REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 86/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K., iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženice O. S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica I. R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5444/16-2 od 10. listopada 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-12/15 od 16. lipnja 2016., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5444/16-2 od 10. listopada 2017. odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj P-12/15 od 16. lipnja 2016. sudio je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj A. K. iz S. prema tuženoj O. S. vlasnik dijela čest. zem. 7123 k.o. S., koji je na Skici sudskog očevida od dana 13. siječnja 2016. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke T. Č., geometru iz Z., označena žutom bojom, te likom i točkama G-H-7-6-3-2-1-G u površini od 57 m2 koja je Skica sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati, te tužitelju predati u slobodan i nesmetani posjed naprijed označeni dio sporne nekretnine.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja A. K. iz S. za dio koji je zatražen preko dijela dosuđenog u točci prvoj presude.

III. Nalaže se tuženoj O. S. naknaditi tužitelju A. K. parnični trošak u iznosu od 6.869,00 kuna,u roku od 15 dana.“

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-5444/16-2 od 10. listopada 2017. pod točkom I. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. i III. izreke te je odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj A. K. iz S. prema tuženoj O. S. vlasnik dijela čest. zem. 7123 k.o. S., koji je na Skici sudskog očevida od dana 13. siječnja 2016. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke T. Č., geometru iz Z., označena žutom bojom, te likom i točkama G-H-7-6-3-2-1-G u površini od 57 m2 koja je Skica sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati, te tužitelju predati u slobodan i nesmetani posjed naprijed označeni dio sporne nekretnine.

Nalaže se tuženoj O. S. naknaditi tužitelju A. K. parnični trošak u iznosu od 6.869,00 kuna, u roku od 15 dana."

Ujedno je naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke naložio je tuženiku (ispravno: tužitelju) A. K. naknaditi tuženiku O. S. trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.050,00 kuna u roku od 15 dana.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i drugostupanjsku presudu tako da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

4. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode tužitelja iz revizije te je predložila reviziju odbaciti ili odbiti pri čemu je zatražila trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Budući da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019), revizija tužitelja je ispitana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine i predaja u posjed nekretnine.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj posjednik čestice zemlje broj: 7111, upisana u k.o. S.,

- da je susjedna čestica broj: 7123 k.o. S., za dio koje tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva, u naravi cesta i uknjižena u zemljišnim knjigama kao opće dobro- nerazvrstana cesta s upravljanjem danim O. S.,

- da je uknjižba tuženika izvršena na temelju zapisnika sačinjenog u postupku povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. S. u kojem postupku tužitelj nije izjavio prigovor sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama,

- da je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor o kupnji čestice broj: 1162/2 (koja je cijepana 1986. radi utvrđenja puta za školu koji je na tom dijelu dobio oznaku 1166/6) od M. K. 5. siječnja 1976. u površini od 668 m2, da je u popisnom listu upisan kao posjednik čestice (sada broj: 7111) u površini od 612 m2, dok u ovom postupku traži utvrđenje vlasništva na dijelu čestice broj: 7123 u površini od 57 m2.

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP) smatrajući da je tužitelj dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja nekretnine.

11. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev zaključivši da u ovom predmetu nije moguće primijeniti odredbu čl. 166. ZVDSP o predmnijevanom vlasniku jer je tuženik zemljišno-knjižni vlasnik čije pravo vlasništva je utemeljeno na odredbama čl. 131., 132. i 133. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 92/14, dalje: ZoC) i uknjiženo primjenom odredbe čl. 10. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje: ZZK). Pri tome ističe da je u slučaju ceste riječ o stjecanju na temelju zakona čiji upis se provodi bez primjene načela knjižnog prednika.

12. Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 131., čl. 132. i čl. 133. ZoC te čl. 10. st. 4. ZZK, a pravilno je i shvaćanje drugostupanjskog suda o neprimjeni odredbe čl. 166. ZVDSP u ovom konkretnom slučaju.

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP-a propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

14. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

15. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

16. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

17. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 21. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.