REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5219/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CHROMOS AGRO d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 173/n, OIB 82790074844, zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene LJUBLJANSKA BANKA d.d. iz Republike Slovenije, Ljubljana, Trg Republike 3, OIB 40032571039, zastupane po punomoćniku Matiji Pečatniku odvjetniku u Zagrebu, radi trajne zabrane naplate akceptnog naloga, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2581/2021-3 od 7. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 127/2021-6 od 8. travnja 2021., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2581/2021-3 od 7. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-127/2021-6 od 8. travnja 2021., naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. Da li tuženik sukladno članku 158 ZPP ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka za zastupanje u parnici koja je tekla po tužbi koja je objektivno preinačena na način da je promjenom istovjetnosti zahtjeva tužitelj ustvari povukao ranije istaknuti zahtjev koji je zamijenio drugačijim zahtjevom o kojem se do tada nije raspravljalo u parnici, pa se smatra da je tužitelj postavio sasvim novu tužbu, a prvostupanjski sud je dopustio preinačenje tužbe sukladno članku 191 stavak 2 ZPP?

2. Da li treba tumačiti da je tužbeni zahtjev novi ukoliko tužitelj mijenja njegovu sadržajnu osnovu, te da li je pri tome dovoljno da tužitelj sadržajno izmijeni jednu od više odlučnih činjenica tj. da se novi tužbeni zahtjev temelji na drugačijem činjeničnom supstratu od onog na kojem je temeljio prvotni zahtjev koji je objektivno preinačen u smislu članka 191 stavka 1 ZPP?

3. Je li odredbu članka 437 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91), kojom je propisano da s potraživanjem prelaze na primaoca sporedna prava kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zalog, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i slično, potrebno tumačiti na način da ustupitelj (cedent) ne može biti pasivno legitimiran u parničnom postupku kada je tužba podnesena nakon što je tražbina u cijelosti prenesena na primatelja (cesionara) i to iz razloga što ustupitelj u vrijeme podnošenja tužbe više nije bio ovlaštenik predmetnog potraživanja?

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.

2.1. U prijedlogu tužene za dopuštenje revizije prva dva naznačena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

2.2. U prijedlogu tužene za dopuštenje revizije naznačeno treće pravno pitanje također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kao razlog važnosti tog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu tužena se u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP poziva na pravno shvaćanje Privrednog suda Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Pž-1972/90 od 4. rujna 1990. i odluci poslovni broj Pž-1877/90 od 11. rujna 1990. No, u navedenim odlukama Privredni sud Hrvatske nije izražavao pravno shvaćanje glede predmetnog pravnog pitanja. Stoga nije u pravu tužena kada smatra da glede predmetnog pravnog pitanja sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.

3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 21. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan

Broj zapisa: eb303-d5c77

Kontrolni broj: 00d26-cbb22-d1d0d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA BULJAN, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.