Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1393/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sutkinji pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja G. V. d.o.o. V., OIB: ... zastupan po E. K. O.: ..., Vinkovci, članu uprave i direktoru te po punomoćnicima D.

V. i J. B. odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V., protiv tuženika A. P. iz V., OIB: ..., radi naplate iznosa od 2.359,04 kn, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: 3 Povrv-95/21-25 od 11. lipnja 2021., dana 21 prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: 3 Povrv-95/21-25 od 11. lipnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V., poslovni broj Ovrv-4102/2018 od 7. rujna 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku A. P. iz V., OIB: ... da plati tužitelju G. V. d.o.o., V., OIB: ... ukupan iznos od 2.359,04 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana svakog pojedinog dospijeća računa do isplate, kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te se tužitelj u cijelosti odbija sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelja, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP)s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navoda žalbe.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu te osporio navode žalbe te predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti pa se presudu može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 458. stavak 1. u vezi članka 467. stavak 1. ZPP- a).

6. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Odredbom čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/2014, 102/14, 95/15 i 76/18 dalje: ZTTE) propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. ovog članka dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, a stavkom 9 navedenog članka propisano je da je krajnji kupac koji se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Međutim, u navedenoj odredbi ne navodi se koji bi to bili troškovi koje je krajnji kupac dužan plaćati nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava.

8. Također, odredbom čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, dalje: ZKG) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa dospjele, a neplaćene naknade za isporučenu toplinsku energiju tuženiku za razdoblje od siječnja do konca 2018. u ukupnom iznosu od 2.359,04 kuna sa pripadajućim kamatama.

10. Iz stanja u spisu u bitnome proizlazi da je tuženik vlasnik stana u zgradi u V., gdje je grijanje organizirano na način da su svi stanovi predmetne zgrade pripojeni na sustav centralnog grijanja na zajedničkom mjerilu toplinske energije, da je do izdvajanja odnosno obustavi isporuke toplinske energije iz sustava grijanja na zajedničkom mjernom mjestu došlo po zahtjevu tužitelja od 30. listopada 2015. te se izdvajanje primjenjuje od 1. prosinca 2015. 11. U razlozima presude kojom je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja navedeno jer kako nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava tuženik više nije u mogućnosti niti kupiti toplinsku energiju od tužitelja iz razloga što radijatori u njegovom stanu više nisu spojeni na zajednički dovod toplinske energije, pa sukladno tome nema niti status krajnjeg kupca u smislu čl. 2 st. 2 toč. 4 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije i čl. 3. st. 2. toč. 14 Zakona o tržištu toplinske energije.

12. Slijedom izloženo ni tužitelj nema pravo tražiti od tuženika da mu plaća trošak toplinske snage, budući je ovaj trošak izravno vezan za opskrbu toplinskom energijom, a kako tužitelj više ne isporučuje toplinsku energiju tuženiku, to mu niti tuženik nije dužan plaćati trošak snage. Naime, zahtjev tužitelja da mu tuženik plaća trošak za uslugu koja nije izvršena je suprotan osnovnim načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15) i to načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4 i načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7 spomenutog Zakona.

13. Pri tome prvostupanjski sud navodi kako se distribucija plinom smatra javnom uslugom pa se prodaja takve javne usluge potrošačima kada to priroda javne usluge dopušta, a distribucija plinom ima to svojstvo, mora obračunavati prema potrošnji. Stoga se krajnjega korisnika odnosno potrošača ne može se prisiliti da ostane priključen na sustav grijanja i na način dirigiran po trgovcu ako za potrošača postoje manje ekonomski stegovna rješenja, a tehnički izvediva. Nametanje tuženiku kao potrošaču obveze da bude priključen na sustav centralnog grijanja tužitelja predstavljalo bi nerazmjeran teret za tuženika kao potrošača.

14. U ukidnoj odluci ovog drugostupanjskog suda broj: Gž-798/2019-2 od 29. prosinca 2020. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje izraženo je stajalište kako je do izdvajanja, odnosno obustave isporuke toplinske energije tuženikovog stana iz zajedničkog toplinskog sustava stambene zgrade došlo 2015. godine dakle, u vrijeme kada u skladu s tim propisima (čl. 45. st. 9 ZTTE) prema kojoj odredbi ostaje obveza krajnjeg kupca, u slučaju izdvajanja iz sustava podmirivati pripadajući dio troškova sustava, osim troška isporučene energije. Također je ukazano kako prvostupanjski sud nije raspravio o osnovanosti prigovora litispendencije odnosno presuđene stvari, a koje prigovore je tijekom postupka isticao tuženik.

15. U nastavku postupka otklonjen je prigovor litispendencije, odnosno pravomoćno donesene presude između istih stranaka za predmetno utuženo razdoblje budući se radi o postupcima u tijeku ali drugom vremenskom razdoblju utuženja.

16. Tužitelj u postupku ne tvrdi da je nakon izdvajanja iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice tuženik nastavio koristiti tužiteljevu uslugu isporuke toplinske energije s posebnim mjerilom, odnosno nije sporno da nakon što je presječen dovod toplinske energije u njegov stan tuženik više nije korisnik usluge tužitelja u odnosu na tu samostalnu uporabnu cjelinu. Tužitelj ipak smatra da ima pravo obračunavati tužitelju "trošak snage" s pozivom na odredbu čl. 45. st. 9. ZTTE- a, kojom je propisano da je krajnji kupac koji se uz suglasnost većine glasova suvlasnika izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

17. Odredbe ZTTE ne definiraju što se smatra troškovima toplinske energije za samostalnu uporabnu cjelinu, a niti je to definirano podzakonskim propisom - Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14, 27/15 i 124/15), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, već je tim Pravilnikom u čl. 2. st. 2. toč. 3. definirano što su ukupni troškovi toplinske energije – a to su troškovi za isporučenu toplinsku energiju i troškovi priključne snage iz termoenergetske suglasnosti.

18. No, odredbom članka 45. stavka 1. ZTTE-a propisano je da se, iznimno od odredbi tog zakona, krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjenje odgovarajućih uvjeta, a člankom 45. stavka 3. (od rujna 2015. stavka 9.) navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. dužan plaćati sve troškove osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

19. Na konkretan slučaj u primijeni su i odredbe Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 90/14, 27/15, 124/15, u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji člankom 2. stavkom 2. točkom 3. propisuje da se ukupni trošak toplinske energije sastoji od troškova za isporučenu toplinsku energiju, troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 w/v uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nasljednih vrijednosti opterećenja priključka uključujući mjerila toplinske energije.

20. Odredbom članka 3. stavka 2. točke 38. ZTTE propisano je da je zajedničko mjerilo toplinske energije - uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu na ulazu u zgradu/građevinu, dok je točkom 39. propisano da je zajednička potrošnja - potrošnja toplinske energije izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije kupca umanjena za ukupni iznos potrošene toplinske energije izmjerene na zasebnim mjerilima toplinske energije. Točkom 40. istog članka propisano je da je zasebno mjerilo toplinske energije - uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini.

21. Naime, opskrba toplinskom energijom smatra se djelatnošću od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i njezine građane prema članku 4. ZTTE-a, a sukladno članku 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 55/01, 5/14).

22. Međutim, odlukom ovog suda u istovrsnom predmetu pod poslovnim brojem Gž- 2519/2018-6 od 1. lipnja 2020., kojom je ukinut platni nalog i tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan, a na koju se poziva prvostupanjski sud izražen je pravni stav da je tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava prestao biti korisnik usluge opskrbe toplinskom energijom koju pruža tužitelj, zbog čega tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju mu nije pružio. Ovo neovisno o tomu što je utužena fiksna naknada, koja se odnosi na troškove snage koji su sukladno Pravilniku o načinu raspodijele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije, te iz toga razloga tuženik nakon što se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava i više ne koristi uslugu toplinske energije, nema daljnjih obveza naspram tužitelja kao distributera toplinske energije.

23. Naime, člankom 12. st. 3 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“, broj 35/14) propisano je da opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju na temelju potrošnje toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici, priključne snage, slobodno ugovorenih cijena i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom, te ga ispostavlja kupcu toplinske energije u skladu s Ugovorom o opskrbi kupca toplinske energije, odnosno krajnjem kupcu u skladu s ugovorom o opskrbi toplinskom energijom.

24. Prema članku 2. stavku 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije i prema članku 3. stavku 2. toč. 14. Zakona o tržištu toplinske energije krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline i koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

25. Slijedom izloženog, polazeći od temeljnog načela jedinstvene primjene materijalnog prava, koje se ogleda i u tome da odluke s jednog suda ne budu različite, u čemu se ogleda pravo stranaka na pravnu sigurnost u istovrsnim predmetima, to je imajući u vidu pravni stav izražen u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem Usž-803/15 od 16. srpnja 2015., žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu. Naime, prema izraženom pravnom stavu tog suda u uvjetima ispunjenja pretpostavki za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava , kao što je i konkretni, visinu troškova, pa i visinu obveze bilo je potrebno utvrditi posebnim rješenjem u kojem je potrebno stranci dati mogućnost sudjelovanja i izjašnjenja, radi zaštite njenih prava i pravnih interesa.

26. Zbog navedenog, kako je teret dokaza na tužitelju, a on u ovom postupku nije s uspjehom dokazao osnovanost svog potraživanja, pobijanu presudu valjalo je potvrditi.

27. Stoga je, pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 21. prosinca 2021.

Sutkinja:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.