Poslovni broj: 2 UsI-1006/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja V. R. iz S., OIB:..., koga zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik iz Đ., , protiv tuženika Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, koga zastupa službena osoba M. P., radi prava iz mirovinskog osiguranja, 21. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-02/21-03/05162835380, Urbroj: 341-99-

06/2-21-4610, broj spisa: 714091, od 20. srpnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, Klasa: UP/I 141-02/21-03/05162835380, Urbroj: 341-12-06/2-21-16643, broj spisa: 70537 od 27. travnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

Tuženik je rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/21-03/05162835380, Urbroj: 341-99-06/2-21-4610, broj spisa: 714091, od 20. srpnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, Klasa: UP/I 141-02/21-03/05162835380, Urbroj: 341-12- 06/2-21-16643, broj spisa: 70537 od 27. travnja 2021.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, kod kojega je zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i to počevši od 2. veljače 2021., u svoti od 2.445,16 kn mjesečno, s tim da se umjesto te svote određuje najniža svota mirovine od 2.652,78 kn mjesečno, a isplata pripada od 15. travnja 2021., na teret sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Tužitelj u tužbi navodi kako mu je predmetno pravo priznato uz utvrđenje da je uzrok invalidnosti bolest 100%, međutim isti smatra da tjelesno oštećenje lijevog i desnog kuka nije nastalo samo zbog bolesti. Ovo iz razloga jer je tužitelj dugi niz godina obavljao poslove kovača i potkivača konja u D. e. Đ. i L. pa smatra da se kod njega radi o profesionalnoj bolesti. Naime, isti je radio na održavanju zdravstvenog i higijenskog stanja kopita konja te vršio razne popravke na objektima, a koji poslovi su se obavljali stojeći i zahtjevali su veliko fizičko naprezanje pa je takav dugogodišnji posao ostavio posljedice na zdravlje tužitelja u vidu oštećenja oba kuka, obostrane koksartoze te osteoartritisa oba koljena. Isti je pokušavao kod nadležnih institucija ostvariti svoje pravo te osporava stajalište da se kod njega radi o nastupu invalidnosti samo s uzrokom bolesti, budući nitko u njegovoj užoj i široj obitelji nije obolio od tih bolesti. Zbog toga je mišljenja da mu je pravo na mirovinu trebalo priznati i uslijed profesionalnog oboljenja, a što je tuženik propustio utvrditi u provedenom postupku. Predlaže da se tijekom upravnog spora provede dokaz njegovim saslušanjem te provedbom supervještačenja uzroka gubitka radne sposobnosti po sudskom vještaku specijalnosti medicine rada i drugih odgovarajućih specijalnosti. Slijedom anvedenog predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja tuženika. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja te ističe kako je kod tužitelja utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti od strane vještaka u prvom stupnju te je na isto suglasnost dao i Samostalni sektor za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ovo posebno iz razloga što su vještaci u oba stupnja suglasni da promjene u zdravstvenom stanju tužitelja uzrokuju potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja, a da je uzrok 100% bolest. Osporava stajalište tužitelja kako je kod njega trebalo utvrditi postojanja profesionalne bolesti, budući ista nije priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Sud je u ovom sporu održao raspravu 14. prosinca 2021. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Zamjenički opunomoćenik tužitelja je na raspravi izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Protivi se navodima iz odgovora na tužbu koji su u suprotnosti s tužbom. Odustao je od dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja, ali je ostao pri dokaznom prijedlogu provođenja medicinskog vještačenja na okolnost gubitka radne sposobnosti tužitelja, sve iz razloga što tužitelj tvrdi da tjelesna oštećenja nisu uzrok samo bolesti, nego i oštećenje proizašlo iz dugogodišnjeg obavljanja posla kovača i potkivača konja u D. e. Đ. Napominje da je ovako vještačenje prihvaćeno u ovosudskom spisu UsI-606/2021.

Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu, kao i navoda iz osporavane odluke. Protivi se navodima tužitelja a posebno provođenju medicinskog vještačenja na okolnosti tužbe, budući je iz stanja spisa vidljivo da je provedeno redovno vještačenje i vještačenje po višim vještacima pa smatra da sud istima treba pokloniti vjeru.

Tijekom rasprave sud je odbio prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost utvrđenja da je kod tužitelja nastupila profesionalna bolest i da ista predstavlja jedan od uzroka invalidnosti, budući je sud stajališta da tužitelj svojim navodima nije doveo u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog postupka pa da je bilo potrebe za provođenjem medicinskog vještačenja. Ovo posebno iz razloga što tužitelj ne raspolaže s bilo kakvim dokazima putem kojih bi se moglo utvrditi da je kod njega došlo do nastupanja profesionalne bolesti, a sud utvrđuje i da se postojanje profesionalne bolesti utvrđuje u odgovarajućem postupku pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, a ne pred tuženikom. Stoga je navedeni dokazni prijedlog usmjeren na utvrđivanje činjenica koje uopće ne mogu biti predmet ove upravne stvari, jer se ostvaruju kod drugog javnopravnog tijela, a ne kod tuženika. Sud ukazuje kako se tužitelj niti ne poziva na neki od medicinskih nalaza koji bi govorio suprotno od onoga što su utvrdili nadležni vještaci, isti tijekom upravnog spora nije dostavio bilo kakav dokaz kao podlogu za drugačije činjenično utvrđenje, a sva medicinska i druga dokumentacija s kojom tužitelj raspolaže bila je predmet ocjene tijekom provedenog postupka. Iz navedenih razloga te jer su nalazi i mišljenja nadležnih vještaka prihvatljivo obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, sud nije smatrao potrebnim provoditi medicinsko vještačenje po sudskom vještaku u ovom sporu. Pritom je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-3551/2016 od 18. prosinca 2018. u vezi provođenja medicinskog vještačenje u upravnom sporu, prema kojoj nije dostatno samo predložiti provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku već je taj prijedlog potrebno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog tužitelj smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja vještaka Zavoda. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predloženo vještačenje, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Među strankama je nesporno kako je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti i to počevši od 2. veljače 2021.

Sporno je da li je u konkretnom slučaju pravilno utvrđen uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, obzirom da tužitelj smatra kako njegovu invalidnost ne uzrokuje bolest 100%, već da utjecaja ima i postojanje profesionalnog oboljenja, odnosno bolesti.

Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut na temelju prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 16. rujna 2020., a u svezi članka 125. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., nastavno: ZOMO).

Člankom 39. stavak 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istoga članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, a stavkom 3. istoga članka propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, stavak 4. istoga članka propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, dok stavak 5. istoga članka propisuje da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

Dakle, kod tužitelja je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kako to propisuje odredba članka 39. stavka 4. ZOMO.

Uzimajući u obzir da je predmetni upravni postupak pokrenut povodom navedenog prijedloga, to se na konkretni slučaj primjenjuju odredbe ZOMO i Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba).

Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da su ovlašteni vještaci pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u prvom stupnju, svojim nalazom i mišljenjem broj evidencije: …., utvrdili kako je tužitelj u dobi od … godina, sa završenom osnovnom školom i kvalifikacijom za potkivača, sa zadnjim zaposlenjem na poslovima kovača – potkivača u D. e. Đ. Do sada je ostvario oko 35 godina radnog staža, a nalazi se na bolovanju od 16. rujna 2019. po dijagnozi Z96.6 te nastavno od 20. svibnja 2020. po dijagnozi M16.0. U prilogu zahtjeva za ostvarenjem predmetnog prava dostavljeno je i uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 20. svibnja 2020., prema kojem je privremeno nesposoban za rad za poslove kovača – potkivača. Iz dokumentacije u spisu proizlazi i da je kod istoga prisutno oštećenje organizma po osnovi PTSP po T238A, manje od 20% stalno te bolest kukova. Iz nalaza reumatologa KBC Osijek od 27. siječnja 2017. navodi se da se kontrolira po fizijatru i ortopedu radi osteoartritisa oba kuka i oba koljena te bolova u malim zglobovima šaka i leđima, radi čega je periodično provođena fizikalna terapija. Prema nalazu ortopeda KBC O. od 20. veljače 2018. vidljivo je da je tužitelj izvršio TEP lijevog kuka 21. kolovoza 2019. u Klinici za ortopediju L. i da je ponovno liječen od 16. lipnja do 23. lipnja 2020., kad je učinjen TEP desnog kuka. Pri otpustu je funkcijski status primjeren učinjenom zahvatu, hoda bez pomagala te je provedena stacionarna rehabilitaciju u KBC O. od 21. rujna do 9. listopada 2020. Prema nalazu psihijatra OŽB V. iz 2018. i 2019. godine verificirana je simptomatologija kronificiranog PTSP, uz depresivni komorbiditet, radi čega je liječen na psihijatriji od 21. listopada do 29. listopada 2018., zbog dekompenzacije psihičkog stanja, uz ozbiljne smetnje vezane za lokomotorni sustav. Nalaz psihologa od 19. travnja 2018. verificira kroničnu i zapuštenu simptomatologiju ratnog PTSP i depresivnog poremećaja teškog stupnja s visokim komponentama iritabilnosti, emocionalne i vegetativne nestabilnosti. Intelektualna efikasnosts je u okvirima niskoprosjećnog za dob, uz izražene pokazatelje sekundarnih disfunkcija i deficit kognitivno – mnestičkih funkcija. Na temelju izloženog zdravstvenog stanja tužitelja i priložene medicinske dokumentacije vještaci su utvrdili da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti od 2. veljače 2021. s uzrokom 100% bolest. U skladu s odredbom članka 125. stavka 5. i članka 129. ZOMO obavljena je revizija navedenog nalaza i mišljenja te je Samostalni sektor za reviziju nalaza i mišljenja o invalidskim mirovinama u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Vijeće vještaka revizora, svojom ocjenom, broj evidencije:... dao suglasnost na navedeni nalaz i mišljenje o potpunom gubitku radne sposobnosti.

Na temelju citiranog nalaza i mišljenja donijeto je prvostupanjsko rješenje od 27. travnja 2021. putem kojega je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. U postupku donošenja navedenog rješenja tužitelju je prema odredbama članka 24. do 31. i članka 56. stavka 3. i 4. ZOMO utvrđen mirovinski staž u trajanju od 36 godina, 7 mjeseci i 2 dana te su u smislu odredbe članka 81. do 84. ZOMO utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi 0,7225, za razdoblje od 1983. do 2020., kao što je polazni faktor za određivanje mirovine 1,0, prema članku 85. stavku 1. točki 1. ZOMO. Osobni bodovi za određivanje mirovine određeni su prema članku 86. ZOMO, mirovinski faktor za invalidsku mirovinu utvrđen je prema članku 87. stavu 1. točki 9. ZOMO, a svota mirovine izračunata je prema članku 79. stavku 1. ZOMO, s tim da je prema članku 90. ZOMO određena najniža mirovina.

Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu i to iz razloga što smatra da uzrok njegove invalidnosti nije 100% bolest, već profesionalna bolest nastala radi fizičkog rada prilikom obavljanja poslova kovača – potkivača. Sukladno članku 133. stavku 3. ZOMO naloženo je provođenje vještačenja po Vijeću viših vještaka, radi utvrđenja okolnosti nastupanja smanjenja radne sposobnosti, odnosno invalidnosti kod tužitelja.

Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured, Sektor za vještačenje, broj evidencije: …. vidljivo je kako je tužitelj star … godina, po zanimanju kovač - potkivač, ima ostvarenih 35 godina mirovinskog staža te se nalazi na bolovanju od rujna 2019. Uvidom u priloženu dokumetnaciju vještaci su utvrdili kako je kod tužitelja radi uznapredovale koksartroze 21. kolovoza 2019. inplantiran TEP lijevog kuka, a 23. lipnja TEP desnog kuka. Od 2018. godine nalazi se u tretmanu psihijatra zbog kronificiranog PTSP s trajnim promjenama osobnosti i depresivnog poremećaja. Prisutna je kronična i zapuštena simptomatologija PTSP s visokom komponentom iritabilnosti, a kako proizlazi iz nalaza psihijatra, dok je iz nalaza psihologa vidljiva emocionalno i vegetativna nestabilnost. U komorbiditetu prisutne su tegobe LS kralježnice i velikih zglobova na bazi degenerativnih promjena, bez neuromotoričkih ispada. Vijeće viših vještaka je suglasno s ocjenom potpunog gubitka radne sposobnosti od 2. veljače 2021., s uzrokom bolest 100%, a koja ocjena je potvrđena i u postupku revizije, uz obvezni kontrolni pregled u veljači 2023. Dakle, i putem prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja, kao i u postupku revizije, kod tužitelja je utvrđeno postojanje invalidnosti u vidu potunog gubitka radne sposobnosti. Navedena vještačenja su suglasna u utvrđenju postojećih bolesti i provedenog liječenja.

Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja, kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe, budući su ista jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.

Pri tome je potrebno naglasiti kako su vještaci tijekom provedenih vještačenja ocjenu donijeli na temelju medicinskih dijagnoza iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu.

Prema stanju spisa razvidno je da su ovlašteni vještaci svoje mišljenje dali primjenjujući stručno medicinsko znanje i prema pravilima struke, nakon analize podataka iz cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije, citirane u obrazloženju mišljenja Vijeća viših vještaka.

Vezano uz navode tužitelja koji se odnose na osporavanje nalaza i mišljenja vještaka te rješenja tuženika u svezi postojanja profesionalne bolesti, sud ukazuje kako tužitelj ne raspolaže s odgovarajućim dokazima da je kod njega došlo do nastupanja profesionalne bolesti.

Pri tome sud dodaje kako se u smislu odredbi članka 68. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13. i 98/19.) utvrđenje postojanja profesionalne bolesti i sam postupak provodi pred tijelima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a u konkretnom slučaju je nesporno da tužitelj nije podnosio zahtjev po toj osnovi niti isti raspolaže bilo kakvim dokazima putem kojih bi se kod istoga moglo utvrditi postojanje profesionalne bolesti.

Stoga je pravilno stajalište tuženika da ne prihvati takve navode kao relevantne, kao što ih nije prihvatio niti sud tijekom ovog upravnog spora, a nastavno na navedeno nije bilo moguće provoditi niti dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđenja tih okolnosti. U pogledu pozivanja tužitelja na provođenje vještačenja u ovosudskom spisu poslovni broj: UsI-606/2021 treba naglasiti da se radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji te ista nema utjecaja na ovaj upravni spor. Stoga je cjelokupno postupanje ovlaštenih vještaka, odnosno samog tuženika, u potpunosti izvršeno u skladu s odgovarajućim odredbama ZOMO i Uredbe. Također, tužitelj ne osporava sam izračun svote mirovine, a sud ista smatra zakonitim.

Zbog toga tužitelj navodima iz tužbe ne dovodi u dvojbu sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavanih odluka došlo do povrede njegovog prava, obveza ili pravnog interesa.

Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim. Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, te je sud donio odluku kao u točki I izreke presude. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 21. prosinca 2021

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).