Poslovni broj: Usž-3780/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice E. S., iz B. n. M., zastupane po opunomoćenici H. Z., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada B. n. M., radi ovrhe komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1333/21-11 od 8. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1333/21-11 od 8. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-363-01/21-01/10, Urbroj: 2198/1-07/2-21-2 od 11. siječnja 2021. i rješenja o ovrsi prvostupanjskog tijela Grada B. n. M., Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-363-01/20-05/05, Urbroj: 2198/16-03/24- 20-1 od 18. prosinca 2020., kao i tužiteljičin zahtjev za naknadu troška postupka.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi od 18. prosinca 2020. godine, kojim je tužiteljici naloženo da na temelju ovršne isprave, rješenja o određivanju visine komunalnog doprinosa, Klasa UP/I-363-01/14-04/98, Urbroj: 2198/16-03-03/4-16-03 od 13. svibnja 2016., plati ukupan iznos duga od 74.167,76 kn.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je Zakon o komunalnom gospodarstvu donesen 2018. godine, odnosno nakon donošenja predmetnog rješenja o određivanju visine komunalnog doprinosa,
Poslovni broj: 3780/2021-2
naglašavajući pri tom da isti kao poseban zakon definira komunalni doprinos kao novčano javno davanje za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja i ozakonjenja građevine. Zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o određivanju visine komunalnog doprinosa nije sadržavao preciznu definiciju da se radi o javnim davanjima.
3.1. Ističe da nije sporno da je rješenje o određivanju visine komunalnog doprinosa doneseno 13. svibnja 2016., a sud je propustio ocijeniti zakonitost rješenja u upravnom postupku prema stanju propisa iz vremena donesenog rješenja.
3.2. Pojašnjava da je Opći porezni zakon donesen 9. prosinca 2016. zbog čega je upravno tijelo koje je donijelo navedeno rješenje trebalo primijeniti propise u odnosu na zastaru koji su se primjenjivali 13. svibnja 2016. kada se kao pozitivni propis primjenjivao Zakon o obveznim odnosima koji je propisivao trogodišnji rok zastare. Ističe da navedeno proizlazi i iz prijelaznih odredbi Općeg poreznog zakona iz 2016. godine.
3.3. Smatra da je Opći porezni zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o visini komunalnog doprinosa propisivao relativnu zastaru koja je uređivala zastaru prava na pokretanje postupka naplate obveze i kojom je propisan rok zastare od 3 godine, a koji se propis važeći u vrijeme donošenja rješenja trebao primijeniti. S obzirom da komunalna naknada niti komunalni doprinos do 2018. godine nisu bili propisani kao javna davanja to je trebalo sukladno navedenim propisima primijeniti trogodišnji rok zastare.
3.4. Zbog ostvarene bitne povrede, smatra činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđenim, a što za posljedicu ima i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
3.5. Predlaže ovom Sudu žalbu usvojiti na način da se pobijano rješenje preinači tako da se odluka tuženika poništi, podredno predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da je u vrijeme donošenja ovršne isprave bio na snazi Zakon o komunalnom gospodarstvu koji u članku 24. stavku 7. upućuje na primjenu odredbi Zakona o porezu na dohodak odnosno dobit samo glede postupka i načina prisilne naplate komunalnog doprinosa, a ne i roka zastare, a iz čega slijedi da se rok za izvršenje rješenja o komunalnom doprinosu ocjenjuje prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku, odnosno odredbi članka 135. stavka 3. navedenog Zakona.
4.1. Budući je rješenje o utvrđivanju komunalnog doprinosa postalo izvršno dana 14. lipnja 2016., a rješenje o ovrsi doneseno je 18. prosinca 2020., dakle prije isteka roka od 5 godina, zaključuje da je jasno da nije nastupila zastara duga komunalnog doprinosa. Svoje stajalište temelji na pravnom shvaćanju izraženom u presudi Suda poslovni broj: Usž-732/14 od 7. listopada 2015.
4.2. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem od 13. svibnja 2016. godine, temeljem odredbe članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., dalje: ZoPNIZ) i odredbe članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 825/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., i 144/12 dalje: ZKG/95), tužiteljici utvrđena visina komunalnog doprinosa za izgrađenu završenu slobodnostojeću manje
Poslovni broj: 3780/2021-2
zahtjevnu stambenu zgradu (P+1K), s pet stambenih jedinica, na k.č.br. 2005, k.o. B. n. M., u ukupnom iznosu od 61.695,00 kuna.
7. Ovako utvrđeno činjenično stanje tužiteljica niti ne osporava, već žalbenim navodima upire na zastaru prava na pokretanje postupka naplate obveze smatrajući da je trebalo primijeniti Zakon o obveznim odnosima, kao propis važeći u vrijeme donošenja rješenja, a kojim je propisan rok zastare od 3 godine odnosno Opći porezni zakon iz 2008. godine.
7.1. Međutim na sjednici Imovinsko-pravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da se rok za provedbu izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu ocjenjuje prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Dakle, u primjeni naprijed navedenog ZKG/95 rok za izvršenje rješenja o komunalnom doprinosu se ne ocjenjuje prema odredbama Općeg poreznog zakona niti Zakona o obveznim odnosima na način kako to navodi tužiteljica. Naime, prema odredbi članaka 135. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP), nakon isteka roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje. Rok se prema ZUP-u računa od dana izvršnosti rješenja koje se treba izvršiti. Ovakvo pravno shvaćanje ovaj Sud je izrazio u nizu dosadašnjih odluka (npr. presude poslovni broj: Usž-3024/17 od 20. travnja 2018., Usž-648/18, Usž-530/18 i Usž-183/18, sve od 5. prosinca 2018. godine.).
8. U konkretnom predmetu rješenje o ovrsi je doneseno 18. prosinca 2020. godine, dakle nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG/18). Navedeni zakon, za razliku od ZKG/95, odredbom članka 83. stavka 3. ZKG/18 propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
8.1. Dakle, zakon na kojeg upućuje navedena odredba ZKG/18-a je Opći porezni zakon („Narodne novine“, 115/16., 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ/16). Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ/16, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. tog članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje od 13. svibnja 2016., kojim je tužiteljici utvrđen komunalni doprinos, postalo izvršno 14. lipnja 2016., kao i da je rješenje o ovrsi komunalnog doprinosa doneseno 18. prosinca 2020., dakle unutar zakonskog roka od pet godina propisanog člankom 135. stavka 3. ZUP-a. Stoga u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nije nastupila nemogućnost izvršenja tog rješenja jer je isto doneseno unutar roka od 5 godina od dana kad je postalo izvršno, a sukladno prethodno citiranom pravnom shvaćanju Suda od 25. rujna 2015. godine.
9.1. Također, u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nije niti nastupila zastara prava na naplatu dužnog komunalnog doprinosa jer nije proteklo 6 godina od kad je zastara počela teći, na način kako to propisuje članak 108. stavak 1. OPZ/16.
Poslovni broj: 3780/2021-2
10. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nije prestalo pravo nadležnog tijela na izvršenje odnosno prisilnu naplatu duga komunalnog doprinosa obzirom da prije nego je doneseno prvostupanjsko rješenje o ovrsi nije nastupila zastara duga komunalnog doprinosa.
11. Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda RH i 29/17., 110/21.) odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 17. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Inga Vezmar Barlek
