REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Poslovni broj: P-2076/2020-17
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mislavu Polić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. B. O.: … iz S., P. S. L. 37,zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., M. šetalište 2 I tužene P. banke Z. d.d. sa sjedištem na adresi R. c. ,10000 Z., OIB: …, zastupana po punomoćnicima J. M., B. B. I V. V., odvjetnicima u O. društvu M., B. i V. d.o.o., S., S. ., OIB: … nakon zaključene glavne rasprave dana 14.listopada 2021. i po objavi presude dana 20. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik P. B. Z. d.d. sa sjedištem na adresi R. c. .,10000 Z.,OIB:…. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju I. B. iz S., P. S. L. 37, OIB:…, iznos od 24.356,90 kn (slovima: dvadesetčetiritisuće tristopedesetšest kuna i devedeset lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (po stopi koja se od 01.09.2009.g. do 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno eskontnoj stopi objavljenoj od strane H. n. b. za svako polugodište, odnosno koja se od 01.08.2015.g. na dalje,određuje po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena ) koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi :
-na iznos od 38,60 kn počev od 01.10.2008.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 192,91kn počev od 31.10.2008.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 92,28 kn počev od 30.11.2008.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 70,47kn počev od 31.12.2008.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 182,64 kn počev od 31.01.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 203,90 kn počev od 28.02.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 165,21 kn počev od 31.03.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 180.81 kn počev od 30.04.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 168,13 kn počev od 31.05.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 136,26 kn počev od 30.06.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 157,03 kn počev od 31.07.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 146,80 kn počev od 31.08.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 142,41kn počev od 30.09.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 142,64 kn počev od 31.10.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 153,64 kn počev od 30.11.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 146,03 kn počev od 31.12.2009.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 198,16 kn počev od 31.01.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 194,94 kn počev od 28.02.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 201,33 kn počev od 31.03.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 229,64 kn počev od 30.04.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 256,74 kn počev od 31.05.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 249,99 kn počev od 30.06.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 307,33 kn počev od 31.07.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 363,37 kn počev od 31.08.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 340,25 kn počev od 30.09.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 327,53 kn počev od 31.10.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 359,05 kn počev od 30.11.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 434,06 kn počev od 31.12.2010.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 432,73 kn počev od 31.01.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 403,64 kn počev od 28.02.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 415,64 kn počev od 31.03.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 412,64 kn počev od 30.04.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 468,64 kn počev od 31.05 2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 540,64 kn počev od 30.06.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 628,64 kn počev od 31.07.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 673,14 kn počev od 31.08.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 570,64 kn počev od 30.09.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 517,64 kn počev od 31.10.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 519,64 kn počev od 30.11.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 549,64 kn počev od 31.12.2011.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 589,41 kn počev od 31.01.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 586,00 kn počev od 29.02.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 579,64 kn počev od 31.03.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 571,09 kn počev od 30.04.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 593,43 kn počev od 31.05.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 592,28 kn počev od 30.06.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 585,54 kn počev od 31.07.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 573,64 kn počev od 31.08.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 536,36 kn počev od 30.09.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 568,86 kn počev od 31.10.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 584,64 kn počev od 30.11.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 578,64 kn počev od 31.12.2012.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 533,64 kn počev od 31.01.2013.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 562,64 kn počev od 28.02.2013.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 565,93 kn počev od 31.03.2013.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 584,70 kn počev od 30.04.2013.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 528,00 kn počev od 31.05.2013.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 527,33 kn pčev od 30.06.2013.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 539,64 kn počev od 31.07.2013.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 539,40 kn počev od 31.08.2013.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 556,98 kn počev od 30.09.2013.g. pa sve do isplate,
-na iznos od 553,87 kn počev od 31.10.2013.g. pa sve do isplate.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 danai pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.204,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje ( po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referenno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno prosječnoj kamatnoj stopi za referentno razdoblje objavljenoj od strane H. n. b. za svako polugodište) na predmetni iznos teku od presuđenja, pa do konačne isplate.
Obrazloženje:
1.Dana 28.05.2019.g. tužitelj je podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je dana 25.10.2006.g. kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu pod brojem ugovora …..,i koji ugovor je potvrđen/solemniziran po javnom bilježniku J. M. Š. iz S. pod brojem potvrde OU-….. Tim ugovorom
tuženik da je tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 19.970,00 CHFu kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja a u svrhu kupnje motornog vozila a uz kamatnu stopu od 5,10%. Predmetni kredit da je otplaćen u cijelosti u rokovima predviđenim otplatnim planom.Tužitelj navodi da ugovor o kreditu tipski i adhezijeski ugovor sačinjen po tuženiku sadrži odredbe o kojima se nije pregovralo, a što da je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što da je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik da je povrijedio interese i prava tužitelja prilikom sklapanja toga ugovora koristeći u istome nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,kao i promijenjivost kamatne stope sukladno odlukama tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tim slijedom da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika. Imajući u vidu navedeno tužitelj drži potrebnim ukazati na odredbu čl.502.c.ZPP-a kao i odredbu čl.118.Zakona o zaštiti potrošača sukladno kojim odredbama odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivih interesa potrošača obvezuje sudove koji postupaju po individualnom zahtjevu za pružanje pravne zaštite povodom povrede propisa o zaštiti potrošača, pa da su stoga na izravan način proširene subjektivne granice pravomoćnosti odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa. Nastavno na navedeno tužitelj tvrdi da su citirane odredbe ugovora o kreditu neprijeporno nepoštene a time i ništetne imajući u vidu odredbe o zaštiti potrošača kao lex specialis i odredbe Zakona o obveznim odnosima kao lex generalis. Tim slijedom da nije nastupila zastara potraživanja za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promijenjivoj kamatnoj stopi kao ni zastara potraživanja za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe kojom je glavnica vezana za CHF.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je istako ksko se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanima u cijelosti te predložio odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Tuženik ističe da je predmetni ugovor u cijelosti prestao isplatom kredita 2013.g., pa da je tužitelj prekludiran pozvati se na ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu iz 2006.g.kao što je u prekluziji obzirom na protek zastarnog roka, obzirom da je od dana zatvaranja ugovora o kreditu pa do podnošenja tužbe 2019.g. proteklo više od 5 godina. Tuženik drži da pozivanje tužitelja na presude Visokog trgovačkog suda nije dostatno, i da bi te presude bile obvezujuće u smislu odredbe čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača, te čl.502 c Zakona o parničnom postupku ova bi parnica trebala biti radi naknade štete a ona to nije, već da se radi o parnici radi isplate temeljem stjecanja bez osnove. Osim toga da ne postoji identitet ugovornih odredbi o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih iteresa potrošača i konkretnih odredbi Ugovora o kreditu.Tuženik tvrdi da sukladno odredbama ZOO-a nezakonitost kamatne stope postoji samo ako kamatna stopa prelazi zakonom dopuštenu visinu stope.Stoga da je banka temeljem jasnih zakonskih odredbi bila ovlaštena ugovarati promjenjivu kamatnu stopu koja nikada nije prelazilazakonom dopuštenu visinu stope.Pri tome da je banka postupala sukladno odredbama važećih propisa i izvršavala je obveze obavještavanja klijenata.Takve obavijesti su unutar sustava banke bile automatitirane i personalizirane, tako da nije točna tvrdnja tužitelja da bi ga banka samo jednom obavijestila o promjeni kamatne stope. Tuženik navodi kako je konkretan ugovor o kreditu zaključen 2006.g.u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.g. kao i u vrijeme važenja Općih uvjeta poslovanja tuženika koji su bili na snazi od 01.11.2004.g. do 14.07.2009.g., a koji da su bili javno objavljeni na interenetskim stranicama tuženika i dostupni u svim poslovnicama tuženika. Imajući u vidu izneseno da je tuženik u vrijeme zaključenja ugovora sa tužiteljem u cijelosti poštivao tada važeću zakonsku regiulativu pozivanje na zakonsku regultivu koja važi danas da je potpuno promašeno i pogrešno. Konačno da niti jednoj banci nije interes povećanjem kamatne stope povećavati rizik nemogućnosti vraćanja kredita i tako u suštini generirati gubitak. Tuženik se pozvao i na čl.22.Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti RH izračunava na temelju cijena zlata ili tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti. Tuženik tvrdi da je tim slijedom valutna klauzula izrijekom dopuštena pa se pozvao i na stav Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda. Tuženik je istakao i to da je ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika te ima snagu javnobilježničkog akta, kojom prigodom je javni bilježnik predmetnu ispravu ispitao i utvrdio da oblikom odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a sadržajem i propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te ispravu pročitao sudionicima pravnog posla, i upozorio ih na značaj ovršne snage, nakon čega da su sudionici izjavili da prihvačaju pravne posljedice koje za njih proizlaze iz toga posla i da to odgovara njihovoj volji. Solemnizacija ugovora da je neoboriva pretpostavka i da stoga odredbe ugovora nisu ništetne , niti su ugovaranjem tih odredbi narušena načela obveznih odnosa, jer da tužiteljeva tužba se odnosi na povredu interesa pojedinačnog potrošača dok spomenute presude VTS proizlaze iz postupaka kolektivne zaštite koja se pruža na općenitoj i apstraktnoj razini, i neovisno o tome jesu li povrijeđena pojedinačna prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu.
3.U dokaznom postupku sud je pregledao:
-Ugovor o kreditu od 25.10.2006.g. ovjerovljen, solemniziran od strane javnog bilježnika J. M. Š.,
-Otplatni plan po navedenom kreditu,
-Otplatnu tablicu - informativni izračun banke i to „Razlika zbog promjene kamatne stope“ :a)razlika u CHF, te b)izračun razlike u kunama prema tečaju na dan dospijeća ) str.35.do 39.spisa),
-tablicu izračuna razlike zbog valutne klauzule (str.40.spisa)
-Izračun razlika kamata po kreditu od strane sudskog vještaka za financije i računovodstvo J. D. dipl.oec,
-Financijsko Knjigovodstveno vještačenje dipl.oec. Z. C. stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije.
4.Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a sud nema ovlasti izvoditi dokaze po službenoj dužnosti.
5.Tužbeni zahtjev je osnovan. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak .
6.Među strankama nije prijeporno slijedeće
-da su stranke zaključile predmetni ugovor o kreditu dana 25. listopada 2006.g. kojim je korisniku kredita – tužitelju odobren kredit od 19.970,00 CHF uz obračun kamate po godišnjoj stopi od 5,10% koja je promjenjiva.
7.Kao prijeporno ostalo je za raspraviti :
-da li su zaključenju ugovora prethodili pregovori i jesu li ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promijeni stope ugovorene kamate,
-da li je to imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa a na štetu potrošača,
-da li je tuženik kao financijska ustanova znao i po redovnom tijeku stvari morao znati kakav će u budućem ugovorenom razdoblju biti smjer kretanja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti uz primjenu valutne klauzule u smislu postojanja naznaka na globalnom i svjetskom planu kao i u gospodarstvu RH koje bi upućivale na okolnosti koje će izvjesno utjecati na tečaj tih valuta prema kuni u budućem razdoblju,
- da li su ništetne odredbe iz članka 1.st.1.i članka 4.st.1., čl.4.st.2., čl.6.st.2.Ugovora o kreditu i da li su iste tužitelju kao prosječnom potrošaču nerazumljive,
-da li ima mjesta ispitivanju njihove nepoštenosti, u smislu utvrđenja je li bilo propusta u obavještavanju potrošača,
-ako je bilo propusta da li je bio počinjen u dobroj vjeri ili suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je li sklapanjem ugovora čiji su sastavni dio odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima stvorena značajna neravnoteža između ugovornih strana na štetu potrošača.
8.Nakon savjesne i brižljive ocjene sukladno čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9.Sud je pregledao i presude Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018.g.koja je donesena nakon odluke Ustavnog suda RH br.U-III-2521/21)- Sud je pregledao i stavove Vrhovnog suda RH u predmetima Rev-3142/18 i Rev-18/18, TE Rev- 2245/17 od 20.03.2018.g. kojom je riješeno pitanje zastare pojedinečnih zahtjeva koji proizlaze iz pravomoćne odluke suda kod tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.
10.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo proizlazi da je uslijed neosnovano primijenjene valutne klauzule, tužitelj preplatio iznos od ukupno 17.909,35 kn na koji da ima pravo zahtijevati isplatu zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedinačni iznos teče od dana plaćanja do isplate.Vještak je utvrdio da uslijed neosnovane promjene kamatne stope tužitelj tijekom ugovornog odnosa je preplatio iznos od 7.208,48 kn na koji ima pravo zahtijevati zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedinačni iznos teku od dana plaćanja pa sve do isplate. Vještak je izradio Otplatni plan uz početnu kamatnu stopu i uz promijenjivu kamatnu stopu s obračunaom razlika u CHF- Tablica 1.U toj Tablici je vještak prikazao da je banka –tuženik za vrijeme otplate predmetnog kredita u 2 navrata mijenjala početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,10 % i to od dana 31.08.2007.g. on je bila 6,10%, a od 29.02.2008.g. ona je bila 7,45 %.Te razlike da su primjetne več nakon 1.promjene t.j. povećanja kamatne stope sa 5,10% na 6,10 %od 31.08.2008.g. i da su te razlike pozitivne za kamatu , a negativne za glavnicu.Također da je primjetno da se zbroj nastalih razlika za cijeli otplatni period javlja samo kod kamate , dok je kod glavnice taj zboj jednak nuli, što da je i logično jer promjena kamatne stope mijenja samo raspored unutar mjesečnog iznosa anuiteta,ali ne i ukupan iznos kredita, t.j. mijenja samo iznos kamate , odnosno ukupan trošak po kreditu.Zbog navedenih promjena kamatnih stopa u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu vještak navodi da je u promatranom razdoblju nastala razlika po osnovi glavnice, kamate i anuiteta u mjesečnim iznosima.Stoga da razlike po osnovi kamate u promatranom razdoblju iznose ukupno 1.392,08 CHF, što da je prikazano u stupcu 14. Tablice br.1.U Tablici br.2.sudski vještak je iznio specifikaciju uplata obveza po predmetnom kreditu, a temeljem knjgovodstvene dokumentacije tuženika i to "Pregled uplata po kreditu" (list 16 i 17 sudskog spisa ). Stoga da je tužitelj za vrijeme trajanja kredita ukupno platio 134.966,58 kn, da se na podmiru kredita odnosi 134.429,22 kn a da se na plaćanje naknada odnosi 537,36 kn s time da po mišljenju vještaka ove naknade moraju biti izuzete iz obračuna po ovom kreditu. U tablici br.3 .sudski vještak je prikazao obračun razlike po osnovi kamate i glavnicekoje su razlike nastale usporedbom stvarnih uplata tužitelja sa otplatnim planom uz početno ugovorene uvjete predmetnog kredita.Stoga sudski vještak obrazlaže nastalu razliku na način da navodi: da je kojim slučajem otplatni plan predmetnog kredita bio obračunat prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,10% (a ne uz promjenjivu kamatnu stopu) te da su mjesečni anuiteti iznosili početnih 1.310,36 kn a da na njih nisu utjecale tečajne razlike, tužitelj bi u promatranom razdoblju tj. do dana 31.10.2013.g. (kada je kredit u cijelosti otplaćen) isplatio Tuženiku iznos od 110.032,71 kn (stupac 3. tablice) a ne iznos od 134.429,20 kn, koliko iznosi zbroj svih stvarno izvršenih uplata u promatranom razdoblju (stupac 6). Tim slijedom ukupan saldo tako nastalih razlika uplata tj. iznos ukupnih preplata koje bi Tužitelj imao u promatranom razdoblju iznosio 15.910,50 kn po osnovi glavnice(prikazano u stupcu 9. tablice ) i 8.446,50 kn po osnovi kamate (stupac 10 tablice), odnosno sveukupno 24.356,90 kn (stupac 11 ove tablice ).
11.Iz iskaza tužitelja saslušanog na ročištu dana 20.srpnja 2021.g. proizlazi da je ugovor o kreditu sa Tuženikom zaključio u švicarskim francima i to u iznosu od 19.970,00 kn protuvrijednosti u kunama, a u svrhu kupnje automobila.Tužitelj je iskazao daje ugovor izradio tuženik ali da se o odredbama ugovora nije posebno pregovaralo, odnosno da mu nije pojašnjeno da postoji mogućnost promjene kamatne stope. Tužitelj navodi da je prvi anuitet platio devet stotina kuna a da je u sedmoj godini to iznosilo 1.500,00 kn .Rekao je da mu je bankarski službenik sugerirao da je kreditu švicarcima siguraniji od kredita u kunama obzirom da je kuna vezana za EUR, te da se rijetko dešava promijenjivost kamata.
12.Nakon sudskog vještačenja tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev.Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju sudske vještakinje, ističući kako je vještvo izrađeno na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom.Tuženik je naveo da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovrali o valuti uz koju će vezati tužiteljev ugovor o kreditu, te da je tužitelj tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili ugovora bez valutne klauzule, tako da je tužitelj po navodima tuženika imao utjecaja na spornu ugovornu odredbu.Tuženik smatra da ta ugovorna odredba nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja,tvrdeći da tuženik nije ostvario dodatni profit na temelju valutne klauzule u CHF.Tuženik tvrdi da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu postojale naznake na tržištu da postoji mogućnost značajnog porasta vrijednosti CHFu odnosu na kunu, te da je tuženik tužitelja informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHFo kojima je sam imao saznanja.
13.Nakon savjesne i brižljive ocjene dokaza, odnosno po provedenom financijskom vještačenju ocjena suda jest da je vještvo izrađeno po pravilima struke obzirom da je zadaća vještakabila u ovoj pravnoj stvari utvrditi za koliki iznos je Tužitelj preplatio kredit, pa je u cijelosti prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Tim slijedom sud utvrđuje da se o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo, jer da jeste onda bi tužitelju kao potrošaču bio ponuđen ugovor o kreditu koji sadrži odredbe o promijenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli. Naime, prosječni potrošač ako nije u razumnoj mjeri obaviješten budući sam ne raspolaže stručnim znanjem, ne samo da ne razumije, nego ne može ni biti svjestan, da ne razumije određenu ugovornu odredbu.Prosječni potrošač može uzeti u obzir samo informacije koje mu je banka dala i primijeniti ih na svoju ekonomsku situaciju kako bi donio odluku hoće li prihvatiti sporne ugovorne odredbe koje nisu zajednički sastavili on i banka pojedinačno pregovarajući o njima,nego ih je banka sastavila unaprijed. No ako nije dobio dostatne informacije, ne može donijeti informiranu odluku, jer sam ne raspolaže stručnim znanjem.
14.Radi navedenog ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje po sudskom vještaku Zlatku Cvitanović, kao stručno, pravilno i izrađeno po pravilima struke.
15.Ocjena suda proizlazi iz materijalnopravnih propisa:
-Čl.81.st.1.Zakona o zaštiti potrošača (NNbr.41/14, 110/15,14/19) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
-Čl.96.st.2. u vezi sa čl.81.st.2. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da kada je riječ o unaprijed formuliranom ugovoru automatski treba zaključiti kako o određenoj odredbi strane nisu pojedinačno pregovarale.
-Čl.328.ZOO-a(NNbr.35/05,41/08,25/11,78/15,29/18) propisuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi odnosno ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima.
-U smislu odredbe članka 219.Zakona o parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika a čl.299.istog zakona propisano je da su stranke dužne već u tužbi, i na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve ,te predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica .
-Čl.221 a ZPP-a propisano je da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle tužitelj na kojem je teret dokaza je dokazao pravni osnov iz kojega proizlazi obveza tužene te visini tužbenog zahtjeva. Stoga je utemeljen zahtjev tužitelja da mu je tužena u obvezi platiti iznos na način kako to iznosi u tužbi .
16.Slijedom navedenih utvrđenja sud zaključuje da je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti te odlučiti kao u toč.1.i 2. izreke presude.
17.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP-a (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 187/11, 148/14, 70/19), obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova valjalo u cijelosti mu obistiniti i to: za sastav tužbe 100 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem OT), zastupanja na ročištu od dana 20.10.2020.g. 100 bodova OT, zastupanja na ročištu 8. prosinca 2020.g. 100 bodova OT, sastava podneska od 18.01.2021.g. 100 bodova OT, zastupanja na ročištu od 11.03.2021.g. 100 bodova OT, zastupanja na ročištu 25. svibnja 2021.g. 100 bodova OT, zastupanja na ročištu 20. srpnja 2021.g. 100 bodova OT, zastupanja na ročištu 14. listopada 2021.g. 100 bodova OT, što daje 800 bodova OT i pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn daje iznos od 8.000,00 kn te s pridodanim PDV (25%) od 2.000,00 kn, a to uvećano za sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 1.204,00 kn i troškove vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, daje sveukupan iznos od iznosu od 14.204,00 kn. U Splitu, 20. prosinca 2021.
SUDAC
Mislav Polić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
