Poslovni broj: 8 UsI-1448/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Maje Colić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatski veslački klub „M.“ S., S., VIII., OIB:…,

zastupanog po opunomoćenici S. A. Š., odvjetnici u S., , protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S.,

, zastupanog po opunomoćenicima N. G.i J.

C., zaposlenicima tuženika, radi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14.prosinca 2021. godine, u prisutnosti stranaka, 22. prosinca 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S., KLASA: UP/I-471-01/20- 11/55, URBROJ: 513-02-8008/7-21-1 od 05. veljače 2021. godine

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471- 01/20-11/55, URBROJ: 513-02-8008/7-21-1 od 05. veljače 2021. godine tužitelj je u bitnom naveo: da tužbu podnosi zbog neutvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede postupka. Osporava stvarnu i mjesnu nadležnost tuženika za postupanje. Navodi da je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine utvrđeno u članku 8. ZUP-a, obzirom da tuženik nije utvrdio pravpo stanje stvari te utvrdio činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari; da tuženik u rješenju samo navodi da je tužitelj uputio Zahtjev davatelju koncesije kojim od njega traži suglasnost za davanje dijela pomorskog dobra u podkoncesiju, ali da ne navodi značaj navedene činjenice; da je tužitelj udruga koja nije osnovana radi stjecanja dobiti već za ostvarenje ciljeva koji su u javnom interesu i to: rad sa djecom i mladeži (kroz obuku i treninge), sportaši i sportski djelatnici, promicanje, razvitak i unapređenje veslačkog sporta u cilju postizanja što veće masovnosti i najvećih dostignuća u veslanju, okupljanje veslača veterana radi rekreacije i veteranskih natjecanja, sudjelovanje u veslačkim manifestacijama, suradnja sa drugim veslačkim klubovima u zemlji i inozemstvu, popularizacija veslačkog sporta, organizacija športskih natjecanja u veslačkom sportu; da je tužitelj davatelju koncesije podnio zahtjev kojim je zatražio suglasnost za davanje dijela koncesioniranog pomorskog dobra u podkoncesiju, obzirom da su tužiteljevi prihodi od članarina i donacija neizvjesni, neobvezujući i nedostatni, kojim se ne mogu podmiriti najosnovnije potrebe, jer da tužitelj nema prihode od zakupnine bi mogao staviti „ključ u bravu“; da je tuženik povrijedio prava tužitelja i pravila postupka obzirom da je donio rješenje bez mogućnosti da se tužitelj izjasni u vezi stečene imovinske koristi, što je protivno članku 30 stavak 2. ZUP-a; da iz utvrđenih prihoda i utvrđenih rashoda nije razvidno na temelju čega je utvrđena imovinska korist; da se je imovinska korist trebala umanjiti za iznos poreza na dobit kojeg je tužitelj platio Za 2018. i 2019. godinu. Prigovara pravilnosti obračuna kamate. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi rješenje. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od … kuna te zatražio da se tuženiku naloži da plati trošak.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Otklonio je tužbene navode o stvarnoj i mjesnoj nenadležnosti tuženika za postupanje, pozvavši se o relevantne zakonske odredbe.

Očitovao se u vezi navoda iz obrazloženja rješenja kojim se konstatira da je tužitelj podnio zahtjev davatelju koncesije za dobivanje suglasnosti za koncesiju, iskazavši da se nikako ne radi o odlučnoj činjenici i da se isto ne stavlja tužitelju na teret. Istakao je da je odlučujuća činjenica za obračun koncesijske naknade i za utvrđivanje i oduzimanje imovinske koristi (kako je utvrđeno rješenjem),u tome što tužitelj u razdoblju obuhvaćenom nadzorom nije imao suglasnost za davanje dijela koncesijskog područja u luci posebne namjene - sportskoj luci M., u podkoncesiju, koju je trebao imati sukladno članku 5. Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenja luke posebne namjene - sportske luke M., odnosno sukladno članku 69. Zakona o koncesijama. Naveo je da je tužitelj prekoračio opseg i sadržaj koncesije koji je određen Ugovorom o koncesiji, budući da je bez suglasnosti davatelja koncesije, dio koncesijskog područja u luci posebne namjene - sportskoj luci M., u nadziranom razdoblju, dao u podkoncesiju F. K. (vl. UO B.), za obavljanje

ugostiteljske djelatnosti te trgovačkom društvu C. d.o.o., za obavljanje trgovinsko-ribarske djelatnosti, a da je od dane podkoncesije ostvarivao prihode, radi čega je tužitelju obračunata posebna naknada za nezakonito obavljanje djelatnost zbog prekoračenja opsega i sadržaja koncesije, te je temeljem podataka iz računovodstva tužitelja mu utvrđena imovinska korist stečena nezakonitim korištenjem pomorskog dobra. Otklonio je tužbene navode da je imovinska korist obračunata i na donacije, članarine, da nisu priznati rashodi, da mu nije priznat plaćeni porez na dobit za 2018. i 2019. godinu, te da je ista plaćena iz donacija, pritom prikazavši način i podatke temeljem kojih je utvrđena imovinska korist. Otklonio je prigovor koji se odnosi na pravilnost obračuna kamate, pozvavši se na mjerodavne zakonske odredbe.

Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Osporenim rješenjem u točki I.1. izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, promjenjivi dio, za 2018. i 2019. godinu i kamata, sve u iznosima kako je utvrđeno rješenjem. Točkom I.2. izreke rješenja utvrđeno je i oduzima se od tužitelja imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije u iznosu navedenom u rješenju. Točkama II. do V. izreke rješenja tužitelju je naloženo da utvrđeni iznos naknade i imovinske koristi uplati u korist Državnog proračuna RH i da dostavi dokaz o uplati, te nakon toga da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, uz upozorenje da u slučaju neizvršenja uplate će se naplata provesti ovrhom.

4. Tužitelj je putem opunomoćenice dana 11. studenog 2021. godine sudu dostavio podnesak u kojem je u bitnom ostao kod tužbenih navoda. U podnesku navodi da je protivno članku 10. ZUP-a postupanje tuženika na način da je 09. ožujka 2020. godine započeo nadzor za 2018. i 2019. godinu a 05. veljače 2021. godine donio rješenje kojim je obračunao kamatu počevši od 2018. godine do uplate, a da isto nije u skladu ni sa načelom zakonitosti utvrđenim člankom 5. stavak 2. ZUP-a. Iznosi da je nejasno kada je nastala obveza za tužitelja, obzirom da je tuženik obvezu utvrdio prvi puta u osporenom rješenju kojim se utvrđuje obveza za 2018. i 2019. godinu i kamate,

jer da je tuženik nadzor za 2018. i 2019. godinu trebao obaviti u tim godinama, a da je navedeno protivno članku 29. Ustava RH; da je pogrešna tvrdnja tuženika da on nije bio dužan obratiti se davatelju koncesije; da je pogrešna tvrdnja tuženika da on nije bavio ciljem i ciljanim skupinama jer da je to za postupak irelevantno. Ostali navodi podneska nisu od utjecaja na ovu upravnu stvar te se ne iznose.

5. Na ročištu od 14. prosinca 2021. godine opunomoćenica tužitelja je iskazala da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te sadržaja podneska od 112. studenog 2021. godine, te je popisala trošak sastava tužbe, sastava podneska od 11. studenog 2021. godine i pristupa na ročište, za svaku radnju u iznosu od … kuna. Opunomoćenici tuženika je iskazali su da ostaju kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

Prijedlog tužitelja da se u sporu sasluša B. A. koji je Predsjednik

HVK M. – tužitelja, je odbijen kao nepotreban, obzirom da je sud ocijenio da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka i bez navedenog saslušanja, pritom cijeneći da činjenice koje bi isti iznosio u vezi osnovanosti utvrđene obveze, ne ni bile od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

6. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 05. veljače 2021. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 11. studenog 2021. godine, te se pregledao sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga i nisu popisale trošak.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje posebne naknade s obilježjem naknade za koncesiju (promjenjivi dio) za navedena razdoblja te da li je zakonito utvrđena i oduzima se imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru u navedenom razdoblju.

Sporno je među strankama da li je tužitelj nezakonito koristio pomorsko dobru u luci posebne namjene - sportskoj luci M. u S. ili je isto pomorsko dobro koristio zakonito.

Sporno je da li je tužitelj zakonito dio pomorskog dobra za koje je dobio koncesiju, dao u podkoncesiju budući da tužitelj nema suglasnost davatelja koncesije za davanje u podkoncesiju dijela pomorskog dobra u navedenoj luci, a na kojem dijelu pomorskog dobra podkoncesionari nisu obavljali djelatnost sukladno odluci o dodjeli koncesije, obzirom d se radi o luci posebne namjene – sportskoj luci te da je koncesija tužitelju dodijeljena (pod posebnim uvjetima), kao sportskom klubu, radi obavljanja sportske djelatnosti, već su podkoncesionari obavljali gospodarsku djelatnost (ugostiteljsku djelatnost te trgovinsko-ribarsku djelatnost).

9. Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S. obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, ugovora o podkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom sklopljeni sklopljeni s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor o koncesiji, obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodjeljene koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31.prosinca 2019. godine kod tužitelja, o čemu su sastavljen zapisnik od 20. srpnja 2020. godine, te Dodatak zapisniku od 15. listopada 2020. godine, na koje zapisnike tužitelj nije podnio prigovor.

10. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj: 158/03,100/04, 141/06,38/09,123/11. i 56/16, dalje: ZPDML-a) pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

Člankom 7. stavak 1.ZPDML-a propisano je da se za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Prema stavku 2. istog članka za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje.

Odredbom članka 16. ZPDML-a propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

Člankom 38. ZPDML-a propisano je da se pravnim osobama i fizičkim osobama koje su registrirane za obavljanje obrta može dati koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koje ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra. Koncesijsko odobrenje daje se za obavljanje djelatnosti na 1. morskoj obali, 2. unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske. Koncesijsko odobrenje daje se na zahtjev na rok od 5 godina.

Člankom 81. stavak 2. ZPDML-a propisano je da se koncesija za luku posebne namjene – sportsku luku može dodijeliti udruzi registriranoj za obavljanje sportske djelatnosti.

Člankom 69. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj:69/17, dalje: ZoK- a) je propisano da prije sklapanja podugovora ili ugovora o podkoncesiji koncesionar je dužan dobiti pisanu suglasnost davatelja koncesije za sklapanje podugovora ili ugovora o koncesiji.

Člankom 12. st. 1. ZoK-a propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

Člankom 89. st. 1. Zakona o koncesijama propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

Stavkom 7. istog članka propisano je da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzeti rješenjem iz stavka 1. ovoga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisaa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procijeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi. Stavkom 8. istog članka je propisano da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka zapisnik o provedenom nadzoru se dostavlja državnom odvjetništvu i tijelu javne vlasti, odnosno pravnoj osobi koja je u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonom nadležna za davanje koncesije u odnosnom području.

Člankom 16. Točka A. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04 do 10/17) određeni su kriteriji za utvrđivanje početnog iznosa stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesiju na pomorskom dobru ( turističko-ugostiteljska djelatnost,) prema tablici 1, kao Prilog 1, koja je sastavni dio Uredbe.

11. Iz navedenih odredbi ZoK-a vidljivo je da postoji zakonska osnova da se korisniku koji pomorsko dobro koristi bez odobrene koncesije na pomorskom dobru i zaključenog ugovora o koncesiji, za razdoblje nakon 22. srpnja 2017. godine, kada je navedeni Zakon stupio na snagu, utvrdi obveza s osnova korištenja pomorskog dobra bez koncesije, jer je isti Zakon propisao obvezu plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju u slučaju kada se utvrdi korištenje pomorskog dobra bez koncesije.

12. Nesporno je da je tužitelj dio pomorskog dobra u luku posebne namjene – sportskoj luci M. na dijelu k.o. S. (sjeverni dio luke M.), koristio temeljem Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenja luke posebne namjene – sportske luke M. koji je dana 01. srpnja 2015. godine sklopljen između Splitsko- dalmatinske županije, kao davatelja koncesije i tužitelja, kao ovlaštenika koncesije.

13. Koncesija koja je dodijeljena tužitelju tj. pravo na korištenje dijela pomorskog dobra na području luke posebne namjene - sportske luke M., dodijeljena je sukladno članku 81. stavak 2. ZPDML-a, kojim je propisano da se koncesija za luku posebne namjene – sportsku luku može dodijeliti samo udruzi registriranoj za obavljanje sportske djelatnosti, što je upravo tužitelj.

14. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju nadzora sklopio dva ugovora o zakupu i to: 1. ugovor o zakupu od 26. srpnja 2005. godine, kojeg je tužit, kao zakupodavatelj sklopio sa F. K. iz S. (vl. UO B.), za obavljanje

ugostiteljske djelatnosti, po kojem Ugovoru su sklopljena dva Aneksa, te 2. Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12. prosinca 2017. godine, kojeg je tužitelj, kao zakupodavatelj sklopio sa trgovačkim društvom „C.“ d.o.o. S., za obavljanje

trgovinsko-ribarske djelatnosti. Navedenim ugovorima određen je prostor koji se daje u zakup, visina zakupnine te trajanje zakupa, a bez obzira na formalan naziv ugovora isti ugovori imaju obilježja ugovora o podkoncesiji (ugovori kojima se prenosi koncesija na dijelu koncesijskog područja).Temeljem naprijed navedenih Ugovora tužitelj je ostvarivao prihode kojih su evidentirani u knjigovodstvu tužitelja.

15. Tužitelj kao ovlaštenik koncesije, temeljem ugovoru o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenja luke posebne namjene – sportske luke M.

od dana 01. srpnja 2015. godine, je dio pomorskog dobra u navedenoj luci za koje je dobio koncesiju, bez suglasnosti davatelja koncesije, Iako je trebao imati suglasnost,

dao u zakup naprijed navedenim trećim osobama za obavljanje gospodarske djelatnosti.

16. Kako je nadzorom utvrđeno da je tužitelj u nadziranom razdoblju nezakonito, protivno članku 12. ZoK-a, koristio pomorsko dobro koje mu je dano na korištenje Ugovorom o koncesiji od dana 01. srpnja 2015. godine, budući da je prekoračio opseg i sadržaj dobivene koncesije, zakonito je tuženik rješenjem temeljem članka 89. stavak 1. ZoK-a, koristeći podatke iz knjigovodstva tužitelja o ostvarenom prihodu od zakupa, a sukladno članku 16. stavak 1. točka A. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, tužitelju za predmetno razdoblje, zakonito i pravilno obračunalo posebnu naknadu za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, promjenjivi dio.

Isto tako zakonito je tuženik temeljem članka 89. stavak 7. ZoK-a, koristeći podatke iz knjigovodstva tužitelja o ostvarenoj dobiti ( prihodi od zakupa umanjeni za rashode u vezi sa istim, odnosno gdje su ti podaci bili nedostupni-procijenom), zakonito utvrdilo iznos imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru (nezakonitim korištenjem pomorskog dobra).

Tuženik je na jasan-pregledan način iznoseći korištene podatke iz knjigovodstva tužitelja, pozvavši se na zakonske odredbe, prezentirao način obračuna naknade za koncesiju te imovinske koristi, što Sud u cijelosti prihvaća kao ispravan obračun koji nije na štetu tužitelja.

Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, a vezano za primjenu odredbi ZoK-a (čl. 12. i 89.) ovaj sud donio više identičnih presuda koje je Visoki upravni sud RH-e u žalbenom postupku potvrdio.

17. Tužiteljevi navodi kojima se ukazuje na problem financiranja djelatnosti tužitelja nisu od utjecaja jer način financiranja sporta (amaterskog i profesionalnog), nije vezao za rješavanje ove upravne stvari. Isto tako ZoK-a ne predviđa izuzetak od plaćanja posebne naknade s obilježjem naknade za koncesiju i oduzimanja imovinske koristi u slučaju kada se utvrdi nezakonito korištenje pomorskog dobra.

18. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da tuženik u postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te da nisu počinjene povrede procesnog prava, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12,152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS- a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 22. prosinca 2021. godine

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, S. A. Š., S., , uz

zapisnik o objavi,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu S., , uz zapisnik o objavi,

- u spis.