5P-215/19-14
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u M., po sucu A. K., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. J. pok. A.-S., B. V., Z.-F. 38 (OIB: …) zastupanog po punomoćniku S. P. L., odvjetniku iz M. protiv tuženika ad/1 Đ. R., L. prolaz S2, M., ad/2 M. R., M. H. 2, M., ad/3 Z. R., S. R. 17, M., da/4 B. R., V. N. S., M., ad/5 B. R., B. bb, B. V., tuženici ad/ 1 do ad/5 zastupani po punomoćniku Z. A., odvjetniku iz M., ad/6 I. V. A., ad/7 N. V. A., ad/8 M. V. A. , ad/9 M. V. A.,tuženici ad/6 do ad/9 zastupani po privremenom zastupniku B. Ž., odvjetniku iz M., ad/10 N. B. pok. A. rođ. R., I. Č. 14, O. u svoje ime i kao nasljednik R. K. ud. A. i ad/11 V. B., O., L. 17 kao nasljednik R. V.-Đ. pok. A. i kao nasljednik R. K. ud. A., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. listopada 2021. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja S. P. L., odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika ad/1 do ad/5 T. A., odvjetnice, dana 21. prosinca 2021. godine
p r e s u d i o j e :
I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike ad/1 do ad/5 , te ad/10 i ad/11 koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik zemljišta označenog kao dio čest. zem. 3640/3, vinograd Z. dolac Z. 986, k.o. B.-B.-V. koje ima površinu od 472 m2, te je na skici mjerničkog vještaka P. P. od 23. siječnja 2017 godine koja čini sastavni dio ove presude omeđen linijom što se proteže točkama A-B-C-D-E- G-A pa je temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti ovlašten u zemljišnoj knjizi ishoditi uknjižbu prava vlasništva na tom zemljištu na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava s imena R. K. ud. A. za 10/240 dijela, R. V. Đ. pok. A. za 15/240 dijela, R. N. pok A. za 15/240 dijela, R. Đ. za 32/240 dijela, R. M. za 32/240 dijela, R. Z. za 32/240 dijela, R. B. za 32/240 dijela i R. B. za 32/240 dijela u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
I./ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženike ad/ 6 do ad/9.
Obrazloženje
Tužitelj F. J. pok. A.-S. podnio je tužbu protiv tuženika ad/1 Đ. R. i drugih, radi utvrđenja, dana 27. srpnja 2012. godine u kojoj navodi da su tuženici u zemljišnoj knjizi upisani kao vlasnici zemljišta u B. V. koje je označeno kao čest. zem. 3640/3, vinograd zagreben dolac, Z. 986, k.o. B.-B. V.. Navodi da je takav upis pogrešan jer da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik i posjednik tog zemljišta koje se nalazi u B. V. na predjelu S. a stekao ga je u diobi s T. J. ud. A.-T. i to temeljem Ugovora o razvrgnuću suvlasništva od 16. prosinca 2011. godine. Nadalje, ističe da su prije toga stvarni vlasnici i posjednici ovog zemljišta bili tužiteljev otac A.-S. J. i tužiteljev stric A. J. koji da su ga naslijedili od svog oca F. J. koji da je bio stvarni vlasnik tog zemljišta i da je na njemu prije drugoga svjetskog rata zasadio vinovu lozu, a nakon propasti loze da tu raste borovina koju da su za ogrjev koristili tužiteljevi otac i stric, a da sada to čini tužitelj. I. da je rješenjem o nasljeđivanju ovog suda broj O-251/07 T. J. naslijedila svog supruga A. (T.) J. dok je drugu polovicu ovog zemljišta koji je pripadao A. S. J. pripala tužitelju temeljem U. o doživotnom uzdržavanju od 21. lipnja 2005. godine, a nakon čega da su tužitelj i T. J. sklopili predmetni ugovor o razvrgnuću suvlasništva. Ističe da su u katastarskoj evidenciji upravo tužiteljevi otac i stric upisani kao posjednici ovog zemljišta u posjedovnom listu broj 175.
Na temelju čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP) tuženici su pozvani da u roku od 30 dana dostave odgovor na tužbu i upozoreni su na pravne posljedice propuštanja.
Kako tuženici ad/10 N. B. i ad/11 V. B. u udijeljenom roku nisu osporile tužbeni zahtjev tužitelja, to je sud temeljem čl. 331.b. ZPP-a donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ove tuženice. U odgovoru na tužbu tuženici ad/1 do ad/5 navode da tužitelj pogrešno i neosnovano navodi da bi upravo on bio jedini i isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine. Ističu da su jedini i isključivi vlasnici i posjednici tuženici ad/1 do ad/5 koji da su to stekli temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O- 217/06 iza smrti svoje tetke M. R. pok. F., a ona temeljem rješenja Kotarskog suda u M. iza smrti svoga oca F. R. pok. F. ,a ovaj potonji nasljedstvom iza smrti F. J. A. pok. J. zv. Š.. Ističu da je F. J. A. predmetnu nekretninu stekao temeljem sudske nagodbe sklopljene pred K. sudom u M. broj P-6/00 od 05. lipnja 1912. godine o diobi zemljišta u obitelji Jurišić. Navedenu sudsku nagodbu da je potpisao F. R., djed tuženika temeljem punomoći izdane od strane F. J. A. pok. J. koji je bio otac F. prve supruge B. J., a nakon smrti iste da je oženio M. M., baku tuženika, te da je sve do svoje smrti zajedno sa svojom obitelji obrađivao predmetnu nekretninu otac tuženika M. R. zajedno sa svojim sinovima tuženicima ad/1 do d/5.
Sud je tuženicima ad/6 do ad/9 koji su prema izviješću PP M. nepoznatog prebivališta i boravišta, postavio privremenog zastupnika u osobi B. Ž., odvjetnika. U. odnosu na navedene tuženike ad/6 do ad/9 njihov privremeni zastupnik se opreza radi usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu.
U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 3- 4), presliku ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 16. 12. 2011. godine (list 5-6), presliku rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. P. broj O-251/07 (list 7-9), posjedovni list broj 175 (list 10), presliku ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. 06-. 201005. godine (list 11-13m, presliku rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u M. broj O-104/60 (list 27), presliku rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u M. broj O.217/06 (list 28-29), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 31-35 ), presliku Dosudnice Kotarskog suda u M. broj A 12/18 (list 36), presliku nagodbe sklopljene pred Kotarskim sudom u M. broj P 6/00-25 (list 38- 46), izveo dokaz saslušanjem svjedoka T. J., T. J. i B. V. (list 89-92), svjedoka I. R. (list 97-98), svjedoka Z. M. i A. S. (list 101-104), izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika ad/1 i ad/3 u svojstvu parničnih stranaka (list 105-107), presliku zahtjeva nasljednika Đ. R. (list 109), presliku prijavnog lista (list 110), presliku presude Općinskog suda u M. broj P-132/07 (list 112-114)
Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Iz iskaza saslušane svjedokinje T. J., utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u B. V. na predjelu S., da se ona za svog supruga sada pok. A. J. koji je brat tužiteljevog oca sada pok. S. J. 1977. godine. U to vrijeme da su se na predmetnoj nekretnini nalazile višnje i loza, da je svjedokinja brala te višnje, a osim nje da je tu dolazio i njen suprug, tužiteljev otac S.. Prije toga da je predmetnu nekretninu aktivno obrađivao njen svekar F. J. i njegova dva sina A. i S. J.. Predmetna nekretnina da se aktivno obrađivala do velikog požara da ne zna kada ej to bilo, sli da je sve izgorjelo, a potom da je narasla borovina koja da i danas tu nalazi. Utvrđeno je da su ipak oni tu nekretninu čistili , dolazili na istu, pilili drva. Nakon smrti supruga svjedokinje da su tužitelj i ona se međusobno podijelili prije 7-8 godina i u toj podjeli je ova nekretnina pripala tužitelju. Svjedokinja da nije nikada vidjela, a niti čula da bi tužitelja ili njegove prednike itko smetao u posjedovanju predmetne nekretnine niti da bi neka treća osoba polagala kakvo pravo na istoj, a ona da tuženike ad/1 do ad/5 da ne poznaje. Iz iskaza je utvrđeno da predmetno zemljište nije na terenu ograđeno, ali da se vide granice istog u vidu kamenih gomila te da svjedokinja na terenu zna granice iste, Iz iskaza svjedokinje T. J. (rođena 1928. godine, nesrodna) utvrđeno je da je istoj poznato gdje se nalazi predmetna nekretnina jer ona do iste ima svoju zemlju koja se nalazi istočnije. Predmetna nekretnina da je ranije bila u posjedu pok. F. J. koji je brat svekra svjedokinje M. J.. Svjedokinja da se udala i došla živjeti u B. V. 1950. godine i tada da su se na predmetnoj nekretnini nalazile višnje, a ona da je pomagala F. J. u branju višanja i pri branju grožđa. Osim sada pok. F. J. da je tu viđala njegove sinove T. i S., a nakon njih da je to naslijedio F. J. te supruga pok. T. J. T. J.. Višnje i vinova loza da su se na toj nekretnini nalazile sve do požara koji je bio 1986. godine, a u tom požaru da je sve izgorjelo tako da se sada tu nalazi borovina, Iz iskaza je utvrđeno da je na toj nekretnini znao upilati drva za ogrjev samo tužitelj. Na terenu da se vide granice predmetne nekretnine, da je granica s istoka u vidu željeznih šipki, s jedne strane je to puteljak, a od strane puteljka da se nalazi kuća na terenu koji je kupljen od F. J., Svjedokinja da nije nikada vidjela a niti čula da bi tužitelja ili njegove prednike itko smetao u posjedovanju, a svjedokinja da je tu do 1950 godine, a da niti njenu obitelj nije nitko smetao. Iz iskaza je utvrđeno da od tuženika svjedokinja poznaje samo Đ. R., da istog ona nije nikada vidjela na predmetnom zemljištu, a da je jedne prilike jedan od braće tuženika Đ. R. rekao da je njihova pok. majka na samrti rekla da se za živu glavu ne prihvaćaju J. dijela. Iz iskaza je utvrđeno da je sestra svjedokinjinog prasvekra A. J. koja se zvala K. J. bila udana za djeda tuženika Đ. R. i u tom braku s njim da je imala troje djece , da je ona prilikom udaje dobila dosta zemlje u miraz, da je potom umrla, a njen suprug odnosno djed tuženika da se oženio drugom ženom, a tuženici su njegovi unuci odnosno potomci druge žene, pa da je stoga njihova majka na samrti rekla da se ni u kojem slučaju ne prihvaćaju J. dijela zemlje. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja bila zadnji put na toj zemlji prije tri godine, da je F. J. koristio drva za ogrjev u svojoj kući sve do prije 10-ak godina. Iz iskaza je utvrđeno da sestra svjedokinjinog prasvekra po imenu K. J. udata R. nije dobila predmetno zemljište u miraz već da je dobila zemlju u B., a u B. V. da nije dobila ništa. Iz iskaza je utvrđeno da predmetno zemljište nije vidljivo ograđeno na terenu.
Iz iskaza svjedoka B. V. utvrđeno je da je oženio tužiteljevu sestru 1983. godine, da ga je njegov punac S. J. pozvao da pođe s njim na predio S. na kojoj da su se nalazile višnje i vinova loza, a početkom 9 mjeseca da su na toj parceli brali grožđe. Ta loza i višnje da nisu dugo ostale na toj parceli jer je sve izgorjelo u požaru 1985. ili 1986. godine. Po sjećanju svjedoka ta nekretnina da nije bila ograđena, ali da mu je punac pokazivao granice iste tako da su granice predstavljale gomile i litica. Nakon tog požara na predmetnoj nekretnini da je izrasla borovina koja se i sada tu nalazi, a pred Domovinski rat da se sjeća da je zajedno s tužiteljem i njegovim ocem išao piliti borove, a i poslije Domovinskog rata da su išli piliti borove, da su to radili svako malo, a i da su tu znali slagati drva. Svjedoku da nije poznato da bi tužitelja ili njegovog oca itko smetao u posjedovanju niti da bi neka treća osoba polagala kakvo pravo na istoj. Svjedok da ne poznaje tuženike ad/1 do ad/5 te da na toj nekretnini nije vidio nijednu treću osobu. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok na predmetnoj nekretnini viđao svog punca S., tužitelja te T. J. i njenog supruga T.. Punac svjedoka da je obrađivao i drugo zemljište koje se nalazi zapadnije od predmetne nekretnine na isti način, a i sada da ga održava i čisti ,a između ove dvije nekretnine da se nalazi kuća, a da misli da je zemljište na kojem se nalazi kuća bilo vlasništvo njegovog punca. Iz iskaza svjedoka I. R. (rođen 1948 godine nesrodan) utvrđeno je da je istom poznato gdje se nalazi predmetna nekretnina jer da je on 1970. godine na istu došao sa Đ. R., da su tada bili u blizini u jednoj gostioni zv. Đ.. Tada da mu je Đ. R. predložio da odu pogledati tu nekretninu za koju da mu je rekao da na njoj ima namjeru graditi kuću i da ima još zemlje u B. V., ali na druge parcele da ga nije vodio. Predmetna nekretnina tada kada ju je vidio da je bila neobrađena parcela s niskim raslinjem, da je bio pokoji bor, a ista da nije vidljivo ograđena na terenu. Nakon toga da nije dolazio na predmetnu nekretninu osim prije desetak dana kada ga je tuženik ad/1 zamolio da svjedoči u ovom predmetu, dok mu drugi detalji o istoj nisu poznati. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok tada kada je dolazio na tu nekretninu nije vidio višnje niti lozu, da na tom predjelu nije bilo niti požara, a to da smatra imajući u vidu veličinu borova koji se tu nalaze . Predmetna nekretnina da se vidi s Jadranske magistrale, da on poznaje tužitelja, ali da ga nije vidio nikada na predmetnoj nekretnini.
Iz iskaza svjedoka Z. M. utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u B. V. na predjelu S. jer je ona rođakinja tužitelja te da su njen djed sada pok. I. J. zv. „Z.“, te tužiteljev djed F. J. bili braća, a da su imali još jednog brata M. J.. Njih trojica da su se međusobno podijelili i svaki od njih da je dobio svoj dio nekretnine. Tužiteljev djed F. J. da je imao dva sina T. J. i S. J., tužiteljevog oca. T. otac S. J. i tužiteljev stric da su se međusobno podijelili te je ova nekretnina pripala tužiteljevom ocu. Iz djetinjstva da se svjedokinja sjeća da se na toj zemlji nalazio vinograd odnosno vinova loza i višnje, a sve to da su obrađivali tužitelj i članovi njegove obitelji, a da je viđala tu tužiteljevog oca. Sve to da joj je poznato jer poviše te nekretnine zemlju ima otac svjedokinje na kojoj su imali svinjac, pa da je tu znala doći sa svojim ocem. Iz iskaza je utvrđeno da je 80-tih godina sve to izgorjelo nakon požara da je tu izniknula borovina koja se i danas tu nalazi. Na terenu da su se znale granice, da je istočnu činila gomila, zapadna je bila potok, južnu predstavlja kamena pola i radi se o nepristupačnom terenu, a sjeverna da je na terenu bila označena. Svjedokinji da nije poznato da bi neka treća osoba polagala kakvo pravo na predmetnoj nekretnini. Iz iskaza je utvrđeno da svjedokinja poznaje tuženika Đ. R. dok ostale poznaje iz viđenja, ali nikoga od njih da nije vidjela na toj parceli. Utvrđeno je da je svjedokinja zadnji put na tom zemljištu bila prije dvije godine, tu da je bila jer je njena obitelj prodavala zemlju koja graniči s predmetnom nekretninom. Iz iskaza je utvrđeno da se zemlja svjedokinje nalazi sjevernije od iste odnosno između magistrale i predmetne nekretnine, a da im se kuća nalazi u mjestu južnije, da su do ove svoje zemlje dolazili puteljcima i da su prolazili tada pored predmetne nekretnine. Iz iskaza je utvrđeno da se na toj zemlji svjedokinje ranije nalazio svinjac i tu da se nalazio do požara 1985 godine a onda da je sve zapušteno, da je nakon požara na svojoj parceli bila možda dva tri puta, a jedan put je bio vezan za prodaju. Iz iskaza je utvrđeno da je predmetno zemljište prije požara u cijelosti bilo obrađivano. Iz iskaza svjedoka A. S., utvrđeno je da zna gdje se nalazi predmetna nekretnina obzirom je ista ranije bila u posjedu njegovog djeda F. R., a da je njegova prva žena B. ovu zemlju donijela u dotu. Nakon njene smrti djed svjedoka da je oženio majku svjedoka M. R., a on da je na toj parceli znao kositi travu i upilati drva jer se na istoj nalazila borovina, a na susjedne dvije da je bilo nešto maslina. Na predmetnoj nekretnini u sjevernom dijelu bliže magistrali da je bilo loza ali da ne zna tko ih je sadio obzirom da je djedova prva žena tu nekretninu donijela u dotu s tim lozama. Svjedok da se sjeća te loze i da je to bila starija loza na toj nekretnini da se aktivno radilo samo u smislu pilanja drva, košenja trave do 1960. godine, a kasnije da je itko tu dolazio da bi nešto radio. S juže strane ove nekretnine da se nalazi kamena ploča sa zapada, da ne zna granicu dok se sa sjeverne strane nalazi magistrala, a sa istočne strane da je granicu predstavljao suhozid. Na tu parcelu svjedok da je znao u djetinjstvu dolaziti sa svojim djedom i sa svojim ujakom M.. Dok ej bio živ svjedokov djed da je na tu nekretninu da je dolazio ujak svjedoka M. nakon djedove smrti svjedoku da nije poznato kako su se podijelili. Iz iskaza je utvrđeno da je ujak svjedoka M. R. ustvari otac tuženika Đ. R., a svjedoku da nije poznato jesu li tuženi odnosno Đ. R. dolazili na predmetnu nekretninu, te da li su išta na istoj radili, a d nije čuo da bi neka treća osoba polagala kakvo pravo na predmetnoj nekretnini
Iz iskaza tužitelja F. J. utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u B.
V. na predjelu S. ispod magistrale s time da su se negdje do 80-tih godina prošlog stoljeća na istoj bile zasađene višnje te vinova loza. Te višnje i loza su su bile sve do požara 1985 u kojem je ti izgorjelo a kas ije je narasla borova šuma koju da su znali često pilati i koristiti drva za ogrjev, ranije da je na tu zemlju dolazio tužiteljev pok. otac S. J. i njegov brat A. J. koji su zajedno obrađivali tu parcelu, a kada je tu narasla borovina da su uglavnom dolazili tužitelj i njegov otac. Na terenu da su vidljive granice ove nekretnine te da sjevernu predstavljaju kolci, istočnu i zapadnu kane manje gomile, a južnu na terenu vidljiva kamena pola (stijena). Utvrđeno je da je tužiteljev otac preminuo 2006. godine te da je tužitelj naslijedio istog a tužiteljevog strica da je naslijedila njegova supruga T. J., te da su se ona i tužitelja podijelili 2011.godine i u toj podjeli predmetna nekretnina da je pripala tužitelju. Iz iskaza ej utvrđeno da tužitelja i njegove prednike nije nitko nikada smetao u posjedovanju predmetne nekretnine niti je bilo koja treća osoba polegla kakvo pravo na sitoj osim šti su se tuženici nakon što je podnesena tužba istoj usprotivili. Iz iskaza ej utvrđeno da se tužiteljev pradjed zvao A. J. koji je imao tri sina i to F., tužiteljevog djeda, te sinove matu i I.-Z., dok je tužiteljevom djedu pripala predmetna nekretnina dok su njegova braća dobila susjedne nekretnine. Iz iskaza je utvrđeno da su se višnje ranije na predmetnoj nekretnini nalazile više sa strane, u sredini da je bila loza, ali da su te kulture u spomenutom požaru izgorjele. Iz iskaza je utvrđeno da je bratu tužiteljevog djeda sada pok. M. J. pripala nekretnina koja se nalazi istočno od predmetne, dok je trećem bratu I.-Z. pripala parcela koja se nalazi sjeverno od predmetne. Iz iskaza je utvrđeno da je tužiteljev djed F. J. preminuo 1960 godine.
Iz iskaza tuženika ad/1 Đ. R. utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi na predjelu S. u B. V. ispod magistrale te da je ista ranije pripadala pok. F. J. A. koji nema veze s tužiteljevom obitelji te da je upravo on predmetnu zemlju prepisao na svoju kći B. J. koja ej postala žena njegovog djeda pok. F. R. pok. F. koji je umro 1965. godine on da je tu parcelu kasnije ostavio svojoj kćeri M. R. koja je teta tuženika, a ona da je oporučno ovu parcelu ostavila tuženiku ad/1 i njegovoj braći tuženicima ad/1 do ad/5. Utvrđeno je da se ta parcela do 2002. godine nije obrađivala jer ista na terenu predstavlja kamenjar i šumu tzv. M., a loza da je bila prije 100 godina i da je nestala. Sve to da mu je poznato jer je svakodnevno prolazio pored te parcele 60-tih godina u razdoblju od 1962 do 1966, te da je i u to vrijem ta zemlja bila neobrađena, da je tu bilo kamenja, borovine a ti borovi da su stariji zasigurno od 100 godina. U vrijem kada je tuženik ad/1 prolazio pored te parcele da nije viđao nikoga od obitelji tužitelja a tužiteljev otac da se malo bavio poljoprivredom, a ta parcela da je bila i nacionalizirana.
Iz iskaza tuženika ad/3 Z. R. utvrđeno je da je isti suglasan sa iskazom tuženika ad/1 koji je njegov brat, a posebno ističe da je tužena K. R. supruga A. R. koji je unuk pok. F. J. A. zv. Š., te da mu je poznato da su svi oni preminuli kao i tuženici ad/6 do ad/9, a tužene ad/11 i 12 da su kćerke pok. A. R. Imajući u vidu iskaze svih saslušanih svjedoka ovaj sud je poklonio vjeru prije svega iskazu saslušane svjedokinje T. J. (rođena 1928. godine, nesrodna), koja je po mišljenju ovog suda iskazivala životno, logično, a ujedno i nepristrano imajući u vodu prije svega starosnu dob svjedokinje, mogućnost neposrednog opažanja i saznanja bitnih okolnosti obzirom je obitelj iste u posjedu susjednog zemljišta. Zbog svega navedenog ovaj sud je iskaz ove svjedokinje i uzeo kao okosnicu u odnosu na kojeg je cijenio i iskaze ostalih saslušanih svjedoka tijekom postupka, dok iskazu svjedok A. S. ovaj sud je poklonio vjeru obzirom je isti u srodstvu s tuženicima, te je i osobno zainteresiran za uspjeh u ovom postupku, a posljedično tome da nije poklonio vjeru niti iskazu svjedoka I. R. koji većinu saznanja o predmetnom zemljištu crpi iz priča samog tuženika ad/1, pa se u tom slučaju može smatrati da se radi o posrednim saznanjima.
U svom iskazu svjedokinja T. J. navodi da je predmetno zemljište ranije bilo u posjedu sada pok. F. J. koji je brat njenog svekra sada pok. M. J. da su se na toj nekretnini u vrijeme kada se ona udala i došla živjeti u B. V. 1950 godine nalazile višnje i vinova loza, a da je oba pomagala F. J. u branju višanja i grožđa a osim njega tu da je viđala i njegove sinove T. i S., a poslije njih da je to naslijedio F. J., tužitelj i supruga pok. T. J. i to T. J.. Iz iskaz ove svjedokinje je utvrđeno da su se te višnje i loza na terenu nalazile do požara koji je bio 1985. godine i u kojem je to izgorjelo, a na zemljištu je izrasla borovina koja se i sada tu nalazi te je tužitelj na toj nekretnini znao pilati drva za ogrjev. Iz iskaza ove svjedokinje je utvrđeno da na predmetnoj nekretnini nije viđala Đ. R., a ostale tuženike da ne poznaje. Istoj da je poznato da je sestra njenog pok. prasvekra A. J. koja se zvala K. J. bila udata za djeda tuženika Đ. R. i da je prilikom udaje dobila zemlju u miraz u B., da predmetno zemljište nije dobila u miraz, da se njen suprug nakon njene smrti oženio drugom ženom, a tuženici da su tuženici potomci te druge žene. Iz iskaza je utvrđeno da se na terenu vide granice predmetne nekretnine, da je granica na istoku u obliku željeznih šipki, da je s jedne strane granica puteljak, da se od strane tog puteljka nalazi kuća na terenu koji je kupljen od F. J., a da svjedokinja nije nikada vidjela niti čula da bi tužitelja ili nekoga od njegovih prednika itko smetao u posjedovanju te zemlje, a svjedokinja da živi u B. V. od 1950 godine, te da njenu obitelj nije nitko smetao u posjedovanju njene zemlje.
U svojim iskazima prethodno navedeno su ponovili i potvrdili saslušani svjedoci B. V., T. J. i Z. M..
Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je nekretnina označena kao čet. zem. 3640/3, vinograd za greben dolac, ZU 986/29, k.o. B.-B. voda upisana na tuženicima i njihovim označenim pravnim prednicima. Uvidom u presliku Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 16. prosinca 2011. godine utvrđeno je da su F. J. pok. S. i T. J. ud. A.-T. sklopili navedeni ugovor kojim ugovorom se utvrđuje da su njih dvije suvlasnici više nekretnina, a između ostalih i nekretnine označene kao čest. zem. 3640/3 te da je istim razvrgnuta suvlasnička zajednica na način da je predmetna između ostalih i predmetna nekretnina pripala F. J. pok. S..
Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika A. P. broj O-251/07 iza smrti A. (T.) J. pok. F. utvrđeno je da je njegovom nasljednicom proglašena supruga ostavitelja T. J. za cijelo.
Uvidom u prijavni list iz 1936. godine utvrđeno je sukladno diobi iz 1912. godine izvršeno premjeravanje zemljišta i njegova parcelacija da je za čest. zem. 3640 u rubrici dosadašnje stanje upisan bio prednik F. R. pok. F., a da je kao kultura bila označen kao vinograd, te da je u novom stanju izvršena parcelacija te čestice na jedinicu, dvojku i trojku i da je upisana kao kultura šuma, a na karaju prijavnog lista kao prisutni su navedeni F. J. i M. J. pok. A. za sebe i sestru B.. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zem. 3640/3 , vinograd za greben dolac, kao 29 zk tijelo prethodno bila upisana temeljem sudske nagodbe iz 1912. godine F. J.-A. pok. J. reč. Š. iz B., da je ta nekretnina a podruštvovljena 1963 godine n temelju rješenja uprave prihoda NO M. te je upisana kao društveno vlasništvo dok se 13. srpnja 2006 godine temeljem čl. 361 st. 1. Zv-a uknjižuje pravo vlasništva u korist V. I. A.,
V. N. A., V. M. A. i V. M. A., R. K. ud. A., R. V. Đ., R. N. i R. M. pok. F., a kao zadnji upis od 21. 01. 2007. godine upisuju se vlasničko pravo R. M. pok. F. u korist radić Đ., R. M., R. Z., R. B. i R. B. svaki za po 2/15 dijela.
Kako iz svega navedenog, a prije svega iz iskaza svjedokinje T. J. kao i svjedoka T. J., B. V. i Z. M. proizlazi da se u posjedu predmetnog zemljišta nalazio prednik tužitelja sada pok. F. J. pok. A., što dodatno proizlazi iz povijesnog izvatka iz katastra u kojem stoji da je od revizije katastra na predmetnoj nekretnini upisan upravo prednik tužitelja sada pok. F. J. pok. A. kao posjednik zemljišta koji je aktivno obrađivao predmetno zemljište na kojem su se nalazile vinova loza i višnje sve do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, da je nakon požara 1985. godine tu izrasla borovina koju su koristili upravo prednici tužitelja i to sada pok. T. J., stric tužitelja kao i otac tužitelja S. J., koji su na predmetnoj nekretnini na prethodno opisani način izvršavali faktičnu vlast i posjedovne čine , a nakon njihove smrti i diobom između nasljednika je ista pripala u posjed samom tužitelju koji je na istoj nastavio izvršavati faktičnu vlast i posjedovne čine, bez da ga je itko u tome smetao to su se time ostvarili uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini u odnosu na tuženike ad/1 do ad/5 i ad/10 i ad/11, dok je upis tuženika u zemljišnoj knjizi samo formalan bez stvarnog sadržaja prava vlasništva. Obzirom iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika nedvojbeno uživao pošten i kontinuiran posjed predmetne nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme od 20 godina, koji je potreban za stjecanje dosjelošću, s time da ga je on evidentno uživao i dulje od potrebnog roka za stjecanje, ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužitelj izvorno putem dosjelosti stekao vlasništvo predmetne nekretnine sukladno čl. 159. st. 1. i 2., i čl. 160. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to u odnosu na tuženike ad/1 do ad/5 i ad/10 i ad/11 slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod točkom I. Nadalje, imajući u vidu kako je tuženicima ad/6 do ad/9 tijekom postupka postavljen privremeni zastupnik obzirom prema podacima iz MUP evidencije je proizlazilo da se radi o osobama nepoznatog boravišta i prebivališta, a tijekom postupka je iz priloženih isprava i to prije svega presude ovog suda broj P-132/07 utvrđeno da se navedene osobe navode kao prednici jednog od tuženika iz čega proizlazi da se radi o umrlim osobama, a osim toga i dostavljene Dosudnice Kotarskog suda u M. broj A 12/18 je razvidno da se u istoj navode iste osobe i to I.
V. A., N. V. A., M. V. A. i M. V. A. kao maloljetne osobe, dodatno se može zaključiti obzirom na protek vremena od preko više od 100 godina da se radi o umrlim osobama već u trenutku podnošenja tužbe. K. iz priložene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da tuženici ad/6 do ad/9 nisu osobe nepoznatog boravišta prebivališta već da su tuženi ad/6 I. V. A., ad/7 N. V. A., ad/8 M. V. A. i ad/9 M. V. A. već u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili živi to je stoga u odnosu na ove tuženike valjalo tužbu i odbaciti slijedom čega je i odlučeno kao u izreci rješenja. Kako se za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću traži ispunjenje dva uvjeta, a to su neprekidan rok posjedovanja za nekretnine od 20 godina i poštenje posjeda s time da se naglašava da i naše pravo prihvaća presumpciju da se svaki posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, čime je teret dokazivanja na protivničkoj strani, to je slijedom navedenog ovaj sud i došao do uvjerenja da je upravo tužitelj tijekom ovog postupka dokazao osnov stjecanja vlasništva predmetnog dijela nekretnine dosjelošću, dok s druge strane tuženici ad/1 do ad/5 na kojima je teret dokazivanja o eventualnom nepoštenju tužiteljevog posjeda, nisu dokazali svoje tvrdnje, pa se zbog svega navedenog navodi tuženika ad/1 do ad/5 ukazuju neosnovanim, slijedom čega je i usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike ad/1 do ad/5, te ad/10 i ad/11.
Nadalje, u odnosu na okolnost da je predmetno zemljište u jednom razdoblju bilo upisano i podvrgnuto društvenom vlasništvu, za stjecanje vlasništva od strane tužitelja, nema značaja jer se prema shvaćanjima Vrhovnog suda RH izraženo u presudama rev-2776/2016 i Rev-2430/2019 i Rev-443/21 u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dana 08. 10. 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa vrijeme proteklo prije toga dana
Kako su tužitelj i tuženik djelomično uspjeli u ovom postupku sud je sukladno čl. 154. st. 2.ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Makarskoj, 21. prosinca 2021. godine
Sudac:
Angela Koštro,v.r.
