Poslovni broj: 62 P Ob-152/2018-58

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužiteljice K. P., OIB:… iz Š., B. R. …, zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika D. P., OIB:… iz Š., B. R. …, zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz O., radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu za objavu presude, 17. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica K. P. iz Š., B. R. …., OIB:…, tijekom trajanja braka s tuženikom D. P. iz Š., B. R. ..., OIB:…, s osnova bračne stečevine te vlastite imovine i vlastitog rada na ime rada i materijala doprinijela iznosom od 52.075,67 kuna (pedesetdvijetisućesedamdesetpetkunaišezdesetsedamlipa), a koji novac je uložila u adaptaciju, uređenje i dovršetak kuće, garaže i pušnice, radove izvedene u dvorištu, kao i terase na nekretnini u vlasništvu tuženika D.a P.a iz Š., B. R. .... OIB:77332171512, što je tuženik dužan priznati i isplatiti tužiteljici iznos od 52.075,67 kuna (pedesetdvijetisućesedamdesetpetkunaišezdesetsedamlipa),

kao

protuvrijednost njezinih ulaganja u njegovu vlastitu imovinu tijekom trajanja braka, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se da su tužiteljica K. P. iz Š., B. R. .., OIB:… i tuženik D. P. iz Š., B. R. ..., OIB:77332171512, tijekom trajanja braka zajednički stekli ušteđevinu u iznosu od 9.523,15 kn kuna (devettisućapetstodvadesettrikunaipetnaestlipa), te se nalaže tuženiku D.u P.u iz Š., B. R. ...., OIB:…, da tužiteljici K. P. iz Š., B. R. ..., OIB:05666224824

isplati

iznos

od

4.761,57

kuna

(četiritisućesedamstošezdesetjednukunuipedesetsedamlipa),uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, iznad dosuđenog, kao neosnovan.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja i diobe bračne stečevine. U činjeničnim navodima tužbe tužiteljica tvrdi da su stranke bivši supružnici, čiji je brak zaključen 5. rujna 1987. u V.alpovu, a razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-575/2016-6 od 2. studenog 2016. Za vrijeme trajanja braka stranke su zajedničkim radom stekle vrjedniju imovinu i ušteđevinu, a tužiteljica je uložila znatna vlastita sredstva u povećanje vrijednosti imovine tuženika. Roditelji tužiteljice su prije vjenčanja stranaka kupili spavaću sobu vrijednosti tadašnjih 2.600,00 DEM te su svojim novcem platili i određene troškove vjenčanja stranaka, odnosno svatova. Osim toga, darovi koje su stranke dobile na vjenčanju su od rodbine i prijatelja tužiteljice bili veće vrijednosti od tuženikove rodbine i prijatelja. Nakon vjenčanja tužiteljica i tuženik su prvotno zajedno živjeli kod roditelja tuženika u prostorijama iza njihove kuće, jer je ispred te nekretnine bila sazidana i pod krovom kuća u vlasništvu tuženika, ali tada još nije bila useljiva i pogodna za stanovanje, jer ju je prethodno trebalo dovršiti i opremiti. Sve troškove oko dovršenja, adaptacije i uređenja te nekretnine stranke su financirale sredstvima – darovima dobivenim u svatovima, vlastitim sredstvima, dok je dio financirala tužiteljica vlastitom imovinom (naknadnim novčanim darovima dobivenim od svojih roditelja za vrijeme trajanja braka). Stranke su prvo morale srušiti neke već sazidane zidove u kući u koju su se namjeravali useliti jer su naknadno odlučili napraviti drugačiji raspored prostorija u predmetnoj nekretnini. Sve troškove uvođenja električne energije te postavljanja električnih vodova i instalacija financirala je sama tužiteljica novcem koji je dobila na dar od svojih roditelja, a taj trošak je bio ondašnjih 3.800,00 DEM. Sva stolarija na predmetnoj nekretnini plaćena je zajedničkim sredstvima stranaka te dijelom njihove zajedničke ušteđevine. Također su zajedničkim prihodima i ušteđevinom stranaka podmireni troškovi uređenja unutarnjih zidova (žbukanje, bojanje), kupljene su i postavljene pločice u kupatilu, hodniku, kupljen je i postavljen parket te uređene dnevna, blagovaona, kupljenja je i postavljena sva unutarnja stolarija, a nadozidani su hodnik i ostava. Prilazne staze kući te kamen za prilaz u kuću i na terasu tužiteljici je poklonio njezin otac, koji je sam izvršio sve potrebne radove. Tužiteljica je podigla kredit u Slatinskoj banci u vrijednosti 1.000,00 DEM, a koja sredstva su također utrošena u adaptaciju i uređenje predmetne nekretnine tuženika. Nadalje, za vrijeme trajanja braka stranke su zajedničkim sredstvima u istu nekretninu uveli centralno grijanje, dok su roditelji tužiteljice starijem sinu stranaka uredili cijelu sobu (kupili i postavili u istu laminat, namještaj, zavjese, krevet, pisaći stol, ormar, tepih). Tijekom braka je sagrađena terasa, koja je koštala oko 10.000,00 kn. Tuženik je podigao kredit 2005. u iznosu od 70.000,00 kn, kojim je novcem kupljen polovni automobil marke Golf, skuter, postavljena je kovana ograda od ulice te je sazidana garaža, stavljene su nove rolete, uvedena je i provedena voda do šahta u dvorištu, kupljena su nova PVC ulazna vrata (cijena oko 6.000,00 – 7.000,00 kn). U trenutku prestanka braka na računu tuženika je bio iznos od 150.000,00 kn, koji iznos predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Kuhinja i svi njeni elementi su rađeni po mjeri, a ista je koštala oko 30.000,00 kn, s ugradbenim elementima. Sušilica rublja je vlastita imovina tužiteljice, jer su istu tužiteljici poklonili njeni roditelji. Tužiteljica će nakon provedenog vještačenja vrijednosti njezinih ulaganja u imovinu tuženika definitivno urediti tužbeni zahtjev po toj osnovni. Stoga tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da je ista tijekom trajanja braka s tuženikom s osnova bračne stečevine te vlastite imovine i vlastitog rada doprijenila iznosom od 50.000,00 kn, što je tuženik dužan priznati i isplatiti joj navedeni iznos kao protuvrijednost njezinih ulaganja u njegovu vlastitu imovinu tijekom trajanja braka, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe do isplate. Nadalje, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da su stranke zajednički stekle ušteđevinu tijekom trajanja braka u iznosu od 150.000,00 kn pa da stoga tužiteljici pripada pravo na isplatu iznosa od 75.000,00 kn od tuženika, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe do isplate. Također, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je ista suvlasnica u ½ idealnog dijela sljedećih pokretnina: kuhinje, dnevne sobe, spavaće osobe i ostalih pokretnina, pobliže naznačenih u tužbi (TV, perilica rublja, kosilica za travu i dr.).

2. Na pripremnom ročištu od 19. lipnja 2018. punomoćnik tužiteljice je izjavio da tužiteljica pod točkom 2. po osnovi zajedničke ušteđevine potražuje 15.000,00 kn, budući se u ranijem tužbenom zahtjevu radilo o greški u postavljenom zahtjevu glede iznosa. Također je punomoćnik tužiteljice u pripremnom podnesku od 19. lipnja 2018. ispravio navod tužbe da bi u svibnju 2016. godine na računu tuženika kod PBZ d.d. ostavo gotovinski iznos koji je predstavljao zajedničku ušteđevinu stranaka, jer se radi o iznosu od 15.000,00 kn, a ne kako je u tužbi pogrešno navedeno 150.000,00 kn. Ovim iznosom raspolagao je isključivo tuženik pa tužiteljica umanjuje svoj tužbeni zahtjev pod točkom 2. petita tužbe, tako da s tog osnova sada potražuje iznos od 7.500,00 kn. Punomoćnik tuženika se protivio povlačenju tužbe, jer se već prije toga upustio u raspravljanje te se tužba može povući samo uz njegov pristanak.

3. Stranke su tijekom postupka, nakon provedene dopune građevinskog vještačenja na licu mjesta od 28. prosinca 2020. mirnim putem riješile pitanje pokretnih i osobnih stvari tužiteljice, a koje je tužiteljica sukladno postignutom sporazumu s tuženikom, odvezla iz kuće uz suglasnost tuženika, radi čega djelomično povlači tužbeni zahtjev pod točkom 3. i 4. tužbe.

4. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila nakon provedenog građevinskog vještačenja podneskom od 23. travnja 2021. (list 112-114 spisa), koji pobliže glasi kao u izreci ove presude te istim potražuje s osnova bračne stečevine i vlastite imovine i rada isplatu iznosa od 73.647,97 kn kao protuvrijednost njenih ulaganja u nekretninu tuženika (toč. I. izreke ove presude), kao i isplatu iznosa od 7.500,00 kn na ime zajedničke ušteđevine (toč. II. Izreke presude).

5. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, osim u odnosu na pokretnine (tijekom postupka pitanje pokretnina riješeno mirnim putem sporazumom stranaka). Naime, tuženik osporava da bi tijekom trajanja braka bila stečena vrjednija imovina te osporava da je tužiteljica ulagala u vlastitu imovinu tuženika. Također osporava navod tužiteljice da je kod tuženika ostala ušteđevina u iznosu koji je naveden u tužbi. Ono što su bračni drugovi dobili novaca u svatovima utrošeno je većim dijelom za organizaciju svatova (npr. piće i dr.), a tek neznatni ostatak uložen je u kupnju samo vanjske stolarije na kući. Unutarnju stolariju na kući je zaradio isključivo tuženik svojim radom u NJ. (1988. godine), a u to vrijeme je bio na snazi Zakon o braku i porodičnim odnosima, koji je predviđao da sud mora utvrđivati doprinose svakog pojedinog od bračnih drugova pa tuženik smatra da je doprinos stjecanja sredstava za kupnju unutarnje stolarije u cijelosti na strani tuženika.

Nadalje, tuženik osporava navode tužiteljice da je ona uvela struju u kuću od sredstava financiranih darom njenih roditelja. Tuženik je sam nabavio sav materijal, a ne osporava činjenicu da je njegov tast platio majstora oko 1.000,00 DEM pa bi eventualno taj iznos mogao priznati tužiteljici. Sve navedene radove žbukanja, lijepljenja pločica i postavljanja parketa isključivo je svojim radom i sredstvima obavio sam tuženik, a sam parket je kupio i darovao tuženiku njegov otac, koji je platio i majstore. Dalje tuženik tvrdi da je on sam financirao režijske troškove, kredite, materijal i radove na kući te da je on sam to i obavljao, dok tužiteljica nije novčano doprinosila za potrebe domaćinstva, već je svoje novce držala za sebe te nije sudjelovala ni u kakvim radovima na kući. Kod tuženika nije ostala nikakva ušteđevina iz bračne zajednice, a vezano za pokretnine koje tužiteljica navodi u tužbi pod točkom 3. tuženik ističe da je isključivo on kupio i otplatio navedene stvari, ali se ne protivi da tužiteljica uzme spavaću i dnevnu sobu. Za motocikli marke Aprilia tuženik navodi da isti više ne postoji te da ga tužiteljica nije ni kupila ni otplaćivala. Vezano za sušilicu i odjeću tužiteljice tuženik navodi da je iznenađen kako već nije došla po te stvari.

6. U dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka (zbog promjene suca)

pročitani iskazi ranije saslušanih tužiteljice i tuženika te svjedoka: S. J., Z. V., Ž. N., Z. P., S. B., A. P.a i Š. P., provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke I. S., S. gradnja j.d.o.o. V., koji je i saslušan na ročištu, pročitana je cjelokupna dokumentacija priložena spisu: rješenje Ureda državne uprave u Osječko baranjskoj županiji, Ispostava D. M. od 9. prosinca 2016. na listu 5-8 spisa, podnesak tuženika od 4. svibnja 2018. na listu 10, podnesak tuženika s dopunom odgovora na tužbu na listu 12-13 spisa. Pročitan je podnesak tužiteljice od 19. lipnja 2018. na listu 16-17 spisa, podnesak tuženika od 20. srpnja 2018. na listu 18, podnesak bivšeg punomoćnika tužiteljice od 6. kolovoza 2018. i prilog na listu 20-21. Izvršen je uvid u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u O. na listu 27-29 spisa. Izvršen je uvid u podatke PBZ d.d. Z. o računima tuženika na listu 40-43 spisa. Pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke I. S., Struga gradnja j.d.o.o. V. na listu 58-67 spisa i izvršen uvid u fotografije na listu 68-69 spisa i snimak s geoportala dgu hr te u izvadak iz zemljišne knjige na listu 79. Pročitan je podnesak tužiteljice od 6. travnja 2020. na listu 75-76, pripremni podnesak tuženika na listu 77-80 spisa te podnesak tuženika od 14. travnja 2020. na listu 81-82. Pročitana je dopuna nalaza i mišljenja građevinskog vještaka na listu 99- 110 spisa, podnesak tužiteljice kojim precizira tužbeni zahtjev od 23. travnja 2021. na listu 113-114, podnesak tuženika od 4. svibnja 2021. na listu 115-118 spisa, dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 14. lipnja 2021. na listu 122, podnesak tuženika od 5. srpnja 2021. na listu 125, podnesak tuženika od s ponudom tužiteljici za mirno rješenje spora od 12. listopada 2021. na listu 129 – 132 spisa, podnesak tužiteljice od 13. listopada 2021. i odgovor na ponudu tuženika na listu 133-134 spisa, podnesak tuženika od 15. listopada 2021. na listu 135 spisa.

7. Svim izvedenim dokazima, među strankama su kao nesporne utvrđene sljedeće činjenice:

-da su tužiteljica i tuženik bivši supružnici;

-da stranke nisu imale nikakve posebne imovine prije sklapanja braka;

-da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 5. rujna 1987. u V., a koji je brak razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-575/2016-6 od 2. studenog 2016.;

-da je tijekom trajanja braka između stranaka rođeno dvoje djece;

-da je kao vlasnik nekretnine - kuće u Š., B. R. …, upisan tuženik D. P.;

-da su nakon sklapanja braka stranke živjele kod roditelja tuženika u nusprostorijama u dvorišnom dijelu kuće, obzirom da je ispred te nekretnine bila sazidana i pod krovom kuća u vlasništvu njegovih roditelja, koja još nije bila useljiva i pogodna za stanovanje, već su na istoj bili izvedeni samo grubi radovi i stavljena je pod krov te su stranke započele izvođenje daljnjih radova na toj nekretnini u proljeće 1988.;

-da su stranke tijekom trajanja braka vršile ulaganja u predmetnu nekretninu i nakon što su uselili u istu;

-da je tuženik ostao u posjedu predmetne nekretnine nakon razvoda braka stranaka;

-da su stranke u konfliktnim odnosima.

8. Među strankama je sporno je li tužiteljica tijekom trajanja braka s tuženikom svojim fizičkim radom i eventualno zarađenim novčanim sredstvima ili dobivenim od svojih roditelja doprinijela povećanju vrijednosti predmetne nekretnine, odnosno u čemu se sastoje ulaganja tužiteljice u dovršenje radova na nekretnini kako bi ista bila podobna za stanovanje i koja je visina tih ulaganja te jesu li ista bila nužna.

9. Dakle, sporna je, kako osnovanost, tako i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice.

10. Nadalje je sporno može li tužiteljica bez pristanka tuženika smanjiti tužbeni zahtjev, odnosno djelomično ga povući, odnosno da li se to smanjenje tužbenog zahtjeva glede isplate treba smatrati povlačenjem tužbe, a na koje povlačenje tuženik ne daje pristanak i može li tužiteljica tužbu preinačiti (konačno postavljen tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev iz tužbe), iako se tuženik toj preinaci protivi.

11. Odredbom čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Stavkom 2. istog članka ZPP-a propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Dakle, u konkretnom slučaju sud je stava da tužiteljica ne može povući tužbeni zahtjev bez pristanka tuženika, jer se tuženik upustio u raspravljanje pa je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno ovom presudom (odbijen tužbeni zahtjev pod toč. III. izreke), a ne rješenjem o povlačenju tužbe.

12. Nadalje, sud je doprinos tužiteljice u povećanju vrijednosti predmetne nekretnine cijenio na temelju naprijed navedenih izvedenih dokaza, a tužiteljici pripada pravo na isplatu za izvršena ulaganja po osnovi stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), ranije čl. 210. ZOO/91.

13. Naime, na temelju odredbe čl. 7 . st. 1. Zakona o parničnom postupku, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

14. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku

16. Prema iskazu tužiteljice proizlazi da su odmah po zaključenju braka jedno vrijeme živjeli u nusprostorijama prednjeg dijela kuće tuženika u Š., B. R. …. Naime, prednji dio kuće je bio sazidan pod krovom, odnosno bili su izvedeni grubi radovi, ali kuća nije bila useljiva pa ju je trebalo dovršiti i opremiti. Pristupilo se prvo rušenju pregradnih zidova radi drugačijeg rasporeda te su se zidali novi zidovi, zatim je u prilazu prema kući gdje su bile stepenice taj prostor se zatvarao kao hodnik i prošireno je na prostor ostave. Otac tužiteljice je radio kao zidar u NJ. pa je on izvodio ove radove unutar kuće. Nakon toga radile su se kompletne električne instalacije, koje radove je izvodio S. B., a vodovodne instalacije nakon pripreme kompletnog materijala izvodio je ujak tuženika. Troškove izvođenja radova električara je platio otac tužiteljice. Nadalje, njezin otac je vršio grube radove rušenja zidova i nije naplatio svoje usluge, a stranke su pribavile materijal. Svi troškovi uvođenja instalacija iznosili su tadašnjih 3.800,00 DEM, a koji su iznos dobili na dar od njezinog oca. Na nekretnini je ugrađivana stolarija i to vanjska koju su osigurali tužiteljica i tuženik njihovim zajedničkim sredstvima i darom od svatova. Zatim je ugrađivana i unutarnja stolarija i to vrata, a tuženik je dio radio kod svog prijatelja stolara, dok su drugi dio vrata kupili svojim zajedničkim sredstvima. Žbukanje zidova u svim prostorijama je radio kolega tuženika, a materijal su kupovali zajedničkim sredstvima bračne zajednice. Također je rađeno bojanje i ličilački radovi, ali se ne sjeća tko je to radio. Nakon toga je uslijedila oprema kupaonice, odnosno pločice i sanitarije pa fina montaža, koje radove je opet izvodio njezin otac uz pomoć tuženika. Postavljen je parket u dnevnoj sobi, blagovaonici i spavaćoj sobi koji je nabavio osobno tuženik, a radove je izvodio neki majstor kojeg su platili. U vrijeme adaptacije i opremanja kuće tužiteljica je 1989. podigla kredit u Slatinskoj banci koji je utrošen za kupnju i opremu kuhinje. Njezin otac je izvodio radove prilaznih staza prema kući oblaganja kamenom pa tako i na terasu, koji je osigurao njezin otac, a nešto kamena je kupio i D.. Misli da je terasa u dvorišnom dijelu napravljena 2006. ili 2007., koju izgradnju su financirali tužiteljica i tuženik kao bračni drugovi, a radove je izvodio uglavnom sam tuženik. Napravljena je i nova kovana kapija koja je iznosila 12.000,00 kn, što je financirano od podignutog kredita od strane tuženika. Tijekom 2005. tuženik je podigao kredit 70.000,00 kn za koji iznos je kupljen auto Golf te je kupio skuter 21.000,00 i mali motorić za 5.000,00 kn. U dvorišnom dijelu napravljena je i nova garaža negdje 1995./1996. Centralno grijanje s kombi bojlerom je uvedeno 1998., dok je 1995. uvedena telefonska linija, što je osobno platila tužiteljica iznosom od 4.400 DEM. U vrijeme sklapanja braka stranke nisu imale bilo kakve posebne imovine u vidu nekretnina ili novčanih sredstava. Troškove svatova su u potpunosti financirali njeni roditelji, a nešto malo je bio doprinos roditelja tuženika u smislu pilića. Od svojih roditelja je dobila 1.000 DEM, a ne zna točno koliko su ukupno novčanih sredstava dobili na dar, jer su živjeli u nusprostorijama i zajedničkom kućanstvu sa svekrom i svekrvom te su oni prebrojavali novce, a tuženik je u to vrijeme svoju plaću davao majci. Poznato joj je da su od prijatelja njenog oca dobili po 500 DEM te su njeni stričevi dali svatko po 500 DEM i šef njenog oca iz Njemačke 500 DEM. Novčana sredstva koja su prikupljena u svatovima su ulagana, u i između ostalog i izgradnju i adaptaciju kuće, ali ona u svome tome nije imala točan uvid. Tužiteljica je počela raditi 1989. u frizerskom salonu u V. i od tada je bila u kontinuitetu zaposlena tijekom trajanja braka, dok je tuženik bio zaposlen u Kombinatu B. te je u tom periodu ostvario veća mjesečna primanja u odnosu na tužiteljicu, s tim da je tužiteljica sve o domaćinstvu osobno brinula, kao i o podizanju dvoje zajedničke, sada punoljetne djece. Kuća nije bila prepisana na tuženika možda do 1996./1997. godine,

a kad se povelo pitanje priznavanja suvlasništva i na njeno ime, tuženik je to vješto izbjegavao. Budući da nije bila upisana kao suvlasnica nekretnine, tužiteljica nije bila u mogućnosti podizati kredit, već je tuženik podigao kredite te su funkcionirali na način da je tuženik tijekom braka otplaćivao rate kredita, a ona je podmirivala druge potrebe kućanstva, režija, prehrane i sl. Za vrijeme trajanja braka su vodili zajedničko kućanstvo, ali su funkcionirali na način da je svatko imao "svoj budžet", tako da je ona financirala potrebe domaćinstva i djece, a tuženik je podmirivao druge potrebe, odnosno otplate kredita i sl. te smatra da je puno novca trošio sa strane. U vrijeme kada je došlo do faktičnog prekida bračne zajednice tuženik je imao na tekućem računu 15.000,00 kn pa tužiteljica smatra da je to njihova zajednička ušteđevina, jer je ona financirala druge stvari, a njemu je ostao novac na računu. Tuženik je 2013. dobio otkaz u K.B. i otpremninu 150.000,00 kn, nakon čega jedno vrijeme nije nigdje radio pa je tijekom sezone radio i na moru, a zatim se zaposlio u nekoj elektronskoj firmi u Osijeku, dok joj sada nije poznato gdje radi. Spavaću sobu tužiteljica je dobila na poklon od svojih roditelja. Kuhinju su kompletno opremili sa svim pripadajućim aparatima i elementima. Prvu kutnu garnituru i stol za blagovaonu su dobili od roditelja tužiteljice, kao i kasnije u još jednom navratu. U dnevnoj sobi tužiteljica i tuženik su kupili regal, dvosjed, trosjed i fotelju, TV. Također su kupili perilicu rublja, ormar u K. sobi, kosilicu za travu, skuter i motorku za drva. U kuhinju su kupili veliki stakleni stol sa šest stolica, a dječju sobu za starijeg sina su kupili roditelji tužiteljice. Dimnjak na kući za centralno grijanje je također zidao i financirao otac tužiteljice. Tužiteljica je frizer pa je, pored redovnog radnog vremena, sve vrijeme trajanja braka pružala usluge na tzv. "crno" i na taj način osiguravala dodatna novčana sredstva. Otvorila je frizersku radnju uz pomoć svojih roditelja (koji su sve to financirali) 1993.godine pored kuće svojih roditelja. Za vrijeme rata od 1991. pa negdje oko 4-5 godina živjeli su u obiteljskoj kući njenih roditelja, a to vrijeme tužiteljica je financirala gotovo sve režijske troškove i troškove obitelji. Frizersku radnju je imala do 1995., nakon čega je opet bila zaposlena bez prekida. Na upit tužiteljica je izjavila da je tuženik radio u NJ. 1998. u trajanju od tri mjeseca, a zaposlio ga je njezin otac u svojoj firmi gdje je bio poslovođa. Nakon toga tuženik nije odlazio na bilo kakav privremeni radu u Njemačku. Tužiteljica iz kuće nije odnijela ništa od stvari. Na daljnji upit tužiteljica je izjavila da su grubi radovi s instalacijama sve do kupatila rađeni negdje 1988/89. godine, a u nusprostorijama roditelja tuženika je bila negdje oko dvije godine dok nisu izvedeni nužni radovi da bi se mogli useliti u kuću. U vrijeme izvođenja radova vlasnici kuće su bili roditelji tuženika. Na upit tužiteljica je izjavila da 1997. otac tuženika došao s pripremljenim darovnim ugovorom te je bio spreman da se suvlasništvo upiše i na njezino ime, ali se tuženik izričito protivio tome pa isto nije učinjeno.

17. Tuženik D. P. je iskazivao da su stranke zajednički život nakon sklapanja braka započeli u kući njegovih roditelja u Š., B. R. …, i to u nusprostorijama u dvorišnom dijelu kuće (starom dijelu), dok je prednja kuća bila u cijelosti izgrađena, ali su bili izvedeni samo grubi radovi i stavljena je pod krov. Daljnje radove na nekretnini supruga i on su započeli u proljeće 1988. Vršene su preinake u rasporedu prostorija,

ali je rušen samo jedan zid od kupatila te je praktički premješten na drugu stranu, a on je napravio ulaz u kupatilo iz hodnika. Ove preinake i zid je radio C. J.. Nakon toga su uslijedili radovi elektro i vodovodnih instalacija. Tuženik je nabavio materijal, a elektroinstalacije je izvodio S. B., kojemu je otac tužiteljice protuuslugom platio majstorske troškove time što je kupio motornu pilu marke Stil u vrijednosti 1.000 DEM. Vodovodne instalacije je radio ujak tuženika I. P. kojemu su plaćeni troškovi, dok je žbukanje prostorija radio kolega tužitelja Ž. N., a njemu su usluge plaćene oko 1.000 DEM te mu je tužitelj pomagao pri izvođenju radova. U vrijeme sklapanja braka ni tužiteljica ni tuženik nisu imali nikakvu svoju posebnu imovinu, a ne sjeća se koliko su dobili novčanog dara u svatovima. Od darova u svatovima su plaćeni troškovi pića i glazbe, dok je jedan dio utrošen za kupnju vanjske stolarije, ali samo u jednom dijelu. Drugi dio stolarije je tuženik osobno napravio kod majstora Željka Novoselića pa je on njemu odradio za tu uslugu. Unutarnju stolariju kupili su novčanim sredstvima koja je tužitelj zaradio u Republici NJ., gdje je zaradio 4.000 DEM za mjesec dana. U kupatilu je tuženik osobno postavljao pločice, kao i u hodniku, dok je finu montažu radio njegov ujak I. P.. Tuženik i njegova majka su krečili prostorije koje su bile za useljenje. Njegov otac je podigao kredit i osobno je kupio sanitarije za kupatilo pa tako i parket za tri prostorije oko 50 m2. Otac tuženika je platio i majstore koji su postavljali parket. Ovi radovi su izvedeni negdje 1988./1989. godine. Kada su useljavali, tri prostorije su bile u funkciji, dok je ostalo bilo još nedovršeno. Tuženikov otac je ugovorom o darovanju 1997. prenio vlasništvo predmetne nekretnine na tuženika, dok su roditelji zadržali pravo doživotnog uživanja. Tuženik je bio zaposlen u K.B., po struci elektromonter, a tužiteljica je bila nezaposlena nakon sklapanja braka jednu do dvije godine, a nakon toga je radila kad frizer te je povremeno pružala te usluge i kod kuće. U braku su funkcionirali tako da su vodili jedno zajedničko domaćinstvo, jer imaju dvoje zajedničke djece, s tim što je on uglavnom plaćao režije, troškove kredita i potrebe domaćinstva, dok je tužiteljica svoj novac držala za sebe. Prvi kredit koji je podigao bio je za centralno grijanje. Tužiteljica je vodila brigu o djeci i domaćinstvu, kuhala i spremala. Za vrijeme ratnih događanja kuća je bila oštećena od granate 1991. te su morali vršiti neke sanacije u građevinskom smislu, a 2005. do 2006. radio je vanjsku terasu u dvorišnom dijelu iza kuće. Sve je radove izvodio tuženik i osigurao sredstva za kupnju materijala, a tast mu je pomagao slagati kamen. Tijekom braka tuženik je u firmi podizao uzajamne kase koje je vraćao od svojih primanja, a ti novčani iznosi su se uglavnom koristili za ulaganja u izvođenju radova. Oko 1995. do 1996. je izgrađena garaža u dvorištu za koju je tuženik nabavio materijal i izvodio radove. Centralno grijanje je u kuću uvedeno poslije rata od kredita koji je on podigao u Slatinskoj banci te misli da se radilo o iznosu od oko 6.000 DEM, koji je kredit vraćen za vrijeme trajanja bračne zajednice. U odnosu na pokretnine tuženik ne osporava tužiteljici suvlasništvo u pola dijela i spreman je postići dogovor s tužiteljicom vezano za iste. Kovanu kapiju ispred kuće je radio gospodin A. iz Č. te mu je plaćeno 13.000,00 kn i to novcem iz uzajamne kase 10.000,00 kn, a 3.000,00 kn je dao tuženikov otac. Misli da je kapija rađena negdje oko 2000. godine. Roditelji tužiteljice su radili u NJ. dugi niz godina, a tast mu je darovao nekoliko kvadrata lomljenog mramora koji je stavljen ispred kuće na prilaz. Roditelji tužiteljice su kupili dječju sobu za starijeg sina. Na upit tuženik je izjavio da u vrijeme faktičnog prekida bračne zajednice u kući nije bilo gotovog novca, osim iznosa od 9.400,00 kn na njegovom tekućem računu na koji inače prima i svoju plaću. Radi se o dijelu novca koji je ostao od otpremnine koju je tuženik dobio u iznosu od 152.000,00 kn, a koja isplata mu je vršena 2014. u ratama na 5 puta pa misli da je u

9. ili 10. mjesecu bila zadnja rata. Navedena novčana sredstva tuženik je, između ostalog, koristio i za život, jer nije radio godinu i pol dana te je pokrio tužiteljici njezin minus od 6.500,00 kn. Do faktičnog prekida bračne zajednice došlo je u svibnju 2016. Otac tužiteljice je po struci zidar. Tuženik je 2005. podigao kredit u iznosu od 70.000,00 kn, od čega je 30.000,00 kn dano za kuhinju, a ostali dio novca za kupnju osobnog automobila marke Golf 3. Od tog iznosa nije bio financiran ni skuter ni kovana ograda. S roditeljima tužiteljice je bio u dobrim odnosima, a tijekom braka tast mu je platio troškove trgovačke škole, koju je tuženik završio. Ne sjeća se točno kada je uvedena telefonska linija, ali je trošak iznosio 1.400 DEM, što je plaćeno kreditom koji je tuženik podigao, odnosno na rate. Rate kredita je vraćao tuženik te financirao potrebe domaćinstva u smislu režija i egzistencijalnih potreba. Tužiteljica nije ponijela niti svoje osobne stvari prilikom odlaska iz kuće. Spavaću sobu i sušilicu roblja supruga je dobila na poklon od svojih roditelja. Frizerska radnja koju je tužiteljica otvorila u Š. je loše poslovala pa je zato i zatvorena nakon godinu i pol dana. Od 1991. pa u daljnjem periodu od 3 – 4 godine stranke su živjele u obiteljskoj kući roditelja tužiteljice. Otac tuženika je bio zaposlen u firmi Đuro Salaj te je podigao kredit za izgradnju kuće, a od tog kredita je prednji dio kuće sagrađen i stavljen pod krov. Nadalje, tuženik navodi da je njegov otac 1990.-tih godina dobio otkaz u firmi i otišao u mirovinu. Parket za kuću su roditelji tuženika financirali svojim novčanim sredstvima, jer su imali prihode i od prodaje svinja koje su uzgojili, osim za njihove potrebe. Tuženik se za vrijeme braka školovao za elektromontera, vozio je osobne automobile koje je kupio otac tužiteljice te imao prometnu nezgodu i oštetio dva automobila. Na upit tko je financirao potrebe djece vezano za školovanje, tuženik je izjavio da su iste troškove podmirivali u jednakim dijelovima.

18. Prema iskazu svjedokinje S. J., sestrične tužiteljice, proizlazi da su u vrijeme trajanja bračne zajednice oboje bračnih drugova radili i privređivali, a tužiteljica je vodila brigu o djecu i domaćinstvu. Jedno vrijeme je K. imala svoj frizerski salon u Š., a poslije je radila u V. te je uvijek odlazila kod nje na frizure, čak i kući. Kad su stranke sklopile brak, prednji dio kuće tuženika je bio sagrađen u fazi roh bau te su tužiteljica i tuženik pristupili izvođenju radova do daljnjeg dovršetka kuće. Kasnije su radili kovanu ogradu, fasada, ali u kojim etapama i na koji način su to financirali svjedokinji nije poznato. K. je uvijek vozila automobil koji su joj kupili roditelji te je u jednom navratu, kada je razbijen osobni automobil kupljen drugi od strane njezinih roditelja. Nije joj poznato jesu li roditelji financirali bilo kakve radove u kući. U trenutku kada su se stranke razišle, kuća je bila dovršena, napravljena je kovana ograda, ulaz i fasada te se sjeća da je i garaža sagrađena u vrijeme trajanja bračne zajednice.

19. Iz iskaza svjedokinje Z. V. utvrđeno je da je u vrijeme sklapanja braka stranaka prednji dio kuće tuženika bio sagrađen, odnosno bili su izvedeni grubi radovi i nekretnina je bila u fazi roh bau. Stranke su pristupili izvođenju radova i to rušenju nekih pregradnih zidova, nakon čega su izvođeni radovi vodovodne, električne instalacije žbukanja i daljnji fini radovi sve do njihova useljenja. Radove su izvodili majstori, a nešto i sam tuženik. Kad su tužiteljica i tuženik uselili u taj prednji dio kuće, još su neke prostorije gore bile nedovršene. Tužiteljica je vodila brigu o domaćinstvu i djeci te su oboje bili zaposleni za vrijeme trajanja braka, s tim da je tužiteljica pružala i frizerske usluge i kod kuće kad je to bilo u mogućnosti. U kasnijim fazama trajanja braka radili su terasu u dvorištu, popločili ulaz i bila je napravljena kovana ograda. Sjeća se da su roditelji tužiteljici znali pomagati te joj je mama kupila perilicu rublja, perilicu suđa, stol i stolice, komodu, dok je otac tužiteljice pomagao u izvođenju radova na terasi, a misli da je lijepio i pločice. Ovo joj je poznato iz pričanja tužiteljice. Nema saznanja tko je financirao izvođenje radova niti da li su roditelji tuženika pomagali ili davali bilo kakva sredstva za izvođenje radova. Po kazivanju stranaka poznato joj je da je tuženik podigao kredit kada su kupili ugradbenu kuhinju i kupljen je osobni automobil. Otac tužiteljice je kupio osobni automobil i bilo ih je više te je nakon jedne prometne nezgode kada je osobno vozilo uništeno opet od strane oca tužiteljice kupljen drugi osobni automobil koji su koristile obje stranke. Roditelji tužiteljice su živjeli u NJ., a tužiteljica i tuženik su vodili brigu o njihovoj kući za to vrijeme, tuženik je kosio travu i održavao te su oboje odlazili u kuću. Nadalje, iz iskaza svjedokinje proizlazi da su stranke jedno vrijeme poslije rata čak živjeli u kući roditelja tužiteljice. Na upit je izjavila da se sjeća da je u prednjoj kući tuženika bio hodnik kad se ulazilo u kuću, lijevo je bila blagovaona, a desno spavaća soba te su se rušili zidovi da bi se dobila jedna prostorija.

20. Prema iskazu svjedoka Ž. N. proizlazi da u vrijeme kada je tuženik sklopio brak s tužiteljicom, kuća je bila napravljena na način da su bili završeni u cijelosti grubi radovi do pod krov, odnosno roh bau. Nakon toga pristupilo se izvođenju radova u kojima je svjedok osobno sudjelovao, a to su žbukanje cijelog donjeg kata, stavljanje glazura na podove u svim prostorijama, omazivanje betonske grede, postavljanje pločica oko peći u dnevnoj sobi, postavljanje pločica u hodniku i ugradnja jednih vrata, izrada hrastovih ulaznih vrata, izrada velike hrastove stijene u hodniku, izrada hrastovog stubišta, izrada dvoje vrata u donjem katu, izrada tri prozora 60 x 60 u podrum, prozora u tavanskim prostorijama 60 x 80 – tri komada, izrada velike klupe i stola na terasi, hoblanje građe za terasu, preslagivanje crijepa na krovu, lijepljenje kubura, izrada dvoja dvokrilna vrata u nus prostorijama i jednog prozora na nus prostorijama. Svjedok je u to vrijeme imao stolarsku radnju u Š. i otvoren obrt, a tuženik je kod svjedoka radio u fušu i njegov uloženi rad su prebijali sa svim uslugama koje je svjedok pružio u izgradnji kuće, tako da mu usluge nisu plaćene u novčanom iznosu. Prema gruboj procjeni svjedoka, a uzevši u obzir cijene u ono vrijeme kad su se radovi izvodili, svjedok smatra da je vrijednost njegovih pruženih usluga tuženiku negdje oko 45.000 kuna. Poznato mu je da je tuženik održavao kuću kod punca i da je uvijek kada je punac dolazio na godišnji odmor D. stalno bio zauzet i tamo radio. Po kazivanju tuženika poznato mu je da je sve radove financirao D., a tužiteljica nije sudjelovala u tome, već je za svoje potrebe trošila plaću. Otac tužiteljice nije financirao radove izvođenja terase, što je svjedoku poznato jer je on sudjelovao u izvođenju radova na terasi i hoblanju greda, a te grede je D. dovezao iz V.. Na upit svjedok je izjavio da je samo žbukanje i stavljanje glazure plaćeno iznosom od 1.000 DEM. Na daljnji upit pun. tužiteljice da li je svjedok radio svu vanjsku stolariju na kući, svjedok je odgovorio da je radio tri mala prozora za podrum i tri prozora za tavanski dio, a da stolariju sa roletama nije radio.

21. Prema iskazu svjedokinje Z. P., sestre tuženika, proizlazi da je tuženik od novca koji su dobili kao dar u svatovima platio troškove glazbe i pića, dok su njihovi roditelji dali prasce i piliće, a roditelji tužiteljice janjce. Dijelom tog iznosa od dara u svatovima je kupljen jedan dio stolarije. Stranke u vrijeme trajanja braka nisu imale svoju posebnu imovinu, a nekretnina je bila izgrađena do pod krov, dakle grubi gradovi roh bau. Nakon toga se pristupilo izvođenju daljnjih radova u kojima je velikim dijelom sudjelovao gospodin N., jer je brat svjedokinje kod istog radio u fušu i na taj način svojim radom prebijao usluge koje je N. radio na kući. Rađene su vodovodne instalacije koje je izvodio njihov ujak, tako i kupaonicu, a električne instalacije je radio gospodin B.. Parkete je postavljao N. V., a njihov otac je platio troškove. Roditelji svjedokinje su hranili svinje i prodavali pa su davali njenom bratu određene novčane iznose i na taj način sudjelovali u troškovima izgradnje kuće, a brat je dizao kredit. Naime, brat D. je bio u kreditnim obvezama i podizao kasu uzajamne pomoći, od kojeg iznosa su se financirali radovi. On je bio sve vrijeme zaposlen, osim u periodu kada je dobio otkaz u K.B. i tom prilikom je dobio otpremninu, koja mu je isplaćivana u više obroka, a tužiteljica je počela raditi negdje nakon dvije godine nakon sklapanja braka kao frizerska i nije pružala takve usluge kod kuće. Plaća tužiteljice je bila njena, a prihodi koje je ostvario brat su bili i njezini. Roditelji tužiteljice nisu dali nikakav novčani iznos za izvođenje radova u kući, već je tast samo došao pomoći slagati kamen na ulaz u kuću kad se radila terasa. Tužiteljici su njeni roditelji kupili osobni automobil Golf, a nakon prometne nezgode Škodu, a brat je koristio povlasticu kao hrvatski branitelj. U kasnijoj fazi su izvodili radove kovane ograde za koju je također brat podigao kredit te garažu u dvorištu koju je zidao brat. U kući se radilo i centralno grijanje, a to je izvodio jedan majstor. U svim radovima na kući je sudjelovao brat svjedokinje, a tužiteljica nije bila spremna ni skuhati kavu majstorima. Pokretnine u kući je kupovao brat svjedokinje, dok su roditelji tužiteljice kupili dječje sobe. Na upit tko je platio izvođenje radova S. B., svjedokinja je izjavila da je otac tužiteljice istom donio nekakav aparat za te usluge. Na daljnji upit svjedokinja je izjavila da su roditelji tužiteljice živjeli u NJ. pa je kuću praktično održavao njezin brat, odnosno kosio je travu, čistio snijeg, sudjelovao u radovima na terasi, na krovu i lijepio pločice u podrumu, kupili su vodu u podrumu te je isti sve vrijeme trajanja braka bio na usluzi vezano za nekretninu roditelja tužiteljice.

22. Iz iskaza svjedoka S. B. utvrđeno je da je na predmetnoj kući izvodio radove elektroinstalacije kad su stranke već bile u braku, a trošak tih radova mu je platio otac tužiteljice na način da mu je u NJ. za tu uslugu kupio motornu pilu Stihl. Nema saznanja o daljnjem izvođenju radova u kući parničnih stranaka.

23. Svjedok A. P., otac tužiteljice je iskazivao da je u vrijeme sklapanja braka stranaka predmetna kuća bila izgrađena samo grubi radovi pod krov, dakle, roh bau.

Nakon sklapanja braka stranke su pristupile izvođenju radova u kući te su najprije izbijani neki pregradni zidovi, pomicao se prednji ulaz, a u to vrijeme je svjedok bio u NJ. te ne zna tko je to radio. Vodovod je radio ujak tuženika, a struju prijatelj svjedoka B., kojemu je on na ime usluga kupio motornu pilu i kosilicu. Ne zna tko je izvodio radove žbukanja, a parket je postavio sam tuženik ili s nekim prijateljem. Prilikom izvođenja elektroinstalacija, svjedok je platio i troškove priključka HEP-u i prijavnicu neke firme, a osobno je kupio hidrofor svojim sredstvima. Svjedok je sudjelovao u izvođenju radova na terasi, što je bilo kasnije i kod stepeništa pri ulasku u kuću. Ne sjeća se tko je izvodio radove u kupaonici, a svjedok je sudjelovao u lijepljenju pločica u kuhinji. Radove su financirali tužiteljica i tuženik svojim zaradama, a svjedok i njegova supruga su ostavljali kćerki dio novca prilikom odlaska. Tijekom trajanja braka roditelji su tužiteljici kupili ukupno 4 osobno automobila, koja su koristili oba bračna druga tijekom bračne zajednice. Nije mu poznato tko je izvodio radove izgradnje garaže, a ti su radovi bili kasnije izvođeni. Svjedok je sudjelovao u radovima na terasi i betonirao je stupce za vanjsku kovanu ogradu. Poznato mu je da je tuženik dizao kredit za kupnju kapije. Svjedok i njegova supruga su tužiteljici kupili spavaću sobu, svu opremu i posteljinu, zatim perilicu rublja, sušilicu 2 puta, perilicu za suđe i kuhinjski namještaj, kao i skupo suđe. Tužiteljica i tuženik su vodili odvojene kase, jer kćerka nikada nije znala koliku joj plaću ima suprug. Kćerka je kupovala namirnice i troškove prehrane za obitelj, a za djecu i njihove potrebe je sve donosila supruga svjedoka iz Njemačke, jer su tada dolazili kući češće (i po pet puta godišnje). Tuženik je podizao kredite jednom prilikom je kupio osobni automobil Bubu i skuter. Poznato mu je da je tuženik radio fasadu na kući, ali se ne može sjetiti je li tada već dobio otpremninu ili je podigao kredit za to. Roditelji tužiteljice su financirali strankama i godišnje odmore koje su provodili na moru obiteljski. Tuženik je radio u fušu kod jednom stolara pa su uzajamno prebijali svoje usluge. K. je jedno vrijeme imala frizersku radnju u kući svjedoka dok su tamo živjeli, ali je to teško funkcioniralo, jer je isključivo ona vodila brigu o djeci. Svjedok je starijem unuku kupio kompletnu sobu u smislu namještaja, a platio je i uređenje sobe, odnosno podmirio troškove tapeta i laminata te su i za drugog unuka platili troškove tapeta i kreveta. Na upit svjedok je izjavio da nije financijski sudjelovao u troškovima terase, već samo dao dio kamena. Tuženik je samo u jednom navratu bio u NJ. dva do tri mjeseca, a radio je tamo samo mjesec dana. Tuženik je također pomagao svjedoku na radovima oko kuće svjedoka upravo u fizičkom smislu, a isto toliko je i svjedok pomagao tuženiku. Rogove za šupu svjedoka je svjedok nabavio u K. i platio ih osobno. Na upit tko je radio pregradni zid i laminat u kući svjedoka, svjedok je izjavio da je on osobno radio, a ne sjeća se točno da li je tom prilikom bio i tuženik, no ako je bio, sigurno ga tuženik nije sam postavljao. Na upit tko je lijepio pločice u podrumu ispod terase, svjedok je izjavio da je tuženik to osobno radio te je tuženik žbukao i podrum ispod terase te napravio finu montažu elektroinstalacija u tom podrumu. Vrata za šupu od željeza je svjedok sam skrojio, a tuženik ih je vario. O kući svjedoka su brinuli K. i njezin suprug, a također i njihova djeca, odnosno održavali su istu koseći travu i čisteći snijeg.

24. Prema iskazu svjedokinje Š. P. proizlazi da je u vrijeme sklapanja stranaka kuća njegovih roditelja bila u fazi grubih radova, u fazi pod krov. Nakon početka zajedničkog života pristupili su izvođenju radova u kući te joj je poznato da je elektroinstalacije radio prijatelj njenog muža, što je njen suprug platio kupovinom aparata električaru, dok je vodu radio ujak tuženika. U kući su se rušili određeni pregradni zidovi, izvođeni su radovi žbukanja i stavljale se glazure, a nije joj poznato tko je to radio jer nisu često bili u Hrvatskoj. Njen suprug je kupio hidrofor za vodu te je sudjelovao u nekim kasnijim radovima i to u izgradnji terase u dvorištu i popločavanju prilaza prema kući pa je za to dao i kamen te je postavio pločice u predsoblju. Kćerka i zet nisu imali jedan zajednički budžet, već svatko svoje, režije je plaćao nekada zet, a nekada kćerka te zna da je oko toga bilo prepiranja, kao i za vođenje domaćinstva.

Izvođenje radova stranke su financirale od svojih plaća, a tuženik je podizao i kredite. Kćerka nije mogla podići stambene kredite, jer je kuća bila upisana na tuženika. Kćerka je podigla kredit za kupnju kuhinje. Svjedokinja i njezin suprug su kćerki dali spavaću sobu s potpunom opremom u smislu posteljine, ručnika, zatim kuhinju isto tako s kompletnom opremom, odnosno suđe, perilicu suđa, perilicu za rublje i sušilicu. Starijem unuku su kupili sobu, postavili podove i tapete, a drugom unuku su kupili krevet i postavili tapete, zavjese i drugu opremu. Poklonili su kćerki i blagovaonu, te su oni kasnije kupili drugu, a ista još uvijek postoji u kući. Tuženik je radio u stolariji, ali joj nije poznato koliko je zarađivao po tom osnovu. Poslije rata su stranke stanovale u njihovoj kući nekoliko godina, jednom je tuženik radio u NJ. kod jednog poslodavca koji je dobar s njezinim suprugom te mu je suprug svjedokinje još dao dodatno novca. Svjedokinji je poznato da se radila kovana kapija i da je njezin muž pomogao, no ne zna točno koliko je to iznosilo i kako su to financirali. Tuženik je u njihovoj kući žbukao u podrumu jednu prostoriju i lijepio pločice, a suprug svjedokinje mu je to platio, odnosno dao mu je neku mašinu, a za to vrijeme su kod njih jeli i pili. Dok su bili u NJ., na održavanju kuće je ponekad radio i tuženik, odnosno kosio travu. Svjedokinja je izjavila da su kupili nekoliko automobila, misli tri, kćeri i njenoj obitelji, a posljednja je bila nova Škoda te su osobne automobile koristili oboje, odnosno i kćerka i zet. Svjedokinja i njen suprug su plaćali godišnji odmor na moru, gdje je boravila cijela obitelj parničnih stranaka. Na upit svjedokinja je izjavila da je u njihovoj kući rađena neka garaža za čamac, a te radove je izvodio njen suprug, koji je zidar, a pomagao mu je tuženik pa su mu dali crijep s te šupe i dimnjak jer su postavljali novi. Blagovaonski stol koji su dali kćerki i zetu nije bio nov, ali su ga stranke koristile dugi niz godina.

25. Nakon analize izvedenih dokaza, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u svezi s drugim dokazima te svih dokaza zajedno, a prema svom uvjerenju, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

26. Naime, iz iskaza stranaka u dijelu u kojem su suglasno iskazivali, a što su u bitnom potvrdili i svi saslušani svjedoci nedvojbeno je utvrđeno da su svi izvedeni radovi i ulaganja u predmetnu nekretninu na adresu u Š., B. R. ..., (za koje tužiteljica tvrdi da isti predstavljaju bračnu stečevinu i zahtijeva isplatu) izvođeni nakon sklapanja braka tužiteljice i tuženika, odnosno dok su stranke živjele u bračnoj zajednici, budući je kuća (prednji dio) bila samo sazidana i stavljena pod krov, odnosno bili su izvedeni samo grubi radovi prije nego što su se stranke vjenčale. Iz tog razloga su prve dvije godine stranke živjele u nusprostorijama na navedenoj adresi, a na kojoj su živjeli i roditelji tuženika.

27. Također je saslušanjem stranaka nesporno utvrđeno da je tužiteljica bila nezaposlena oko dvije godine nakon zaključenja braka s tuženikom, a zatim je cijelo vrijeme bila u radnom odnosu, radeći kao frizer u Valpovu, s tim da je jedno vrijeme, odnosno 1991. otvorila frizersku radnju u kući svojih roditelja u Š., gdje su stranke živjele od 1991. pa u daljnjem periodu od tri do četiri godine. Frizerski obrt nije dobro poslovao pa je zatvoren, a tužiteljica je nastavila raditi u kontinuitetu u V. te je i izvan radnog vremena obavljala frizerske usluge kod kuće ("na crno"), dok je tuženik u vrijeme izvođenja radova bio zaposlen u K.B., gdje je neprekidno radio sve dok nije dobio otkaz, ali mu je isplaćivana otpremnina tijekom 2014. godine u ratama. Faktični prekid bračne zajednice nastupio je u svibnju 2016., a brak je razveden 02. studenog 2016.

28. Nadalje je saslušanjem stranaka i prema podacima koje su isti prilikom očevida na licu mjesta usmeno dali vještaku utvrđeno vrijeme izvođenja pojedinih radova, a stranke su prilikom očevida na licu mjesta 28. prosinca 2020. izjavile da su suglasni da se uzme prosjek ukoliko je navedeno različito vrijeme izvođenja radova, odnosno sredina između godina.

29. U konkretnom slučaju stranke su vršile ulaganja u nekretninu u kojoj su živjele tijekom bračne zajednice i u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (imovina stečena do 01. srpnja 1999. godine), koji u članku 281. stavku 1. propisuje da se udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora, sukladno odredbi čl. 281. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

30. Dakle, obzirom na vrijeme izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu za radove započete 1988./1989. pa nadalje do 1. srpnja 1999., treba primijeniti tada važeći Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 51/89, 59/90 i 25/94), koji odredbom članka 277. propisuje da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, je zajednička imovina, dok prema odredbi čl. 278.st.1. istog Zakona imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.

31. U odnosu na imovinu stečenu nakon 1. srpnja 1999., odnosno izvršena ulaganja u predmetnu nekretninu, primjenjuje se odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/07, 17/04,136/04, 107/07), odnosno čl. 249. st. 1. iz kojeg proizlazi da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a u konkretnom slučaju nije sporno da stranke nisu zaključile nikakav bračni ugovor. Definicija bračne stečevine u smislu čl. 248. istog Obiteljskog zakona je ostala ista kao u ranije važećem Zakonu o braku i porodičnim odnosima, jer također propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bitna karakteristika bračne zajednice je zajednički život bračnih drugova.

32. Dakle, u konkretnom slučaju stranke su vršile ulaganja u predmetnu nekretninu i u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (imovina stečena do 1. srpnja 1999.) i u vrijeme važenja naprijed citiranog Obiteljskog zakona.

33. Provedenim građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke I. S., S. gradnja j.d.o.o., te dopunom istog nakon provedenog očevida na licu mjesta u nazočnosti stranaka, sud je utvrdio vrijednost rada i vrijednost materijala uloženog u predmetnu nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi u Š., B. R. …, koji su radovi vršeni na adaptaciji, uređenju i dovršetku kuće, okućnice, ograde i pomoćnih objekata u razdoblju od zaključenja braka stranaka 1987. pa do faktičnog prestanka bračne zajednice 2016. godine, a ujedno je vještaku dano u zadatak da se očituje i o vremenu i vrijednosti izvođenja radova koji su stranke uložile u predmetnu nekretninu (uvođenje električnih instalacija, vodovodnih instalacija, postavljanje podova, stolarije unutarnje i vanjske, uvođenje centralnog grijanja, postavljanje pločica, rušenje pregradnih zidova, izgradnja garaže, postavljanje kapije, prilazne staze u kuću i dr. prema navodima stranaka obzirom da je u vrijeme zaključenja braka stranaka kuća bila samo sagrađena i stavljena pod krov).

34. Dakle, građevinskim vještačenjem je utvrđeno da je garaža zidana 1996. godine, ista nije legalizirana i upisana u zemljišnoknjižni odjel i katastar, a vrijednost rada za istu iznosi 7.399,75 kn, dok je uloženo materijala 9.324,22 kn te uzevši u obzir amortizaciju garaže (24 godine x 0,50 =12%), dobije se vrijednost garaže u iznosu od 14.717,09 kn. U odnosu na izradu kovane ograde vještak je rad procijeni na 2.450,00

kn, a materijal na 2.800,00 kn te uzevši u obzir amortizaciju, obzirom da je kapija rađena 2006. godine, vještak je izračunao vrijednost kapije u iznos od 5.145,00 kn. Za radove u 2008. godini na postavljanju kamena vještak je izračunao da je vrijednost rada 910,00 kn, a vrijednost materijala 371,00 kn te uzevši u obzir amortizacija, ukupna vrijednost iznosi 1.204,14 kn. Nadalje, za fasadu na predmetnoj kući, koja je rađena 2003. godine vještak je za postavljanje demit fasade na ime rada utvrdio da je isti vrijednosti 15.120,00 kn, dok vrijednost materijala iznosi 12.264,00 kn te uzevši u obzir amortizaciju, ukupna vrijednost fasade iznosi 16.403,40 kn. Na ime radova betoniranja staze od ulice do garaže, koji su radovi izvedeni 1989. godine (iskop, šalovanje, betoniranje) vještak je utvrdio da vrijednost istih iznosi 1.380,00 kn, dok vrijednost materijala iznosi 1.058,00 kn te uz amortizaciju ukupna vrijednost staza 1.421,90 kn. Vezano za radove na terasi (iskop i betoniranje temelja, zidanje temelja betonskim blokom, betoniranje betonske deke, izrada konstrukcije terase i pokrivanje terase) vještak je utvrdio da vrijednost rada iznosi 3.483,00 kn, dok vrijednost materijala iznosi 7.255,00 kn, tako da uz amortizaciju ukupna vrijednost fasade iznosi 6.442,80 kn. Na radovima postavljanja kamena na terasu 2005. vještak je utvrdio postavljanje kamena stoji 2.990,00 kn, a vrijednost materijala je 1.219,00 kn. Za izvođenje radova na podrumu 1997. godine (izrada elektroinstalacije, izrada instalacije plina u podrum, žbukanje podruma, postavljanje keramičkih poslova i krečenje podruma) vještak je vrijednost rada procijenio iznosom od 7.146,60 kn, do je vrijednost materijala izračunao 11.967,20 kn pa uzevši u obzir amortizacije, ukupna je vrijednost radova na podrumu iznosi 16.819,96 kn. Za izvođenje radova u dnevnoj sobi 1988. godine (izrada elektroinstalacije, te instalacije plina u sobi, žbukanje sobe, postavljanje parketa, krečenje zidova i ugradnja prozora) vještak je vrijednost istih procijenio iznosom od 13.906,00 kn, a za vrijednost materijala je naveo iznos 12.690,44 kn, dakle uračunavši amortizaciju, ukupna vrijednost rada i materijala uloženog u dnevnu sobu iznosi 23.404,86 kn. Radovi u kuhinji izvedeni su 1988. (izrada elektroinstalacije i instalacije plina, žbukanje, postavljanje pločica, krečenje zidova i ugradnja prozora) su vrijednosti 2.626,40 kn, a vrijednost materijala iznosi 4.008,92 kn, tako da uzevši u obzir amortizaciju vrijednost kuhinje iznosi 5.839,08 kn ukupno. Za radove koji su izvedeni u kupaonici 1988. godine vještak je izračunao vrijednost rada u iznosu od 4.181,90 kn (izrada elektroinstalacije i instalacije plina, žbukanje, postavljanje pločica, krečenje zidova i ugradnja prozora), a uloženo je materijala vrijednosti 11.343,58 kn, tako da sveukupna vrijednost uloženog rada i materijala za kupaonicu iznosi (uz amortizaciju) 13.662,42 kn. Za izvođenje radova na toaletu (wc) koji su rađeni 1988. godine (izrada elektroinstalacije i instalacije plina, žbukanje, postavljanje pločica, krečenje zidova i ugradnja prozora) vještak je kao vrijednost radova izračunao 1.722,00, a kao vrijednost uloženog materijala 2.823,60 kn, tako da sveukupna vrijednost rada i materijala, uz amortizaciju iznosi 4.012,00 kn. Za izvođenje radova na sobi 1988. (izrada elektroinstalacije i instalacije plina, žbukanje, postavljanje parketa krečenje zidova i ugradnja prozora) vještak je kao vrijednost rada izračunao 4.931,70 kn, a vrijednost materijala 8.180,88 kn, tako da uzevši u obzir amortizaciju, ukupna vrijednost rada i materijala na sobi iznosi 7.199,17 kn. Za radove na hodniku i stubištu, koji su rađeni 2000. godine (izrada elektroinstalacije, žbukanje hodnika + stubište, postavljanje stubišta, krečenje zidova i ugradnja staklene opeke) vještak je utvrdio vrijednost od 5.941,00 kn, a za potreban materijal iznos od 1.807,80 kn, tako da ukupna vrijednost rada i materijala uz amortizaciju iznosi 6.973,92 kn. Za izvođenje radova na sobi 1+2- potkrovlje, koji su rađeni 2005. godine, vještak je izračunao vrijednost u iznosu od 5.565,00 kn (izrada elektroinstalacije i instalacije plina, žbukanje sobe, postavljanje parketa, krečenje zidova, ugradnja prozora i postavljanje lamperije na plafon), dok je vrijednost materijala 12.074,50 kn, što uz amortizaciju, sveukupno iznosi 16.228,34 kn. Na radovima koji su izvođeni 1994. godine na ostavi i ulazu vještak je izračunao da vrijednost ovih radova iznosi 1.392,00 kn (iskop i betoniranje temelja, zidanje temelja betonskim blokom, betoniranje betonske deke, izrada konstrukcije terase i pokrivanje terase), dok vrijednost materijala iznosi 3.082,00 kn, a uzevši u obzir amortizaciju, sveukupna vrijednost iznosi 3.892,98 kn na ime uloženog rada i materijala. Dakle, vještak je izračunao da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice u predmetnu nekretninu uložili sveukupan iznos od 147.295,95 kn na ime rada i materijala.

35. Tužiteljica je pod točkom I. izreke zahtijevala isplatu iznos od 73.647,97 kn, što predstavlja ½ vrijednosti rada i materijala izračunatog prema dopuni nalaza i mišljenja građevinskog vještaka te da se utvrdi da je ista doprinijela u istom iznosu u adaptaciju, uređenje i dovršetak kuće, garaže i pušnice te radove izvedene u dvorištu,

kao i terase na predmetnoj nekretnini.

36. Tuženik je imao primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja u podnesku od 4. svibnja 2021., a na koje se primjedbe vještak očitovao 14. lipnja 2021. (list 222)pisano, navodeći da je troškovnik izvedenih radova izrađen iz standardne kalkulacije radova u građevinarstvu, a materijal iz trgovina s našeg užeg područja u Valpovu i Belišću. Vezano za upit da li je vještak koristio iskaze stranaka o tome jesu li neke radove izvodili povlaštene ili samo simbolične cijene, vještak je odgovorio da su sve navedene stavke u troškovniku izrađene sukladno standardnoj kalkulaciji radova u građevinarstvu – nema povlaštenih cijena. Također se vještak očitovao da nije koristio iskaz stranaka tko je što radio, jer on ne odlučuje o tome, a da je u nalazu naveo tko je što radio, bio bi i drugačiji iznos stavke u troškovniku. Cijene radova su iskazane kao što ih iskazuju ovlaštene tvrtke, ali ih je vještak iskazao bez PDV-a za sve usluge. Sve cijene materijala u troškovniku su uzete iz trgovina s našeg područja – Izolirka, Uremović, Vinkoprom, Megasan.

37. Saslušan na glavnoj raspravi od 24. rujna 2021. vještak je izjavio da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenje odnosno dopune od 1. ožujka 2021. godine gdje su prikazane stavke: zaseban rad, materijal prema iskazima tada nazočnih stranaka.

Prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja rad je uzet iz standardne kalkulacije prema normativima usporedno s firmama s našeg područja (obrt koji se odnosi na rad), a materijal je prikazan također s našeg područja, iz naših trgovina. U dopuni nalaza i mišljenja nije uzeto rad fizičkih osoba kao da su oni to sami radili, jer prilikom obilaska gradilišta i izvođenja dokaznih radnji nisu obuhvaćene sve stavke kao da je tuženik sam sve radio. Znači, dopuna nalaza je izrađena kao da radi isključivo pravna osoba,

jer on kao vještak nije taj koji može odlučiti o svakoj stavci iz troškovnika tko je što radio. Također je ostao i kod dopune nalaza i mišljenja od 14. lipnja 2021. u kojoj je odgovorio na primjedbe tuženika.

Na upit punomoćnika tuženika kada bi se stranke decidirano izjasnile tko je što radio po specifikaciji radova u dopuni nalaza i mišljenja od 1. ožujka 2021. da li bi se mogao vještak očitovati odnosno izračunati stvarnu cijenu rada, vještak je odgovorio da bi se u situaciji da se stranke izjasne decidirano po stavkama vezano za navedene izvedene radove tko je što radio mogao očitovati o stvarnoj cijeni rada, s tim da bi to predstavljalo novu dopunu vještačenja za koje bi tražio naknadu u iznosu od 1.000,00

kn. Na daljnji upit punomoćnika tuženika vještak je izjavio da se poslovi krečenja smatraju redovnim održavanjem građevine, a redovno održavanje građevine naknadno utječe na njezinu vrijednost prilikom eventualne prodaje nekretnine.

38. Sud prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji je sačinjen, kao i dopunu istog, jer je vještak svoj nalaz i mišljenje dao stručno i nepristrano na temelju dugogodišnjeg iskustva kao sudskog vještaka i sukladno raspoloživim podacima iz spisa te informacija dobivenih od stranaka prilikom očevida na licu mjesta, a tuženik nije predložio provođenje novog građevinskog vještačenja te nije bilo primjedbi na njegov nalaz i mišljenje nakon saslušanja građevinskog vještaka (zapisnik od 24. rujna 2021. na listu 126-128 spisa).

39. Nakon saslušanja građevinskog vještaka na glavnoj raspravi od 24. rujna 2021. punomoćnik tuženika je predložio da se stranke dopunski saslušaju po stavkama dopune vještačkog nalaza da bi se svaka stranka izjasnila tko je izvodio radove. Punomoćnik tužiteljice se protivio ovom dokaznom prijedlogu tuženika jer su stranke već saslušanje na te okolnosti i bile su nazočne na očevidu i dopuni građevinskog vještačenja. Ujedno su na istom ročištu izjavili da će kontaktirati svoju stranku vezano za pokušaj mirnog rješenja spora.

40. Tuženik je podneskom od 12. listopada 2021. na ime mirnog rješenja spora za ulaganja u nekretninu ponudio da joj isplati iznos od 20.000,00, dok se i nadalje protivio isplatu bilo kojeg iznosa od tuženikovih oko 9.000,00 kn, koje su bile na njegovom računu u trenutku prestanka braka (navodeći kako je morao naknaditi svojim novcem minus na tekućem računu tužiteljice od 6.000,00 kn).

41. Tužiteljica je podneskom od 13. listopada 2021. odgovorila da ne pristaje na ponudu tuženika u visini isplate od 20.000,00 kn, smatrajući ju krajnje neozbiljnom i neprimjerenom.

42. Sud je na glavnoj raspravi od 4. studenog 2021. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice kao u podnesku od 21. travnja 2021., jer je to svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka te imajući u vidu da je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev nakon provedenog građevinskog vještačenja odnosno dopune istog. Također je na istoj glavnoj raspravi, odbijen kao nepotreban i odugovlačeći dokazni prijedlog tuženika za dopunsko saslušanje stranaka jer su stranke detaljno i iscrpno saslušane te su obje stranke bile nazočne prilikom novog očevida na licu mjesta i vještak je upravo po njihovom kazivanju što je rađena za vrijeme trajanja braka izvršio i dopunu vještačenja te uzevši u obzir da se postupak vodi od 7. ožujka 2018. i da je strankama otežan dolazak na raspravu, obzirom da tužiteljica živi i radi u NJ., dok tuženik zbog posla također veći dio godine provede u NJ.. Kako je na istoj glavnoj raspravi tuženik predložio da se nakon izvođenja dokaza dopunskim saslušanjem stranaka provede dopuna nalaza vještaka ili da se provede novo građevinsko vještačenje, sud je i ovaj dokazni prijedlog tuženika za dopunu dopune vještačenja ili novo vještačenje odbio, obzirom da nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika za dopunsko saslušanje stranaka, a provedenim vještačenjem u ovom predmetu je odgovoreno na sva pitanja koja su odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

43. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te uzevši u obzir vrijeme izvođenja radova, odnosno ulaganja u predmetnu nekretninu, počevši od proljeća 1988., kako to proizlazi iz iskaza stranaka te provedenog građevinskog vještačenja,

pa sve do 1. srpnja 1999., sud je doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničke imovine cijenio prema naprijed citiranim odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima, a dopunskim vještačenjem je utvrđeno da je u tom razdoblju ukupna vrijednost uloženog rada i materijala iznosila 96.949,23 kn. Sud smatra da je doprinos tužiteljice u tom periodu, kako vlastitim radom, tako i zaradom, bio manji od doprinosa tuženika, koji je sudjelovao u gotovo svim izvedenim radovima, a nešto radeći sam, a nešto pomažući majstorima koji su bili plaćeni za taj rad, a kako to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Naime, sud je cijenio činjenicu da je tužiteljica bila nezaposlena oko dvije godine nakon sklapanja braka te je otvorila frizerski obrt u kući svojih roditelja 1991., a isti je zatvoren 1995., koji je poslovao s gubitkom, dok je tuženik u to vrijeme bio u stalnom radnom odnosu te je još za mjesec dana rada u NJ. ostvario tadašnjih 4.000

DEM. Primanja tuženika su nesporno bila veća od primanja tužiteljice te je isti podizao i kredite i uzajamne kase za kupnju materijala i plaćanja majstora. Kad se uzme u obzir i činjenica da je samo manji dio ostao od dara od svatova, nakon pokrića troškova za svatove (djelomično su pomogli roditelji stranaka u tim troškovima) te uzevši u obzir da je otac tužiteljice platio J. B. za radove na električnim instalacijama na način da mu je kupio motornu pilu Stihl, dok je otac tuženika od novca koji je dobivao prodajom svinja također sudjelovao na način da je kupio parket i platio majstore koji su ga postavljali, sud smatra da je doprinos tužiteljice 30 %, a doprinos tuženika 70%. Tužiteljici se u taj doprinos ubraja i vođenje brige o zajedničkoj maloljetnoj djeci te radovima u kućanstvu kao što su pranje, spremanje, peglanje, kuhanje i dr., ali ista nije ni na koji način fizički sudjelovala prilikom izvođenja radova na nekretnini, pa čak ni "kuhanjem kave" majstorima. U to vrijeme tužiteljica nije mogla zarađivati po mišljenju suda niti na crno obzirom na skrb o maloljetnoj djeci, dok je tuženik pored redovnog posla u K.B., još radio u fušu kod Ž. N., te je odrađivao i za one poslove koje je Željko Novoselić najvećim dijelom radio na tuženikovoj nekretnini. Dakle, od iznosa 96.949,23 kn, koliko iznosi vrijednost rada i materijala za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima, sud je tužiteljici priznao 30%, što iznosi 29.084,77 kn.

44. U odnosu na radove koji su izvođeni nakon stupanja na snagu Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/07, 17/04, 136/04 i 103/07), odnosno nakon 1. srpnja 1999. pa do prestanka bračne zajednice koji se odnose na izradu kapije, postavljanje kamena, postavljanje fasade na kuću, radove na stubištu i hodniku te radove u potkrovlju, a sukladno izračunu vrijednosti rada i materijala prema dopuni nalaza i mišljenja građevinskog vještaka da je ukupna vrijednosti uloženog rada i materijala 45.981,80 kn, sud je tužiteljici priznao ½ tog iznosa, odnosno 22.990,90 kn. Naime, na temelju odredbe čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a u konkretnom slučaju stranke nisu sklopile nikakav pisani bračni ugovor kojim bi eventualno drugačije ugovorili udio u bračnoj stečevini prema zaradi ili doprinosu svakoga od njih.

45. Kad se, dakle, zbroje iznos od 29.084,77 kn i 22.990,90 kn, dobije se iznos od 52.075,67 kn, koji je sud priznao tužiteljici za izvršena ulaganja i naložio isplatu tuženiku, a kako je pobliže naznačeno u točci I. izreke presude.

46. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 7.500,00 kn pod točkom II., sud je tužiteljici dosudio iznos od 4.761,57 kn, jer to predstavlja ½ od iznosa 9.523,15 kn, koliko je iznosilo stanje na tekućem računu tuženika kod PBZ d.d. na dan 1. studenog 2016., a kako to proizlazi iz dostavljenog prometa po njegovom tekućem računu na listu 41-42 spisa.

47. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice sud je odbio kao neosnovan, jer je previsoko postavljen.

48. Ostale navode stranaka, kao nepotrebne, sud nije posebno niti obrazlagao.

49. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka u smislu odredbe čl. 366. Obiteljskog zakona koji propisuje da će o troškovima postupka u statusnim stvarima sud odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka.

50. U konkretnom slučaju stranke su nakon pokretanja ovog postupka mirnim putem riješile pitanje pokretnina koje su bile predmet prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, a djelomično je uspjela sa zahtjevom za utvrđenje bračne stečevine na ime naknade za izvršena ulaganja u nekretninu tuženika te za isplatu sredstava koji je bio na računu tuženika u trenutku prestanka bračne zajednice. Dakle, vezano za ishod postupka i sve okolnosti slučaja, obzirom da su stranke podjednako uspjele u ovom sporu, sud smatra pravičnim da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Valpovu, 17. prosinca 2021.

Sutkinja

Tatjana Varžić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je nadležnom županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici putem punomoćnika

2. Tuženicima putem punomoćnika

Broj zapisa: eb303-76a83

Kontrolni broj: 024a8-eba6b-d11c9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TATJANA VARŽIĆ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.