REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 35 Pž-4460/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Nikoline Mišković, sutkinje izvjestiteljice te Ane Cvitković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V.-V. d.d. Š., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik iz Odvjetničkog ureda M. & M., odvjetničko društvo d.o.o. Z., protiv tuženika J. F. iz P., P. B., OIB ..., vlasnika obrta AUTOPRIJEVOZNIK J. F., kojeg zastupa punomoćnik Z. P.-P., odvjetnik u Š., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P- 90/2019 od 12. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj P-90/2019 od 12. srpnja 2021. u pobijanim točkama 1. i 3. njene izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na tuženikovu žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim osporavanje koje je tužitelj iskazao prema tuženikovoj tražbini u iznosu od 50.811,00 kn (točka 1. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja osnovanim osporavanja tuženikove tražbine u iznosu od 56.054,65 kn (točka 2. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.800,00 kn (točka 3. izreke).

2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u predstečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem, tužitelj kao osporavatelj upućen u parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine. Za osporenu tuženikovu tražbinu postoji ovršna isprava.

3. Na temelju rezultata izvedenih dokaza (vještačenje po vještaku za financije i knjigovodstvo) prvostupanjski sud je utvrdio da je opravdano tužiteljevo osporavanje tuženikove tražbine u iznosu od 50.811,10 kn. Zato je taj dio tužbenog zahtjeva prihvaćen.

4. Prvostupanjski sud je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.

5. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

6. Protiv odluka iz točke 1. i 3. izreke pobijane presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima, s prijedlogom da ih ovaj sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. On je istaknuo da je tužitelj radio izračun svog duga prema njemu, prema svom internom knjigovodstvu, a ne prema ovršnim ispravama. Osim toga, tužitelj prilikom plaćanja nije označio koju točno tražbinu podmiruje pa se primjenjuju pravila o uračunavanju. Prema njegovom mišljenju, samo dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na njegovu tražbinu u iznosu od 39.064,71 kn, nije osnovan, ali ne i ostatak tražbine. Tuženik se protivio i odluci o troškovima.

8. U odgovoru na tuženikovu žalbu, tužitelj je osporio osnovanost iznesenih žalbenih razloga.

9. Tuženikova žalba nije osnovana.

10. Nakon što je pobijana presuda u pobijanim dijelovima ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine.

12. Iz spisa proizlazi da se kod Trgovačkog suda u Zadru vodio predstečajni postupak nad tužiteljem pod poslovnim brojem St-118/2018. U prijedlogu za otvaranje predstečajnog postupka navedena je, između ostalih, i tuženikova tražbina u ukupnom iznosu od 207.971,32 kn pa se ona smatrala prijavljenom tražbinom (čl. 39. Stečajnog zakona, („Narodne novine“ broj 71/15; dalje; SZ). Dio prijavljene tuženikove tražbine u iznosu od 101.117,57 kn je utvrđen, no dio prijavljene tuženikove tražbine u iznosu od 106.853,75 kn osporili su tužitelj i povjerenik. Budući da se tuženikova tražbina u iznosu od 106.853,75 kn temeljila na ovršnoj ispravi, tužitelj je od strane suda upućen u parnicu. Pored postojanja takve upute tužitelju, sva tuženikova prigovaranja nedostatku tužiteljevog pravnog interesa, su izlišna.

13. Među strankama je sporna visina tuženikove tražbine prema tužitelju. Tuženik je naime potvrdio da mu je tužitelj platio dio prijavljene tražbine po ovršnim ispravama, ali pritom nije odredio koji točno dug plaća. Zbog toga smatra da je trebalo primijeniti pravila o redu uračunavanja ispunjenja, kako to propisuju odredbe čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

14. Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze tijekom prvostupanjskog postupka, ovaj sud dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine u iznosu od 50.811,00 kn.

15. Naime, rezultati dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom, osobito vještačenja kojeg je obavio sudski vještak za financije i knjigovodstvo, D. B., vlasnik obrta V. B. (nalaz, list 99.-106. spisa), potvrđuju da je tužitelj opravdano osporio tuženikovu tražbinu u iznosu od 50.811,10 kn. V. D. B. je opširno i stručno iznio razloge zbog čega je tome tako. On je dao pregled svih tuženikovih tražbina plaćenih od strane tužitelja po ovršnim ispravama.

16. Na ovaj vještakov nalaz i mišljenje niti tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi pa ga i ovaj sud prihvaća. Odatle neosnovanost tuženikovih žalbenih razloga i osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine u iznosu od 50.811,00 kn.

17. Suprotno tuženikovim tvrdnjama, pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12; dalje: OT). Pravilno je određena vrijednost svake pojedine radnje, u skladu s vrijednošću predmeta spora.

18. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn ocijenjen je kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

19. Za dodati je da je ovaj sud uočio da je prvostupanjski sud u uvodu pogrešno označio tužiteljevu tvrtku. Zato ga se upućuje to ispraviti i to prvostupanjski sud može u svako doba (čl. 342. ZPP-a).

Zagreb, 20. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak