1

Poslovni broj: Gž R-22/2024-2

 

Poslovni broj: Gž R-22/2024-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. V. S., OIB: …, iz Z., …, koju zastupa odvjetnik G. J. iz O. M. i J. iz O., … , protiv tuženika K. bolnički centar Z., OIB: …, Z., … , zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16858/2021-21 od 28. rujna 2023., 6. ožujka 2024.

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se  presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16858/2021-21 od               28. rujna 2023.,

a) potvrđuje u točki I izreke,

b) preinačava u točki II izreke u odluci o parničnim troškovima tako da ista glasi:

" Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.171,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine".

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

 

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16858/2021-21 od 28. rujna 2023. suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku K. B. C. Z., Z., … , isplatiti tužiteljici Đ. V. S., iz Z., … na ime razlike manje isplaćenih plaća iznos od 1.186,66 € (slovima: tisućustoosamdesetšesteuršezdesetšestcent) / 8.940,89 kn bruto (slovima: osamtisućadevetstočetrdesetkunaosamdesetdevetlipa) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 79,16 € od 15.04.2019., pa do isplate,

- na iznos 61,45 € od 15.05.2019., pa do isplate,

- na iznos 71,14 € od 15.06.2019., pa do isplate,

- na iznos 149,38 € od 15.07.2019., pa do isplate,

- na iznos 72,58 € od 15.08.2019., pa do isplate,

- na iznos 119,09 € od 15.09.2019., pa do isplate,

- na iznos 72,68 € od 15.10.2019., pa do isplate,

- na iznos 85,32 € od 15.11.2019., pa do isplate,

- na iznos 94,93 € od 15.12.2019., pa do isplate,

- na iznos 102,11 € od 15.01.2020., pa do isplate,

- na iznos 67,69 € od 15.02.2020., pa do isplate,

- na iznos 114,38 € od 15.03.2020., pa do isplate,

- na iznos 96,75 € od 15.04.2020. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.357,91 € / 10.231,17 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,  123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.186,66 EUR, bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a s osnove razlike plaće za razdoblje od ožujka 2019. do ožujka 2020.

 

6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP. osim povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

        da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koje je tužiteljica imala pravo sukladno odredbi članka 53. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja( "Narodne novine" broj 143/13- dalje KU 143/13) kao i sukladno odredbi članka 55. KU (29/18, 35/19, 78/19, - dalje KU 29/18),

        da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koju tužiteljica imala pravo na temelju članka 59. KU (143/13) , kao i sukladno članku 57. KU ( 29/18),

        da je tuženik pogrešno izračunao obračun plaće za godišnji odmor za koji tužiteljica ima pravo utvrđujući prosjek prethodnih isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama,

        da je prema izračunu tuženika koju visinu stranke ne osporavaju utvrđeno da je ukupno po ovim osnovama tužiteljici na ime plaće manje isplaćen iznos od 1.186,66 EUR (8.940,89 kn).

 

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 467 stavak 1 ZPP-a ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima, te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

 

9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 47, 57, 59 i 51 KU/13 koje odredbe su identične odredbama članka 45, 55, 58 i 49 KU/18 kada je u pobijanoj presudi naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 1.186,66 EUR bruto koji se odnosi na dodatke za posebne uvjete rada, za odgovornost i zdravlje života pacijenata, za obračunate prekovremene sate, te naknadu za godišnji odmor.

 

 

10. S obzirom da tužiteljici nisu isplaćeni utuženi dodaci pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici razliku na ime neisplaćenog dijela plaće i naknade plaće. Tako je pravno shvaćanje zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovni sud Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., koji glasi: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

 

11. Neosnovano ističe tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o predmetu spora, jer da je propustio cijeniti odredbe i tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU.

 

12. Odredbom članka 19. stavak 6. KU/13 i članka 15. KU/18 je propisano da tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora te da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Rev-281/2021 i dr). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično, a što je prvostupanjski sud učinio pravilno se pozivajući na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

13. Žalba tuženika djelomično je osnovana u odluci o parničnim troškovima. Troškovi su odmjereni temeljem članka 154. i 155. ZPP, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za poduzete radnje u postupku u ukupnom broju bodova od 412,50 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda (820,87 EUR) i PDV (205,21 EUR), iznosi 1.026,08 EUR. Navedeni troškovi zajedno s troškovima vještačenja (331,81 EUR) iznose ukupno 1.357,91 EUR. Osnovano žalitelj dovodi u pitanje odluku o troškovima postupka i to u odnosu na sastav podneska kojim se tužitelj samo očitovao na odgovor na tužbu tuženika i ponavlja navode iz tužbe, pa isti nije bio potreban za vođenje parnice i ne pripada mu naknada za istu, a imajući u vidu da je i riječ o sporu male vrijednosti u kojem je prema članku 461.a stavak 2. ZPP tužiteljica već u tužbi bila dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti sve potrebne dokaze za utvrđivanje iznesenih činjenica. Neosnovano žalitelj pobija odluku o troškovima u dijelu kojom je tužiteljici priznata naknada za pristup na ročište za objavu presude, jer tužiteljica ima pravo na naknadu temeljem članka 155. ZPP. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti prvostupanjsku odluku jer tužiteljici pripada ukupno naknada od 337,50 bodova, umjesto priznatih 412,50 bodova, a što pomnoženo s vrijednosti boda od 15,00 kn i uvećano za PDV (1.265,63 kn), iznosi 6.328,13 kn / 839,88 EUR (1 EUR=7,53450 kn). Navedenom iznosu potrebno je dodati trošak vještačenja od 331,81 EUR, pa ukupno troškovi iznose 1.171,69 EUR.

 

14. S obzirom da žalitelj nije uspio sa žalbom u odnosu na osnov zahtjeva, a sa žalbom je u odnosu na troškove parničnog postupka uspio samo u neznatnom dijelu zbog čega nisu nastali potrebni troškovi, to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova valjalo odlučiti kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke, a temeljem članka 166. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 154. stavak 5. ZPP.

 

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. i članak 373. točka 3. ZPP.

 

 

Dubrovnik, 6. ožujka 2024.

Sutkinja:

 

Verica Perić Aračić,v.r.