Poslovni broj: 8 UsI-2196/21-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Maje Colić, u upravnom sporu tužitelja Pomorsko športsko društvo „Š.“ iz S., , OIB…, zastupanog po

opunomoćeniku A. B., odvjetnik u S., , protiv

tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S., , zastupanog po opunomoćenicima N. G. i J.

C., zaposlenicima tuženika, radi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14.prosinca 2021. godine, u prisutnosti stranaka, 22. prosinca 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S., KLASA: UP/I-471-01/20- 11/36, URBROJ: 513-02-8008/7-21-2 od 17. svibnja 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471- 01/20-11/36, URBROJ: 513-02-8008/7-21-2 od 17. svibnja 2021. godine tužitelj je u bitnom naveo: da kao sportski klub se ne bavi gospodarskom djelatnosti pa da ne može ostvarivati gospodarsku korist te da kao sportski klub ne može biti obveznik poreza na dobit jer obavlja djelatnost koja se smatra općekorisnom za društvenu zajednicu; da tuženik kod donošenja rješenja nije cijenio odredbe Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija (čl. 22); da sva sredstva koja tužitelj uprihodi, ulaže u pomorsko dobro na području športske luke Š., čime je financijsko poslovanje tužitelja usklađeno s odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama; da se na tužitelja ne može primjenjivati članak 89. stavak 7. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17); da obuhvat nekretnina na kojem je smještena športska luka Š.je u postupku evidentiranja pomorskog dobra koji vodi Općinsko državno odvjetništvo u S. još od 2015. godine i da još nije okončan; da je tužitelj pokrenuo inicijativu za provođenje postupka javnog prikupljanja ponuda u svrhu dodjele koncesije na pomorskom dobru na predjelu postojeće športske luke Š., čime je defacto učinio sve što je zakonom bilo moguće u pogledu ishođenja koncesije na pomorskom dobru; da tužitelj na predmetnom dijelu pomorskog dobra - športske luke Š. posluje više desetaka godina, te je u stvarnosti i izgradilo športsku luku u današnjem obliku i obuhvatu, obzirom da je tužitelj kroz navedeno razdoblje sva uprihođena sredstva uložio u izgradnju i održavanje športske luke i njene infrastrukture, tako da je istu unapređivao i štitio pomorsko dobro, čime je zapravo činio poboljšice na općem dobru; da je tužitelj udruga sa svojstvom pravne osobe čiji Statut i područje djelovanja su usmjereni među ostalim i na vođenje brige o dogradnji i tehničkoj opremljenosti luke, lučke infrastrukture i drugih objekata unutar obuhvata same športske luke. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U- III-5472/21 od 04. travnja 2013. godine. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi rješenje tuženika. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od … kn uvećano

za PDV- od 25% u iznosu od … kuna i sudsku pristojbu, te je zatražio da se tuženiku naloži isplata istih troškova.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je činjenično stanje pravilno utvrđeno te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno; da presudna činjenica kod donošenja rješenja kojim je tužitelju utvrđena posebna naknada za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, te mu je obračunata imovinska korist stečena nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije je bila da je tužitelj gospodarskim korištenjem pomorskog dobra za svoje potrebe pomorsko dobro isključio od opće uporabe, a da mu za to nije dodijeljena koncesija; da prigovor tužitelja da dobit ostvarena na pomorskom dobru nije dobit ostvarena na temelju obavljanja gospodarske djelatnosti jer se takvom djelatnosti ne bavi je neosnovan, je je nadzorom utvrđeno da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenom nadzorom ostvarivao prihode od gospodarske djelatnosti između ostalih i: prihode od naplate vezarine, prihode od usluga (naplata pumpe, dizalice, traktora), prihode od najma prostora te refundacija i ostalih prihoda; da sam tužitelj navodi da se radi o športskoj luci Š., a da je nadzorom utvrđeno da su u istoj lučici zatečeno … brodova i jahti koje su registrirane za gospodarsku djelatnost;

da se navedena plovila sukladno članku 42., članku 81. stavak 2. i 3., članku 82. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i članku 10. Uredbe o razvrstavanju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene, nikako ne bi smjela nalaziti u luci posebne namjene - športskoj luci Š., za privez i smještaj kojih je tužitelj nezakonito ostvario prihode (imovinsku korist); da iznijeti argumenti tužitelja: - da kao sportski klub sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit ne može biti obveznik poreza na dobit; - da sukladno članku 22. stavak 7. Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, novčani iznos utvrđen nadzorom predstavlja vlastiti izvor imovine tužitelja a ne nezakonito utvrđenu imovinsku korist ostvarenu iz nezakonitog obavljanja djelatnosti; - da se na tužitelj ne može primjenjivati odredba članka 89. stavak 7. Zakona o koncesijama jer je isti svoju obvezu iz korištenja pomorskog dobra podmirio uplatama, kako je utvrđeno rješenjem, te da je tužitelj načelno obavljao dopušteni posao (naplata veza), te da je privremeno osigurao red na pomorskom dobru; - da je postojeća športska luka Š. u postupku evidentiranja pomorskog dobra još od 2015. godine i da taj postupak još nije okončan; - da je isti udruga sa svojstvom pravne osobe čiji Statut i područje djelovanja su usmjereni među ostalim i na vođenje brige o dogradnji i tehničkoj opremljenosti lučice, lučke infrastrukture i drugih objekata unutar obuhvata same športske lučice; - da sva sredstva koja uprihodi, ulaže u pomorsko dobro na području športske lučice Š., te da istu unapređuje i štiti pomorsko dobro, čime zapravo čini poboljšice na općem dobru, se ne mogu prihvatiti jer je tužitelj gospodarskim korištenjem pomorskog dobra za svoje potrebe to pomorsko dobro isključio od opće uporabe, a da mu za to nije dodijeljena koncesija a da je pri tome nezakonito koristeći pomorsko dobro u luci posebne namjene - športskoj luci Š., tužitelj ostvarivao prihode obavljanjem nezakonite gospodarske djelatnosti od smještaja plovila registriranih za obavljanje gospodarske djelatnosti. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Osporenim rješenjem u točki I.1. izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, stalni i promjenjivi dio, za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 28. ožujka 2019. godine u iznosima kako je navedeno u rješenju Točkom I.2. izreke rješenja utvrđuje se i oduzima od tužitelja imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije u iznosu navedenom u rješenju. Točkom I. 3. utvrđeno je da je tužitelj uplatio utvrđenu obvezu stalnog i promjenjivog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju navedenu u točci I.1. izreke rješenja. Točkama II. do V. izreke rješenja tužitelju je naloženo da utvrđeni iznos imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije uplati u korist Državnog proračuna RH i da dostavi dokaz o uplati, te nakon toga da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, uz upozorenje da u slučaju neizvršenja uplate će se naplata provesti ovrhom.

4. Na ročištu od 14. prosinca 2021. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Istakao je u navodu da tužitelj kao športska udruga ne ostvaruje zaradu komercijalnim obavljanjem djelatnosti, odnosno da eventualni višak prihoda tužitelj ulaže u pomorsko dobro i u unapređenje svoje registrirane djelatnosti. Popisao je trošak sastava tužbe sastava podneska od

10. lipnja 2021. godine i trošak pristupa (zastupanja) na ročištu, za svaku radnju u iznosu od … kn uvećano za PDV od 25 %. Opunomoćenici tuženika je iskazali su da ostaju kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 17. svibnja 2021. godine, odgovor na tužbu te se pregledao sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga i nisu popisale trošak.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje posebne naknade s obilježjem naknade za koncesiju ( stalni i promjenjivi dio) za navedena razdoblja, te da li je zakonito utvrđena i oduzima se imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru u navedenom razdoblju.

Sporno je među strankama da li je tužitelj nezakonito koristio pomorsko dobru u luci posebne namjene - športskoj luci Š.

Kako tužitelj osporava osnovu za po kojoj mu je utvrđena obveza a ne osporava pravilnost samog obračuna, to nema potrebe da se u ovom upravnom sporu posebno ocjenjuje i obrazlaže pravilnosti obračuna naknade i utvrđenja imovinske koristi.

8. Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S. obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, ugovora o podkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom sklopljeni sklopljeni s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor o koncesiji, obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodjeljene koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 28. ožujka 2019. godine kod tužitelja, o čemu su sastavljen zapisnik od 03.lipnja 2020. godine, na koji zapisnik je tužitelj podnio prigovor.

9. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj: 158/03,100/04, 141/06,38/09,123/11. i 56/16, dalje: ZoPDML- a) pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

Člankom 7. stavak 1.ZoPDML-a propisano je da se za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Prema stavku 2. istog članka za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje.

Odredbom članka 16. ZoPDML-a propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

Člankom 38. ZoPDML-a propisano je da se pravnim osobama i fizičkim osobama koje su registrirane za obavljanje obrta može dati koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koje ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra. Koncesijsko odobrenje daje se za obavljanje djelatnosti na 1. morskoj obali, 2. unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske. Koncesijsko odobrenje daje se na zahtjev na rok od 5 godina.

Člankom 81. stavak 2. ZoPDML-a propisano je da se koncesija za luku posebne namjene – sportsku luku može dodijeliti udruzi registriranoj za obavljanje sportske djelatnosti.

Člankom 68. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj:69/17, 107/17, dalje: ZoK-a) propisano je da za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji, koncesionar može s trećim osobama sklopiti podugovor i/ili ugovor o podkoncesiji radi: a) izvođenja određenih radova ili pružanja pojedinih usluga iz ugovora o koncesiji u manjem opsegu, b) radi obavljanja sporednih djelatnosti.

Člankom 12. st. 1. ZoK-a propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

Člankom 89. st. 1. Zakona o koncesijama propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

Stavkom 7. istog članka propisano je da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzeti rješenjem iz stavka 1. ovoga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisaa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procijeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi. Stavkom 8. istog članka je propisano da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka zapisnik o provedenom nadzoru se dostavlja državnom odvjetništvu i tijelu javne vlasti, odnosno pravnoj osobi koja je u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonom nadležna za davanje koncesije u odnosnom području.

Člankom 16. Točka A. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04 do 10/17) određeni su kriteriji za utvrđivanje početnog iznosa stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesiju na pomorskom dobru ( turističko-ugostiteljska djelatnost,) prema tablici 1, kao Prilog 1, koja je sastavni dio Uredbe.

10. Iz navedenih odredbi ZoK-a vidljivo je da postoji zakonska osnova da se korisniku koji pomorsko dobro koristi bez odobrene koncesije na pomorskom dobru i zaključenog ugovora o koncesiji, za razdoblje nakon 22. srpnja 2017. godine, kada je navedeni Zakon stupio na snagu, utvrdi obveza s osnova korištenja pomorskog dobra bez koncesije, jer je isti Zakon propisao obvezu plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju u slučaju kada se utvrdi korištenje pomorskog dobra bez koncesije.

11. Nesporno je da je luku posebne namjene – športsku luku Š., tužitelj koristio temeljem ugovora o davanju na uporabu i korištenje luke posebne namjene – športske luke Š., sklopljenog između Splitsko-dalmatinske županije, kao davatelj koncesije i tužitelja, kao ovlaštenika koncesije od dana 05. studenog 1997. godine u razdoblju od 01. rujna 1997. do 31. kolovoza 2005. godine, a temeljem Dodatka navedenog Ugovora je zakonito koristio navedeni dio pomorskog dobra u razdoblju nakon 2005. (isteka Ugovora) do 31. kolovoza 2015. godine.

12. Nakon isteka predmetnog Ugovora (31. kolovoza 2015. tužitelj je Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture dana 26. svibnja 2015. godine poslao zamolbu za produženje koncesije na vremenski rok od 30 godina, o čemu nije donijeta odluka, što znači da tužitelj nema koncesiju za korištenje pomorskog dobra u obuhvatu luke posebne namjene – športsku luku Š., kojeg je koristi.

13. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenom nadzorom ostvarivao prihode od gospodarske djelatnosti i to: prihode od naplate vezarine, prihode od usluga (naplata pumpe, dizalice, traktora), prihode od najma prostora te ostalih prihoda, obzirom da je kod prilikom nadzora u istoj lučici zatečeno … brodova i jahti koje su registrirane za gospodarsku djelatnost, za privez i smještaj kojih je tužitelj nezakonito ostvario prihode (imovinsku korist).

Sukladno članku 42., članku 81. stavak 2. i 3., članku 82. ZoPDML-a i članku 10. Uredbe o razvrstavanju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene („Narodne novine“, broj: 110/04 i 82/07), plovila registrirana za charter se nisu smjela nalaziti u luci posebne namjene - športskoj luci Š..

Stoga, je neosnovan tužbeni navod da je tužitelj u obavljanju gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru zakonito koristio pomorsko dobro u luci posebne namjene – športskoj luci Š..

14. Kako je utvrđeno da je tužitelj na pomorskom dobru sportske luke obavljao komercijalnu – gospodarsku djelatnost temeljem koje je ostvarivao prihode i dobit, iako pomorsko dobro koristi nezakonito tj. bez pravnog osnova (bez koncesije), pa sukladno članku 11. stavak 2. Općeg poreznog zakona ne može ostati neoporezovana korist (prihod) kojeg ostvaruje bez pravne osnove.

Prema članku 12. ZoK-a zabranjeno je na pomorskom dobru obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, ako se obavlja se bez dane koncesije a tužitelj je koristio pomorsko dobro (obavljao djelatnost) bez dodijeljene koncesiju za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru.

15. Sukladno članku 16. stavak 1. točka A. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru promjenjivi-varijabilni dio naknade utvrđen tako da je temeljem podataka iz IS Porezne uprave o ostvarenom prihodu tužitelja u označenom razdoblju (temeljem izdanih računa, utvrđena osnovica za obračun varijabilnog dijela, a iznos varijabilnog dijela naknade utvrđen u visini od 3% od utvrđene osnovice za izračun varijabilnog dijela.

16. Radi utvrđenog nezakonitog korištenja pomorskog dobra (obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru), u navedenom razdoblju, rješenjem tuženika, zakonito je tužitelju temeljem članka 89. ZoK-a obračunata naknada s obilježjem naknade za koncesiju varijabilni dio naknade (prema ostvarenom prihodu s osnova izdanih računa prema podacima IS PU-e), te ostvarena imovinska korist (prema ostvarenoj dobiti tj. prema razlici ostvarenog prihoda i rashoda a temeljem podataka ISPU-e.

17. Tuženik se u odgovoru na tužbu detaljno očitovao na tužbene navode i argumente kojim je tužitelj pokušao ukazati da nije bilo osnove da mu se rješenjem utvrđuje obveza po osnovi ostvarene imovinske koristi, koje Sud u cijelosti prihvaća kao pravilne i na zakonu utemeljene.

18. Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi vezano za primjenu odredbi ZOK-a (čl. 12. i 89.) tj. nezakonito korištenje pomorskog dobra – korištenje pomorskog dobra bez konce, ovaj sud donio više identičnih presuda koje je Visoki upravni sud RH-e u žalbenom postupku potvrdio.

19. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da tuženik u postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te da nisu počinjene povrede procesnog prava, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12,152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS- a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 22. prosinca 2021. godine

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, A. B., S., , uz

zapisnik o objavi,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S., , uz zapisnik o objavi,

- u spis.