Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž Ovr-290/2021-2
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici odvjetnici ABC iz [obrt] u [adresa], protiv I-ovršenice CJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II- ovršenika MJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici odvjetnici ABC, iz [obrt], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbama I-ovršenice i II- ovršenika protiv rješenja o prijedlogu za odgodu ovrhe Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-1379/2015-30 od 19. rujna 2019. godine i protiv rješenja broj Ovr- 1379/2015-58 od 10. lipnja 2021. godine, na dan 16. prosinca 2021. godine,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe ovršenika kao neosnovane, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-1379/2015-30 od 19. rujna 2019. godine i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-1379/2015-58 od 10. lipnja 2021. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-1379/2015-30 od 19. rujna 2019. godine je odbijen prijedlog I. i II.-ovršenika za odgodu ovrhe određene rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-2494/14 od 26. rujna 2014. podnesen 28. rujna 2018. kao neosnovan.
2. Protiv rješenja o ovrsi žalbe su pravodobno podnijeli I. i II.-ovršenici zbog bitnih povreda odredbi ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinaku pobijanog rješenja te usvajanje prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi po tužbi radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu protiv navedenog rješenja predlaže odbijanje žalbe ovršenika kao neosnovane.
4. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-1379/2015-58 od 10. lipnja 2021. godine je odlučeno da se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari umjesto s dosadašnjim ovrhovoditeljem, s novim ovrhovoditeljem [obrt], [osobni identifikacijski broj], [adresa].
5. Protiv navedenog rješenja su žalbe podnijeli I. i II. -ovršenici zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navode da je pobijano rješenje doneseno suprotno odredbi članka 192. stavak 3. Zakona o parničnom postupku navodeći da nisu dali pristanak za promjenu ovrhovoditelja.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe primjenom odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj: 72/17. – dalje: Zakon o ništetnosti).
8. Naime, sud Europske unije u Luxembourgu (dalje: sud EU) je presudom u predmetu C - Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen C- 630/2017 od 14. veljače 2019., povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. UFEU koji je uputio Općinski sud u Rijeci- Stalna služba u Rabu, dao tumačenje europskog prava o usklađenosti navedenog zakona s europskim pravom. Navedenom odlukom je protumačeno da se Zakon o ništetnosti kao nacionalni propis protivi načelu slobodnog pružanja usluga iz čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije 2016/C 202/01 (dalje: UFEU), zbog razloga njegovog retroaktivnog djelovanja. Naime, čl. 10. st. 1. i 2. Zakona o ništetnosti za ugovore s međunarodnim obilježjima u smislu toga Zakona sklopljenih do stupanja na snagu toga Zakona u Republici Hrvatskoj (29. srpnja 2017.) između dužnika i neovlaštenih vjerovnika i za pravne poslove sklopljene također do dana stupanja na snagu toga Zakona između dužnika i neovlaštenih vjerovnika koji su nastali kao posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjima (iz čl. 1. st.1. toga Zakona), propisano je da su ništetni od njihova sklapanja (s posljedicama iz čl. 7. toga Zakona).
9. Kako je pravo Europske unije (koje se protivi djelovanju Zakona o ništetnosti na način propisan čl. 10. toga Zakona) iznad nacionalnog zakonodavstva (Zakona o ništetnosti) i obvezujuće je za Republiku Hrvatsku, te kako odluka Suda EU obvezuje sve nacionalne sudove, odredba čl. 6. Zakona o ništetnosti na kojoj je zasnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe više nije u primjeni.
10. Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava su ovršenici dragovoljno dozvolili zasnivanje založnog prava u korist ovrhovoditelja radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu te su se suglasili da ovrhovoditelj može provesti prisilnu ovrhu na nekretninama na kojima je zasnovano založno pravo. Budući da je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenicima stekao založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje traži, ovršenici se ne mogu protiviti takvoj ovrsi, pozivajući se na razloge iz članka 75. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.,73/17. i 131/20 - u nastavku teksta: OZ) i druge odredbe Ovršnog zakona o izuzimanju od ovrhe.
11. S obzirom da je ugovor o kreditu zaključen između davatelja kredita te korisnika kredita pravne osobe – trgovačkog društva, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom ne radi o potrošačkom ugovoru te odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe iz razloga u kojima se ovršenici pozivaju na odredbe Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine .
12. Odredbom članka 32. stavak 3. OZ-a je propisano da ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine se dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku a novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa.
Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.
13. Iz stanja spisa proizlazi da je sud obaviješten od strane novog vjerovnika da je na njega prenesena novčana tražbina a kao prilog je priložio ugovor o cesiji sklopljen između Nove Ljubljanske Banke d.d. kao cedenta i LCC Debt AG (prije LynxCap Invest II AG) kao cesionara po kojem ugovoru cedent neopozivo i bezuvjetno ustupa i prenosi na cesionara sva svoja prva pravna potraživanja i koristi koje ima prema tuženiku MODESTUS d.o.o. u stečaju i koja proizlaze iz ugovora i dokumenata iz priloga, a cesionar prihvaća takav ustup i prijenos potraživanja. Navedenim ugovorom o cesiji je obuhvaćena i ovršna isprava na temelju koje je određeno rješenje o ovrsi u ovom postupku.
14. U odnosu na žalbene navode ovršenika da nisu obaviješteni o prijenosu tražbine te da nisu dali pristanak za promjenu ovrhovoditelja valja ukazati da je odredbama Ovršnog zakona izričito propisano da za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika (članak 32. stavak 3. OZ-a).
S obzirom da je odredbama OZ-a izričito regulirano člankom 32. stavak 3. da za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika, u konkretnom se ne primjenjuju odredbe članka 192. stavak 3. Zakona o parničnom postupku. Naime, odredbe ZPP-a se supsidijarno primjenjuju temeljem odredbe članka 21. stavak 2. OZ-a kada navedenim zakonom navedeno nije izričito regulirano.
15. Budući da ne postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i u smislu odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP), u svezi s člankom 21. stavak 1.
OZ-a potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi.
Vukovar, 16. prosinca 2021.
SUDAC
Irena Lenić
