1              

                            Poslovni broj: 24 Gž R-33/2024-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 24 Gž R-33/2024-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. P. iz V. G., OIB:... zastupane po punomoćnici I. T. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., Z., OIB:..., radi isplate, u povodu žalbi stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5459/2021-14 od 28. studenog 2023., 6. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se potvrđuje, a djelomično se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5459/2021-14 od 28. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku K. B. C. Z., Z., OIB:... u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici I. P. P. iz V. G., OIB:... iznos od 568,41 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- od 12,05 € od 12.02.2016.g. do isplate,

- od 12,05 € od 12.03.2016.g. do isplate,

- od 9,94 € od 12.05.2016.g. do isplate,

- od 19,18 € od 10.06.2016.g. do isplate,

- od 13,27 € od 12.07.2016.g. do isplate,

- od 15,43 € od 12.08.2016.g. do isplate,

- od 14,67 € od 10.09.2016.g. do isplate,

- od 3,84 € od 12.10.2016.g. do isplate,

- od 2,15 € od 12.11.2016.g. do isplate,

- od 1,09 € od 12.01.2017.g. do isplate,

- od 7,86 € od 11.02.2017.g. do isplate,

- od 8,64 € od 11.03.2017.g. do isplate,

- od 3,76 € od 12.04.2017.g. do isplate,

- od 21,61 € od 13.05.2017.g. do isplate,

- od 10,48 € od 10.06.2017.g. do isplate,

- od 37,06 € od 12.08.2017.g. do isplate,

- od 8,95 € od 12.09.2017.g. do isplate,

- od 0,73 € od 12.10.2017.g. do isplate,

- od 16,11 € od 11.11.2017.g. do isplate,

- od 21,90 € od 12.12.2017.g. do isplate,

- od 9,21 € od 12.01.2018.g. do isplate,

od 19,64 € od 13.02.2018.g. do isplate,

- od 9,03 € od 13.03.2018.g. do isplate,

- od 2,30 € od 12.04.2018.g. do isplate,

- od 15,38 € od 12.05.2018.g. do isplate,

- od 7,86 € od 12.06.2018.g. do isplate,

- od 25,81 € od 12.07.2018.g. do isplate,

- od 13,03 € od 11.08.2018.g. do isplate,

- od 21,67 € od 12.09.2018.g. do isplate,

- od 13,55 € od 12.10.2018.g. do isplate,

- od 3,95 € od 13.11.2018.g. do isplate,

- od 33,32 € od 12.01.2019.g. do isplate

- od 16,27 € od 12.02.2019.g. do isplate,

- od 9,35 € od 12.03.2019.g. do isplate,

- od 7,26 € od 11.04.2019.g. do isplate,

- od 0,50 € od 11.05.2019.g. do isplate,

- od 0,99 € od 11.06.2019.g. do isplate,

- od 19,14 € od 11.07.2019.g. do isplate,

- od 2,99 € od 13.08.2019.g. do isplate,

- od 25,50 € od 11.09.2019.g. do isplate,

- od 27,73 € od 11.10.2019.g. do isplate,

- od 11,28 € od 12.12.2019.g. do isplate,

- od 6,31 € od 11.01.2020.g. do isplate,

- od 10,51 € od 11.02.2020.g. do isplate,

- od 10,87 € od 11.03.2020.g. do isplate,

- od 4,19 € od 11.04.2020.g. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim na dio dosuđenog bruto iznosa od 568,41 € koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak te se sa zahtjevom za zateznu kamatu na predujam poreza i prireza tužiteljica odbija.

 

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se preinačava odluka o troškovima iz točke II. pobijane presude na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od 283,75 EUR.

 

II. Ukida se odluka o troškovima postupka iz točke II. pobijane presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka od 1.221,69 EUR te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

 

III. Odluka o troškovima žalbe tužiteljice ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 568,41 EUR /4.282,69 kn/[1] sa zakonskim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u točci I. te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.505,44 EUR /11.342,04 kn/ sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (točka II. izreke).

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odluku o troškovima postupka sadržanu u točci II. izreke navedene presude pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica tvrdeći da je sud prvog stupnja, zbog toga što kao vrijednost predmeta spora za sve radnje poduzete do 25. svibnja 2023., nije uzeo iznos od 1.327,36 EUR kao i zbog vrijednosti boda koju je primijenio, pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: OT). Tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. jer da je odluka o troškovima postupka proturječna sama sebi te da je počinjena i bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 40. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu odluku u troškovima postupka na način da se tužiteljici dosudi naknada daljnjih troškova kako je zatražila troškovnikom koji je u spisu s pripadajućim zateznim kamatama. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe s pripadajućim zateznim kamatama.

 

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

 

5. S obzirom na to da tužiteljica napada presudu samo u pogledu troškova, a tuženik i u pogledu glavne stvari, ovaj je sud na temelju članka 167. stavka 2. ZPP-a jednom odlukom odlučio o oba pravna lijeka.

 

5.1. Žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok su žalbe stranaka protiv odluke o troškovima postupka osnovane.

 

U odnosu na žalbu tuženika

 

6. S obzirom na to da je predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 568,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, na ovaj se postupak u smislu odredbi članka 457. i 458. ZPP-a trebaju primijeniti postupovne odredbe za postupak u sporovima male vrijednosti.

 

7. U skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude nije nerazumljiva i proturječna samoj sebi te ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju presude „i onoga što je sadržaj isprava i zapisnika danim tijekom postupka“. Zbog toga nije osnovan u žalbi istaknuti razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema ocjeni ovog suda, nije počinjena niti koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 568,41 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, a koje potraživanje tužiteljica, radnica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da joj tuženik nije na odrađene sate prekovremenog rada plaćao dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, posljedično čemu je i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplatio u umanjenom iznosu.

 

10. U prvostupanjskom je postupku, na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio na temelju isprava koje su u spisu i na temelju provedenog financijskog vještačenja, utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju (od siječnja 2016. do ožujka 2020.) bila zaposlena kod tuženika kao primalja u rađaoni

- da je tužiteljica prekovremene sate rada odradila na istom radnom mjestu kao i redovni rad te da joj je za redovni rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

- da u tom razdoblju tužiteljici nije plaćen dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima,

- da u tom razdoblju tužiteljici nije plaćen dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata,

- da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao tužiteljici s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, odnosno naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, umanjen iznos s obzirom na to da joj kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva

- da visina tužbenog zahtjeva iznosi 568,41 EUR

- da tijek zateznih kamata nije sporan.

 

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama iz članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., 96/15., 29/18., dalje: KU/2013-2018) i članka 59.a KU/2013-2018, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU/2013-2018 te u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta u smislu odredbe čl. 59.a KU/2013-2018.

 

12. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju zaključka i pravnog shvaćanja suda prvog stupnja s obzirom na to da tuženik u žalbi tvrdi da se dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost ne obračunavaju na prekovremene sate jer da prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće.

 

13. Pravno shvaćanje tuženika nije pravilno.

 

14. Odredbom članka 94. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 93/2014, 127/2017. u 98/2019., dalje: ZOR) propisano je pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom. Iz te zakonske odredbe ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od okolnosti navedenih u toj odredbi međusobno isključuju, već naprotiv, da se mogu međusobno kumulirati.

 

15. Iako je sud prvog stupnja na cijelo utuženo razdoblje primijenio odredbe KU/2013-2018 umjesto odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19. i 56/20., dalje: KU/2018) koje je s obzirom na utuženo razdoblje trebao također trebao primijeniti, čime je u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenjeno, pravilnom promjenom materijalnog prava, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

16. Člankom 47. KU/2013-2018 i člankom 45. KU/2018 određena je struktura plaće na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Pritom osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

 

17. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada je samo jedan od dodataka propisanih člankom 51. stavkom 1. KU/2013-2018 i člankom 49. stavkom 1. KU/2018, a dodaci na plaću prema odredbama tih kolektivnih ugovora se međusobno ne isključuju.

 

17.1. Prema odredbi članka 57. KU/2013-2018 i članka 55. KU/2018 radnicima na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada uvećava se osnovna plaća. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila radnik u djelatnosti zdravstva koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada (zdravstveni radnik u rađaoni) pa joj pripada pravo na dodatak na plaću od 18% do 31. kolovoza 2018., a od 1. rujna 2019. 21%.

 

17.2. Prema člancima 59.a KU/2013-2018 i 58. KU/2018 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi tužiteljica kao ostali zdravstveni radnik ostvaruje dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće (do 31. kolovoza 2019.) odnosno od 8% od osnovne plaće (od 1. rujna 2019. nadalje).

 

18. KU/2013-2018 i KU/2018 ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih stranaka da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati. U protivnom, stranke bi u tim kolektivnim ugovorima izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su primjerice člankom 58. stavkom 3. KU/2013-2018 i člankom 56. stavkom 3. KU/2018 odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada).

 

19. I po pravnom shvaćanju ovog suda, već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno se ne isključuju. Naime, ako radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ako u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda je razumno zaključiti da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada).

 

19.1. Ovo posebno imajući na umu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada. U skladu s člankom 51. stavkom 1. točkom 4. KU/2013-2018 i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KU/2018 osnovica za uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada je (tek) osnovna plaća.

 

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

20.1. To pravno shvaćanje koje je ponovljeno u ustaljenoj sudskoj praksi tog Suda (primjerice Rev 3404/2019-2 od 18. prosinca 2019. i Rev-4911/2019 od 8. siječnja 2020.), primjenjivo je i u ovom predmetu s obzirom na to da su odnosne odredbe KU/2018 u bitnome neizmijenjene.

 

21. Kako posljedično neisplaćenim navedenim dodacima postoji razlika u visini naknade plaće koja tužiteljici u utuženom razdoblju pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, s obzirom na to se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunava na bazi prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prema članku 36. stavku 2. KU/2013-2018 i članku 34. KU/2018, to neosnovano tuženik osporava isplatu i po toj osnovi.

 

22. Neosnovano, stoga, tuženik tvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

23. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a unatoč tome što je materijalno pravo u pogledu primjene odredbi mjerodavnog kolektivnog ugovora za dio utuženog razdoblja pogrešno primijenjeno, pravilnom primjenom KU/2018 trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. i 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijenom dijelu pod točkom I. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće zbog neisplaćenih dodataka u bruto iznosu od 568,41 EUR koji nije sporan.

 

23.1. Pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava, ovaj je sud uz primjenu članka 373. točka 3. ZPP-a, djelomično preinačio odluku o zateznim kamatama na dosuđeni bruto iznos od 568,41 EUR jer tužiteljici ne pripada pravo potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak pa je sa zateznom kamatom na taj dio iznosa odbijena. U preostalom dijelu o zateznim je kamatama odlučeno uz pravilnu primjenu članka 92. stavka 4. ZOR-a i članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO).

 

24. Osnovano tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužiteljici pobijanom odlukom o troškovima postupka dosudio naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 118,75 EUR (PDV uključen). To stoga što tužiteljica nije bila zastupana na tom ročištu pa joj taj trošak nije nastao. Iz zapisnika o objavi presude dapače ne proizlazi da bi za tužiteljicu na ročište za objavu presude itko pristupio.

 

24.1. Osnovano tuženik u žalbi prigovara i tome da je materijalno pravo iz članka 155. stavka 1. ZPP-a pogrešno primijenjeno kada tužiteljici pobijanom odlukom dosuđena naknada za sastav podneska od 26. kolovoza 2022. u iznosu od 165,00 EUR (PDV uključen). Riječ je podnesku u kojem se tužiteljica očitovala o navodima odgovora na tužbu u kojem kao djelatnik u zdravstvu zahtijeva razliku plaće u skladu s primjenjivim kolektivnim ugovorima. U tom je podnesku tužiteljica (samo) ponovila tužbene navode te se osvrnula na pravna pitanja i sudsku praksu pa i prema pravnom shvaćanju ovog suda troškovi koji su joj nastali zbog sastavljanja tog podneska nisu bili potrebni za vođenje parnice. Zbog toga je odbijen zahtjev za naknadu troškova od 283,75 EUR te je u tom smislu na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena točka II. pobijane presude.

 

U odnosu na žalbu tužiteljice o odluci o troškovima postupka

 

25. Iz žalbe tužiteljice proizlazi da odluku o troškovima postupka sadržanu u točci II. pobijane presude pobija stoga što nije usvojen njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka sadržan u troškovniku za koji tvrdi da je predan u spis predmeta na ročištu 16. listopada 2023. Pritom tužiteljica u žalbi navodi da joj je u odnosu na troškove postupka „dosuđeno više od zatraženog“. S obzirom na to da se, s jedne strane, pravilnost primjene materijalnog prava o troškovima parničnog postupka koju tužiteljica dovodi u pitanje žalbenim navodima navedenim u točci 3. ovog obrazloženja ne može ispitati jer u spisu predmeta nema troškovnika te, s druge strane, činjenicu da sud odlučuje o zahtjevu za naknadu troškova postupka na određeni zahtjev stranke koji nije u spisu, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuta je odluka o troškovima postupka u preostalom iznosu od 1.221,69 EUR te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

25.1. U ponovnom će postupku sud prvog stupnja utvrditi postoji li ili ne pravovremeni određeni zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na pojedine ili sve troškove postupka te će ga, ako postoji, uvezati u spis predmeta. Nakon toga će o tom zahtjevu donijeti novu, zakonitu odluku vodeći računa i o ostalim žalbenim prigovorima tužiteljice koji se odnose na pravilno određivanje vrijednosti predmeta spora i na visinu pojedinih troškova, sve u granicama određenog zahtjeva tužiteljice.

 

26. Odluka o troškovima žalbe tužiteljice ostavlja se za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

 

27. U nastavku postupka sud prvog stupnja će na temelju članka 342. ZPP-a ispraviti očitu omašku u pisanju na način da će završiti posljednju rečenicu iz točke I. izreke pobijane presude.

 

U Varaždinu 6. ožujka 2024.