Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Pr-1042/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. K., OIB:… iz Z., zastupane po punomoćniku D. Z., odvjetniku u V., protiv tuženika Centar V., OIB: … iz V., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD P. i dr. d.o.o. V., nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 24. studenoga 2021., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i odsutnosti punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Centar V., OIB: …, iz V., da tužiteljici R. K., OIB: … iz Z., isplati iznos od 5.334,27 kn (slovima: pet tisuća tristo trideset četiri kune i dvadeset sedam lipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak tekućom:

- na iznos od 532,36 kn, od dana 07.05.2016. godine,

- na iznos od 532,36 kn, od dana 10.06.2016. godine,

- na iznos od 532,36 kn, od dana 08.07.2016. godine,

- na iznos od 532,36 kn, od dana 09.08.2016. godine,

- na iznos od 532,36 kn, od dana 09.09.2016. godine,

- na iznos od 532,36 kn, od dana 08.10.2016. godine,

- na iznos od 532,36 kn, od dana 08.11.2016. godine,

- na iznos od 532,36 kn, od dana 09.12.2016. godine,

- na iznos od 532,36 kn, od dana 10.01.2017. godine,

- na iznos od 543,01 kn, od dana 09.02.2017. godine,

pa do konačne isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Centar V., OIB: … iz V., da tužiteljici R. K., OIB:… iz Z., nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.437,50 (slovima: dvije tisuće četiristo trideset sedam kuna i pedeset lipa) u roku od 8 dana sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude, 16. prosinca 2021. pa do isplate.

III.Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezna dohodak na dosuđeni iznos pod toč. I. izreke (5.334,27 kn) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika, a koja sukladno odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama predstavlja javnu službu. Dana 23. studenog 2006. je između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. godine, ali su zbog nastupa recesije Vlada Republike Hrvatske i Sindikati 13. svibnja 2009. sklopili Dodatak Sporazumu kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., odnosno u visini od 5.108,84 kn, a povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. je odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje je odredbama čl.

IV.-V. Dodatka ugovoreno daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nastavno dana 26. listopada 2011. su također između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće, a upravo taj dokument predstavlja osnovanost ove tužbe. Navedene Izmjene su usvojene i u obliku Arbitražne odluke 7. prosinca 2011. Prema čl. XI. st. 4. Izmjena ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena tih Izmjena istekla 26. siječnja 2017. Osim toga su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena. Odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 4. rujna 2015. Nadalje dana 27. studenog 2015. je Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je vidljivo i iz procjene Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015. Aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2% pa je tako krajem 2015. i ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena. Tuženik je bez obzira na to tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto prema Izmjenama po osnovici od 5.415,37 kn. Stoga je i nastalo dugovanje prema tužiteljici na ime razlike plaće u ukupnom iznosu od 5.334,27 kn, i to počevši od plaće za travanj 2016. pa do zaključno siječnja 2017. Stoga ovom tužbom potražuje isplatu razlika plaća, a koja se odnosi na razlike nastale zbog veće osnovice iz čl. III. Izmjena, a to za razdoblje od travnja 2016. do zaključno siječnja 2017. i to u iznosima kako su naznačeni u tužbi sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po dospijeću pojedinih iznosa te naknadu prouzročenog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice. Ne osporava da je djelatnost tuženika javna služba, da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, ali osporava da bi tužiteljica prema njemu imala bilo kakvih potraživanja s osnove prethodno spomenutog radnog odnosa, uključujući i potraživanje s osnove pogrešno obračunate plaće. Smatra da tužiteljica zauzima pogrešno shvaćanje instituta plaće, te propušta sveobuhvatno sagledati relevantne odredbe Zakona o radu,

Zakona o plaćama u javnim službama, Zakona o osnovici plaće u javnim službama te Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a koji propisi pobliže uređuju elemente i način izračuna plaće tužitelja. Zakon o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) kao posebni zakon u odnosu na Zakon o radu, u članku 4. propisuje da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se osnovica za izračun plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi. U razdoblju od 1. prosinca 2013. pa sve do 31. prosinca 2016., osnovica za izračun plaće iznosila je 5.108,84 kune bruto, kako je bila utvrđena člankom II. Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. predviđeno je da će prethodno spomenuta osnovica za obračun plaće s iznosa 5.108,84 kune bruto narasti na iznos 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Do tog povećanja nikad nije došlo, budući da za isto nikad nisu bile ispunjene pretpostavke propisane predmetnim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu. Naime, čl. VII. st. 1. t. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je kako će se, u slučaju da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast, predmetno povećanje odgoditi za onoliko kvartala za koliko ih je zabilježen pad BDP-a. S obzirom da je prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku BDP promatran na tromjesečnoj razini - "realni tromjesečni BDP" - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest tromjesečja uzastopnih negativnih stopa rasta, i to od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, nesporno proizlazi da se primjena odredbe o povećanju osnovice plaće imala odgoditi za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. do siječnja 2019. Ističe i da predmetne Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. imaju propisan rok primjene pet godina(čl. XI. st. 4.) te su, sukladno tome, prestale važiti 25. listopada 2016., što implicira da do primjene povećane osnovice plaće u javnim službama temeljem predmetnog akta nije moglo doći u razdoblju njihovog važenja i primjene, budući da su uvjeti predviđeni za povećanje osnovice nastupili tek nakon prestanka njegovog važenja. Sam matematički izračun, sadržan u historijatu tužbe, tuženik ne osporava, ali ga slijedom svih dosad iznesenih argumenata odnosećih se na nepostojanje pravne osnove tužiteljevog zahtjeva ocjenjuje u cijelosti izlišnim. Sve i kad bi tužbeni zahtjev s osnove glavničnog iznosa bio osnovan, pogrešno se potražuju kamate, tužiteljica nema pravo na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), jer isti dospijevaju tek s isplatom plaće. Slijedom navedenog se tuženik u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice.

3. U dokaznom postupku pročitane su isprave u spisu predmeta: obračunske isprave za isplatu plaća za razdoblje mjeseca travnja 2016 do siječnja 2017. godine ( stranica 6-16 spisa), te ostali prilozi uz tužbu ( na stranicama 17-67 spisa), dokumentacija tuženika uz odgovor na tužbu u omotnici ( na stranicama 75-101 lista), dokumentacija tužitelja uz podnesak od 14. lipnja 2021. ( na stranicama 105- 133 spisa). S obzirom na to da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, nije bilo potrebe niti da se provodi po tužitelju predloženo financijsko vještačenje.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće na temelju odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

5. Među strankama nije sporno :

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju,

- da tuženik prema čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama predstavlja javnu službu,

- da su 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata javnih službi zaključili Sporazum o dodacima na plaći u obrazovanju i znanosti, da je 13. svibnja 2009. sklopljen i Dodatak tom Sporazumu o osnovici plaće, da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune navedenog Dodatka koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke 7. prosinca 2011.

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012.

usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena.

- visina tužbenog zahtjeva.

6. Među stankama je sporna pravna osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužiteljica tvrdi da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun plaće tužiteljici u visini osnovice od 5.415,37 kn, ili više, temeljem odredbe čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, jer su službeni pokazatelji DZS-u RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom, dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja. Tuženik tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno „uskladbuˮ propisani čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i da naprijed navedeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća te osporava i tužiteljičin zahtjev za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u utuženom iznosu bruto plaće.

7. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osim u dijelu kojim potražuje zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, osnovan.

8. Za donošenje odluke u ovom sporu treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu, Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćanja u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09.), na pitanje plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

9. Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14) propisano je, a tako je bilo propisano i čl. 7. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

10. Čitanjem Ugovora o radu koji je tužiteljica sklopila s tuženikom i tužbi priloženih obračunskih isprava za isplatu plaće sud je utvrdio je da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu službu u utuženom vremenskom razdoblju na radnom mjestu stručnog radnika-socijalnog radnika u prijemnom uredu. U čl. 9. Ugovora ugovoreno je da će tužitelj za obavljene poslove primati osnovnu plaću i dodatke na plaću kao i ostala materijalna prava propisana Zakonom o plaćama u javnim službama, Kolektivnim ugovorom i općim aktima poslodavca.

11. U utuženom razdoblju (od prosinca 2015. do zaključno 26. siječnja 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12)/ dalje: TKU, koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.5.2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

12. U čl. 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

13. Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječen mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

14. Dana 26.10.2011.Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. III izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26.10.2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja ) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Čl. XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

15. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.

16. Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenuta Izmjene od 26. listopada 2011. su 28. prosinca 2012. donijeli i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

17. U čl. IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih 6 mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %.

18. Iz službenih podataka Državnog zavoda za statistiku je razvidno da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP- a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.

19. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud smatra da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (" Narodne novine ", broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (" Narodne novine ", broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (" Narodne novine ", broj: 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (" Narodne novine ", broj: 115/10) je bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU (" Narodne novine ", broj: 141/12). Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali prema odredbi iz čl. 199. st. 1. ZR se na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, pa je dakle rok važenja navedenih izmjenama istekao s danom 26. siječnja 2017. Stoga je tuženikov prigovor da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prestale važiti 25. listopada 2016. neosnovan.

20. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su pravno valjane iako ih nije potpisao i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženik prigovora da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika pa da u tom smislu navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Dapače, utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Tako je Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Gž13/02, zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima, jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila, odnosno osporavala, valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Dakle sudska praksa potvrđuje stav ovog suda da su Izmjene Dodatka Sporazumu valjane iako ih je jedan od osam sindikata odbio potpisati.

21. Neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku IIIIV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članka IV stavak V izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, pa je dakle tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju pravno osnovan. Takav stav je o tom pitanju zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Presudi poslovni broj: Rev 1111/2020-2 u kojoj se navodi :

"Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Dakle, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a)."

22. Slijedom svega navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Stoga je sud tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio osim u dijelu kojim potražuje zatezne kamate na iznose poreza i prireza sadržane u bruto iznosu razlike plaće koju potražuje te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Odbijen je dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće, jer je isti neosnovan. Prema odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 - dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05, 96/06 , 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan.

24. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate se temeljem čl. 3. i čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15) određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 16. u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl.

84. st. 3. Zakona o radu.

25. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je tužiteljici koja je uspjela u parnici bez obzira na to što je odbijen dio njezinog tužbenog zahtjeva kojim traži zateznu kamatu i na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, budući da u ovom sporu nije uspjela s neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva u povodu čega nisu niti nastali posebni troškovi, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio joj je samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice i to: za sastav tužbe iznos od 750,00 kn prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), sastav obrazloženog podneska od 14.6.2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu iznos od 750,00 kn prema tbr. 8. toč. 1., sastav podneska od 29.10.2021. iznos od 187,50 kn prema tbr. 8. toč. 3. OT te za zastupanje na jednom ročištu kod suda održanom 24.11.2021. iznos od 750,00 kn prema tbr. 9. toč. 1., odnosno sveukupno 2.437,50 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ).

U Varaždinu 16. prosinca 2021.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ tužiteljici po punomoćniku D. Z., odvjetniku u Z.,

2/ tuženiku po punomoćnicima, odvjetnicima u OD P. i dr. d.o.o., V.

3/ umješaču na strani tuženika po Općinskom državnom odvjetništvu, Građanskoupravni odjel, Varaždin, Kratka 1 4. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin, Ispostava Varaždin, Graberje 1 – nakon pravomoćnosti