Poslovni broj: UsII-343/21-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. s. M., obrt za pranje, čišćenje i dezinfekciju, vlasnik N. M., P., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č. i partneri d.o.o., P., protiv tuženice Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba J. iz R., i Zajednice ponuditelja D. d.o.o., R., i C. d.o.o., S., koju zastupaju opunomoćenici M. M. i B. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu, R., radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave KLASA: UP/II-034-02/21-01/910, URBROJ: 354-01/21-6 od 13. listopada 2021.
II Naređuje se tužitelju E. s. M., obrt za pranje, čišćenje i dezinfekciju, vlasnik N. M., P., da zainteresiranoj osobi Zajednici ponuditelja D. d.o.o., R., i C. d.o.o., S., naknadi trošak spora u iznosu od 3.125,00 kn, u roku od 60 dana od dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženice KLASA: UP/II-034-02/21-01/910, URBROJ: 354-01/21-6 od 13. listopada 2021., je odbačena žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o odabiru UD–43/18-2021 od 22. rujna 2021., kojom je naručitelj J., R., odabrao ponudu Zajednice ponuditelja D. d.o.o. i C. d.o.o.
1.1. Žalba je odbačena na temelju odredbe članka 401. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 120/16., dalje: ZJN) jer je utvrđeno kako je pravomoćnim i izvršnim rješenjima već utvrđeno da tužiteljeva ponuda ne bi mogla biti odabrana zbog prethodno utvrđene valjanosti ponude odabranog ponuditelja i nevaljanosti ponude tužitelja. Zaključeno je da za izjavljivanje žalbe nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz citirane zakonske odredbe (pravni interes za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi i moguća šteta od navodnog kršenja subjektivnih prava).
2. Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog rješenja jer smatra da ima pravni interes za dobivanje ugovora o javnoj nabavi, jer da nema pravni interes ne bi se ni javio kao ponuditelj. Netočno je utvrđenje da ne može pretrpjeti štetu, jer upravo činjenica da je umjesto njega izabran ponuditelj čija ponuda nije valjana izravno dovodi do štete tužitelju.
2.1. Državna komisija u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako ne postoje razlozi za isključenje odabranog ponuditelja na osnovi činjenice da je na dan podnošenja ponuda kod njega bilo vidljivo postojanje poreznog duga, iz razloga što je predmetna potvrda poništena od strane javnopravnog tijela (izdavatelja) te je iz potvrde Porezne uprave od 14. rujna 2020. vidljivo da nema poreznog dugovanja na dan 26. kolovoza 2020. Međutim, takva potvrda izdana je naknadno te dostavljena u postupak naknadno što je protivno ZJN–u odnosno uvjetima dopune dokumentacije.
2.2. Osim toga, odabrani ponuditelj nije trebao biti izabran ni iz razloga koji je tužitelj naknadno saznao. Odabrani ponuditelj je kao rukovodeći kadar naveo, između ostalog, i K. R. Međutim, K. R. je zaposlen samo na pola radnog vremena, a ne na puno radno vrijeme. Člankom 5. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti obvezatne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije kao mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti pučanstva, propisano je da nositelj odobrenja za obavljanje DDD mjera (u ovom slučaju odabrani ponuditelj) mora zapošljavati u radnom odnosu s punim radnim vremenom najmanje: jednog diplomiranog sanitarnog inženjera ili diplomiranog inženjera biologije ili profesora biologije ili doktora medicine, jednog sanitarnog inženjera, dva sanitarna tehničara. Zaključuje kako odabrani ponuditelj, osim što ne ispunjava uvjete natječaja, jer dr. med. K. R., kao rukovodeći kadar ne radi u punom radnom vremenu, ni ne postupa sukladno zakonu odnosno pravilniku. U dokaz svojih navoda predlaže saslušanje K. R., pribavljanje njegovog ugovora o radu i saslušanje tužitelja.
2.3. Netočni su navodi da bi tužiteljeva ponuda bila nevaljana, jer da nije dokazao sposobnost prijavljenih izvoditelja, s obzirom da je opravdao izmjenu svoje ponude. No sve i kad tužiteljeva ponuda ne bi bila valjana, netočni su navodi kako tužitelj zbog toga ne bi trpio nikakvu štetu, jer i ako se ponuda odabranog ponuditelja utvrdi nevaljanom, a što bi trebala zbog ranije navedenih razloga, predmetnu javnu nabavu bi trebalo poništiti odnosno ponovo raspisati postupak javne nabave s obzirom na nevaljanost ponuda svih ponuditelja. Time bi tužitelj bio doveden u ravnopravan položaj s ostalim ponuditeljima, a ovako je doveden u neravnopravan položaj i trpi štetu jer je njegova ponuda ocijenjena nevaljanom, dok je ponuda odabranog ponuditelja ocijenjena valjanom, iako to nije trebala biti.
2.4. Predlaže Sudu da nakon provedenog dokaznog postupka poništi pobijano rješenje.
3. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu te smatra da je osporenim rješenjem zakonito odbačena žalba tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa. Ističe da je u predmetnom postupku javne nabave vođeno više žalbenih postupaka, neki u povodu žalbi tužitelja, neki u povodu žalbi drugozainteresirane osobe. Predmet prethodnih žalbenih postupaka je bila zakonitost pregleda i ocjene tužiteljeve ponude i ponude drugozainteresirane osobe. Sva prethodna rješenja su pobliže određena osporenim rješenjem te je u bitnome navedeno o kojim činjeničnim i pravnim pitanjima je odlučeno. Sva prethodna rješenja su, osim što su dostavom strankama postala izvršna, postala i pravomoćna jer protiv njih nije pokrenut upravni spor. Ako je tužitelj utvrđenja iz prethodnih rješenja smatrao nezakonitima, nepotpunima ili pogrešnima, imao ih je mogućnost osporiti. Iako je tužitelj imao pravni interes pobijati prethodna rješenja, budući da je njima odlučeno o sukladnosti tužiteljeve ponude s DON–om, tužitelj nije podnio tužbu.
3.1. Navodi kako je u odnosu na sukladnost tužiteljeve ponude s DON–om, nizom prethodnih rješenja utvrđeno da nije dokazao sukladnost svoje ponude s uvjetima i zahtjevima iz točke 4.2.1. DON–a. Postupajući u smislu članka 425. stavka 6. ZJN–a, naručitelj je nastavno na svako prethodno rješenje, primjenom članka 293. ZJN–a nastojao otkloniti nedostatak tužiteljeve ponude. Posljednjim u nizu prethodnih rješenja je utvrđeno i ocijenjeno da daljnja primjena instituta iz članka 293. ZJN–a u odnosu na ponudu tužitelja, u pogledu uvjeta iz zahtjeva iz točke 4.2.1. DON–a, nije moguća. Time je utvrđen neotklonjivi nedostatak u tužiteljevoj ponudi, uslijed kojeg njegova ponuda ostaje trajno nevaljana, tj. protivna DON–u i kao takva ne može biti odabrana radi sklapanja ugovora o javnoj nabavi. Naime, samo valjane ponude se rangiraju prema kriteriju za odabir ponude i mogu biti odabrane radi sklapanja ugovora o javnoj nabavi (članak 296. ZJN–a).
3.2. Tužitelj je u žalbi od 2. listopada 2021. istaknuo žalbene prigovore u odnosu na ista činjenična i pravna pitanja o kojima je već prethodnim rješenjima pravomoćno odlučeno. Tako i u odnosu na sukladnost njegove ponude s uvjetima i zahtjevima iz točke iz 4.2.1. DON–a. Tuženica u smislu članka 404. stavka 3. ZJN-a nije ovlaštena kontrolirati činjenično i pravno stanje koje je bilo predmetom prethodne žalbe u istom postupku nabave. Stoga u predmetnom postupku (u odnosu na ponovljeni postupak pregleda i ocjene ponuda) tužitelj nema pravni interes za izjavljivanje žalbe, budući da njegova ponuda ne bi mogla biti odabrana zbog prethodno utvrđenih nepravilnosti pa nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 401. stavka 1. ZJN.
3.3. Prema mjerodavnom ZJN–u, sama činjenica da je žalitelj, sada tužitelj, u predmetnom postupku javne nabave imao status ponuditelja ne znači da on automatski ima i pravo na žalbu. Odredba članka 401. stavka 1. ZJN–a sukladna je odredbi članka 1. stavka 3. Direktive 2007/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. te navedena odredba ZJN–a predstavlja implementaciju Direktive u nacionalno zakonodavstvo. Ratio legis ove odredbe je u racionalizaciji aktivne legitimacije na način da se ne uskrati pravna zaštita onome čija su prava povrijeđena te ujedno udalji i onemogući pravna zaštita obijesnom žalitelju koji izjavljuje žalbu zloupotrebljavajući procesna prava i time odugovlači postupak javne nabave. Dakle, pored pravnog interesa, u predmetnom postupku javne nabave žalitelj mora ujedno pretrpjeti ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnog kršenja subjektivnih prava pa su uvjeti za žalitelja određeni kumulativno.
3.4. Poziva se na odluke Suda donesene u istovjetnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji te predlaže Sudu da tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije, a u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva sam riješi stvar.
4. Zainteresirana osoba, naručitelj J., nije dostavila odgovor na tužbu iako je uredno pozvana rješenjem od 24. studenoga 2021.
5. Zainteresirana osoba Zajednica ponuditelja D. d.o.o. i C. d.o.o. u odgovoru na tužbu izlaže slijed odluka donesenih u spornom postupku javne nabave.
5.1. U odnosu na pravni interes tužitelja ističe kako je nesporno tužitelj imao pravni interes za dobivanje ugovora, ali u trenutku donošenja pobijanog rješenja više nije mogao pretrpjeti štetu od navodnog kršenja subjektivnih prava. Poziva se na rješenje od 14. srpnja 2020. te presudu Visokog upravnog suda poslovni broj: UsII-185/21-9 od 17. lipnja 2021. Zaključuje kako nakon donošenja rješenja od 14. srpnja 2021. ponuda tužitelja više nije mogla biti odabrana kao najpovoljnija.
5.2. Pojašnjava da je u postupku pregleda i ocjene ponuda koji je prethodio donošenju odluke o odabiru u korist drugozainteresirane osobe, ponuda tužitelja odbijena na temelju odredbe članka 295. stavka 1. ZJN–a s obzirom da tužitelj nije dokazao stručnu sposobnost traženu u točki 4.2.1. DON–a.
5.3. U odnosu na postojanje poreznog duga navodi pravomoćno rješenje od 23. listopada 2020. iz kojeg proizlazi da član Zajednice ponuditelja na dan 26. kolovoza 2020. nema dugovanja s osnove javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, a prošao je rok od 30 dana za osporavanje tog rješenja.
5.4. U odnosu na navode tužitelja da ponuda drugozainteresirane osoba nije mogla biti odabrana ističe da u točki 4.2.1. DON–a nije bilo traženo da tehnički stručnjaci, pa tako ni rukovodeći kadar, budu zaposleni u radnom odnosu s punim radnim vremenom kod gospodarskog subjekta koji podnosi ponudu. Zaključuje kako čak i da je K. R. bio zaposlen u nepunom radnom vremenu, to nije od utjecaja na valjanost ponude. Smatra nejasnim kako je tužitelj uopće dobio informaciju o zaposlenju određene osobe, jer se radi o tajni. Protivi se izvođenju predloženih dokaza.
5.5. Zaključno navodi da se nepostojanje pravnog interesa tužitelja ogleda u tome što neće pretrpjeti materijalnu štetu zbog odabira ponude drugozainteresirane osobe, jer je već ranijim odlukama utvrđeno kako nije dokazao ispunjenje uvjeta iz točke 4.2.1. DON–a te stoga nije mogao „dobiti posao“. Ključno je što iz rješenja od 14. srpnja 2021. proizlazi da tužitelj nije dokazao da raspolaže traženim stručnim kadrom, budući da se popis stručnjaka kojim je tužitelj nastojao dokazati ispunjenje traženog uvjeta, nije smio uzeti u obzir, jer je tužitelj ranije u tijeku postupka izmijenio ponudu. Protiv tog rješenja tužitelj nije pokrenuo upravni spor pa je ono steklo svojstvo pravomoćnosti. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i potražuje trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 11.840,00 kn uvećan za PDV.
6. Tužitelj nije dostavio očitovanje na odgovore na tužbu tuženika i zainteresirane osobe koji su mu dostavljeni uz dopis od 7. prosinca 2021.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.
– odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) Sud tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.
8. Za ocjenu osnovanosti tužbenih prigovora mjerodavna je odredba članka 401. stavka 1. ZJN-a, prema kojoj pravo na žalbu ima svaki gospodarski subjekt koji ima ili je imao pravni interes za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi, okvirnog sporazuma, dinamičkog sustava nabave ili projektnog natječaja i koji je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnoga kršenja subjektivnih prava.
9. Prema ocjeni ovoga Suda osnovano je osporenim rješenjem odbačena žalba tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa. Pri tome Sud polazi od pravomoćnog rješenja KLASA: UP/II-034-02/21-01/541, URBROJ: 354-01-21-7 od 14. srpnja 2021., kojim je poništena odluka o odabiru od 26. svibnja 2021., kojom je bila odabrana ponuda tužitelja. U tom rješenju je ocijenjeno da je tužitelj nezakonito izmijenio ponudu i time postupio protivno odredbama članka 280. stavka 6. i 8. ZJN– a. Predmet je vraćen naručitelju na ponovni postupak, a sukladno odredbi članka 425. stavka 6. ZJN-a naručitelj je obvezan postupiti sukladno izreci odluke Državne komisije, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Državne komisije.
10. S obzirom na utvrđenja iz pravomoćnog rješenja, pravilno je ocijenjeno da žalitelj nema pravni interes za osporavanje odluke o odabiru, budući da zbog pravomoćno utvrđene nevaljanosti njegova ponuda ne bi mogla biti odabrana (članak 296. ZJN–a). Kako je predmet ovog spora ocjena zakonitosti odluke o pravnom interesu tužitelja za podnošenje žalbe protiv odluke o odabiru, Sud je odbio izvođenje dokaza koji su usmjereni na dokazivanje nepravilnosti odabrane ponude.
11. Slijedom izloženog, Sud je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.
12. Budući da je tužitelj spor izgubio, na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a naređeno mu je da zainteresiranoj osobi naknadi troškove spora. U trošak spora je priznat sastav odgovora na tužbu (Tbr. 23. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) uvećan za PDV-a (Tbr. 42.), imajući na umu da se prema odredbi članka 79. stavka 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
U Zagrebu 17. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.
