REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.42-Pn-1887/13-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. M., OIB: …, iz K., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB: …, iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. G. & P. sa sjedištem u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 22.prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A. o. d.d. isplatiti tužitelju G. M. iznos od 6.135,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2013. pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 10.018,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 60,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 16. veljače 2013. nastradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u S., kojom prilikom je upravljao osobnim vozilom reg. oznake ŠI

…,

a do nezgode je došlo zbog nedržanja potrebnog razmaka kada se kreće iza drugog vozila od strane vozačice I. S., koja je upravljala osobnim vozilom reg. oznake ST …, koje vozilo je naletjelo na vozilo tužitelja i koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. U navedenoj nezgodi tužitelj je zadobio ozljede i to trzajnu ozljedu vratne kralješnice, zbog koje ozljede je pretrpio neimovinsku štetu, kao i imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći. Tuženik nije udovoljio njegovom pisanom zahtjevu od 18. veljače 2013., kojim ga je tužitelj pozvao da mu naknadi pretrpljenu štetu, već mu je ponudio prenizak iznos naknade. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako smatra da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 15.000,00 kn i to s obzirom na pretrpljene fizičke bolove iznos od 6.000,00 kn, s obzirom na pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 kn, te s obzirom na smanjenje životne aktivnosti iznos od 3.000,00 kn, kao i da mu pripada pravo na naknadu troškova tuđe pomoći u iznosu od 600,00 kn, odnosno smatra da mu pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 15.600,00 kn, a kako mu je tuženik nakon podnošenja tužbe tj. 8. srpnja 2013. isplatio nesporni dio naknade u iznosu od 4.500,00 kn te 17. rujna 2018. daljnji iznos od 7.141,41 kn, od kojeg iznosa je iznos od 4.905,00 kn plaćen na ime glavnice, dok je ostatak plaćen na ime zateznih kamata, iz čega slijedi da je ukupno na ime glavnice tuženik tijekom postupka podmirio iznos od 9.405,00 kn, tužitelj je zatražio da mu isplati daljnji iznos naknade od 6.195,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe tj. 7. lipnja 2013. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da se dana 16. veljače 2013. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ST …, za koje je u trenutku nezgode bila sklopljena kod tuženika polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, međutim, smatra da je tužitelj u navedenoj nezgodi zadobio istegnuće mišića vratne i slabinske kralješnice, kao i natučenje desnog nožnog zgloba, koje ozljede su lakše prirode i nisu dovele do trajnog oštećenja zdravlja. Istaknuo je i kako je tužitelju 8. srpnja 2013. isplatio iznos od 4.500,00 kn te smatra da taj iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je isti pretrpio u štetnom događaju.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u zapisnik o očevidu, medicinsku dokumentaciju, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicinske struke dr. S. D., koji vještak je i saslušan, zatim je izveden dokaz po stalnom sudskom vještaku dr. Ž. R., koji vještak je i saslušan, te su vještaci saslušani istodobno, a saslušan je i tužitelj.

4. Ocjenjujući u postupku sve izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovanim kao pod točkom I izreke.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i štetni događaj, odnosno da je dana 16. veljače 2013. došlo do štetnog događaja koji se dogodio u S., kojom prilikom je na vozilo tužitelja zbog nedržanja potrebnog razmaka naletjelo vozilo reg. oznake ST … kojim je upravljala I. S., koje vozilo je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik nije osporio odgovornost svoje osiguranice za štetni događaj, kao ni navode iz tužbe glede okolnosti pod kojima je došlo do štetnog događaja, već je istaknuo da je tužitelju nakon podnošenja tužbe isplaćena naknada štete u iznosu od 4.500,00 kn čime smatra da mu je podmirena cjelokupna šteta, iz čega slijedi da među strankama nije sporna niti odgovornost za štetni događaj. Nadalje, nije sporno niti da je tuženik tužitelju, pored navedenog iznosa od 4.500,00 kn, koji mu je isplaćen nakon podnošenja tužbe tj. 8. srpnja 2013., tijekom postupka isplatio i daljnji iznos od 7.141,41 kn, dok je sporno je li taj iznos u cijelosti plaćen na ime glavnice ili su istim dijelom plaćene i zatezne kamate, a sporno je i je li izvršenim isplatama tužitelju naknađena pretrpljena šteta u cijelosti ili mu pripada pravo na isplatu daljnje naknade.

6. Tužitelj je tijekom postupka preinačio tužbu, usklađujući potraživanje s novim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koju preinaku je sud dopustio, sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), jer je pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o novim orijentacijskim kriterijima za naknadu neimovinske štete zauzeto nakon zaključenja prethodnog postupka, na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020., te su posljedice štetnog događaja utvrđene tek vještačenjem provedenim tijekom postupka, pa tužitelj nije mogao bez svoje krivnje precizno odrediti visinu tužbenog zahtjeva do provedenog medicinskog vještačenja tijekom postupka, odnosno uskladiti isti s novim kriterijima, te konačno i s isplatom tuženika tijekom postupka i njegovim pokušajem da ukupni iznos isplate, tj. i u dijelu koji se odnosi i na zatezne kamate, prikaže kao isplatu na ime glavnice, slijedom čega je tužitelj iz opravdanog razloga preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. S. D. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio nategnuće mišića vratne i slabinske kralješnice i natučenje desnog gležnja, zbog kojih ozljeda je liječen od strane specijalista kirurga, neurokirurga, psihijatra i neuropsihijatra, nakon čega su zaostale minimalne tegobe vezane uz poremećaj pokretljivosti vratne kralješnice, kao i psihičke tegobe vezane u sudjelovanju u prometu.

8. Po mišljenju vještaka, tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 3 dana, zatim srednje jake bolove u trajanju od 10 dana, te slabe bolove u trajanju od 20 dana. Trpio je i neugodnosti u vezi liječenja zbog RTG snimanja, nošenja imobilizacije, uzimanja analgetika i odlazaka liječniku na preglede i kontrole.

9. Pretrpio je i tzv. primarni strah, koji je bio intenzivan i kratkotrajan, nakon čega je uslijedio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, zatim srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, nakon čega je uslijedilo stanje kasnog straha koji je bio blagog intenziteta, zbog brige za zdravlje i ishod liječenja, u trajanju od daljnjih 30 dana.

10. Navedene trajne posljedice smanjile su životne aktivnosti tužitelja u omjeru od 2%, što je, po mišljenju vještaka, u direktnoj uzročnoj vezi s prometnom nezgodom.

11. Po mišljenju vještaka, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć od 6 sati dnevno kroz 1 dan, zatim 4 sata dnevno kroz 2 dana, te potom 6 sati tjedno kroz 2 tjedna i to zbog potrebe izbjegavanja većih fizičkih napora, odnosno dizanja tereta, sagibanja i sl. 12. Na primjedbe tuženika vještak se očitovao navodeći da je prilikom vještačenja uzeo u obzir i dva nalaza koja mu je tužitelj priložio prilikom vještačenja te da bez istih ne bi bio razvidan medicinski slijed događaja, odnosno ne bi mogao dati konačno mišljenje. Pojašnjava i da je tužitelj pretrpio ozljedu dana 16. veljače 2013., kada je i pregledan od strane kirurga u KBC Split te su mu postavljene dijagnoze i preporučena terapija, a tek u naknadno dostavljenoj dokumentaciji je razvidno da je tužitelj pregledan od strane kirurga i 10 dana nakon toga, te je ta daljnja dokumentacija bitna jer ukazuje na nastavak liječenja tužitelja, a u istoj mu je preporučena i fizikalna terapija, odnosno vježbe nakon prestanka bolova, na koje se tužitelj javlja 9. ožujka 2013., o čemu postoji dokumentacija već uz tužbu. Isto tako je tužitelj naknadno dostavio i nalaz od 10. svibnja 2013., u kojem se govori o kontroli od strane psihijatra i završetku psihijatrijskog liječenja. U slučaju da se ta dva nalaza ne mogu uzeti u obzir, njegov zaključak ne bi bio istovjetan onomu iz nalaza i mišljenja, iako je on pregledom tužitelja za potrebe vještačenja utvrdio oscilacije u Rombergu i smanjenje pokreta vratne kralješnice u fleksiji za 10 stupnjeva kao i pokreta lijeve rotacije za 10 stupnjeva, što predstavlja smanjenje pokretljivosti vratne kralješnice u manjem stupnju. Međutim, u slučaju da je potrebno mišljenje dati bez naknadne dokumentacije, radilo bi se o bolovima jakog karaktera u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, te slabijim bolovima u trajanju od 10 dana, kao i tuđoj pomoći od 6 sati dnevno kroz 1 dan, zatim 4 sata dnevno kroz 2 dana, te 6 sati dnevno kroz tjedan dana, dok bi ocjena straha ostala ista, a isto se odnosi i na ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Izvršio je uvid i u zdravstveni karton tužitelja te utvrdio da u istom nema podataka da bi tužitelj uzimao lijekove ili da bi mu bile ordinirane daljnje pretrage, te iz sadržaja istog nije razvidno postojanje ozljeda prije štetnog događaja, koje bi bile od utjecaja, s tim da se radi o zdravstvenom kartonu za razdoblje od 23. siječnja 2008.

13. S obzirom da je tuženik ustrajao u primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka, smatrajući da iste nisu obrazloženo otklonjene te da je očitovanje vještaka proturječno, s obzirom da je ustvrdio da se ne bi moglo dati mišljenje bez naknadne dokumentacije, da bi potom dao ocjenu po svim kriterijima, ne uzimajući u obzir tu medicinsku dokumentaciju, te je prigovorio i tomu što je vještak utemeljio nalaz na kliničkom pregledu, koji je ovisan o volji pacijenta, te da su utvrđenja vještaka vezana za taj pregled u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom, sud je prihvatio prijedlog tužitelja i odredio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Ž. R.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ž. R. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice i natučenje desnog gležanjskog zgloba, s tim da je ozljede dobio u naletu vozila straga te je pregledan odmah u KBC Split, kojom prilikom je učinjena RTG obrada, koja je isključila prijelom, tužitelju su postavljene dijagnoze istegnuća mišića vratne i lumbalne kralješnice i natučenja desnog gležanjskog zgloba, apliciran mu je ovratnik, a u nastavku je liječen po neurokirurgu, psihijatru i fizijatru. Liječenje je završeno, odnosno stanje tužitelja stabilizirano, nakon predviđene kontrole po psihijatru 28. travnja 2013.

15. Vještak je naveo i da je izvršio uvid u osobni zdravstveni karton tužitelja, (u međuvremenu pribavljen i za ranije razdoblje) i to za razdoblje od 25. listopada 1991. pa nadalje ( tužitelj je rođen 1988.), iz kojeg proizlazi da je prije štetnog događaja imao ozljedu ručnog zgloba i šake, dok nema podataka o tegobama vezanim za određene dijelove tijela u štetnom događaju.

16. Po mišljenju vještaka, tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta i trajnog karaktera u trajanju od 4 dana te je trpio bolove slabijeg intenziteta i trajnog karaktera tijekom 5 tjedana, nakon čega su zaostali povremeni bolovi manjeg intenziteta koji su uzeti u obzir kod ocjene trajnog smanjenja životne aktivnosti.

17. Pretrpio je i tzv. primarni strah koji se javlja u situacijama neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, nakon čega je uslijedio tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućnih posljedica i komplikacija, koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana kumulativno, zatim srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana kumulativno i manjeg intenziteta u trajanju od 15 dana kumulativno, nakon čega je uslijedio kasni oscilirajući strah u trajanju od 30 dana kumulativno.

18. Po ocjeni vještaka, zadobivena ozljeda u vidu istegnuća mišića vratne kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životna aktivnosti kod tužitelja u omjeru od 2%, koje smanjenje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta u lakom stupnju te bolovima u vratu pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela.

19. Vještak je mišljenja i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć zbog odlaska u nabavke i za druge uobičajene kućanske poslove u trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno, zatim još 7 dana po 1 sat dnevno, odnosno ukupno mu je bilo potrebno 27 sati tuđe pomoći.

20. Na primjedbe tuženika vještak se očitovao navodeći da je nalaz dao sukladno medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tuženika, a nakon toga je izvršen uvid i u zdravstveni karton iz kojeg je razvidan tijek liječenja tužitelja te je i to uzeto u obzir prilikom ocjene trajanja i intenziteta fizičkih bolova i straha, jer se tužitelj prema podacima iz zdravstvenog kartona liječio i nakon 28. ožujka 2013. te je nastavio posjećivati liječnika opće medicine i nakon toga, a kada bi se izostavili ti podaci iz zdravstvenog kartona, onda bi ocjena trajanja i intenziteta bolova i straha bila djelomice korigirana i to tako da bi bolovi slabijeg intenziteta sumarno trajali 4 tjedna (tjedan dana manje), te bi kasno oscilirajući strah trajao 15 dana (umjesto 30 dana), dok bi ocjena smanjenja životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći ostala ista, pri čemu je napomenuo i da je ocjena trajnog smanjenja životne aktivnosti dana na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i u zdravstveni karton, iz kojeg proizlazi da tužitelj prije štetnog događaja nije imao tegoba s vratnom kralješnicom, a ista je dana i na temelju kliničkog pregleda tužitelja.

21. Vještaci dr. S. D. i dr. Ž. R. su ponovno saslušani radi otklanjanja nesuglasnosti u njihovim nalazim i mišljenjima, te je tom prilikom dr. D. prihvatio utvrđenja vještaka dr. Ž. R., odnosno iz njegovog usmenog obrazloženja nalaza, slijedom čega je sud prihvatio nalaz i mišljenje oba vještaka, jer su dani nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke, a manje nesuglasnosti u nalazima i mišljenjima su otklonjene njihovim ponovnim saslušanjem, kojom prilikom su se vještaci usuglasili tako da je vještak dr. D. prihvatio utvrđenja vještaka dr. R.

22. Za dodati je i da su vještaci s pravom uzeli u obzir sadržaj zdravstvenog kartona, ne samo glede utvrđivanja uzročno-posljedične veze između dijagnoza, koje su postavljene tužitelju neposredno nakon ozljeđivanja, i štetnog događaja, već i glede tijeka liječenja tužitelja, a s obzirom da je uvid u cjelokupni zdravstveni karton predložio tuženik još u odgovoru na tužbu, pa nema razloga da se podaci iz tog zdravstvenog kartona uzimaju u obzir samo na način koji tuženiku odgovara, odnosno da sud ne uzme u obzir utvrđenja vještaka glede duljine trajanja i jačine pretrpljenih fizičkih bolova i straha koja se temelje na tim podacima.

23. Uzimajući u obzir vrstu i težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, zatim trajanje i intenzitet straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti i dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (25 godina), te zanimanje tužitelja (elektroničar, koji se trenutno bavi ugradnjom stolarije) po ocjeni suda, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i to temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) primjenom čl. 223. ZPP, u iznosu od zatraženih 15.000,00 kn i to s obzirom na pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 6.000,00 kn, s obzirom na strah u iznosu od 6.000,00 kn, te s obzirom na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3.000,00 kn. Od navedenog iznosa valjalo je oduzeti iznos od 9.000,00 kn, koji je tužitelju isplaćen po toj osnovi tijekom postupka, slijedom čega mu je dosuđena razlika u iznosu od 6.000,00 kn. Glede navoda tuženika da je isplata tužitelju, koja je izvršena tijekom postupka u iznosu od 7.141,41 kn, izvršena na ime cjelokupne naknade štete, za istaknuti je da iz dopisa tuženika upućenog tužitelju 4. rujna 2018. povodom navedene isplate, čiju vjerodostojnost tuženik ne osporava, proizlazi da mu je od te isplate na ime neimovinske štete isplaćen iznos od 4.500,00 kn te na ime troškova tuđe pomoći iznos od 405,00 kn, dok je na ime zateznih kamata isplaćen iznos od 2.236,41 kn, iz čega slijedi da je tuženikov navod neosnovan, pa uzimajući u obzir da je i prva isplata od 4.500,00 kn isplaćena na ime pravične novčane naknade, kako to proizlazi iz navoda odgovora na tužbu, proizlazi da je tužitelju ukupno na ime pravične novčane naknade isplaćen iznos od 9.000,00 kn, pa je osnovano samo za taj iznos valjalo umanjiti utvrđeni iznos naknade na koji tužitelju pripada pravo.

24. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelju bilo potrebno 27 sati tuđe pomoći, koju pomoć su mu pružali članovi njegove obitelji, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, koji sud prihvaća kao logičan i uvjerljiv, pripada mu pravo na naknadu za ovaj vid štete u visini neto zarade osobe koje se bavi pružanjem ovakve vrste usluga naplatno u mjestu prebivališta tužitelja, pa bi, usporedbom s ovom zaradom (čl. 223. ZPP), tužitelju za ukupno 27 sati tuđe pomoći, temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO, pripadalo pravo na naknadu u iznosu od 540,00 kn (20,00 kn po satu), koji iznos je umanjen za, po toj osnovi isplaćenih, 405,00 kn, slijedom čega mu je dosuđena razlika u iznosu od 135,00 kn, dok je odbijen dio potraživanja tužitelja po ovoj osnovi u iznosu od 60,00 kn.

25. U odnosu na prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev, za istaknuti je da je taj prigovor neosnovan jer je tužitelj u tužbi zatražio naknadu neimovinske štete i to po svim kriterijima po kojima je naknadno povišenjem zatražene naknade preinačio tužbeni zahtjev, kao i imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći, pa povišenje tužbenog zahtjeva nema za posljedicu novi tijek zastare koji je prekinut podnošenjem tužbe, a do kojeg dana nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO, imajući u vidu da se štetni događaj zbio 16. veljače 2013., a tužba podnesena 7. lipnja iste godine.

26. Nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom prije pokretanja postupka, s tim da iz dopisa tuženika od 4. rujna 2018. proizlazi da se radi o odštetnom zahtjevu od 26. veljače 2013., iz čega slijedi da bi tužitelju pripadalo pravo na zatezne kamate na ukupni iznos dosuđene naknade, tj. kako neimovinske, tako i imovinske štete, s tijekom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i to sukladno odredbi čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05). Naime, navedenom odredbom određeno je da, ukoliko odgovorni osiguratelj u roku od 14 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor, oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu kamate i to od dana podnošenja zahtjeva, pa s obzirom da tuženik nije dokazao da je dostavio tužitelju utemeljeni odgovoru navedenom roku, pripada mu pravo na zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pri čemu je za istaknuti da se ova odredba odnosi, kako na neimovinsku, tako i na imovinsku štetu, a i na imovinsku nenovčanu štetu, koja je u konkretnom slučaju posrijedi. Kako je tužitelj zatražio zatezne kamate na zatraženi daljnji iznos naknade tekuće od dana podnošenja tužbe tj. 7. lipnja 2013. pa do isplate, iste su mu s tim tijekom i dosuđene na ukupni dosuđeni daljnji iznos naknade od 6.135,00 kn, primjenom čl. 29. st. 1. ZOO, u svezi čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te primjenom čl. 2. ZPP.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

28. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku-odvjetniku, priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 28. (100 bodova), jer isti predstavlja dio parničnog troška, s obzirom da je nastao u povodu postupka (čl. 151. ZPP), zatim trošak sastava tužbe po Tbr. 7 toč. 1. (100 bodova), trošak sastava podnesaka od 10.1.2014., 30.10.2014., 22.4.2015. i 25.1.2018., sve po Tbr. 8. toč. 1. (4x75 bodova), trošak sastava podneska od 26.2.2021. po Tbr. 8. toč. 3. (18,75 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 3.4.2014., 2.12.2014., 17.11.2015. (3x75 bodova), zatim zastupanja na ročištima od 9.5.2019., 15.1.2020. i 13.1.2021. (3x50 bodova), sve po Tbr. 9. toč. 1., kao i trošak zastupanja na ročištu od 10.10.2018. po Tbr. 9. toč. 5. (18,75 bodova), zatim trošak PDV-a u iznosu od 1.343,75 kn, trošak vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn, te pristupa vještaka na ročište u iznosu od 500,00 kn, kao i trošak sudske pristojbi na tužbu u iznosu od 400,00 i presudu u iznosu od 200,00 kn.

29. Nije mu priznat trošak sastava daljnjih obrazloženih podnesaka, pored već 4 priznata, jer tužitelju pripada pravo na najviše 4 obrazložena podneska sukladno Tbr.8.

30. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 10.018,75 kn, a temeljem čl. 30. st. 2. Ovršni zakon (Narodne novine br. 112/12, 93/14 i 73/17), dosuđene su mu i zatezne kamate na iznos troška parničnog postupka tekuće od dana donošenja presude pa do isplate.

31. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 72/02) i čl. 29. st. 1. ZOO.

U Zagrebu, 22. prosinca 2021.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u 4 primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. (čl. 467. ZPP).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467a ZPP).

Dna:

- pun. tužitelja uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn

- pun. tuženika

Rj.

- presuda nepravomoćna

- vidi upisnik "Pn"

- kal 15 dana