3. Povrv-352/2020-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 OSIJEK

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku,po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M.,odvjetnika u O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. Š., odvjetniku u O., protiv tuženika Ž. V. iz O., OIB:..., zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., radi isplate, nakon rasprave zaključene kod ovog suda dana 22. listopada 2021. godine u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika,dana 22.prosinca 2021.godine

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika L. P. iz O., broj:

Ovrv-... od 19. listopada 2020., održava na snazi u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju

iznos  od  53.125,00  kn (pedesettritisućestodvadesetpetkuna), sa zateznom kamatom tekućom od dana 01. siječnja 2019. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te za nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.064,22 kn, a ukida za iznos od 2.720,00 kn (dvijetisućesedamstodvadestkuna), za nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 114,85 kn sa zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti rješenja do namirenja, te za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 518,75 kuna.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju uz to i prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.768,84 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 08. svibnja 2020. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika Ž. V., u kojem navodi da temeljem vjerodostojne isprave računa broj 12/18 od 06. ožujka 2018. ovršenik duguje ovrhovoditelju iznos od 55.845,00kn koji račun glasi na ovršenikovu pok. majku čiji je ovršenik univerzalni sukcesor, predlaže donošenje rješenja o ovrsi kojim se nalaže ovršeniku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 55.845,00kn, sa zateznim kamatama od 01. siječnja 2019. do namirenja, te iznos od 1.179,06 kn na ime troškova ovrhe, sa zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja pa do namirenja.

2. Javni bilježnik L. P. iz O., donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj - Ovrv-... od 19. listopada 2020., kojim se nalaže ovršeniku da u roku od 8 dana od dana dostave rješenja namiri tražbinu ovrhovoditelju iz prijedloga za ovrhu, zajedno s odmjerenim troškovima koji iznose i to nastali troškovi 1.179,06kn, a predvidivi troškovi 518,75kn (list 4 spisa).

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor u kojem navodi da rješenje o ovrsi donijeto po javnom bilježniku je donijeto na temelju računa koji ne glasi na ime ovršenika, već na ime njegove pok. majke A. V. za troškove njezina zastupanja kao tužiteljice, u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P- ... po pravomoćnoj presudi (na teret tuženika). Navodi da mu je poznato da je ovrhovoditelj kao odvjetnik zastupao njegovu majku kao tužiteljicu u navedenoj parnici, pod isključivim uvjetom da svi troškovi zastupanja po odvjetniku, ovdje ovrhovoditelju, idu na teret tuženika, a ne na njezin teret. Ističe da predmetni račun nije vjerodostojna isprava na temelju čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona, jer ne sadrži upozorenje dužniku kao fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost da u slučaju neispunjenja novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Navodi da za navodno ispostavljeni račun nema podataka kada je i na koji način uručen dužnici, niti potvrde o eventualnoj poštanskoj dostavi. Ističe da do sada nije bio upoznat s postojanjem navedenog računa. Navodi da predmetni račun u opisu izričito naglašava da troškovi 'zastupanja tužiteljice A. V. idu na teret tuženika, te je i na taj način proturječan i ne može predstavljati pravnu osnovu za novčanu tražbinu ovrhovoditelja prema ovršeniku. Navodi da priloženo rješenje Općinskog suda u Osijeku P-... od 30. studenog 218. nije vjerodostojna isprava u smislu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona na koju bi ovrhovoditelj mogao utemeljiti svoju novčanu tražbinu prema ovršeniku. Predlaže rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-... od 19. listopada 2020. odbaciti u cijelosti kao nedopušteno ili odbiti u cijelosti kao neosnovano, ili predmet dostaviti sudu na nadležni postupak (list 11 spisa).

4. Općinski sud u Osijeku donio je rješenje broj Povrv-... od 01. prosinca 2020. godine kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz O. broj Ovrv-... od 19. listopada 2020., u dijelu kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 17 spisa).

5. U pisanom podnesku od 29. siječnja 2021.godine (list 23 spisa) tužitelj navodi da ostaje u cijelosti kod zahtjeva iz prijedloga za ovrhu, te se protivi prigovoru tuženika kao neosnovanom. Navodi da je tužitelj kao odvjetnik zastupao prednicu tuženika, sada pok. A. V., majku tuženika, u parničnom postupku protiv A. i Z. V., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P-... od 2. rujna 2017.g. raskinut sporni ugovor, te su tuženici bili dužni naknaditi tužiteljici (pok. A. V.) parnični trošak u iznos od 55.845,00kn, koji se odnosi na nagradu za zastupanje iste po odvjetniku, ovdje tužitelja,a sa navedenim postupkom i presudom bio je upoznat tuženik jer je imao pravni interes da se ugovor raskine kako bi naslijedio imovinu (dvije kuće), kao i sa činjenicom da A. i Z. V., kao tuženici iz predmetnog parničnog postupka nisu njegovoj majci tužiteljici A. V. platili troškove zastupanja po punomoćniku. Tužitelj navodi da je povodom predmetne pravomoćne presude i okončanja parničnog postupka tužitelj A. V. ispostavio račun 06. ožujka 2018.g., opisujući da se radi o troškovima zastupanja temeljem pravomoćne presude Općinskog suda Osijek br. P-... (koji su trebali platiti tuženici), no navedeni račun nije plaćen jer je u međuvremenu A. V. umrla, a njezin nasljednik koji odgovora za njezine dugove do visine naslijeđene imovine je upravo tuženik. Navodi da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku br. O-..., utvrđeno da je njezin nasljednik Ž. V. koji je rješenjem o nasljeđivanju naslijedio imovinu koju predstavlja imovina, nekretnina (kuća u O., upisana u kčbr.u... k.o.O.) i pokretnine daleko veće vrijednosti od spornog iznosa nagrade tužitelja od 55.845,00 kn,da je za vrijeme života prednice tuženika, dana 23.prosinca 2017.g. tužitelj zahtjevom za izravnu naplatu pokrenuo ovrhu protiv Z. i . V., radi namirenja navedenih troškova postupka, međutim ovrha je bila neuspješna s obzirom da isti nisu imali novčanih sredstava iz kojih bi se naplatila predmetna tražbina. Tužitelj navodi da nakon navedenog saznanja da je upravo tuženik u ovom predmetu kao nasljednik pok. A. V. ponovno zastupan po D. M. odvjetniku iz O., pokrenuo postupak protiv Z.

V. i njegove majke R. V., radi pobijanja pravnih radnji, s obzirom da je isti bio vlasnikom osobnog automobila marke Audi tip 3, a koji je nakon pravomoćne presude prodao svojoj majci ugovorom od 7.12.2017.godine te je na taj način došlo do oštećenja vjerovnika, u ovom slučaju nakon nasljeđivanja tuženika (dakle, vjerovnik i tužitelj je bio Ž. V.). U vezi sa navedenim pokušajem naplate tražbine iz predmetnog automobila, izdana je privremena mjera u predmetu Općinskog suda u O. br. P-..., kojom je zabranjeno R. V. da otuđi predmetni automobil. Međutim, upravo je sam tuženik naložio tužitelju da povuče tužbu u navedenoj pravnoj stvari, pa je podneskom od 5. prosinca 2018.g. tužitelj povukao tužbu radi pobijanja pravnih radnji,te je na taj način tuženik sam sebi onemogućio da naplati

tražbinu,

koja

predstavlja dug prema tužitelju. Nadalje,tužitelj navodi da nakon okončanja navedenih postupaka, da je tužitelj u više navrata zahtijevao od tuženika da plati navedene troškove postupka kao nasljednik iza pok. A. V., što je isti odbijao, pokušavajući na različite načine i na različitim obrazloženjima otkloniti ispunjene svoje obveze,te da mu je tužitelj stoga dana 12. veljače 2019.g. poslao dopis kojim ga poziva na plaćanje navedenih troškova postupka, po kojem isti nije postupio, pa je tužitelj nakon što je utvrdio da tuženik nema namjeru platiti navedene troškove pokrenuo predmetnu ovrhu o čemu je javni bilježnik L. P. izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dana 19. listopada 2020.g.U odnosu na navode prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno predmetnog računa, tužitelj navodi da je za istaknuti da je predmetna isprava podobna za ovrhu sukladno odredbi čl.31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze,da činjenica da u računu ne stoji upozorenje da bi pok. A. V. mogla trpjeti ovrhu u slučaju neplaćanja računa,odnosno neispunjenja dospjele obveze, ne sprječava provođenje predmetne ovrhe, a zbog navedene činjenice tuženiku nisu nastali nikakvi troškovi ovo tim više jer je bio upozoren i pozvan još u veljači 2019.g. na ispunjenje navedene obveze. Navodi da istovremeno s druge strane, obveza pok. A. V., majke tuženika, prešla je na tuženika temeljem odredbe čl.32 st. 1. i 2. Ovršnoga zakona, a jednako tako i sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju tuženik kao nasljednik pok. A. V. odgovaran je za dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine,a u odnosu na tvrdnje tuženika da je tužitelj trebao naplatiti predmetnu tražbinu od Z. i A. Vrselja iz predmetne parnice za raskid ugovora, ističe da se radi o troškovima koji pripadaju stranci, odnosno pok. A. V. a nakon njezine smrti tuženiku Ž. Vrselja, te da tužitelj kao odvjetnik ima samo pravo u ime i za račun stranke pokušati naplatiti predmetne troškove, ali račun za izvršenu uslugu može jedino ispostaviti stranci koju je zastupao,odnosno svom nalogodavcu,te je u konkretnom slučaju tužitelj tako i postupio i ispostavio račun pok. A. V., a sa druge strane nije došlo do prijenosa tražbine koju tuženik ima prema dužnicima (A. i Z.r V.), pa je njegova obveza prema tužitelju i dalje pravno osnovana.

6. U pisanom očitovanju od 04.lipnja 2021.godine (str.86 spisa) tuženik po punomoćniku navodi da tužitelj navodi da je kao odvjetnik zastupao prednicu tuženika, sada pok. A. V., njegovu majku, u parničnom postupku protiv A. i Z. V.,radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju,te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P-... od 2.rujna 2017.g. raskinut sporni ugovor, te su tuženici bili dužni naknaditi tužiteljici (pok. A. V.) parnični trošak u iznos od 55.845,00 kn koji se odnosi na nagradu za zastupanje iste po odvjetniku, ovdje tužitelju,da je sa navedenim postupkom i presudom bio upoznat tuženik jer je imao pravni interes da se ugovor raskine kako bi naslijedio imovinu (dvije kuće), kao i sa činjenicom da A. i Z. V. kao tuženici iz predmetnog parničnog postupka nisu njegovoj majci tužiteljici A. V. platili troškove zastupanja po punomoćniku. Povodom predmetne pravomoćne presude i okončanja parničnog postupka tužitelj je A. V. ispostavio račun 6.užujka 2018.g. opisujući da se radi o troškovima zastupanja temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku br. P-... (koji su trebali platiti tuženici po dogovoru s klijenticom tužitelja).Za vrijeme života prednice tuženika, dana 23.prosinca 2017.god. tužitelj je zahtjevom za izravnu naplatu pokrenuo ovrhu protiv Z. i A. V. radi namirenja navedenih troškova postupka, međutim ovrha je bila neuspješna s obzirom da isti nisu imali novčanih sredstava iz kojih bi se naplatila predmetna tražbina. Tužitelj je potom kao punomoćnik tuženika podnio tužbu protiv Z. V., nećaka tuženika, unuka pokojne A. V.. Tuženik je tek kada je upoznat s tužbom – tužitelj mu nije prezentirao pravnu radnju koju će poduzeti,potpisao punomoć s vjerom da se radi o uobičajenom zakonskom postupku – povukao tužbu protiv Z. V. (str.86 spisa).

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u spise Općinskog suda u Osijeku broj P-... i broj P-..., te je izvršio uvid u račun od 6. ožujka 2018. godine, potvrdu HZMO od 28. siječnja 2021., dopis od 12. veljače 2019., ZK izvatke, rješenje o nasljeđivanju iza pokojne A. V., Zahtjeve za izravnu naplatu, dopis Porezne uprave od 19. srpnja 2021., saslušao svjedoka Š. V. te saslušao tužitelja i tuženika u svojstvu stranke.

8. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja D. M., odvjetnika iz O., radi isplate duga u utuženom iznosu za troškove zastupanja prednice tuženika sada pok. A. V. temeljem punomoći u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-...,tj za odvjetničke usluge - radnje obavljene po punomoći.

9. Za navesti je da odredbama Zakona o odvjetništvu je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

10. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika određuje način vrednovanja, obračunavanje plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu. Troškovi zastupanja su odvjetničke usluge, uvećane za porez na dodanu vrijednost i izdaci potrebni za izvršenje posla. Troškove zastupanja dužan je platiti naručitelj - stranka (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN 142/12,103/2014,118/14 i 107/15).

11. Uvidom u priloženi račun uz ovršni prijedlog – broj 12.1.1. R2 od 6. ožujka 2018. proizlazi da je izdan od strane odvjetnika D. M. na ime A. V., za troškove zastupanja A. V. u parnici kod Općinskog suda u Osijeku broj P-... po pravomoćnoj presudi, na ukupan iznos od 55.845,00 kn (osnovica 44.676,00 kn plus PDV 25% 11.169,00 kn)-str 5 spisa.

12. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku po javnom bilježniku M. P. iz Osijeka, kao povjereniku suda, u ostavinskom postupku iza pokojne A.

V. iz Osijeka, broj O-..., UPP/OS-... od 15. lipnja 2018. godine, proizlazi da je nasljednikom na ostavinskoj imovini iza pokojne A. V., sastojećoj od nekretnina i pokretnina, na osnovu Zakona i izjava nasljednika progašen Ž. V. iz O., sin ostaviteljice u cijelosti. U obrazloženju rješenja se navodi da su unuci ostaviteljice Z. V. i A. V. se odrekli nasljedstva, a nasljedstva se prihvatio u cijelosti sin Ž. V. (strana 48 spisa).

13. Uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku broj P-... utvrđeno je da je u navedenom predmetu vođen parnični postupak po tužbi tužiteljice A. V. iz O., od 31. srpnja 2015., zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., protiv tuženih Z. V. i A. V., oboje iz O., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji postupak je pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-... od 22. rujna 2017. godine kojim je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice A. V. iz O. kao primateljice uzdržavanja i I. i II.- tuženika Z. i A. V. iz O. kao davatelja uzdržavanja, ovjeren kod javne bilježnice broj OV-... od 25. listopada 2013. godine, te je određeno brisanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretninama tužiteljice upisan u zk.ul. ... i ... k.o. O., te naloženo tuženima solidarno naknaditi tužiteljici

parnični trošak u iznosu od 55.845,00 kn, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-... od 25. listopada 2017. godine (strana 215 i 233 navedenog spisa).

14. Uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku broj P-... utvrđeno je da je u navedenom predmetu dana 8. kolovoza 2018. godine podnio tužbu tužitelj Ž. V. iz O., zastupan po punomoćniku, odvjetniku D. M. protiv I-tuženika Z. V. i II.-tužene R.

V., oboje iz Osijeka, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, u kojoj tužbi tužitelj navodi da temeljem presude Općinskog suda u Osijeku broj P-... od 12. rujna 2017. godine, potvrđene presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-... od 25. listopada 2017., naloženo tuženima Z. i A. V. solidarno naknaditi tužiteljici A. V. na ime parničnog troška iznos od 55.845,00 kn, te je radi naplate tih troškova tužiteljica A. V. pokrenula postupak izravne naplate pred FINA, međutim, bezuspješno jer ovršenici nisu imali dovoljno sredstava na računima, a druge imovine ovršenici nemaju osim osobnog automobila marke Audi tip 3, registarske oznake OS-..., kojeg je vlasnikom bio Z. V. koji ga je Ugovorom o kupoprodaji vozila prenio 7. prosinca 2017. na majku R. V.. Navodi se da je A. V. preminula 24. ožujka 2018. u O., te je njezin nasljednik temeljem rješenja o nasljeđivanju, sin Ž. V.. Tužitelj u tom predmetu predlaže temeljem odredbe članka 66. – 71 ZOO donijeti presudu kojim Ugovor o kupoprodaji automobila od 7. prosinca 2017. gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za podmirenje tužiteljeva potraživanja u iznosu od 55.845,00 kn, sa zateznim kamatama od 12. rujna 2017. do isplate, te da tužena dopusti tužitelju namirenje svog potraživanja prodajom navedenog automobila, pod prijetnjom ovrhe. Navedeni parnični postupak pravomoćno je okončan rješenjem o povlačenju tužbe broj P-... od 11. prosinca 2018. godine.

15. Svjedokinja Š. V. izjavila je saslušana kod ovog suda da je supruga tuženika. Poznaje tužitelja s kojim je donedavno bila u dobrim odnosima. Sada pokojna A. V.je njena svekrva. Njena pokojna svekrva imala je spor kod Općinskog suda u Osijeku sa svojim unucima, i u tim sporovima zastupao ju je odvjetnik D. M.. Odnosi između A. V. i njezina odvjetnika bili su odlični. Svekrva mu je rekla da nema novaca, a i odvjetnik je znao da ima mirovinu od 1.900,00 kuna, ali je on rekao da će oni dobiti spor, te je čak ishodio potvrdu da ona ne mora platiti pristojbe. Spor je okončan u korist njezine svekrve. Odvjetnik se išao namiriti od A. i Z. V., ali nije uspio, s obzirom da oni nemaju sredstava, te je potom rekao da Zvonimir ima auto. Nakon toga je ustanovio da je Z. automobil prepisao na majku R., te je odvjetnik rekao da će ga kazneno goniti, zbog izbjegavanja suda i pristojbi. Potom se pojavio njezin suprug i rekao da će tužiti Z., čemu se ona usprotivila, rekavši da sa Z. i njegovom sestrom A. nemaju nikakve veze. Njezin suprug je tužio Z., ali se nakon toga konzultirao s odvjetnicima i povukao tužbu. Nakon toga, D. M. se pokušao naplatiti od njezina supruga, a unatrag dva tri mjeseca pokušava se namiriti od nje. Njena svekrva umrla je 24. ožujka 2018. godine. Sa svekrvom nije razgovarala vezano za parnicu koju je imala i naknadu troškova odvjetnika, i u to se nije miješala. Na pitanje svjedokinji da li je išta plaćeno od troškova odvjetniku M. za zastupanje sada pokojne A. V. u parničnom postupku, svjedokinja je izjavila da nije, s obzirom da je odvjetnik rekao da će oni sud dobiti i da

će platiti oni koji izgube spor. Koliko zna, o tome nije sačinjeno nikakvo pismeno. Bila je neposredno prisutna u svojoj kući kada je odvjetnik M. razgovarao sa njezinom svekrvom o tome. Tužbu u ime njezinog supruga protiv Z. V. je sastavio odvjetnik D. M.. Njezin suprug je osobno povukao tu tužbu. Nije mu odvjetnik D. M. rekao da povuče tužbu, već je njezin suprug nazvao odvjetnika M. rekavši što je ovo. Njezina sada pokojna svekrva je umrla da nikom ništa nije bila dužna, a da je trebala nešto tužitelju platiti, sigurno bi mu platila,bila je u dobi od 90 godina i poštena osoba (str. 103 spisa).

16. Tužitelj D. M. izjavio je saslušan u svojstvu stranke da je zastupao sada pokojnu A. V., majku tuženika, u parničnom postupku protiv njezinih dvoje unučadi Z. i A. V. iz Osijeka radi poništenja ugovora o uzdržavanju. Navedenu je zastupao tijekom cijelog tog parničnog postupka i parnični postupak je završio u korist tužitelja, tj. tužiteljica je uspjela u sporu, ugovor je raskinut, a tuženici su na ime troška bili u obvezi platiti tužiteljici iznos naveden u presudi, a koji je sada utuženi iznos. Nakon pravomoćnosti presude, imovina koja je bila predmetom ugovora o uzdržavanju, vraćena je na ime sada pokojne A. V.. Nakon toga su inicirali u ime A. V. i naplate njezinih troškova ovršni postupak pred FINA-om. Međutim, dogodilo se da su dužnici odselili u A. trajno i ugasili račune. Jedina mogućnost A. V. je bila da naplati svoje troškove temeljem presude ovrhom na automobilu Audi, vlasništvo Z. V.. Međutim, Z.

V., prije nego što je otišao u A. je isti taj automobil darovao svojoj majci, tako da je jedina mogućnost bila da A., odnosno njezin sin Ž., budući je A. V. u međuvremenu umrla, da on naplati svoje potraživanje kao nasljednik paulijanskom tužbom od Z. V. i njegove majke R., kojoj je on darovao taj automobil. Njega, kao odvjetnika, Ž. V. je ovlastio da podnese tu tužbu, te je tužbu podnio. Ne odgovara istini što je izjavila Š. V. da oni nemaju ništa protiv njih, jer su tada bili posvađani sa nećakom Z. i nećakinjom A., iz razloga što su njih dvoje zapravo prijevarno baki A. V. oteli dvije kuće. U tom predmetu je izdana privremena mjera zabrane raspolaganja vozilom, međutim k njemu je došao Ž. V., rekavši da se predomislio. Napominje da su Ž. V. i on bili u izuzetno dobrim odnosima. Rekao je Ž. da mu je to jedina šansa da naplati tih 50 i nešto tisuća kuna troškova, jer Z. nije imao druge imovine. Misli da je Ž. bilo žao R., te je Ž. njemu potpisao da povuče tužbu u tom predmetu, što je i učinio, te moli da se izvrši uvid u taj spis. Tada mu je rekao da što se tiče njegove obveze prema njemu (tužitelju), da on od toga ne bježi, da momentalno nema novaca, i da mora malo pričekati, nešto u tom smislu. Znao je da ima financijskih problema i da se nešto zadužio, radi nekog biznisa i imao je razumijevanja te odlučio pričekati. Nakon par mjeseci našli su se na kavi, gdje mu je tuženik ponudio da će mu dati na ruke 4000,00 EUR-a, odnosno 30.000,00 kuna, s tim da mu je rekao da je njegov dug puno veći i da su bili i drugi troškovi, za osiguranje, za paulijansku tužbu, te još neke pravne radnje koje je obavio. Rekao mu je da mu je to malo, tuženik mu je rekao da će se čuti, ali se više nisu čuli. Njegov klijent je bila sada pokojna A. V.. Napominje da je tuženik naslijedio imovinu iza A.

V., kao jedini nasljednik. Naslijedio je obje nekretnine koje su bile predmetom tog parničkog postupka koji se vodio, a koje nekretnine vrijede više od 100.000 EUR-a. Dolazio je u kuću kod Ž. V., gdje je živjela A. V., ali nikada nije kontaktirao sa A., već isključivo sa Ž. V. te je to cijela priča. Račun je ispostavio na temelju dosuđenog iznosa pravomoćnom sudskom presudom. Njegov klijent je bila pokojna A. V., te ne zna od kuda

tuženiku ideja da bi se on naplatio od druge strane. Njegova profesija je odvjetnik i živi od pružanja pravne pomoći. Nije točan navod svjedokinje na ročištu da je tuženik mimo njega povlačio paulijansku tužbu, već postoji dokaz u spisu da je on sačinio taj podnesak, na kojem su njegov potpis i potpis Ž. V., upravo iz razloga da Ž. V. ne bi kasnije njemu rekao zašto je povukao tužbu. Sa A. V. nije razgovarao o troškovima, a kada su se troškovi kasnije pokazali, razgovarao je o tim troškovima sa Ž. V.. Tuženik mu je rekao da ne bježi od svoje obveze, zato što je povlačenjem tužbe izgubio mogućnost da naplati sebi 55.000,00 kuna. Tuženik je znao da je nasljednik iza majke i da je preuzeo obveze. Sa A. V. se nije ništa dogovarao o troškovima, a niti sa njezinim sinom Ž. V.. O troškovima uopće nisu raspravljali, već su o troškovima počeli naknadno raspravljati, kada je postao problem sa tom paulijanskom tužbom. Smatra da je Ž. znao da mu je jedina šansa da se naplati kroz taj automobil, jer je to njegovo potraživanje, a njegovo (tužiteljevo) – str. 105 spisa.

17. Tuženik Ž. V., izjavio je saslušan u svojstvu stranke da sa odvjetnikom D. M. je donedavno bio u dobrim odnosima, a sada više nije, s obzirom da je navedeni pokrenuo ovaj spor protiv njega. Ništa ne duguje tužitelju. Njegova pokojna majka A. V. također nije ništa ostala dužna tužitelju. Istina je da je tužitelj zastupao sada njegovu pokojnu majku A. V., u parnici radi raskida ugovora o uzdržavanju, te da je uspio u tom postupku. Troškove navedene u presudi bili su dužni platiti tuženici u tom predmetu tužitelju. Tuženi nisu platili njegovoj majci te troškove, zato što nisu bili u radnom odnosu, odnosno Z. V. je radio u B. i spremali su se na odlazak u A. nakon donošenja presude u tom predmetu radi raskida ugovora o uzdržavanju.Nedugo nakon toga, su tuženi iz tog predmeta, a nakon ostavinske rasprave u kojoj su se odrekli svojih nasljednih dijelova odselili u A.. Po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju, jedini je nasljednik iza pokojne A. V.. Odvjetnik D. M. je zatražio naplatu troškova nastalih u tom postupku radi raskida ugovora o uzdržavanju od tuženih, ali nije uspio. Potom je odvjetnik zatražio podatke o automobilu Z. V. od MUP-a, te je pokrenuo postupak kod FINA-e, ali se ustanovilo da je automobil prepisan sa Z. V. na R. V.. Nakon izvjesnog vremena, obratio mu se D. M. rekavši mu da bi on trebao pokrenuti postupak protiv Z. i A. V. radi naplate tih troškova, na što je pristao, ali nakon toga se konzultirao sa tri suca i dva odvjetnika koji mu to nisu savjetovali, te su bili iznenađeni što bi on trebao tužiti i što on radim u tom postupku. Nakon toga se obratio odvjetniku M. radi povlačenja tužbe, odnosno tražio je da povuče tužu, te je on to učinio u njegovo ime. Odvjetniku M. je pribavio dokumente o automobilu, kao i adresu od Z. V. i rekao neka on sam potražuje te troškove, na što mu je rekao da mu to etika ne dozvoljava. Točno je da je naslijedio imovinu A. V., ne zna koja je točna vrijednost, jednu nekretninu je prodao za 42.000,00 EUR-a. Na pitanje tuženiku da li je on sa odvjetnikom M. prije pokretanja postupka radi raskida ugovora o uzdržavanju koji je pokrenula njegova majka razgovarao o načinu naknade troškova zastupanja navedenom odvjetniku, i ako je ste, što je dogovoreno, te da li su o tome kasnije razgovarali i dogovarali i da li je u tim dogovorima sudjelovanja sada pokojna A. V., tuženik je izjavio da je njegova majka bila u dobi od 86, 87 godina, da je bila maksimalno suvisla po nalazima sudskih vještaka,te izjavio da je on angažirao odvjetnika M., da je njegova majka potpisala punomoć, majka mu je rekla da nema sredstava, oslobođena je od plaćanja pristojbi, a nakon toga u deset

susreta odvjetnik M. je rekao da se ne treba sekirati, i da ništa ne treba platiti, jer će sigurno dobiti spor. Ništa o novcima nije bilo priče, osim detalja da će platiti onaj tko gubi spor. Na pitanje punomoćnika tuženika tuženiku da li je postojao sporazum između tužitelja i njegove majke o načinu plaćanja troškova, tuženik je izjavio da je rečeno da će platiti troškove onaj tko izgubi, a to su Z. i A. V. Nema potpisanu izjavu odvjetnika D. M. da neće potraživati troškove od svoje stranke A.

V., te ga zanima da li odvjetnik M. posjeduje bilo kakvu izjavu potpisanu od strane A. V. da će ona podmiriti njemu troškova osim potpisane punomoći. Ne zna da li potpisao punomoć tužitelju za pokretanje protiv Z. i A. V., ali je odvjetniku M. dao ovlasti za pokretanje te parnice, jer mu je on to sugerirao. Pribavljao je podatke o automobilu, zato što ga je to zamolio odvjetnik M.. Ne zna koliko je taj automobil vrijedio niti koliko je sredstava Z. V. imao na svojoj štednoj knjižici. Tijekom trajanja postupka radi raskida ugovora o uzdržavanju tužitelj nije potraživao troškove. Svaki put kada je bio u njihovoj kući odvjetnik M. je bio decidiran da neće naplatiti troškove od sada pokojne A. V., već od tuženih Z. i A. V. (str.106 spisa).

18. Dakle, izdavanjem punomoći tužitelju za zastupanje u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-..., tužitelj odvjetnik D. M. i sada pok. A. V., prednica tuženika - su postali sudionici u obveznom odnosu iz ugovora o nalogu (čl.749-770 ZOO), s napomenom da nije potrebno posebno sklapati takav ugovor,već je dovoljno da stranka izda pisanu punomoć odvjetniku za zastupanje u određenom predmetu.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a utvrđeno je dakle u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj kao odvjetnik zastupao sada pok. A. V. u predmetu Općinskog suda u Osijeku br. P-... protiv u tom predmetu tuženih A. V. i Z. V., koji postupak je okončan pravomoćnom presudom kojom je usvojen tužbeni zahtjev, te naloženo I i II-tuženiku A. i Z. V. iz O. platiti tužiteljici u tom predmetu prouzročeni parnični trošak od 55.845,00 kn. 20. Iz priložene dokumentacije je razvidno da je sada pok. tužiteljica u tom predmetu A. V. nakon pravomoćnosti navedene presude podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu protiv A. V. i Z. V. osnovom citirane presude P-... od 22.rujna 2017. (str. 51,52 spisa), te nije sporno da je navedeni pokušaj naplate ostao bezuspješan. Također nije sporno da je nakon smrti sada pok. A. V., njezin nasljednik Ž.

V. u ovom predmetu tuženik podnio tužbu u predmetu Općinskog suda u Osijeku br. P- ... protiv tužene R. V. radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, a upravo zbog nemogućnosti naplate parničnih troškova po citiranoj pravomoćnoj presudi u predmetu P-..., u kojem predmetu ga je zastupao odvjetnik D. M., koja tužba je povučena.

21. Nije sporno da I i II-tuženi u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-... A. V. i Z. V. nisu podmirili parnične troškove sada pok. A. V. po navedenoj pravomoćnoj presudi.

22. Nedvojbeno proizlazi da niti sada pok. A. V. nije podmirila troškove zastupanja odvjetniku D. M.,koji ju je temeljem punomoći zastupao u navedenom parničnom predmetu P-..., (punomoć na listu 3 navedenog spisa potpisana po tužiteljici u tom predmetu A. V. ).

23. Također nije sporno da tuženik kao nasljednik sada pok. A. V. nije podmirio troškove zastupanja tužiteljice u predmetu Općinskog suda u Osijeku. u parničnom predmetu P-... odvjetniku D. M..

24. Za navesti je da je odredbom čl.5. Zakona o nasljeđivanju propisano da tko je naslijedio neku osobu,njezin je sveopći pravni sljednik,a odredbom čl. 139 st.1. Zakona o nasljeđivanju propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove.

25. Dakle, uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku P-... utvrđeno je da je tužitelj odvjetnik D. M. obavio pravne radnje zastupanja sada pok.tužiteljice A. V. u navedenom predmetu po punomoći, te stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troškova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a osnovanost i visina troškova zastupanja tužiteljice u navedenom predmetu utvrđena je pravomoćnom presudom, u obrazloženju koje presude su navedene pravne radnje zastupanja koje je odvjetnik D. M. obavio za tužiteljicu A. V. u tom predmetu i njihova visina prema Odvjetničkoj tarifi. Dakle, izrekom navedene presude naloženo je u tom predmetu I i II tuženima platiti tužiteljici A. V. parnični trošak u iznosu od 55.845,00 kn, a u obrazloženju citirane presude na strani 4. navedeno je da se navedeni troškovi odnose na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji trošak je obračunat po Odvjetničkoj tarifi te uvećan za PDV od 25% i troška sudskih pristojbi na tužbu 1.360,00 kn i presudu 1.360,00 kn. S obzirom na navedeno trošak zastupanja punomoćnika tužiteljice A. V. odvjetnika D. M.. u navedenom predmetu iznosi 53.125,00 kn (55.845,00 kn – 2.720,00 kn troška sudskih pristojbi), te je navedeni iznos tuženik kao nasljednik iza pok. A. V. dužan naknaditi tužitelju odvjetniku D. M. sa zateznom kamatom kako je to zatraženo u tužbi od 1.siječnja 2019. do dana plateža.

26. Za navesti je da iz provedenih dokaza ne proizlazi postojanje posebnog relevantnog sporazuma između sada pok. A. V. i tužitelja o načinu plaćanja odvjetničkih usluga tužitelju,niti da će netko treći podmiriti tužitelju troškove zastupanja u predmetu P-..., pa stoga s obzirom na navedeno tužitelju pripada naknada troškova prema važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Glede navoda tuženika da je odvjetnik D. M. govorio da će te troškove podmiriti I i II tuženik u predmetu P-..., te naznačenog u računu tužitelja na ime A. V. „Troškovi zastupanja A. V. u parnici OS Osijek P-... po pravomoćnoj presudi (na teret tuženika)" - za navesti je da je citiranom pravomoćnom presudom naloženo I i II- tuženicima u tom predmetu podmiriti prouzročene parnične troškove u iznosu navedenom u presudi tužiteljici A. V., pa je jedino sada pok. A. V. bila aktivno legitimirana osnovom navedene presude pokrenuti ovrhu radi naplate navedenih parničnih troškova,koja ovrha putem FINE je ostala bezuspješna.

27. U odnosu na prigovor tuženika da račun priložen uz ovršni prijedlog nije valjana vjerodostojna isprava iz članka 31 stavak 3. Ovršnog zakona - za navesti je da je predmet spora tražbina tužitelja radi plateža troškova zastupanja protiv tuženika Ž. V.,kao nasljednika iz pok. A. V., s napomenom da je tuženik nedvojbeno upoznat sa navedenim potraživanjem tužitelja i zna za svoju obvezu kao nasljednik iza pok. A. V. s obzirom da je 08.kolovoza 2018.godine podniotužbu u predmetu broj P-...8 sadržaja kako je naprijed navedeno (čl.31.st.1. i 2., čl.32. Ovršnog zakona,čl.5. i čl.139 Zakona o nasljeđivanju,čl.451.s.t.3. ZPP).

28. S obzirom na izloženo sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika L. P. iz O., broj: Ovrv-... od 19. listopada 2020., održao na snazi u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 53.125,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana 01.siječnja 2019.godine,te za nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.064,21kn,a ukinuo za iznos od 2.720,00 kn, za nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 114,85 kn sa zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate,te za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 518,75kn (čl.451.s.t.3. ZPP, čl.29.s.t.1. ZOO,čl.3. ZID ZOO).

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.ZPP (čl.28.,čl.117.ZID ZPP/19).

29.1. S obzirom na uspjeh tužitelja u postupku od 95,13%, te uspjeh tuženika u postupku od 4,87%, primjenom metode iz čl.154. ZPP oduzimanjem manjeg postotka od većeg,utvrđen je uspjeh tužitelja u sporu od 90,26 %.

29.2. Trošak tužitelja sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav pisanih podnesaka od 29.siječnja 2021.godine i 15.veljače 2021.godine po Tbr.8.t.1 u iznosu od po 1.000,00 kn, te za zastupanja na ročištima od 07.lipnja 2019. (Tbr.9.t.2.) i 22. listopada 2021.god. (Tbr.9.t.1) 1.000,00 kn, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV 25%, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 908,45kn – ukupno 5.283,45kn ,te s obzirom na utvrđeni uspjeh u postupku, tužitelju pripada 90,26% navedenog iznosa tj. iznos od 4.768,84kn,koji iznos je sud naložio tuženiku da naknadi tužitelju.

30. S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 22. prosinca 2021. godine

SUDAC

Spomenka Rodić v.r.