REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 3 Pž-4445/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, radi isplate iznosa od 555.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-323/20-20 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-323/20-20 od 15. srpnja 2021. u točki I. njene izreke, te u dijelu točke II. njene izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 37.637,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Konačnom odlukom sud će odlučiti i o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka.
III. Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-323/20-20 od 15. srpnja 2021. protiv dijela točke II. njene izreke kojim je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.475,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-323/20-20 od 15. srpnja 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 555.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke); naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 37.637,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je za više traženi iznos troška od 9.475,00 kn tuženikov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa kojeg je kao osiguratelj vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći 18. ožujka 2003. godine isplatio trećoj osobi, s osnove naknade štete. Od tuženika tužitelj traži isplatu jer smatra da je nesreću prouzročio vozač nepoznatog vozila. Sud je ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući ju u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači, podredno ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 6.250,00 kn i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 5.000,00 kn.
4. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom navodi da je pobijana odluka pravilna i zakonita. Traži naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 6.937,50 kn i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn.
5. Žalba je osnovana.
6. Tužitelj je podnio žalbu i protiv dijela točke II. izreke presude kojim je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.475,00 kn, a protiv kojeg tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a kao što je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
7. Prvostupanjska presuda je u preostalom dijelu ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
8. Tužitelj, kao osiguratelj autobusa javnog gradskog prometa registarskih oznaka ST 518-ET, koji je isplatio predmetni iznos nasljednicima putnika u autobusu, Zorana Mužinića, s osnove naknade materijalne i nematerijalne štete nastale u prometnoj nesreći 18. ožujka 2003. godine, traži isplatu tog iznosa od tuženika, jer tvrdi da je prometnu nesreću prouzročio vozač nepoznatog vozila.
9. Među strankama je bila sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja na način opisan u tužbi, odgovornost i uzročna veza.
10. Prema odredbi članka 174. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96 i 91/96; dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, za štetu što je pretrpe treće osobe imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.
11. Zoran Mužinić, kao putnik u autobusu koji je sudjelovalo u prometnoj nesreći, mogao je stoga naknadu štete tražiti od osiguranika tužitelja ili od vlasnika nepoznatog vozila. Za štetu koju prouzroči vlasnik vozila osiguranog kod tužitelja sukladno odredbi čl. 77. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 9/94 i 20/97; dalje: ZO) odgovara tužitelj temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti, dok za štetu koju prouzroči vozač nepoznatog vozila sukladno odredbi čl. 87. ZO-a odgovara tuženik. Stoga je pogrešan zaključak suda da tužitelj nije legitimiran jer nije fizička osoba, građanin. Tužitelj je isplatom štete stupio u pravni položaj osobe koja je imala pravo tražiti naknadu štete od tuženika, te tužiteljevo pravo stoga ne proizlazi iz odredbe čl. 87. ZO-a, nego iz odredbe čl. 178. st. 4. ZOO-a kao i iz odredbe čl. 208. st. 1. ZOO-a, kojim je propisano da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Slijedom navedenog, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku aktivne i pasivne legitimacije.
12. Kako zbog navedenog prvostupanjski sud nije utvrđivao druge činjenice bitne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, to je trebalo primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
13. U nastavku postupka sud će utvrditi činjenice bitne za odluku o tužbenom zahtjevu, te će potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
14. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a, prvostupanjski sud odlučit će o parničnim troškovima.
Zagreb, 21. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac, v.r.
