REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-875/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja B. K. d.o.o. Z., OIB …, kojeg

zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. i P. u Z., protiv

tuženika H. B. iz S., OIB …, kojeg

zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane

glavne i javne rasprave zaključene 19. listopada 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. Č., odvjetnice u S. te zamjenika punomoćnika tuženika D. M., odvjetničkog vježbenika, na ročištu radi objave dana 16.

prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-125/17 od 9. siječnja 2017. javne bilježnice u S. M. P. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 36.468,35 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.487,50 kn (nastali trošak 1.787,50 kn i predvidivi trošak 700,00 kn), također s pripadajućom zateznom kamatom.

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.277,50 kn.

Obrazloženje

1. Javnobilježničkim rješenjem o ovrsi broj Ovrv-125/17 od 9. siječnja 2017. naloženo je ovršeniku, ovdje tuženiku, namiriti ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, novčano potraživanje i to glavnicu u iznosu od 36.468,35 kn te trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.487,50 kn (nastali trošak 1.787,50 kn i predvidivi trošak 700,00 kn), sve s pripadajućom zateznom kamatom, a temeljem izvatka iz poslovnih knjiga po nepodmirenom tekućem računu.

2. Dana 5. travnja 2017. tuženik je izjavio prigovor u kojem osporava osnovanost tužbe i visinu postavljenog zahtjeva te ističe prigovor zastare, stoga je sud rješenjem br. Ovrv-1229/17 od 19. svibnja 2017. stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga od 28. prosinca 2016., ugovora o tekućem računu broj … od 19. srpnja 2002., obavijesti o otkazu tekućeg računa od 31. ožujka 2014. te obavijesti o prijenosu potraživanja od 18. lipnja 2014., pregleda prometa po tekućem računu tuženika, povijesnog izvatka iz registra Trgovačkog suda u S. od 3. travnja 2018., obavijesti o tražbini od 17.

lipnja 2015. i ponudama od 18. kolovoza i 11. rujna 2014., pregledom ovršnog spisa ovog suda broj Ovr-5602/15 (ranije Ovrv-9257/05) te ugovora o cesiji broj ….

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud je presudom broj Povrv- 1392/2017 od 21. rujna 2018. ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-125/2017 od 9. siječnja 2017., a tužitelju naložio naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.232,30 kn.

5. Županijski sud u Z. svojim je rješenjem broj 40 Gž-6291/2018-3 od 8.

rujna 2020. ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.

6. Pored već nabrojanih, u daljnjem tijeku postupka izveden je dokaz pregledom vještva sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove V. K. od 21. travnja 2021. i njegove dopune od 30. srpnja 2021., a odbijen prijedlog tuženika za njegovim saslušanjem te dodatnim, usmenim vještakovim očitovanjem, kao suvišan.

7. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li nastupila zastara prisilne naplate predmetnog potraživanja te pitanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

10. Pregledom javnobilježničkog rješenja o ovrsi broj Ovrv-125/17 od 9. siječnja 2017. i izvatka iz tužiteljevih poslovnih knjiga od 28. prosinca 2016. razvidno je kako se tuženik tereti za novčano potraživanje u iznosu od 36.468,35 kn i to glavnice u iznosu od 14.281,28 kn, kamate u iznosu od 18.011,11 kn, zatezne kamate u iznosu od 3.675,96 kn te ostala potraživanja u iznosu od 500,00 kn.

11. Pregledom ugovora o tekućem računu broj … od 19. srpnja 2002. razvidno je kako su S. b. d.d. S. i tuženik H. B. sklopili ovaj pravni posao radi otvaranja tuženikova tekućeg računa i utvrdili međusobna prava i obveze, dok iz obavijesti S. b. od 31. ožujka 2014. proizlazi kako je

otkazan ugovor o tekućem računu zbog neplaćenog dugovanja koje je na dan 19.

ožujka 2014. iznosilo 32.646,84 kn.

12. Pregledom ovršnog spisa broj Ovr-5602/15, ranije oznake Ovrv-9257/05, razvidno je kako je S. b. d.d., protiv H. B. pokrenula ovršni

postupak u kojem je 7. veljače 2006. doneseno rješenje o ovrsi broj Ovrv-9257/05 radi namirenja novčane tražbine dospjele 31. listopada 2005. u iznosu od 14.067,58

kn s pripadajućom zateznom kamatom u iznosu od 1.641,47 kn i to pljenidbom plaće koju ostvaruje kod poslodavca, a ta ovrha obustavljena je rješenjem broj Ovrv- 9257/05 od 27. siječnja 2015. jer se ovrha nije mogla provesti na plaći ovršenika. Iz označenog ovršnog spisa također proizlazi kako je S. b. d.d. radi naplate tražbine dana 11. rujna 2012. predložila promjenu predmeta i sredstva ovrhe, tako da je sud rješenjem broj Ovr-5602/15 od 20. svibnja 2015. odredio prisilnu naplatu zapljenom novčanih sredstava po svim računima i svim oročenim novčanim sredstvima H. B. u svim bankama, a nakon toga je, odlučujući po žalbi ovdje tuženika, svojim rješenjem broj Ovr-5602/15 od 17. srpnja 2015. ukinuo pobijano ovršno rješenje od 20. svibnja 2015. i odbacio ovršni prijedlog od 11. rujna 2012. utvrdivši kako S. b. d.d. nije ovlaštena voditi taj postupak jer je prethodno prenijela svoju tražbinu na ovdje tužitelja B. K. d.o.o.

13. Pregledom ugovora o cesiji broj … razvidno je kako je S.

b. d.d. predmetno novčano potraživanje ustupila ovdje tužitelju B. H.

K. d.o.o. i o tome izvijestila tuženika, kako to proizlazi iz obavijesti o prijenosu potraživanja od 18. lipnja 2014.

14. Uzimajući u obzir priloženi ugovor o cesiji iz 2014., ostvarile su se pretpostavke propisane odredbom iz čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), po kojima vjerovnik može prenijeti svoju tražbinu na treću osobu s kojom je sklopio ugovor o ustupanju, a o čemu je tuženik uredno obaviješten, kako to proizlazi iz čl. 82. st. 1. ZOO, što znači da je tužitelj B. K.d.o.o. aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari i ovlašten zahtijevati ispunjenje predmetne novčane tražbine, što i nije bilo sporno.

15. Pregledom vještva sudskog vještaka V. K. od 21. travnja 2021. razvidno je kako je ovrhovoditelj H.V.B. S. b. d.d. podnijela ovršni prijedlog protiv ovršenika, ovdje tuženika H. B., radi naplate glavnice u iznosu od 14.067,58 kn i iznosa od 1.641,47 kn po osnovi zateznih kamata, a zatezna kamata na označeni iznos glavnice teče od 1. studenog 2005. Nadalje,

vještak utvrđuje kako je tražbina prenesena na novog vjerovnika, a ovdje tužitelja B. K. d.o.o. o čemu je tuženik obavješten 18. lipnja 2014. uz poziv radi namirenja iznosa od 32.792,39 kn, dok je ovršni prijedlog od 9. siječnja 2017. postavljen radi namirenja tražbine u iznosu od 36.468,35 kn, od čega 14.281,28 kn po osnovi glavnice, 18.011,11 kn po osnovi kamata, 3.675,96 kn po osnovi zateznih kamata i 500,00 kn na ostala potraživanja. Cijeneći dostavljeni promet po tekućem računu, vještak nalazi kako je tuženik ostvarivao redovita mjesečna primanja, podizao određena sredstva, ostvarivao negativni saldo i ostvarivao nedozvoljeni minus, tako da je njegov posljednji saldo evidentiran 21. studenog 2005. iznosio minus od 14.281,28 kn (s osnove glavnog duga, redovite kamate, naknade za vođenje računa i troškova opomena). Na temelju cjelovite dokazne građe, vještak smatra kako na strani tužitelja postoji potraživanje po osnovi preuzetog duga u iznosu od 30.652,71 kn, od čega iznos od 14.281,28 kn s osnova glavnice, a 16.371,43 kn s osnova zateznih kamata na dan 31. ožujka 2014. i tome dodaje kako se na potraživanje glavnog duga može obračunati zatezna kamata, ali ne i na već obračunatu. U svojoj dopuni vještva, odnosno očitovanju na primjedbe tuženika sadržane u njegovom podnesku od 5. svibnja 2021., vještak navodi kako je vještačenje izradio u skladu s nalogom suda, kako je u cilju utvrđenja visine potraživanja tužitelja proučio čitav spis, radi čega je i opisao sve radnje koje su obavljene te kako je iznos glavnog potraživanja utvrdio temeljem analize prometa računa, a ne temeljem navoda ranije ovrhovoditelja H.V.B. S. b. d.d. U svakom slučaju vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju, a primjedbe stranke koje se odnose na zastaru nije komentirao, jer su pravne prirode i izvan njegove nadležnosti. Sud smatra kako je vještak postupio u skladu s potrebama predmetnog spisa i uputama suda, stoga njegov nalaz i mišljenje drži uvjerljivim i vjerodostojnim, a s tim u vezi prijedlog tužitelja radi dodatnog, usmenog očitovanja vještaka, suvišnim i nesvrsishodnim.

16. Kako tuženik ističe prigovor zastare, ponovno treba navesti kako po odredbi iz čl. 214. st. 1. ZOO, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne Zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, kako to propisuje odredba iz st. 2. istog članka, uz napomenu kako je primjenom odredbe iz čl. 225. valjalo uzeti u obzir opći zastarni rok po kojem tražbine zastarijevaju za 5 godina.

17. Odredbom iz čl. 241. ZOO propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom radi utvrđivanja ili ostvarenja tražbine. Međutim, prema odredbi iz čl. 242. st. 1. ZOO, smatra se da prekid zastare, podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine, nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a ukoliko vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage, također se smatra da nije bilo prekida zastare, kako to propisuje odredba iz čl. 242. st. 2. ZOO. Prekid zastare na istovjetan način reguliran je i odredbama sadržanim u čl. 360. st. 1. i 2., čl. 388. te čl. 389. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/01).

18. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je predmet ovog spora novčana tražbina koja je tužitelju temeljem ugovora o cesiji ustupljena od S. b. d.d. Radi se o promjeni dotadašnjeg obveznopravnog odnosa i to promjenom vjerovnika, međutim objekt cesije, odnosno novčana tražbina prelazi na primatelja u opsegu i kvaliteti kakva je bila kod ustupitelja, što znači da dužnik prema novom vjerovniku ima isti položaj i obveze koje je imao prema starom vjerovniku. Slijedom toga, dužnik može prema novom vjerovniku istaknuti sve one prigovore koje je mogao ili je isticao prema starom vjerovniku pa tako i prigovor zastare.

19. U konkretnom slučaju, tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 36.468,35 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 14.781,28 kn teče od dospijeća 28. prosinca 2016. temeljem priloženog izvatka iz poslovnih knjiga, a radi se o ustupljenom potraživanju S. b. d.d., koje je dospjelo prema tuženiku 31. listopada 2005.,

kako to proizlazi iz njezinog izvatka iz poslovnih knjiga priloženog spisu Ovr- 5602/2015. Dakle, radi se o istoj tražbini koja nominalno nije istovjetna, jer je tužitelj glavno potraživanje uvećao za kamatu, što je u smislu odredbe iz čl. 27. st. 1. ZOO. zabranjeni anatocizam, tako da kod nesporne činjenice da glavno potraživanje nije podmireno, tužitelj, uzimajući u obzir odredbu iz čl. 31. st. 1. ZOO, nije smio "uglavničiti" kamatu u tražbinu. U svakom slučaju, ne radi se o novoj tražbini s dospijećem 28. prosinca 2016., jer bi to bilo protivno zakonskim odredbama o cesiji, uz napomenu kako predmetna tražbina ne dospijeva temeljem obavijesti tuženiku o otkazu tekućeg računa dana 31. ožujka 2014., kako to pogrešno smatra tužitelj, već od 31. listopada 2005., kako proizlazi iz vjerodostojne isprave njegovog pravnog prednika, odnosno ranijeg vjerovnika. Naime, S. b. d.d. pokrenula je ovršni postupak protiv tuženika zbog podmirenja novčane obveze i to glavnice u iznosu od 14.067,58 kn te "uglavničene" kamate u iznosu od 1.641,47 kn, upravo temeljem dospjele obveze, jer bi u suprotnom njezin prijedlog bio preuranjen, a time i neosnovan.

20. Slijedom iznesenog, a uzimajući u obzir da je predmetna tužba (ovršni prijedlog) zaprimljena 9. siječnja 2017., odnosno jedanaest godina nakon što je vjerovnik bio ovlašten zahtijevati od dužnika plaćanje dužne tražbine, očito je kako je u ovom slučaju nastupila zastara i time prestanak prava zahtijevati od tuženika ispunjenje sporne obveze. Činjenica je da je tijek zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka protiv tuženika 2005., međutim zbog naknadnih okolnosti i ostvarenja pretpostavki propisanih ranije citiranim odredbama ZOO, odnosno ZOO/01, taj sudski spor ne može imati za posljedicu prekid zastare. Naime, rješenjem o ovrsi broj Ovrv-9257/05 od 27. siječnja 2015. obustavljena je ovrha na plaći ovršenika, a rješenjem o ovrsi broj Ovr-5602/2015 od 20. svibnja 2015. određeno novo sredstvo ovrhe prisilnom naplatom po svim računima i oročenim sredstvima ovršenika, ali je ono po njegovoj žalbi ukinuto uz odbačaj ovršnog prijedloga i ukidanje provedenih radnji, jer je S. b. d.d. u međuvremenu spomenutom cesijom ustupila tražbinu tužitelju stoga nije bila aktivno legitimirana za vođenje tog postupka. Dakle, krivnja zbog neuspjele naplate novčanog potraživanja svakako je na strani pravnog prednika tužitelja, jer je tek 11. rujna 2012. postavio prijedlog za promjenom predmeta i sredstva ovrhe koji je pravomoćno odbačen ranije označenom odlukom ovršnog suda od 17. srpnja 2015., a posebno iz razloga što je u tijeku tog postupka, sklapanjem ugovora o cesiji 2014., ustupio tražbinu ovdje tužitelju i tako izgubio aktivnu legitimaciju u ovršnom postupku, koji je za njega mogao biti i pozitivno okončan zapljenom dužnog iznosa po računima i svim oročenim novčanim sredstvima ovršenika kod banaka.

21. U danim okolnostima, prigovor tuženika drži se osnovanim, jer je zastara prisilne naplate predmetnog novčanog potraživanja nastupila 31. listopada 2010., odnosno protekom pet godina od dana kada je vjerovnik mogao zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, radi čega je platni nalog sadržan u pobijanom ovršnom rješenju broj Ovrv-125/17 od 9. siječnja 2017. valjalo ukinuti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), tako da je tuženiku priznat trošak četiri obrazložena podneska i to odgovora na tužbu od 5. travnja 2017.,

te podnesaka od 20. ožujka i 18. listopada 2018. i 5. svibnja 2021., kao i zastupanja na ročištima održanim 16. svibnja i 6. rujna 2018., 3. prosinca 2020. i 19. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč.

1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 22. ožujka 2018. i 6. srpnja 2021. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. OT) te sastava podneska od 6. lipnja 2018. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. OT), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev drži neosnovanim, a trošak pristupa ročištima radi objave presude nije priznat, jer nije neophodan. Dakle, tuženiku je priznat trošak zastupanja u iznosu od 9.250,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 715,00 kn, što daje ukupan priznati trošak u iznosu od 12.277,50 kn, dok trošak sudske pristojbe presude nije priznat, jer se radi o obvezi koju podmiruje protivna stranka.

23. Slijedom iznijetog, tužitelju je valjalo naložiti naknadu označenog troška tuženika, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 16. prosinca 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika