Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Pn-175/2018-61

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz S., OIB:…, zastupana po punomoćniku D. N., odvjetniku iz ZOU R. B. i D. N. iz V., protiv tuženika D. S. iz D. K., OIB:…, zastupan po punomoćniku B. J., odvjetniku iz S., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 22. studenog 2021., održane u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te tuženika i njegovog punomoćnika, 21. prosinca 2021. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku D. S., OIB:…, iz D. K., da tužiteljici A. P., OIB:…, iz S., na ime naknade štete isplati iznos od 31.642,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. prosinca 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 38.357,50 kn, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.463,00 kn, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 16.099,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasnica kč.br. 384/3 – oranica sa 5 kj i 1180 čhv, upisana u zk. ul. br. 222 k.o. D. K., na kojoj nekretnini je tuženik 18. rujna 2018. izvršio bespravnu sječu drvne mase i tom prilikom tužiteljici pričinio štetu u iznosu od 70.000,00 kn. Povodom navedenog događaja kod ovog suda vodila je postupak uređenja međe posl. br. R1-99/17 i postupak osiguranja dokaza posl. br. R1-100/17, u kojim predmetima je utvrđeno da je navedena sječa drvne mase izvršena na predmetnoj nekretnini, koliko drvne mase je posječeno te visina štete, na koju je tužiteljica u predmetu posl. br. R1-100/17 uložila prigovor. Smatra da je za nastalu štetu odgovoran tuženik, slijedom čega je predložila da nakon provedenog postupka sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj na ime naknade štete isplati iznos od 70.000,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate te joj naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik dopušta da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, no osporava da bi na navedenoj nekretnini, ili u blizini predmetne nekretnine, vršio bilo kakvu sječu stabala. Upoznat je sa navedenim predmetom osiguranja dokaza i u tom postupku je isticao naprijed navedeno, odnosno prigovor promašene pasivne legitimacije, dok u postupku uređenja međe nije sudjelovao. Osporava da je u navedenim predmetima utvrđeno da je sječa stabala izvršena na navedenoj nekretnini tužiteljice. Naime, u postupku uređenja međe utvrđena je međa između predmetne nekretnine tužiteljice te kč.br. 403, koja predstavlja put i vlasništvo je Republike Hrvatske, dok je u postupku osiguranja dokaza utvrđena vrijednost drvne mase koju je vještaku i sudu pokazala tužiteljica, s obzirom na vidljive panjeve. Tuženik tvrdi da šteta nije pričinjena u navedenom iznosu od 70.000,00 kn, a niti je štetu on počinio. Istaknuo je da je vlasnik i direktor tvrtke O. d.o.o., koja u koncesiji ima kč.br. 376/1, koju nekretninu s predmetnom nekretninom dijeli navedeni put, odnosno kč.br. 403, a s obzirom da je na toj nekretnini izraslo drveće tvrtka O. d.o.o. angažirala je tvrtku G. d.o.o. iz S. radi sječe navedenih stabala, koje radove je ista tvrtka izvršila. Da li je posječeno koje stablo na nekretnini tužiteljice moguće je utvrditi geodetskim vještačenjem jer se nakon sječe stabala mijenjala granica predmetne nekretnine. Budući da sječu nije on izvršio, a niti je kao fizička osoba naručio sječu od tvrtke koja je to učinila, tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije te obveže tužiteljicu na naknadu troškova postupka.

3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem verificiranog zk. ul. br. 222 k.o. D. K., preslike dopisa PP S. od 20. rujna 2017., saslušanjem svjedoka I. T. (32), S. T. i I. J., uvidom u ovosudne spise posl. br. R1-100/17. i posl. br. R1-99/17, geodetskim vještačenjem po vještaku P. O., stalnom sudskom vještaku geodetske struke, dopunskim geodetskim vještačenjem po istom vještaku, šumarskim vještačenjem po vještaku dr. sc. K. I., stalnom sudskom vještaku za šumarstvo i procjenu šumskog zemljišta, čitanjem pisanog očitovanja vještaka K. I. od 25. listopada 2021., saslušanjem vještaka P. O. i K. I. te saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu stranaka.

4. Nije sporno, što je razvidno iz verificiranog zk. ul. br. 222 k.o. D. K., da je tužiteljica vlasnica predmetne kč.br. 384/3 – oranica sa 5 kj i 1180 čhv.

5. Sporno je da li je na predmetnoj nekretnini izvršena bespravna sječa stabala te koja količina stabala, odnosno drvne mase je tom prilikom posječena, da li je tom sječom tužiteljici pričinjena šteta i u kojem iznosu te da li je tuženik odgovoran za nastalu štetu i s tim u vezi da li je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

6. Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem pisanih dokaza naznačenih u toč. 3. obrazloženja, saslušanjem navedenih svjedoka te tužiteljice i tuženika u svojstvu stranaka, a radi identifikacije točnog područja na kojem je izvršena sporna sječa proveden je očevid na licu mjesta i geodetsko vještačenje te izvršen uvid u ovosudni spis posl. br. R1-99/17, a na okolnost utvrđenja vrste i količine posječenih stabala te vrijednosti posječene drvne mase provedeno je šumarsko vještačenje i izvršen uvidom u ovosudni spis posl. br. R1-100/17.

7. Iz preslike dopisa PP S. od 20. rujna 2017. te iskaza svjedoka I. T., S. T. i I. J. utvrđeno je da su radove na spornoj sječi izveli djelatnici tvrtke G. d.o.o. iz S.. Naime, iz narečenog dopisa PP S. utvrđeno je da je povodom dojave tužiteljice na mjesto događaj odmah istoga dana 18. rujna 2017. izašla policijska ophodnja te je obavijesnim razgovorima utvrđeno da je sječu navedene drvne mase vršilo poduzeće G. d.o.o. iz S., vlasništvo I. J., da je navedeno poduzeće angažirao tuženik, koji je naveo da se navedena drvna masa nalazi na poljoprivrednim parcelama koje su u njegovom vlasništvu, odnosno zakupu, a da su na licu mjesta zatečeni I. T. i S. T., djelatnici poduzeća G. d.o.o.

8. Svjedok I. T. iskazao je da je radio na rušenju stabala na nekretninama u D. K., nalog za izvršenje rada dobio je od poslodavca I. J., vlasnika tvrtke G. d.o.o., koji je na terenu pokazao zemljište gdje je trebalo izvršiti sječu, koje zemljište se nalazilo pored jednog puta, s tim da je stabla trebalo rušiti i sa lijeve i sa desne strane tog puta. Na tom području radili su i na drugim mjestima na rušenju stabala, odnosno na onim mjestima gdje im je I. J. rekao da je od D. S.. Prilikom izvođenja radova na sječi navedenih stabala D. S. nije dolazio na lice mjesta, sjeća se da je došao samo onda kada im je bilo pokazano gdje treba rušiti na drugom području, za koje je tvrdio da je njegovo, a koje područje je vezano uz šumu pripadajuće šumarije. Na rušenju navedenih stabala sudjelovao je tako da je motornom pilom rušio stabla, a što se tiče posječene drvne mase koja je ostala nakon sječe, istu su kasnije odvezli drugi djelatnici koji rade kod I. J.. Nema nikakvih saznanja da bi panjevi nakon zaostale sječe bili izvađeni iz zemlje i tko je te radove odradio. Sjeća se da je na dan kada je radio na sječi navedenih stabala jedne prilike tamo došla tužiteljica koja je rekla da je to njezino, nakon čega je otišla, a zatim je isti dan na mjesto događaja došla policija. Nakon što je tužiteljica rekla da je to njezino, prestao je sa daljnjim radovima na sječi, s tim da je do tada posjekao jedno ili dva stabla hrasta, dok daljnje radove na sječi nije izvodio. Tužiteljica kada je tog dana došla na lice mjesta i rekla da je to njezino, tada je vjerojatno mislila na stablo koje je motornom pilom rušio, koje stablo se nalazio s lijeve strane navedenog puta gledajući od asfaltne ceste.

9. Svjedok S. T. iskazao je da je sudjelovao u radovima na rušenju stabala na području u D. K., u to vrijeme bio je djelatnik tvrtke G. d.o.o., vlasništvo I. J., i koliko se sjeća radovi na rušenju stabala su trajali dosta dugo i puno stabala je tom prilikom posječeno. Sama sječa stabala vršena je i sa lijeve i sa desne strane jednog kanala, odnosno povišenja – benta, za koji je tužiteljica kada je jedne prilike došla na lice mjesta rekla da je to nekadašnji stari put, koji je po njegovoj procjeni širine 2,5 do 3 m. Nalog za izvođenje radova na sječi dobili su od poslodavca, odnosno Ivice Jukića, vlasnika tvrtke G. d.o.o. Stabla koja su tom prilikom rušili bila su označena na način da je na stabla bila stavljena oznaka sa tri crte i slovo G, nije mu poznato tko je te oznake na stabla stavio. Točno je da je g. S. za vrijeme izvođenja radova par puta dolazio na lice mjesta zajedno sa I. J.. U vrijeme kada su izvodili radove na sječi stabala nije znao čije je zemljište na kojem su se ta stabla nalazila. I. J. nije im ništa govorio o tome čije bi to zemljište bilo već je samo rekao i pokazao mjesto gdje trebaju izvršiti sječu. Onog dana kada je tužiteljica došla na lice mjesta točno je da je ista rekla i pokazivala da je to njezino, pri tome tvrdeći da je njezino ono zemljište koje se nalazio s lijeve strane puta, odnosno benta, gledajući od asfaltne ceste, govoreći da su posjekli njezino. Nije sudjelovao u radovima na izvlačenju posječene drvne mase, nije mu poznato tko je te radove izveo navedeni put kojeg je pokazivala.

10. Svjedok I. J., vlasnik tvrtke G. d.o.o., iskazao je da je s tuženikom, kao vlasnikom tvrtke O. d.o.o., zaključio usmeni ugovor o izvođenju radova na krčenju i rušenju stabala na nekretninama u k.o. D. K., i to na onom zemljištu koje mu je tuženik pokazao prema dokumentima kojima je raspolagao da je posjednik, odnosno vlasnik tog zemljišta, ili da je u zakupu tog zemljišta. Sjeća se da su prilikom utvrđivanja područja na kojem će se izvoditi ovi radovi na terenu bili on, tuženik i g. Z. O. iz Šumarije V., koji je sa GPS uređajem utvrđivao vanjske granice područja na kojem će se radovi izvoditi, a prema pokazivanju tuženika. Radovi na rušenju stabala već su bili izvedeni na onom dijelu zemljišta za koje je tužiteljica kada je došla jedne prilike rekla da je to zemljište njezino vlasništvo. Koliko se sjeća na tom dijelu zemljišta koje je tužiteljica pokazala bilo je nešto stabala hrasta, a inače zemljište je na tom dijelu bilo zaraslo i sve je to bilo iskrčeno od strane njegovih djelatnika. Nakon što je tužiteljica prigovorila da je to zemljište njezino vlasništvo, istu je uputio da se obrati tuženiku, jer je sa svojom tvrtkom bio samo izvođač ovih radova. S obzirom na ono što je tužiteljica pokazala, pokazujući samo rukom dio zemljišta, nije mogao ocijeniti niti utvrditi koji broj stabala je na tom zemljištu koje je tužiteljica pokazala oboreno. Inače, na tom predjelu gdje su izvodili radove na terenu u naravi nije bila vidljiva nikakva granica između onog dijela zemljišta koje je tužiteljica pokazala i okolnog zemljišta na kojem su također izvodili radove na krčenju i rušenju stabala. Točno je da su na dijelu zemljištu koje je tužiteljica pokazala nalazi jedna uzvisina, odnosno povišeni dio terena koji je nekada bio jedan stari put, koji je po njegovoj procjeni širine otprilike je 2-3 metra. Taj dio zemljišta gdje je navedeni put bilo je zaraslo zemljište sa izraslim stablima, na kojem zemljištu je također vršena sječa stabala. Tuženik je prilikom ugovaranja ovih radova nastupao kao vlasnik tvrtke O. d.o.o. jer se i predstavio kao predstavnik navedene tvrtke i u tom svojstvu je nastupao. Osim toga, sa navedenom tvrtkom je i ranije znao poslovati, odnosno bio u poslovnom odnosu. Što se tiče plaćanja radova jedan je dio izvedenih radova fakturiran, odnosno izdane su fakture, a u jednom dijelu su radovi plaćeni kroz kompenzaciju. Za dio radova koji je plaćen kompenzaciji zaključen je ugovor o kompenzaciji, koji se mora nalaziti u arhivi njegove tvrtke. Računi za preostali dio izvedenih radova su zasigurno izdani i ti računi glase na tvrtku O. d.o.o. kao naručitelja radova. Spomenuti g. O., koji je na terenu sa GPS uređajem utvrđivao granice zemljišta na kojem će se izvoditi radovi, po zanimanju nije geodeta. Drvni materijal, odnosno stabla koja su porušena na tom dijelu zemljišta završio je u tzv. meljavi, naime, nakon što su stabla porušena ista su od strane djelatnika njegove tvrtke izvučena do tvrde ceste i koliko zna kupac tih drva je iz M..

11. Tužiteljica je iskazala da je vlasnica predmetne kč.br. 384/3 u k.o. D. K., na kojoj čestici su se nalazila pretežito stabla hrasta lužnjaka i nešto graba. Da je na navedenoj nekretnini izvršena sječa stabala osobno se uvjerila, naime, vidjela je da saslušani svjedoci tamo nešto rade, no tada tome nije pridavala pažnju sve dok ju njezina djeca nisu obavijestila da su prešli na njezinu nekretninu. Tada je došla na lice mjesta i upitala te radnike zašto su ušli na njezino i tu sjeku stabla i tko ih je poslao i za koga rade, na što su joj odgovorili da rade za J., a da ih je D. S. naručio za izvođenje ovih radova. Odmah zatim otišla je kod tuženika u D. K. i pitala ga što to radi, misleći na ovu sječu, na što joj je rekao da siječe na svojem, pri tome je pokazivao nekakav plan, ARKOD, a kada mu je rekla da je ušao na tuđe i da su oni to mogli sjeći i da su imali tu namjeru, odgovorio je pa zašto to niste učinili. Posječeno je devet ogromnih stabala hrasta, a ostala stabla su bila promjera 30, 40 i 50 cm. Po njezinoj procjeni posječeno je ukupno oko 130 stabala pretežno hrasta i nešto graba. Točno je da se uz ovu nekretninu nalazi jedan stari put, na kojem nije bilo izraslih stabala i na kojem nije bilo nikakve sječe. U postupku osiguranju dokaza proveden je očevid na licu mjesta sa šumarskim vještakom i u tom postupku uređujući sudac kada je došao na lice mjesta pitao je tuženika da li je on to posjekao, na što je on potvrdno odgovorio. Prilikom očevida na terenu su ona i njezina djeca vještaku pokazala zaostale panjeve posječenih stabala na predmetnoj nekretnini, na tom očevidu cijelo vrijeme je bio nazočan i tuženik. Posjed predmetne nekretnine i granice tog posjeda su na terenu vidljive i tvrdi da je vještak panjeve koji su mu na terenu pokazani utvrdio upravo na nekretnini koja je njezino vlasništvo, a ne na nekoj drugoj nekretnini. Prilikom očevida vještaku nije pokazivala stabla sa druge strane navedenog benta, odnosno tog puta. Navedeni star put širine je 3 m i služio je za prolaz zaprežnih kola, po dužini njezine čestice ovaj put je iste širine, a da li je negdje dalje uži ili širi to nije mjerila. U to vrijeme tuženik je uzeo u rad i drugo zemljište koje je susjedno njezinoj nekretnine ,a i ono zemljište koje se nalazi preko ovog starog puta, i taj dio zemljišta koji se nalazi preko starog puta je tuženik uzeo u zakup. Isto tuženik je iza njezine nekretnine kupio neku zemlju i tu zemlju je krčio, odnosno rušio stabla, a materijal je odvozio preko predmetne nekretnine i za potrebe tog posla je prokrčio zemljište širine nekih 6 m kako bi bagerom izvukao porušenu drvnu masu. Točno je da se tamo nalazi i šumarijsko zemljište, odnosno šuma u kojoj su također rušena stabla, no tko je te radove izvodio nije joj poznato. Smatra da tuženik nije osobno izvršio predmetnu sječu stabala na njezinoj nekretnini već je našao nekog tko je po njegovom nalogu to radio.

12. Tuženik je iskazao da je vlasnik tvrtke O. d.o.o. D. K., čiji je direktor, te je u tom svojstvu sa tvrtkom G. d.o.o., vlasništvo I. J., ugovorio radove na čišćenju zemljišta. Naime, ovi radovi su uključivali tri faze, u prvoj je bilo potrebno utvrditi što je predmet radova i granice zemljišta koje je vlasništvo tvrtke O. d.o.o., druga faza se odnosila na izvođenju radova na rušenju i odvoženju drvne mase, a treća faza se odnosila na čišćenje, odnosno saniranje zemljišta i privođenje zemljišta njegovoj svrsi. Ugovoreni posao sa tvrtkom G. d.o.o. odnosio se na granice koje su kilometarske, a ne samo na granice koje su vezane za spornu česticu vlasništvo tužiteljice. Granice zemljišta gdje će se izvoditi navedeni radovi utvrđivane su uz pomoć GPS uređaja, kojim su se radi utvrđenja granica služili on, I. J. i jedan šumar iz Šumarije V., koji je tom prilikom rekao da je bilo slučajeva da nakon izvođenja ovakvih radova dođe do sudskih sporova, međutim, da su granice koje se utvrde uz pomoć GPS uređaja točne i da je promašaj zanemariv. Prilikom utvrđivanja granica gdje će se izvoditi radovi inzistirao je na utvrđenju točnih granica. Točno je da je tužiteljica došla do njega i prigovorila da se rušenje stabala vrši na njezinoj nekretnini, nakon toga u tom sektoru daljnji radovi na ruđenju stabala nisu vršeni. Nakon toga ponovno su utvrđivali granice međe na tom sektoru i pri tom ponovljenom utvrđivanju su došli do istog zaključka kao i prvi put kada su utvrđivali granice. Hrvatske šume, kada je riječ o okolnom zemljištu, u odnosu na ono što on obrađujem su prvi veliki susjed i nikada sa Hrvatskim šumama, kada je riječ o utvrđivanju granica, nije imao problema. Spomenuti put na koji se tužiteljica u svom iskazu pozvala je u stvari jedna razvalina u prosjeku širine 10-15 m i koliko znam taj put je u vlasništvu Hrvatskih cesta, od kojih je imao usmeno odobrenje da taj dio puta može urediti. Tvrtka O. d.o.o. se nalazi se u dugogodišnjem zakupu nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske, koje u naravi nije šuma jer da se radi o šumi tada zasigurno tvrtka O. d.o.o. ne bi mogla dobiti dugogodišnji zakup, u tom slučaju Hrvatske šume bi štitile svoj interes i tražile da se ovakve nekretnine izuzmu iz dugogodišnjeg zakupa. Nekretnine koje njegova tvrtka ima u zakupu su vlasništvo Republike Hrvatske i vode se kao oranica, a u naravi je to zaraslo zemljište isto kao što se i predmetna nekretnina tužiteljice vodi kao oranica i u naravi nije šuma već se također radi o zaraslom zemljištu. Navedeno je naveo prije svega kako bi istako činjenicu da su navedeni radovi u predmetnom sektoru gdje se nalazi nekretnina tužiteljice izvođeni isključivo s namjerom privođenju tih nekretnina njihovoj namjeni, što je uostalom i ugovorna obveza tvrtke O. d.o.o. po dugogodišnjem zakupu. Ne osporava tužiteljici pravo na naknadu štete, ako je ta šteta počinjena na njezinoj nekretnini, međutim, smatra da se najveći dio posječenih stabala nalazila na starom putu, a ne na tužiteljičinoj nekretnini. U isto vrijeme kada su izvođeni navedeni radovi na rušenju, odnosno krčenju zemljišta tvrtka O. d.o.o. izvodila je radove na krčenju zemljišta koje se nalazi do zemljišta vlasništva Hrvatskih šuma i izvođenje ovih radova na zemljištu do šumarijskog nije bilo nikakvih problema, naime, i u tom slučaju su granice utvrđivane na isti način uporabom GPS. Nikakvih problema na izvođenju radova i utvrđivanja granica tada nije bilo niti sa drugim privatnim osobama čije zemljište graniči sa zemljištem koje je u zakupu tvrtke O. d.o.o., jedini problem je bio sa nekretninom tužiteljice. Navedeni radovi su ugovoreni sa tvrtkom G. d.o.o. te o izvođenju predmetni radova posjeduje račune o plaćanju tih radova. Tvrtka G. d.o.o. po ugovoru je bila ovlaštena i dužna izvoditi radove na sječi i izvlačenju drvne mase. Prije nego što su započeli radovi na rušenju i izvlačenju drvne mase nije zvao tužiteljicu. Nije mu poznato gdje su završila posječena stabla. Na terenu prilikom provođenja šumarskog vještačenja bio je nazočan te je tužiteljica neosnovanim pokazivala gdje se prema njezinom mišljenju nalazi međa. Netočno je da bi prilikom provođenja osiguranja dokaza na terenu u nazočnosti vještaka, a na pitanje uređujućeg suca da li je on tu sječu počinio potvrdno odgovorio, naime, priznaje da je bio inicijator navedenih radova, a ne da je tu sječu osobno izvršio. Kada je rekao da je bio inicijator tih radova pod tim je mislio da je inicijator tih radova stvarno bila tvrtka O. d.o.o., a ne on kao fizička osoba.

13. Iskaze saslušanih svjedoka i stranaka sud prihvaća jer su u bitnom dijelu međusobno suglasni, logično i nisu u suprotnosti sa utvrđenjima koja proizlaze iz pisan ih dokaza, niti su u suprotnosti sa rezultata provedenih vještačenja. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka i stranka sud smatra utvrđenim da su sporne radove na sječi stabala na predmetnoj nekretnini tužiteljice neposredno vršili svjedoci I. T. i S. T., djelatnici tvrtke G. d.o.o., u vlasništvu svjedoka I. J., a da je navedenu tvrtku radi izvođenja navedenih radova angažirao osobno tuženik. Naime, svjedoci I. T. i S. T. suglasno su naveli da su kao djelatnici tvrtke G. d.o.o. radili na rušenju stabala na nekretninama u D. K., da su nalog za izvršenje rada dobili od svog poslodavca I. J., vlasnika navedene tvrtke G. d.o.o., koji im je na terenu pokazao zemljište gdje je trebalo izvršiti sječu. Da je tuženik angažirao tvrtku G. d.o.o. radi izvođenja navedenih radova nije sporno, naime, svjedok I. J. iskazao je da je s tuženikom zaključio usmeni ugovor o izvođenju radova na krčenju i rušenju stabala na nekretninama u k.o. D. K., na zemljištu koje mu je tuženik pokazao prema dokumentima kojima je tuženik raspolagao da je isti posjednik ili vlasnik tog zemljišta ili je u zakupu tog zemljišta. Navedena utvrđenja vezano za zaključenje usmenog ugovora o izvođenju radova na krčenju i rušenju stabala tuženik u svom iskazu ne osporava, potvrdivši da je sa tvrtkom G. d.o.o. ugovorio navedene radove na čišćenju zemljišta, no tvrdi da je izvođenje navedenih radova ugovorio u svojstvu direktora i vlasnika tvrtke O. d.o.o., a ne kao fizička osoba.

14. Provedenim očevidom na licu mjesta te geodetskim i šumarskim vještačenjem i izvršenim uvidom u ovosudne spise posl. br. R1-99/17 i posl. br. R1-100/17, utvrđeno je da je sporna sječa stabala izvršena na predmetnoj kč.br. 384/3 – oranica sa 5 kj i 1180 čhv, upisana u zk. ul. br. 222 k.o. D. K., vlasništvo tužiteljice.

15. Naime, iz ovosudnog spisa posl. br. R1-99/17 utvrđeno je da je u tom predmetu pravomoćnim rješenjem, posl. br. R1-99/17-22 od 17. svibnja 2018., uređena međa između predmetne nekretnine kč.br. 384/3 – oranica sa 32390 m2 iz zk. ul. 222 k.o. D. K., vlasništvo tužiteljice, i kč.br. 403 – put Putevi sa 7927 m2 iz zk. ul. 377 k.o. D. K., vlasništvo u tom postupku protustranke Republike Hrvatske, a međa je uređena prema katastarskim planovima, koja je u skici izmjere geodetskog vještaka P. O. označena toč. A, B, C, D, E, F, G, H i J, a na terenu drvenim kolcima.

16. Iz ovosudnog spisa posl. br. R1-100/17 utvrđeno je da je u tom predmetu, po prijedlogu tužiteljice, provedeno osiguranje dokaza šumarskim vještačenjem. Za primijetiti je da je u prijedlogu tužiteljica predložila da se osim šumarskog vještačenja izvede dokaz i geodetskim vještačenjem, no unatoč tome sud je rješenjem, posl. br. R1-100/97-8 od 1. veljače 2018. (list 16 navedenog spisa), bez ikakvog obrazloženja odredio izvesti samo dokaz šumarskim vještačenjem, što je u ovom postupku, s obzirom na protek vremena, znatno otežalo utvrđivanje odlučnih činjenica bitnih za donošenje meritorne odluke. Šumarsko vještačenje provedeno je po vještaku dr. sc. Krunoslavu Indiru, dipl. ing. šumarstva, stalnom sudskom vještaku za šumarstvo i procjenu šumskog zemljišta. U vještačkom nalazu i mišljenju od 20. srpnja 2018. vještak je naveo da se predmetna nekretnina nalazi uz prometnicu S. – Đ., nekretnina je u najvećem dijelu poljoprivredne namjene, dok je uz sjeverni rub, uz kč.br. 403, prije predmetne sječe nekretnina bila obrasla stablima hrasta kitnjaka, običnog graba te ostalih autohtonih vrsta, dok je u krajnjem zapadnom dijelu obrasla mješovitom šumom hrasta kitnjaka i običnog graba te u manjoj mjeri ostalim vrstama. Prilikom očevida na licu mjesta vještak je utvrdio da na prostoru sjevernog ruba predmetne nekretnine te na kč.br. 403 i južnom rubu kč.br. 376/1 (označeno crvenom bojom na slici br. 2) više nema stabala, već su zatečeni panjevi i ostaci panjeva koji su na dijelovima strojno izvađeni i nagurani u prostor puta/klanaca koji je dijelom zatrpan (slika br. 3). Zapadnije od te površine (označeno plavom bojom na slici br. 2) panjevi više nisu vidljivi jer je teren strojevima poravnat i više nije vidljiva pozicija puta/klanca (slika br. 4). Vještak je izmjerio panjeve koje je pokazala tužiteljica uz prisutnost tuženika, u tom postupku protustranke, istaknuvši da tijekom očevida nije bio prisutan geodetski vještak te da stoga nije utvrđivano na kojoj se katastarskoj čestici nalazi pojedini panj. Prema pokazivanju tužiteljice vještak je na prostoru očevida identificirao ukupno 139 panjeva (numerirani brojevima 1-140, u nalazu omaškom preskočen red. br. 104), od kojih se panjevi broja 1-138 nalaze na prostoru označenom crvenom bojom na slici br. 2, panj br. 139 nalazi se uz rub šume na prostoru označenom plavom bojom na slici br. 2, a panj br. 140 nalazi se na prostoru jugozapadnog ruba kč.br. 384/3, uz granicu sa kč.br. 384/4, označeno žutom bojom na slici br. 2. Prema stanju zatečenih panjevi vještak je procijenio da je sječa vršena unutar godine dana od dana očevida (5. travnja 2018.), moguće u nekoliko navrata. U tabeli br. 1. nalaza vještak je prikazao podatke o svakom od izmjerenim panjevima za 139 srušenih stabala te obračunao količinu i vrijednost posječene drvene mase. U zaključnom mišljenju vještak je naveo da je na mjestu očevida zatečeno ukupno 139 posječenih stabala, od toga 68 stabala hrasta kitnjaka, 64 stabla obična graba, 2 stabla klena, 1 stablo divlje trešnje, 1 stablo gorskog javora, 1 stablo bagrema i 2 stabla ostale tvrde bjelogorice. Ukupno je posječeno 80,399 m3 volumena krupnog drva, od čega se moglo izraditi 16,910 m3 pilanskih trupaca II. i III. klase te 51,429 m3 ogrjevnog drveta. S obzirom na prisutne uvjete za izračun volumena krupnog drva hrasta kitnjaka korišten je tarifni niz br. 30, a običnog graba i ostalih vrsta tarifni niz br. 51. Struktura posječenih stabala procijenjena je na temelju okolnih stabala sličnih svojstava uz primjenu Tablice kubatura za pojedine sortimente, a za obračun vrijednosti korišten je Cjenik glavnih šumskih proizvoda Hrvatskih šuma d.o.o. od 1. siječnja 2013., cijena je na panju bez PDV-a. Vrijednost drvne mase posječenih stabala prema izračunu vještaka iznosi 12.657,35 kn, bez PDV-a. Za hrast kitnjak cijena trupaca II. klase promjera preko 50 cm iznosi 607,00 kn/m3, a promjera 40-49 cm cijena iznosi 473,00 kn/m3. Cijena trupaca III. klase, ovisno o promjeru, iznosi 259,00 kn/m3 i 225,00 kn/m3, dok ogrjevnog drveta na panju cijena iznosi 123,00 kn/m3. U slučaju da sva posječena stabla uzeta u obzir u nalazu pripadaju tužiteljici, potrebno je izvršiti i obračun naknade štete, koju vještak procjenjuje uz primjenu odštetnog faktora 2,5, u odnosu na osnovnu vrijednost posječene drvne mase, koji je jednak odštetnom faktoru propisan Šumsko-odštetnim cjenikom (NN-37/15), te vještak smatra da je taj faktor potpuno stručno opravdan i u predmetnom slučaju, iako se uski pojas obrastao stablima uz put ne smatra šumom u smislu Zakona o šumama. U zaključnom mišljenju vještak je naveo da, uz primjenu navedenog odštetnog faktora 2,5, visina štete nastale sječom navedene količine stabala iznosi ukupno 31.642,50 kn.

17. Upravo zbog činjenice što je u postupku osiguranja dokaza u predmetu posl. br. R1-100/17 provedeno samo šumarsko, a ne i geodetsko vještačenje, uslijed čega šumarski vještak tijekom očevida u navedenom predmetu nije bio u mogućnosti utvrditi na kojoj se katastarskoj čestici nalazi pojedini panj, u ovom predmetu bilo je nužno ponovno provesti očevid na licu mjesta, uz istovremenu nazočnost geodetskog i šumarskog vještaka. Na ročištu na licu mjesta, održanog u ovom predmetu na ročištu od 18. rujna 2020., u nazočnosti geodetskog vještaka P. O. i šumarskog vještaka Krunoslava Indira, stranke su suglasno predočile sudu sporni dio za koji tvrde da je nekada bio stari put, za koji je konstatirano da je u potpunosti zarastao raslinjem i šikarom. Pregledom navedenog dijela pronađen je samo jedan drveni kolac korišten u postupku uređenja međe u ovosudnom predmetu posl. br. R1- 99/17, dok ostali drveni kolci koji su u tom postupku korišteni prilikom obilježavanja katastarske granice između nekretnine tužiteljice i kč.br. 403 iz zk. ul. 377 k.o. D. K., vlasništvo Republike Hrvatske, nisu mogli biti pronađeni zbog zaraslog terena. Vještak geodeta P. O. naveo je da je izlaskom na teren utvrdio da su predmetne nekretnine obrasle šikarom, kupinom i drugim raslinjem te stoga nije u mogućnosti na licu mjesta pokazati granicu katastarske čestice koja je predmetom postupka te je zamoli sud novi rok u kojem će obnoviti uređenu među, identificirati nožicu pokosa i vrh pokosa prema nekretnini tužiteljice te sudu dostaviti skicu za potrebnim mjerenjima. Šumarski vještak K. I. naveo je da je očevidom utvrdio da zbog zaraslosti terena i nedostupnih, odnosno nevidljivih međnih oznaka, ne može utvrditi koji od panjeva predmetnih stabala se nalaze na kojoj katastarskoj čestici, a koje panjeve je identificirano u postupku osiguranja dokaza u ovosudnom predmetu br. R1-100/17. Nakon što mu se dostavi nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, sukladno postavljenom zadatku izradit će nalaz i mišljenje te ga dostaviti sudu.

18. Vještak geodeta P. O. u vještačkom nalazu i mišljenju od 28. rujna 2020. (list 70) naveo je da je 18. rujna 2020. (datum održanog ročišta na licu mjesta) izvršio identifikaciju predmetne nekretnine te utvrdio da je tužiteljica vlasnica kč.br. 384/3 iz zk. ul. br. 222 k.o. D. K.. Nekretnina je u naravi oranica i nalazi se oko 500 metara jugozapadno od kraja sela D. K.. Uz sjeverozapadnu granicu navedene nekretnine nalazi se kč.br. 403, upisana u Pl. br. 204 k.o. D. K. kao vlasništvo RH, javna cesta, javno dobro u općoj uporabi s pravom upravljanja Županijske ceste Virovitičko- podravske županije. Nakon identifikacije obnovio je među između predmetne kč.br. 384/3 i kč.br. 403, vlasništvo RH, te iskolčio točke koje se nalaze u prirodnoj depresiji ili vododerini, koja počinje iza međne točke označene na skici izmjere (list 71) slovom E, a završava iza međne točke na skici izmjere označena kao toč. A. U tom dijelu međa je obrasla niskim raslinjem vrbe, bagrema i divlje kupine. Na skici izmjere sivom bojom je ucrtao podnožje ili početak pokosa prema čestici tužiteljice koja je viša. Dno depresije je neravno, a na drugoj strani je također pokos prema višoj susjednoj oranici. Nakon iskolčenja međe prema katastarskom planu tužiteljica je u nazočnosti tuženika pokazala nekoliko panjeva koji se nalaze na pokosu. Na skici mjerenja crnom bojom ucrtao je stanje katastarskog plana te slovima označio međne točke (toč. A, B, C, D, E, F, G, H i J, identično kao u predmetu posl. br. R1-99/17) i upisao posjednike, a sivom bojom ucrtao granicu približnog ravnog dna i početaka pokosa u prirodnoj vododerini.

19. Nakon dostave navedenog vještačkog nalaza vještaka geodete, šumarski vještak K. I. u vještačkom nalazu i mišljenju od 24. studenog 2020. (list 83-87) naveo je da iz dostavljene skice izmjere geodetskog vještaka od 28. rujna 2020. proizlazi da se linija međe predmetne katastarske čestice pruža dnom prirodne depresije ili vododerine i niti na jednom dijelu međna linija se ne penje na pokos/padinu, koja je čitavom dužinom u vlasništvu tužiteljice. S obzirom na navedeno te da je u predmetu posl. br. R1-100/17 izvršio očevid i izradio vještački nalaz i mišljenje, kojim je obuhvatio panjeve koji su se isključivo nalazili na navedenom pokosu/padini te dublje u nekretnini tužiteljice, ostao je kod vještačkog nalaza i mišljenja danog u predmetu posl. br. R1-100/17, da se svi panjevi nalaze na predmetnoj nekretnini tužiteljice, pri čemu je ostao kod obračunate količine i vrijednosti posječene drvne mase te visine štete, obračunate u navedenom vještačkom nalazu i mišljenju u predmetu posl. br. R1-100/17, u kojem je utvrdio da vrijednost drvne mase posječenih stabala iznosi 12.657,35 kn, bez PDV-a, a da šteta, obračunata uz primjenu odštetnog faktora 2,5 propisan Šumsko-odštetnim cjenikom (NN-37/15), iznosi ukupno 31.642,50 kn.

20. U danom iskazu vještak K. I. ostao je kod vještačkog nalaza i mišljenja od 20. srpnja 2018. (dan u predmetu broj R1-100/17), istaknuvši da kod ogrjevnog drveta nema razlike u cijeni za hrast kitnjak i hrast lužnjak, a što se tiče stabla koje je u tabeli naznačen kao hrast kitnjak, i na postavljeno pitanje da li je prilikom vještačenja pogrešno utvrdio da se radi o hrastu kitnjaku i da se u stvari radi o hrastu lužnjaku, naveo je da je prilikom očevida na terenu zatekao samo zaostali panj posječenog stabla i na panju je nekada teško procijeniti da li se radi o hrastu kitnjaku ili lužnjaku, no s obzirom da na tom području rastu stabla bukve i druge vrste stabala, sklon je uvjerenju da se ipak radilo o hrastu kitnjaku jer je za tu vrstu hrasta svojstveno da se pojavljuje na brežuljkastim terenima gdje rastu i druge navedene vrste stabala. Prilikom utvrđivanja vrijednosti posječene drvene mase u visini od 12.657,35 kn rukovodio se kriterijem po kojem u slučaju kada tijekom očevida nije zatečeno cijelo stablo, sortimentna struktura tog stabla određuje se iz sortimentne strukture sličnih stabala u bližoj okolici, to je osnovni kriterij kod određivanja strukture te nastavno i vrijednosti predmetnog stabla, odnosno predmetnih stabala. Na pitanje kako objašnjava činjenicu da je, kako je to u postavljenom pitanju navedeno, po drugom šumarskom vještaku utvrđena vrijednost posječene drvne mase u iznosu od 22.821,21 kn, dakle radi se o vrijednosti koja je gotovo duplo veća od one vrijednosti koju je on u svom nalazu utvrdio, naveo je da stabla koja rastu u uskom pojasu kao što je bilo u navedenom slučaju ne postižu dimenzije u visinu kao stabla koja rastu u šumskom sklopu. Takva stabla teško postižu dimenzije trupaca koje se mogu svrstati u najvrijednije sortimente (furnir) te je takvim stablima i znatno niža vrijednost. Tu činjenicu sam uzeo u obzir tijekom svog obračuna. Prilikom utvrđivanja iznosa eventualne naknade štete primijenio je odštetni faktor 2,5 propisan Šumsko odštetnim cjenikom Ministarstva poljoprivrede (NN-37/15) te je sukladno zatečenom stanju tijekom očevida utvrdio da za predmetna stabla odgovara navedeni odštetni faktor iz razloga što se radi o stablima čije su dimenzije bile preko polovine promjera sječive zrelosti, što je kriterij za raznodobne šume. Na pitanje kako objašnjavam činjenicu, što je naznačeno u postavljenom pitanju, da je po drugom šumarskom vještaku utvrđen iznos eventualne naknade štete 68.463,63 kn uz primjenu faktora 3, naveo je da je moguće da je taj vještak prilikom utvrđenja eventualne naknade štete primijenio pravilnik, odnosno Šumsko odštetni cjenik koji je bio na snazi do 2015. godine, a koji je sadržavao odštetni faktor 3 za određene uvjete. Šumsko odštetni cjenik koji je na snazi od 2015. godine više ne sadrži odštetni faktor 3 za određene uvjete. Prilikom vršenja očevida na terenu utvrđivao je zatečene panjeve prema pokazivanju tužiteljice, tom prilikom na terenu nije bio nazočan geodetski vještak, tako da tada nije mogao pokazati gdje se točno nalazi međa između nekretnine tužiteljice i okolnih nekretnina na kojima je također zatekao panjeve posječenih stabala, naime, međa između tih nekretnina na terenu nije bila vidljiva niti označena međnim oznakama. Ono što se vidjelo na terenu vezano za zatečene panjeve je i procjenjivao, s tim da se sjeća da mu je za nekoliko panjeva koji su bili vidljivi, a nalazili su se preko klanca, od strane tužiteljice rečeno da te panjeve ne uzima u obzir. Za panjeve koji su bili vidljivi, a bili su izvađeni i tamo ostavljeni, naveo je da mu nije poznato na kojem točno mjestu su bili izvađeni. Prilikom vršenja očevida nije imao mogućnost uvida u nikakvu skicu izmjere predmetnog područja već je svoju procjenu i utvrđivanje zaostalih panjeva učinio na temelju onoga što mu je tužiteljica pokazala. Nadalje, ostao je u cijelosti kod vještačkog nalaza i mišljenja od 24. studenog 2020., danog u ovom postupku, istaknuvši da se u predmetnom slučaju nije radilo o šumi u smislu Zakona o šumama te se stoga u nalazu nije niti pozvao na šumsko odštetni cjenik. Međutim, s obzirom da se radi o stablima koja rastu i povećavaju svoje dimenzije i vrijednost (bez obzira rastu li u šumi ili ne), smatra da je opravdano u obračun eventualne naknade štete uračunati i tzv. izmaklu dobit, neostvareni prirast i sl. Kako za obračun takve naknade štete nema važećih propisa i metoda, već je to prepušteno procjeni onog tko je štetu pretrpio ili angažiranog stručnjaka, smatra stručno ispravnim da se koristi isti princip kao i u slučaju da se radilo o šumi. Istaknuo je da je u prvom i drugom vještačkom nalazu i mišljenju naznačio broj stabala koji je potpuno istovjetan u oba nalaza, uzimajući pri tome u obzir i ona stabla koja su se nalazila u kanalu.

21. U danom iskazu vještak geodeta P. O. u cijelosti je ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja od 28. rujna 2020., istaknuvši da je u navedenom postupku uređenja međe sud među uredio prema katastarskom planu. U razdoblju od 2017. i 2018. pa nadalje nema podataka da li se mijenjala katastarska međa, ali zna da se vršila homogenizacija katastarskih planova za katastarsku općinu u kojoj se nalazi predmetna nekretnina. Homogenizacija po definiciji osigurava bolju kvalitetu katastarskih planova za lakše održavanje katastarskog operata i izradu geodetskih elaborata i daje poboljšanje položajne i geometrijske točnosti katastarskih planova. Nakon što je u ovom postupku izvršen očevid na licu mjesta na predmetnoj nekretnini, došlo je do promjene, odnosno pomjeranja međe, tj. usklađenja katastarskih planova, što nije bilo predmet njegovog vještačenja, ali je mišljenja da su se katastarske granice i u tom dijelu mijenjale, kao i na drugim česticama na tom području, odnosno u cijeloj katastarskoj općini. Homogenizacija katastarskih planova na tom području provedena je odlukom Državne geodetske uprave od 22. siječnja 2018. te je utvrđeno da je završena homogenizacija kat. planova za područje katastra S., između ostalih i za kat. općinu D. K.. Postupak uređenja međe između predmetne nekretnine i susjedne nekretnine vlasništvo RH (kč.br. 403) proveden je nakon što je završena homogenizacija katastarskih planova, a za postupak uređenja međe korišteni su podaci iz tada važećeg katastarskog plana. Po njegovom mišljenju u postupku homogenizacije kat. planova na tom području došlo je do pomaka katastarske granice predmetne nekretnine u pravcu sjeverozapada u prosjeku od 1 do 3 metra. Dopušta da je došlo do promjene površina susjednih čestica, međutim, homogenizacija nema pravni učinak na stanje kat. operata i promjenu površine u posjedovnom listu. Dopušta da je došlo do promjene površina predmetne nekretnine jer homogenizacija usklađuje stanje kat. plana, orto foto karte i važnijih objekata na terenu. Da li je u ovom konkretnom slučaju i na terenu došlo do pomjeranja kat. granice i promjene površine predmetne nekretnine nije mogao reći. Posjeduje digitalni kat. plan nakon homogenizacije, no od arhive katastra može zatražiti podatke o digitalnom kat. planu prije homogenizacije, izvršiti usporedbu i očitovati se o tome da li je u tom slučaju došlo do razlike u površini predmetne nekretnine, uz uvjet da katastar ima stari digitalni katastarski plan. Homogenizacija katastarskog plana ne utječe niti mijenja katastarsku među niti se homogenizacijom katastarskog plana mijenjaju katastarski podaci u pravnom smislu.

22. S obzirom na dani iskaz vještaka geodete, sud je prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem dopunskog geodetskog vještačenja na okolnost da li je nakon okončanja postupka homogenizacije, provedenog 2018. godine, došlo do promjene u ukupnoj površini predmetne nekretnine, uspoređujući podatke digitalnog katastarskog plana prije homogenizacije sa podacima utvrđenim u postupku homogenizacije provedenog 2018. godine, te da li je provedenom homogenizacijom došlo do promjena katastarske granice predmetne nekretnine i gdje se prema podacima iz arhive katastara digitalnog katastarskog plana, u odnosu na sada postojeću katastarsku granicu, ranije nalazila katastarska granica između predmetne nekretnine i susjedne kč.br. 403, vlasništvo Republike Hrvatske.

23. U dopunskom vještačkom nalazu i mišljenju od 31. svibnja 2021. vještak geodeta P. O. naveo je da je izvršio preklop službenog digitalnog katastarskog plana, koji je izrađen i primjenjuje se nakon provedenog postupka homogenizacije za k.o. D. K., preko digitalnog katastarskog plana koji se primjenjivao do postupka homogenizacije, posebno za predmetnu kč.br. 384/3 i susjednu kč.br. 403. P. sa 1 kj i 604 čhv iz zk. ul. 377 k.o. D. K. (upisana u Pl. br. 204 k.o. D. K. kao put P. sa 7927 m2). U postupku homogenizacije na digitalnom katastarskom planu predmetna kč.br. 384/3 zadržala je, u odnosu na stari digitalni katastarski plan, istu poziciju najjužnije međne točke, no blago je zarotirana u suprotnom smjeru od kretanja kazaljke na satu, čime je smještena izvan asfaltne ceste i katastarska granica malo je pomaknuta prema sjeverozapadu. Sjeveroistočna, jugoistočna i jugozapadna katastarska granica su pomaknute unutar granica čestice, a zapadna granica je pomaknuta prema zapadu. Pomak u spornom dijelu je skoro paralelan i iznosi 1,7 m na najsjevernijem dijelu do 3,6 m prema sredini sjeverne granice. Nakon postupka homogenizacije površina kč.br. 384/3 grafički određena na digitalnom katastarskom planu iznosi 33025 m2, a prije homogenizacije na isti način određena površina je iznosila 32597 m2. Kako homogenizacija nema pravni učinak, površina predmetne kč.br. 384/3 u posjedovnom listu ostala je ista i iznosi 32390 m2. Katastarska granica između predmetne kč.br. 384/3 i kč.br. 403 nakon homogenizacije se nalazi u podnožju pokosa ili negdje bliže sredini naplavine pa se može zaključiti da je prije homogenizacije granica bila po pokosu ili u nekom dijelu na vrhu pokosa. Susjedna kč.br. 403 je unutar svojih granica, koje su u međusobnom odnosu zadržane obostrano, i pomaknuta je paralelno sa granicom predmetne kč.br. 384/3 te u tom dijelu ista nije trpjela promjene oblika i površine grafički određene sa digitalnog katastarskog plana. Na skici izmjere (list 117) crnom bojom ucrtano je stanje digitalnog katastarskog plana prije homogenizacije, a crvenom bojom stanje digitalnog katastarskog plana nakon homogenizacije.

24. Nakon što je provedeno dopunsko geodetsko vještačenje, ponovno je izveden dokaz saslušanjem šumarskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo da je dopunskim nalazom geodetskog vještaka utvrđeno da je homogenizacijom katastarskog plana došlo do pomicanja katastarskih međa između navedenih nekretnina tužiteljice i RH. S obzirom da tijekom očevida u kojem je mjerio panjeve srušenih stabala nisu bile utvrđivane lokacije svakog pojedinog panja po geodetskom vještaku, danas nema načina da sa sigurnošću kaže koji se panj nalazio na kojoj katastarskoj čestici. Prema dopunskom nalazu vještaka geodete na prostoru gdje su panjevi bili zatečeni došlo je do pomicanja međe homogenizacijom od 1,7 do 3,6 m prema sredini sjeverne granice. S obzirom da su prema njegovom nalazu iz predmeta R1-100/17 svi panjevi bili ili na pokosu ili dublje na nekretnini tužiteljice, ako je prije homogenizacije linija međe išla po pokosu smatra da je većina panjeva bila na nekretnini tužiteljice. Na slici iz vještačkog nalaza u predmetu posl. br. R1- 100/17 vidi se da se pojas koji je bio obrastao nalazio i na ravnom terenu iznad pokosa. Koliko panjeva se nalazilo na nekretnini u vlasništvu RH ne može sada ni na koji način znati. U spis je priloži uvećanu fotografiju spornog dijela predmetnih nekretnina, koja je sadržana u njegovom vještačku nalazu iz predmeta broj R1- 100/17 kao fotografija br. 3. S obzirom na izmijenjene uvjete na terenu od izvršenog vještačenja u predmetu br. R1-100/17 misli da se danas vrlo teško mogu prepoznati mjesta gdje su se nalazi zaostali panjevi posječenih stabala i da je to vrlo teško odrediti, možda prije svega teoretski jer bi se prethodno morali izvršiti znatni radovi na krčenju spornog dijela predmetne nekretnine, budući da je taj dio nekretnina, a kako je to bilo razvidno i na navedenom očevidu na licu mjesta provedenom u ovom predmetu, teren bio znatno zarastao. Ostao je kod navoda danih u prethodnom iskazu da ukoliko se kao posjedovanje tužiteljice smatra onaj prostor koji je obuhvaćen njegovom izmjerom, provedenom homogenizacijom taj prostor je još sjevernije i u tom smislu nema promjene u njegovom obračunu, naime, u tom slučaju bi se svi panjevi posječenih stabala nalazili na nekretnini tužiteljice. Dio posječenih stabala doista se nalazio na području koje se nalazi između ranije katastarske granice i granice koja bi bila uspostavljena nakon provedenog postupka homogenizacije, no ne može reći o kojem točnu broju stabala se radi jer je potrebno utvrditi točno mjesto svakog posječenog stabla, a s obzirom na zaraslost i stanje samog terena smatra da to praktički više nije moguće učiniti.

25. Sud u cijelosti prihvaća vještačke nalaze i mišljenja vještaka geodete i šumarskog vještaka, jer su dani u skladu sa pravilima struke i vještine, utemeljeni su na neposrednim zapažanjima vještaka, detaljno i argumentirano su obrazloženi i nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati. Provedenim šumarskim vještačenjem utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini posječeno ukupno 139 stabala, od toga 68 stabala hrasta kitnjaka, 64 stabla obična graba, 2 stabla klena, 1 stablo divlje trešnje, 1 stablo gorskog javora, 1 stablo bagrema i 2 stabla ostale tvrde bjelogorice, ukupno je posječeno 80,399 m3 volumena krupnog drva, od čega se moglo izraditi 16,910 m3 pilanskih trupaca II. i III. klase te 51,429 m3 ogrjevnog drveta, a da vrijednost drvne mase posječenih stabala iznosi 12.657,35 kn, bez PDV- a, dok šteta nastala sječom navedenih stabala, uz primjenu odštetnog faktora 2,5 propisan Šumsko-odštetnim cjenikom (NN-37/15), iznosi ukupno 31.642,50 kn. Da se radi o stablima koja su se nalazila upravo na predmetnoj nekretnini tužiteljice proizlazi iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka geodete i ovosudnog spisa posl. br. R1-99/17. Naime, vještak geodeta je nakon identifikacije obnovio među između predmetne kč.br. 384/3 i kč.br. 403, vlasništvo RH, te iskolčio točke koje se nalaze u prirodnoj depresiji ili vododerini, koja počinje iza međne točke označene na skici izmjere (list 71) slovom E, a završava iza međne točke na skici izmjere označena kao toč. A. Na skici izmjere crnom bojom ucrtano je stanje katastarskog plana te je međa označena točke A, B, C, D, E, F, G, H i J, koja je identična međi uređenoj u ovosudnom predmetu posl. br. R1-99/17, uređena sukladno odredbi čl. 103. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP), odnosno prema katastarskom nacrtu, te se do te međe sukladno odredbi čl. 103. st. 5. ZVDSP ima smatrati da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine. Naime, citiranom zakonskom odredbom određeno je da se od trenutka kada je sud među označio međašnim znakovima smatra da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.

26. S obzirom na utvrđenje da se do međe, uređenoj u ovosudnom predmetu posl. br. R1-99/17, sukladno odredbi čl. 103. st. 5. ZVDSP ima smatrati da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, cijeneći da iz dostavljene skice izmjere geodetskog vještaka od 28. rujna 2020. proizlazi da se linija međe predmetne katastarske čestice, u odnosu na susjednu kč.br. 403, koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, pruža dnom prirodne depresije ili vododerine te da se niti na jednom dijelu međna linija ne penje na pokos/padinu koja je čitavom dužinom u vlasništvu tužiteljice, uzevši u obzir da je šumarski vještak u predmetu posl. br. R1-100/17 izradio vještački nalaz i mišljenje u kojem su obuhvaćeni panjevi koji su se isključivo nalazili na navedenom pokosu/padini te dublje u nekretnini tužiteljice, kod kojeg nalaza je šumarski vještak u ovom predmetu ostao u cijelosti, utvrđeno je da su se svi zatečeni panjevi nalazili na predmetnoj nekretnini tužiteljice i da su stoga sva posječena stabla bila vlasništvo tužiteljice. Naime, odredbom čl. 104. st. 1. ZVDSP određeno je da stablo pripada onome iz čijeg je zemljišta izraslo deblo, bez obzira na to kuda se ono nadvilo, kamo se proteže korijenje i vise grane.

27. Bez relevantnog značaja je činjenica što je u postupku homogenizacije katastarskih planova, proveden na tom području 2018. godine, došlo do, kako je to dopunskim geodetskim vještačenjem utvrđeno, pomaka katastarske granice predmetne nekretnine u pravcu sjeverozapada u prosjeku od 1 do 3 metra. Ovo stoga što homogenizacija nema pravni učinak na stanje katastarskog operata i promjenu površine u posjedovnom listu jer se, kako je to dopunskim geodetskim vještačenjem utvrđeno, homogenizacijom samo usklađuje stanje katastarskog plana, orto foto karte i važnijih objekata na terenu, no homogenizacija katastarskog plana ne utječe niti mijenja katastarsku među niti se mijenjaju katastarski podaci u pravnom smislu.

28. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je sporna sječa navedenih stabala na predmetnoj nekretnini izvršena upravo po nalogu tuženika. Tuženikova odgovornost za naknadom pričinjene štete temelji se na odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18, dalje ZOO), kojom je određeno da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da se predmnijeva obična nepažnja (st. 2. čl. 1045. ZOO). U konkretnom slučaju tuženik je prilikom davanja naloga za sječu i određivanja područja na kojem se ima izvršiti sporna sječa propustio precizno utvrditi točno područje sječe, čime je postupio protivno pažnji dobrog gospodarstvenika koja je redovita i uobičajena u pravnom prometu, odnosno u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa, što je imalo posljedicu neovlaštenu sječe navedenih stabala na predmetnoj nekretnini vlasništvo tužiteljice. Sud smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 1062. st. 1. ZOO, kojom je određeno da pravna osoba odgovara za štetu koju prouzroči njezino tijelo trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija. Ovo stoga što u postupku tuženik ničim nije dokazao da je nalog za spornu sječu dao u obavljanju funkcije direktora tvrtke O. d.o.o. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je radove na spornoj sječi tuženik usmeno ugovorio s vlasnikom tvrtke G. d.o.o., međutim, o ugovorenim radovima tuženik nije priložio nikakvu pisanu dokumentaciju, primjerice pisani ugovor ili račun izvođača radova, iz koje bi proizlazilo da je navedene radove tuženik ugovorio u svojstvu direktora tvrtke O. d.o.o., odnosno da je navedena tvrtka u obvezi za izvršene radove izvođaču radova tvrtki G. d.o.o. platiti naknadu.

29. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da je na predmetnoj nekretnini vlasništvo tužiteljice, bez njezinog znanja i odobrenja, posječeno ukupno 139 stabala, da vrijednost drvne mase posječenih stabala iznosi 12.657,35 kn, bez PDV- a, dok šteta nastala sječom navedenih stabala, uz primjenu odštetnog faktora 2,5 propisan Šumsko-odštetnim cjenikom, iznosi ukupno 31.642,50 kn, te cijeneći da je sječa navedenih stabala izvršena upravo po nalogu tuženika, sud je temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO obvezao tuženika da tužiteljici naknadi štetu, nastalu navedenom sječu, isplatom novčanog iznosa od 31.642,50 kn, koliko je provedenim šumarskim vještačenjem utvrđena visina pričinjene štete. Slijedom toga, sud je tužbeni zahtjev djelomično usvojio do iznosa od 31.642,50 kn, dok je tužbeni zahtjev za isplatom preostalog iznosa u visini od 38.357,50 kn sud kao neosnovan odbio, slijedom čega je presuđeno kao u st. I i II izreke.

30. Na dosuđeni iznos tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana podnošenja tužbe 31. prosinca 2018., kako je to tužiteljica u tužbenom zahtjevu zatražila, iako je obveza naknade štete dospjela danom izvršene sječe 18. rujna 2017. (čl. 1086. ZOO), no s obzirom da sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 129/19, dalje ZPP) sud odlučuje u granicama koji su stavljeni u postupku, zakonske zatezne kamate dosuđene su počevši od 31. prosinca 2018., odnosno sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 168. st. 2. ZPP, razmjerno uspjehu stranaka u parnici. Tužiteljica je u postupku imala troškove u iznosu od 20.437,50 kn, i to 500,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav prijedloga za osiguranje dokaza u ovosudnom predmetu R1-100/97 (Tbr. 16. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu Tarife), 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), 7.000,00 kn za zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 19. ožujka, 22. listopada i 19. studenoga 2019., 18. rujna 2020. te 15. ožujka, 19. travnja i 22. studenoga 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 500,00 kn za zastupanje na ročištu od 27. rujna 2021. (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), 750,00 kn za sastav podnesaka od 6. rujna 2019. te 12. listopada i 30. studenoga 2020. (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), 1.000,00 kn za sastav obrazloženog podneska od 14. lipnja 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 2.687,50 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife), 3.500,00 kn za troškove geodetskog vještačenja te u troškovniku zatraženih 3.500,00 kn za troškove šumarskog vještačenja. S obzirom da je tužiteljica u parnici uspjela sa oko 45 % od postavljenog tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 6.047,00 kn, dok su zatraženi troškovi geodetskog i šumarskog vještačenja, u iznosu od ukupno 7.000,00 kn, tužiteljici priznati u cijelosti, budući da bi navedene troškove tužiteljica svakako imala neovisno o uspjehu u parnici, s obzirom da se tuženik protivio i pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužiteljici su priznati troškovi postupka u iznosu od ukupno 13.047,00 kn.

32. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 8. i 21. prosinca 2017. (podneseni u ovosudnom predmetu osiguranja dokaza posl. br. R1- 100/17), jer je navedenim podnescima tužiteljica, po nalogu suda, dopunila prijedlog za osiguranje dokaza, koje troškove tuženik nije u obvezi naknaditi budući da nisu nastali njegovom krivnjom. Nadalje, tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 25. travnja 2019. (podnesen u ovosudnom predmetu posl. br. R1- 100/17) jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje navedenog postupka, budući da je u tom podnesku tužiteljica predložila neposredno saslušanje šumarskog vještačenja, koji dokaz u postupku osiguranja dokaza nije moguće izvoditi. Tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak za sastav podneska od 23. rujna 2018. (podnesen u predmetu posl. br. R1-100/17) jer je isti sastavila tužiteljica, a ne njezin punomoćnik. 33. Tuženik je u postupku imao troškove u iznosu od ukupno 17.425,00 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 8.000,00 kn za zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 19. ožujka, 22. listopada, 19. studenoga i 16. prosinca 2019., 18. rujna 2020. te 15. ožujka, 19. travnja i 22. studenoga 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 500,00 kn za zastupanje na ročištu od 27. rujna 2021. (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), 3.000,00 kn za sastav obrazloženih podnesaka od 7. listopada i 7. prosinca 2020. te 11. ožujka 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 3.125,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife) te u troškovniku zatraženi iznos od 1.800,00 kn za troškove geodetskog vještačenja. S obzirom da je tuženik u parnici uspio sa oko 55 % od postavljenog tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tuženiku su priznati troškovi postupka u iznosu od 9.584,00 kn. 34. Sud je izvršio prijeboj priznatih troškova stranaka te tuženika obvezao da tužiteljici naknadi utvrđenu razliku troškova u iznosu od ukupno 3.463,00 kn. U Slatini, 21. prosinca 2021.

S u d a c:

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. D. N., odvjetnik iz ZOU R. B. i D. N. iz V. - punomoćnik tužiteljice.

2. B. J., odvjetnik iz S. - punomoćnik tuženika.