1

                            Poslovni broj Gž-988/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-988/2022-3

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz P., OIB: …zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku iz Odvjetničkog društva I. i C. iz P., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. P. iz Odvjetničkog društva P., G. i dr., odvjetnicima iz R., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 8 P-247/19-26 od 15. ožujka 2022., 6. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o  je

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 8 P-247/19-26 od 15. ožujka 2022. u točkama I do IV  te u točki VI izreke.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, izreke, utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u članku 2. i članku 7. Ugovora o kreditu broj 112-50-4208854 sklopljenog 26. lipnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, solemniziran kod Javnog bilježnika D. K. iz P., dana 26. lipnja 2007., broj ovjere: OV-11595/07i utvrđeno je da navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Točkom II izreke utvrđene su  ništetnim odredbe tog ugovora kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarskog franka i utvrđeno je da  navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 24.508,80 kn  u roku 15 dana sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom  IV izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom V odbijen je  u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan dok je točkom VI odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

 

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22:dalje -ZPP).

 

3. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Utvrđenje ništetnosti da je u bitnome temeljio na presudi iz kolektivne tužbe dok sudovi u tom predmetu nisu utvrdili činjenice bitne za donošenje odluke u pojedinačnim predmetima. Sud prvog stupnja da nije cijenio niti jedan dokaz i navod tuženika usmjeren na dokazivanje valjanosti odredbe ugovora o valutnoj klauzuli. Je li tužitelju predmetna odredba bila jasna razumljiva i lako uočljiva treba cijeniti i s aspekta postupanja i osobnih odluka samog tužitelja kao potrošača i da pritom treba imati na umu definiciju prosječnog potrošača, osobu razumno dobro informiranu i razumno pažljivu i oprezno. Tuženik da je uredno obavještavao tužitelja o promjenama kamatne stope, a tužitelj nije imao primjedbe i nije  zahtijevao dodatna pojašnjenja te da su promjene kamatne stope  rezultirale promjene na tržištu i da je tužitelj kao poslovno sposobna osoba, diplomirani pravnik mogao razumjeti značaj valutne klauzule. Tvrdi i da iz sadržaja presude nije jasno koji dio odredbe je ništav, odnosno koji dio odredbe ostaje na snazi. Tuženik da je tijekom postupka ukazao da je sporna odredba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli razumljiva i lako uočljiva potrošaču i da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Utvrđenje razlike uzimanjem u obzir tek početno ugovorene kamatne stope sud da je zamijenio promjenjivu kamatnu stopu u fiksnu što da nije dopušteno. Tvrdi i da je u početnom razdoblju sklapanja ugovora o kreditu padao tečaj valutne i da je vještačenjem trebalo utvrditi negativne i pozitivne razlike i od pozitivnih razlika odbiti negativne. Osporava i odluku suda u dijelu tijeka zateznih kamata i tvrdi da je na tužitelju bio teret dokaza da je tuženik kao stjecatelj nepošten te da zastara nije prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe.

        4. Predlaže uvaženje svoje žalbe.

 

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

              7. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik.

 

              8. Protivno žalbenim tvrdnjama presuda nije nerazumljiva ni proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati i u presudi je određeno i jasno  navedeno koje odredbe ugovora se utvrđuju ništetnim i u kom dijelu.

 

9. Osim toga su prvog stupnja je pravilnom analizom svih provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice dok tuženik nije dokazao ni predlagao relevantan dokaz na okolnosti utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, uvidom u po tužitelju predloženu dokumentaciju (ugovor o kreditu, Opće uvjete poslovanja i  podatke HNB na okolnosti povijesnog kretanja mjesečnog LIBOR-a) ne dokazuju se jasna obaviještenost potrošača o parametrima promjene kamatne stope ni rizicima i posljedicama sklapanja takvog ugovora.

 

10. Kako tvrdnja da se promjena kamatne stope vršila u skladu s tržišnim uvjetima nije  odlučna  osnovano sud prvog stupnja nije  proveo predloženi dokaz vještačenjem na te okolnosti jer takva promjena nije učinjena u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005:dalje ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine”, br. 96/03:dalje ZZP/03)  i Direktive 93/13/EEZ i o toj promjeni s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao, niti mu je dana bilo kakva mogućnost očitovanja (o tome prihvaća li ili ne prihvaća kamatne stope u navedenoj visini).

 

11. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

 

12. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika i točkom 2. izreke utvrđeno je da je između ostalih  i ovdje tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004.  do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01. studenog 2004.  do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007.  do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom ovdje tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003.  do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

13. Prema odredbi članka 502. a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

14. Iz predmetnog proizlazi da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i ovlašćuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a st. 1. ZPP-a.

 

 15. Jednako tako, činjenica da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Osim toga presuda u kolektivnom sporu odnosi se ne samo na ugovore u tijeku već i na ugovore koji su isplaćeni i ne odnosi se samo na stambene već i na sve druge potrošačke ugovore. Za primjenu te presude odlučno je tek vremensko razdoblje u kojemu je ugovor sklopljen.

 

              16. Stoga su neosnovane sve žalbene tvrdnje kojima tuženik poriče djelomičnu ništetnost predmetnih odredbi.

 

17. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u visini razlike između iznosa koji je platio i koji bi  platio da je plaćao anuitet po tečaju švicarski franak u visini razlike između naknade obračunate po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i promjenjivih kamata. To pravo proizlazi iz odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a  u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju, visinu kojeg tuženik određenim bitnim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

 

18. Tvrdnja da je vještak kod utvrđene razlike trebao uzeti u obzir i manje ispaćene iznose ne dovodi u pitanje predmetno utvrđenje jer sud prvog stupnja o manje isplaćenim iznosima nije ni bio ovlašten odlučivati  jer tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ni  procesnopravni prigovor radi prebijanja.

 

 19. Nije osnovan žalbeni razlog kako sud ne može utvrditi ništetnom odredbu ugovora koji je u cijelosti izvršena. Na temelju odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti.

 

20. Pravilno je sud prvog stupnja dosudio zatezne kamate s tijekom od dospijeća svake pojedine mjesečne uplate  pa do isplate, sukladno članku 1115. ZOO-a. Budući da je  tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove nesavjesni je stjecatelj jer odredba nepoštenja podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

 

  21 .U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan u odnosu na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

 

22. Budući da od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu glede ništetnosti promjenjive kamatne stope (pravomoćno 13. lipnja 2014.) i valutne klauzule (pravomočno14. lipnja 2018.) do podnošenja tužbe u ovom predmetu (09. travnja 2019.) nije protekao zastarni rok od pet godina pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da nije nastupila zastara predmetne tražbine. Pri tom treba kazati da je pravilno zaključio da se podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekida zastara, u smislu odredbe članka 241. ZOO-a i da rokovi zastare ponovno počinju teći od pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu.

 

23. Stoga su svi žalbeni navodi tuženika neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1.  ZPP-a valjalo odbiti njegovu žalbu i odlučiti kao u izreci.

 

              24. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a)

 

25. Nepobijeni dio točke V izreke, ostaje neizmijenjen.

 

U Rijeci 6. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća

Tajana Polić v.r.