A4 toč.1 i G 56.

15. Vještak građevinske struke Ž. Ž. kazao je kako je stan koji je bio predmetom očevida smještena na I. katu stambeno poslove zgrade u S., Š.

pape I. P. I.. U. u stan je sa istočne strane preko zajedničkog vanjskog stubišta te dvorišta. R. hodnik, koji se sastoji o lijevog srednje i desnog kraka da povezuje većinu prostorija u stanu. D. od ulaza da je smještena jedna soba nasuprot koje su ostava ijedna kupaonica. N. ulaza da se nalazi pred prostor iz kojeg je omogućen ulazu u garažu i ostavu. L. od ulaza da se nalazi druga soba nasuprot koje je smještena manja kupaonica. Lijevi krak ulaznog hodnika da vodi do kuhinje, blagovaonice i dnevne sobe, koji se nalaze u istom prostoru, te zasebne ostave. Iz dnevne sobe da je omogućen izlaz na natkrivenu terasu. Odmah nakon ovog opisa zatečenog stanja stalni sudski vještak građevinske struke kazao je ključnu rečenicu, o stanu kako ga definira uostalom ZNS, a to je, citiramo:"stan u građevinskom i funkcionalnom smislu predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu". Nadalje je vještak Ž. Ž. kazao i to da se iz svega može zaključiti kako se u konkretnom slučaju radi o jednom stanu jer postoje samo jedna ulazna vrata u stan. osim činjenice da postoji samo jedan ulaz u dvor i da postoje samo jedna ulazna vrata u stan da je utvrdio kako se radi o jednom stanu i zbog razloga jer je komunalna infrastruktura predviđena u konkretnom slučaju samo za jednu stambenu jedinicu.

Odgovarajući na pitanja i prigovore tuženika, vještak Ž. Ž. je na ročištu za glavnu raspravu od 3. prosinca 2021. kazao da je u svome nalazu i mišljenju nabrojao svu dokumentaciju koju je koristio prilikom izrade ovog vještva. P. rješenju suda nije imao zadatak utvrđivati upis u zemljišnu knjigu ili rješenje o dosudi iz kojeg razloga se ne može niti očitovati na pitanje odgovara li opis nekretnina u zemljišnim knjigama rješenju o dosudi jer to uostalom nije niti pitanje za građevinskog vještaka, već je to pravno pitanje. P. je ovaj vještak da potvrda samostalnih uporabnih cjelina konkretne nekretnine ne odgovara zatečenom stanju nekretnine u naravi no da ne zna odgovara li stanju u zemljišnim knjigama u vrijeme pokretanja ovršnog postupka jer mu nije poznato stanje upisa u zemljišnim knjigama u vrijeme pokretanja ovršnog postupka. Stan, odnosno apartman A4 ne odgovara u sadašnjem stanju glavnom projektu, budući je u glavnom projektu trebalo postojati 4 garaže i apartman A4, dok u stvarnosti postoji apartman A4, apartman A4.1 i jedna garaža dok se po svojem obliku i dispoziciji apartman A4 razlikuje onome iz glavnog projekta. Apartman A4 izmjerom na terenu ima korisnu površinu od 143,84 m2 odnosno s garažom sveukupno 155,50 m2. U odnosu na glavni projekt u potvrdi samostalnih uporabnih cjelina, dio koji se preklapa između apartmana A4 i A4.1 su ulaz u dvor koji je u elaboratu samostalnih uporabnih cjelina označen na način da se desnom stranom ulazi isključivo u apartman A4.1, a lijevom stranom u apartman A4. Isto tako, u glavnom projektu prilaz stanu A4 i dvor bili su prikazani kao isključivi dijelovi apartmana A4 dok se u potvrdi samostalnih uporabnih cjelina dvor dijeli na dva dijela te gornji i sjeverni dio koristi isključivo apartman A4.1, a južni koristi apartman A4. Vrt odnosno zelena površina ne bi predstavljala konstruktivni dio građevine, što znači da se njezin oblik, veličina i pripadnost može mijenjati etažnim elaboratom i bez izmjene glavnog projekta.

16. Iz zapisnika o provedbi pravomoćnog rješenja o ovrsi Ovr------- od 10. srpnja 2009.g. te 07. travnja 2011.g. jasno je vidljivo da je M. K. tj. tužiteljica kao kupac uvedena u posjed stana kada je cijeli stan pregledan kao i elektro i vodo- brojilo. I. foto elaborata koji prileži ovom zapisniku jasno je vidljivo da je to isti onaj stan kojeg je sud pregledao prilikom očevida na licu mjesta izuzev činjenice da se na tom foto-elaboratu vidi kako je isti nenamješten dok je u trenutku provedbe očevida kao dokaza isti bio u cijelosti namješten i opskrbljen uređajima.

17. I. svega što je naprijed navedeno jasno je vidljivo da tužiteljica ima i te kakav pravni interes utvrdio da je ovrha koja je vođena kod O. suda u S.

pod brojem Ovr------ nedopuštena u onom dijelu koji se odnosio na dosudu predmeta spora kupcu L. P.. S tim u svezi tuženicima valja kazati da kada zakonodavac ne bi predvidio ovakvu mogućnost kao što je pokretanje postupka zbog utvrđenja da je ovrha nedopuštena, to bi značilo da su sve stvari idealno položene i pripremljene no, u ovom slučaju je vidljivo da je Elaborat o etažiranju pa makar on bio i predan zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu i doživio svoju provedbu pa bio i osnovom ovršnog postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio protiv ovršenika D. d.o.o., ne-perfektan, ne-idealan i ne odgovara stvarnom stanju stvari. T. je zato kriv nije na ovom sudu da to ispituje ali je činjenica da je tužiteljica odlučila sudjelovati u dražbi i kupiti stan (apartman) ovršenika D. d.o.o. R., uvedena je u posjed istog onog stana kojeg izgledom i površinom odgovara današnjem stanu. Z. je sud i izišao na lice mjesta i to uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke kao stručnih suradnika suda u područjima izvan prava. Z. sudskih vještaka identičan je zaključku suda prilikom vršenja očevida a to je da je predmet spora stan (apartman) koji služi za stanovanje tužiteljice i njezine obitelji. O. je samostalna uporabna cjelina i ima sva obilježja stana kako ga opisuje Z., odnosno on je zatvorena građevinska cjelina i on ima poseban ulaz.

Zaključno, iz cijelog provedenog postupka više je nego razvidno da se radi o jednoj samostalnoj cjelini, da je na terenu sudska komisija uz sudjelovanje vještaka geodeta i građevinara utvrdila da postoji samo jedan ulaz, samo jedno strujno brojilo i samo jedan vodomjer. L. P. ne može pristupiti nekretnini iz svoje dosude što njegovu dosudu čini neovršivom, ali u konkretnom slučaju, tužiteljicu to niti ne zanima. P. koja će L. P. imati prema preostalim sudionicima ovog postupka jesu prava koja će on samostalno, vlastitim odabirom koristiti, ali doista, prema motrištu ovog suda, bilo koje pravo koje on odluči iskoristiti ne utječe na pravo tužiteljice koja je dokazala da je kupnjom i uvođenjem u posjed kupljenog, stekla vlasnička prava nad predmetnom nekretninom u njezinoj potpunosti i izgledu kakvo je ono u naravi, odnosno kako stvarno izgleda. L. P. ničim nije dokazao, a sud nije niti inzistirao na doprinosu tog dokaza da bi njega itko uveo u posjed po njemu kupljene nekretnine, odnosno dijela predmetne nekretnine. T., naime, nije niti bilo moguće jer je tužiteljica već ranije bila uvedena u posjed kupljenog dijela nekretnine što drugim riječima znači da je L. P. kupio odnosno dosudnicom stekao pravo koje ne postoji ili točnije, pravo na nekretninu koja mu nije niti mogla biti predana u posjed.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. i Tbr.36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa). Tužiteljici, koja je uspjela u ovom postupku naspram tuženih, trošak je priznat za: sastav tužbe te pristupe i zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 27. ožujka i 26. svibnja (očevid) 2017., 19. prosinca 2018., 18. siječnja, 15. ožujka i 3. svibnja 2019., potom 9. rujna, 14. listopada i 3. prosinca 2021. te sastav četiri obrazložena podneska – svaka radnja po 250 bodova, za pristup ročištima za objavu i uručenje odluke 11. lipnja 2019. te 22. prosinca 2021. – svaka radnja po 50 bodova te za pristup dvama ročištima odgođenima bez raspravljanja 25. siječnja i 15. veljače 2017. – svaka radnja po 62,5 bodova. Ukupni zbir od 3.725 bodova pomnožen je s iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom je dobiveni iznos od 37.250,00 kn uvećan za iznos od 9.312,50 kuna na ime 25% PDV-a te iznose od po 2.580,00 kn na ime sudskih pristojbi za tužbu i presudu ili ukupnih 5.160,00 kn i iznos od 3.000,00 kn na ime provedbe dokaza očevidom na licu mjesta te dobivanja nalaza i mišljenja vještaka mjernika i građevinara. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 54.722,50 kuna koliko će tuženici morati platiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška.

20. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 22. prosinca 2021.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba drugostupanjskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave iste.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika pod 1.

- zpz tuženika pod 2.

- stečajnom upravitelju tuženika pod 3.

- pun. umješača

- u spis

Broj zapisa: eb303-9eec4

Kontrolni broj: 0ab3a-90019-735eb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.