- 1 -              Rev 1126/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1126/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., (OIB: …), zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-707/2019-2 od 12. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1055/2019-12 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tuženice i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-707/2019-2 od 12. ožujka 2020., tako da se prihvaća žalba tuženice i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1055/2019-12 od 26. srpnja 2019. i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I.              Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Z., OIB: …, da tužiteljici M. M. iz S., …, OIB: … isplati iznos od 18.978,69 kuna neto, uvećano za zakonsku zateznu kamatu do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

              na iznos od 3.179,97 kuna tekućom od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate,

              na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate,

              na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate,

              na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 1. siječnja 2017. godine pa do isplate,

              na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 1. siječnja 2018. godine pa do isplate,

              na iznos od 3.684,00 kuna tekućom od 1. siječnja 2019. godine pa do isplate,

u roku od 8 dana.

II.              Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Z., OIB: …, da tužiteljici M. M. iz S., …, OIB: … naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana.“

 

2. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka od 2.500,00 kn/331,81 Eur u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo (u točki I. izreke) isplatiti tužiteljici za nabavu građanskih odjela, odjeće i obuće za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu, iznos od 18.978,69 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama, kao i (u točki II. izreke) naknaditi joj trošak parničnog postupka od 5.625,00 kn „zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate“.

 

2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje (prihvaćanjem razloga iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i nalazeći da je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku), prema onome što je sada relevantno:

 

„...Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za građansko odijelo za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljica radila policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, imajući u vidu odredbe članka 3. stavak 1. i članka 13. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09 i 92/14; dalje: ZPPO), članka 15. stavak 1. i članka 28. stavak 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11; dalje: ZP), te članka 1., članka 2. i članka 3. stavak 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11; dalje: Pravilnik).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

              - da iz Rješenja RH MUP od 21. prosinca 2012. proizlazi da je tužiteljica kao policijska službenica Ministarstva unutarnjih poslova raspoređena u Ravnateljstvo policije, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V.;

 

              - da iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da radi u uredu i u laboratoriju, budući je samostalni vještak za tekstilna vlakna, zatim da povremeno odlazi na sudske rasprave, ali i da sudjeluje na očevidima na licu događaja kaznenog dijela, s time da ima policijske ovlasti, budući može ulaziti u tuđi dom, vršiti preglede osoba, predmeta i prometnih sredstava, a ima ovlasti prikupljanja, obrade i pohrane podataka, s time da posao obavlja u građanskom odijelu.

 

U ovoj fazi postupka sporna je činjenica je li tužiteljica obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, slijedom čega joj, sukladno odredbi članka 3. stavak 1. ZPPO, pripada pravo na naknadu za građansko odijelo.

 

Ovdje valja napomenuti da nije propisano u kojem obimu djelatnik policije mora primjenjivati policijske ovlasti kako bi ostvario pravo na građansko odijelo, s time da je odredbom članka 15. stavak 1. ZP-a određeno da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog Zakona, te im je zajamčena ravnopravnost.

 

Suprotno žalbenim navodima, pravilna su utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica policijski službenik samostalni vještak, da obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu, da joj nije isplaćena naknada za građansko odijelo za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu, s time da nije sporna visina zahtjeva.

 

Odredbom članka 28. stavak 4. ZP određeno je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu.

 

Iz stranačkog iskaza tužiteljice u dijelu u kojem je opisivala poslove koje obavlja proizlazi da obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti. Odredbom članka 3. stavak 1. ZPPO propisani su policijski poslovi, a među ostalima to su i poslovi sprječavanja kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, s time da stavak 2. istog članka propisuje da se policijski poslovi obavljaju primjenom policijskih ovlasti, dok su prema odredbi članka 13. stavak 1. ZPPO policijske ovlasti među ostalim, i prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka.

 

Pravilnikom je propisano da policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu ima pravo na građansko odijelo jedanput godišnje kada nije zadužio odoru i na poslu je proveo više od 6 mjeseci, a što je ovdje ispunjeno.

 

Slijedom navedenog, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, te je njegova odluka argumentirana i zasnovana na zakonu...“

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 1792/2020-2 od 9. rujna 2020., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženice i tuženici je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:

 

„1. Je li je tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?“

 

2. „Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine" broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

 

4. To sve po ocijeni da su ta pravna pitanja važna za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

5. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjima. Predlaže osporenu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni zahtjev ili ukinuti je i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

6. Tužiteljica je odgovorila na reviziju i predložila da se ova odbije kao neosnovana.

 

7. Revizija je osnovana.

 

8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačena pitanja važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njima je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje, prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - ali su odluke nižestupanjskih sudova donesene uz propust da se takvo shvaćanje i primjeni.

 

9. Primjetno je, naime, da su u ranijoj sudskoj praksi, u usporedivim odlukama izražena različita ili međusobno neujednačena shvaćanja u odgovoru na postavljena pitanja - ali je primjetno i da se ta sudska praksa ujednačila, da je postala sigurna - jer je revizijski sud u više svojih odluka (po reviziji po dopuštenju) izrazio jasno shvaćanje u svezi sadržajno istih pitanja, pa tako i:

 

9.1. u odluci posl. br. Rev 1064/2021-2 od 28. rujna 2021., prema kojoj:

 

„...7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu 15.798,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2018.

 

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

 

- da je tužiteljica zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, službi kemijsko - fizikalnih i toksikoloških vještačenja na radnom mjestu samostalni vještak,

 

- da tužiteljica zadužuje oružje, streljivo, policijsku značku i iskaznicu,

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu, budući da nije zaduživala službenu odoru.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužiteljici isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 - dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

 

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužiteljica kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, „Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljala posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje službeno naoružanje, službenu značku i iskaznicu, te po potrebi može primijeniti sredstva prisile jednako kao i policajac u odori, te i po ocjeni tog suda tužiteljici pripada pravo na utuženu naknadu, i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP-i koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP-i....

 

13. Sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

 

14.1. Obrazlažući postavljeno pitanje, tuženica, pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika analizira sadržaj poslova policijskog službenika vještaka, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a i smatra da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove vještačenja, a što su stručni poslovi vezani s policijskim poslovima, a ne i policijski. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove, a da tužiteljica obavlja isključivo poslove vještačenja, čiji je cilj zaštititi određene podatke, odnosno sačuvati njihovu tajnost, pri čemu tužiteljica priprema materijale za vještačenje, provodi pregled analiza, mjerenja i drugo.

 

14. 2. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj Usž-2221/15-2 od 11. veljače 2016., poslovni broj Usž-607/15-2 od 16. srpnja 2015., te poslovni broj Usž-1472/15-2 od 23. rujna 2015., koje prileže spisu) pravomoćno utvrdio da policijski službenici raspoređeni u centru za Forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“ prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo, te se poziva i na istu praksu Županijskog suda u Splitu (Gž R-854/18).

 

15. Nasuprot navedenom tužiteljica smatra da joj pripada pravo na naknadu za građansko odijelo temeljem samog zakona jer je policijski službenik, koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove (prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka i to u dijelu koji se bavi vještačenjem) primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Naglašava da ima službenu iskaznicu i da je ovlaštena upotrijebiti sredstva prisile i imati službeno oružje, sukladno odredbi čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i da zakonom nije propisana razlika vezano za direktnu ili indirektnu primjenu policijskih ovlasti niti je moguće takvu ovlast „ad hoc” dati da bi se slijedom toga policijski službenici mogli razlikovati na one koji primjenjuju policijske ovlasti u obavljanju policijskih poslova i one koji ih ne obavljaju, da je čl. 15. st. 1. ZOP-i predviđeno da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog zakona, a da ni sam zakon ne predviđa podjelu na policijske službenike koji primjenjuju policijske ovlasti i one koji ih ne primjenjuju. Zaključno smatra da su poslovi vještaka sukladno čl. 3. st. 1. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a, policijski poslovi u kojima se primjenjuju policijske ovlasti.

 

16. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

 

7. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

 

18. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

 

19. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

 

20. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

 

21. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO-a policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

 

22. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO-a policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

 

23. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO-a propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

 

24. Policijske ovlasti su prema odredbi čl. 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

 

25.1. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, kojeg je donio ministar, u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu) sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a. Stoga je pogrešno shvaćanje tužiteljice prema kojem ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj već ono, suprotno tvrdnji tužiteljice, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

 

25.2. U prilog iznesenom shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i dr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima su navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevima za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, te su pravomoćno odbijane i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove i tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada. Stoga ne stoji tvrdnja tužiteljice prema kojoj u tom slučaju ona kao i drugi zaposlenici MUP-a ne bi faktički imali pravo na susku zaštitu.

 

25.3. S obzirom da tužiteljica i ne tvrdi da je stavljena na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

 

26. Ukoliko bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da poslovi policijskog službenika vještaka, koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, a koji obuhvaćaju: prikupljanje, procjenjivanje, pohranjivanje, obradu, i korištenje podataka, provjeravanje i utvrđivanje identiteta  osoba i predmeta, te pregled dokumentacije, predstavljaju isključivo stručne poslove vještačenja, pa obavljanje tih poslova ne spada u policijske poslove iz čl. 3. st. 1. ZPPO-a (kao što su npr. poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se u njihovom obavljanju primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije (na što se ukazuje u odgovoru na reviziju) isključivo u građanskom odijelu, da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i imali pravo na građansko odijelo.

 

27. Tužiteljica dakle, kao vještak, obavlja isključivo pomoćne poslove vještačenja, u okviru kojeg posla tada i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju, i njezina osnovna zadaća (u okviru opisa poslova radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna obrada već dostavljenih joj podataka, kako bi se ti podaci mogli zaštititi i potom proslijediti drugim osobama i policijskim tijelima i službenicima kojima je to primarna zadaća u okviru njihovog radnog mjesta.

 

28. Policijski poslovi koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti, kako je navedeno, popisani su u čl. 3. ZPPO-a, a među tim poslovima nisu navedeni poslovi vještaka ... Ako bi se i prihvatila tvrdnja tužiteljice da time što „po potrebi sudjeluje u operativnim akcijama Ministarstva, te po nalogu voditelja službe obavlja i druge poslove iz djelokruga službe” pa da time obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikupljanja podataka o tim djelima i počiniteljima i da pri tom primjenjuje policijske ovlasti, ističe se da pojedini policijski službenici koji sudjeluju u operativnim akcijama kao stručne osobe sukladno odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 88/11, 129/11 i 100/13 - dalje: Uredba) ostvaruju pravo na dodatnu policijsku odoru, a to što po potrebi (ne kontinuirano tijekom godine) obavlja takve i s njima povezane i slične poslove, te poslove, prema navedenom, ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine isključivo u građanskom odijelu, što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i, te neovisno o tome što po potrebi eventualno sudjeluje i na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela, i što u okviru svoga posla procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju, poslovi vještaka koje obavlja nisu poslovi u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i da bi joj pripadalo pravo iz čl. 2. st. 1. Pravilnika.

 

29. Stoga, iako vještaci u okviru provođenja poslova vještačenja primljenih podataka procjenjuju, pohranjuju, koriste te podatke i pregledavaju dokumentaciju, to istovremeno ne znači da obavljaju i policijske poslove i koriste bilo kakve policijske ovlasti, jer vještaci navedene radnje, dakle: pregledavanja dokumentacije, prikupljanja potrebnih podatka, pohrane, procjene, nakon obrade takvih podataka iste prosljeđuju drugim policijskim službenicima ili policijskim tijelima i na taj način im pomažu u otkrivanju počinjenja kaznenih djela kojima je to primarna zadaća, ali time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

 

30. Zaključno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO-a i opis poslova tužiteljice, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu te stoga tužiteljica nema pravo na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP-i.

 

31. Slijedom svega iznesenog odgovori na postavljena pitanja glase:

 

1. Tužiteljica, na radnom mjestu vještak, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine” broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

 

2. Tužiteljica kao vještak, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11).

 

32. Temeljem iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude.“....

 

10. Istovjetna pravna shvaćanja, za iste okolnosti, zauzeta su, primjerice - i u odlukama ovog suda posl. br. Rev 580/2021-2 od 20. srpnja 2021., Rev 483/2021-2 od 7. rujna 2021., Rev 40/2021-2 od 28. rujna 2021., Rev 1119/2020-2 od 28. rujna 2021.

 

11. Kako su nižestupanjski sudovi temeljili svoje presude na drugačijem i time pogrešnom pravnom shvaćanju, valjalo ih je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti te odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

12. Kako je takvim preinačenjem presuda promijenjen uspjeh stranaka u parnici, valjalo je na temelju odredaba čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi naknadu za troškove postupka koje je imala sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/2014 i 118/2014), sve prema određeno postavljenom zahtjevu tuženice iz revizije (kojim je zahtjevom revizijski sud vezan u odlučivanju) i vrijednosti predmeta spora (18.978,69 kn) - i to na ime troška sačinjenja prijedloga za dopuštenje revizije 1.250,00 kn i troška revizije 1.250,00 kn, odnosno ukupno 2.500,00 kn/331,81 Eur.

 

Zagreb, 5. ožujka 2024.