Poslovni broj: 10 UsIrs-170/2020-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. B.,

odvjetnika u S., P. P. ., zastupanog po opunomoćeniku I. B.,

odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & B. d.o.o. S., P. P. ., protiv tuženika Hrvatske odvjetničke komore, Višeg disciplinskog suda, Zagreb, Koturaška 53, zastupanog po opunomoćenici M. P., radi težih povreda dužnosti i ugleda odvjetništva, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2021. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, 16. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja presude tuženika Hrvatske odvjetničke komore, Višeg disciplinskog suda, broj: VDS – 33/20 od 22. listopada 2020. i presude Hrvatske odvjetničke komore, Disciplinskog suda broj DS – 39/16 od 30. ožujka 2017.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj osporava zakonitost presude tuženika Hrvatske odvjetničke komore, Višeg disciplinskog suda, broj: VDS – 33/20 od 22. listopada 2020. (dalje: drugostupanjska presuda) i presude Hrvatske odvjetničke komore, Disciplinskog suda broj DS – 39/16 od 30. ožujka 2017. (dalje: prvostupanjska presuda).

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja, te potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Prvostupanjskom presudom, disciplinski okrivljenik, ovdje tužitelj, proglašen je krivim jer da je: 1) u S., nakon obavljenoga zastupanja prijavitelja D.

M., kojega je zastupao pred Općinskim sudom u S. G., u predmetu P-

34/10 gdje je vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 101.000,00 kuna, te postupku uređenja i upisa prava vlasništva i posjeda na nekretninama u k.o. Z., prijavitelju ispostavio nespecificirani račun br. R2-5-POSL1-2 od 14. svibnja 2014. na ukupni iznos od 50.000,00 EUR zatraživši da isti bude plaćen, iako je znao da je za obavljene odvjetničke usluge temeljem Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN, br. 142/2012) mogao zatražiti i ispostaviti račun u iznosu od 6.125,00 kuna, i to za sastav tužbe od 8. siječnja 2010. iznos od 2.500,00 kuna prema Tbr. 7. st. 1., sastav podneska od 29. lipnja 2011. iznos od 500,00 kuna prema Tbr. 8. st. 3., sastav prijedloga radi uknjižbe prava vlasništva 625,00 kuna prema Tbr. 19. st. 1. Tarife, te sastav prijedloga radi upisa promjene posjedovnoga stanja u katastru zemljišta u iznosu od 2.500,00 kuna prema Tbr. 20. st. 2.,

dakle, tražio nagradu veću nego što je propisano Tarifom,

i da je: 2) u S., nakon obavljenoga zastupanja prijavitelja D.

M., kojega je zastupao pred Općinskim sudom u S. G., u predmetu P-

34/10 gdje je vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 101.000,00 kuna, te postupku uređenja i upisa prava vlasništva i posjeda na nekretninama u k.o. Z., prijavitelju ispostavio nespecificirani račun br. R2-5-POSL1-2 od 14.

svibnja 2014. na ukupni iznos od 50.000,00 EUR zatraživši da isti bude plaćen, pa kada je prijavitelj dopisom putem e-pošte dana 12. lipnja 2014. zatražio obrazloženje i specifikaciju računa, odbio na zahtjev prijavitelja dati specificiran obračun troškova u skladu s pravilom 148. Kodeksa odvjetničke etike,

dakle, nesavjesno obavljao odvjetničke poslove,

pa da je time počinio dvije teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva i to djelom pod toč. 1) težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva opisanu u čl. 96. st. 1. toč. 8. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (Narodne novine, broj 115/2013), a djelom pod toč. 2) težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva opisanu u čl. 96. st. 1. toč. 5. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (Narodne novine, broj 115/2013), sve kažnjivo po čl. 72. st. 1. Zakona o odvjetništvu (NN. br. 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011),

te mu se temeljem čl. 72. st. 1. Zakona o odvjetništvu za djelo pod toč. 1) izriče novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna što predstavlja protuvrijednost od 250 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a za djelo iz toč. 2) izriče mu se novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna što predstavlja protuvrijednost od 250 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te mu se temeljem čl. 51. Kaznenog zakona u svezi s čl. 76. Zakona o odvjetništvu izriče jedinstvena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 kuna što predstavlja protuvrijednost od 400 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koju kaznu je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude u korist žiro računa Hrvatske odvjetničke komore.

Temeljem čl. 122. st. 3. Statuta Hrvatske odvjetničke komore, disciplinski okrivljenik dužan je snositi troškove disciplinskog postupka u iznosu od 100,00 kn, što predstavlja protuvrijednosti od 10 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude u korist žiro računa Hrvatske odvjetničke komore.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, tužitelj, je u bitnom naveo da su osporena drugostupanjska i prvostupanjska presuda neosnovane i nezakonite, a kakav je i cijeli postupak koji su proveli tuženik i prvostupanjsko tijelo. Odgovarajući na optužnicu Disciplinskog tužiteljstva Hrvatske odvjetničke komore, kao i, prije toga, u svom očitovanju na prijavu disciplinskog prijavitelja D. S.

M., tužitelj da je argumentirano osporio sve navode prijave i optužnice, ali disciplinski sudovi da ništa od toga nisu uzeli u obzir, niti su proveli predložene dokaze, tako da pobijane odluke niti jesu niti mogu biti osnovane i zakonite. Dakle, neosnovano i nezakonito je odlučeno da bi tužitelj počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva, jer kako proizlazi iz sadržaja isprava dostavljenih u dokazne svrhe, tužitelj je postupao po punomoći disciplinskog prijavitelja, ovjerenoj pred javnim bilježnikom u A. i njegovim prijedlogom za nagradu i naknadu troškova, sve iskazano u odvjetničkom uredu F. & F. u P. u A. preko odvjetnika tog Ureda A. Z. i V. D., koji su disciplinskog prijavitelja preporučili tužitelju i prikazali kao ozbiljnu osobu, koji drži do svojih riječi, zbog čega se ne mora sastavljati ugovor o tome. Tužitelju je, dakle, naknadu i nagradu za njegovo odvjetničko postupanje predložio (odredio) opunomoćitelj, što je tužitelj prihvatio, pa je tužitelj svojim računom tražio samo ono što je dogovoreno (i to ne 3%, od vrijednosti nekretnina po cijeni koju je opunomoćitelj odredio, već 1% jer je opunomoćitelj naknadno povukao punomoć za prodaju istih nekretnina), i zbog toga nikakvu specifikaciju računa nije trebao raditi, niti je radio, a budući je opunomoćitelj, po potpuno završenom poslu, raznim činima i odbijanjem plaćanja računa, pokazivao da mu je namjera bila prevariti tužitelja i ništa ne platiti, prijedlog za plaćanje bar 15.000,00 EURA uslijedio je radi pokušaja izmirenja troškova, bez ikakve nagrade, što je sve opunomoćitelj odbio i protiv tužitelja podnio disciplinsku prijavu. Iznos koji disciplinski prijavitelj navodi u disciplinskoj prijavi (pisanoj korespondenciji sa odvjetnikom iz F. & F.) da bi isti platio OD F. & F. u P. nema nikakve veze sa tužiteljem i njegovim radom, niti je tužitelju o tome bilo što poznato. Tužitelju disciplinski prijavitelj nikada ništa nije platio, ni do danas, niti na ime materijalnih troškova niti na ime odvjetničke nagrade za rad. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da Viši disciplinski sud Hrvatske odvjetničke komore ne nalazi žalbene razloge žalitelja osnovanim, smatrajući da je Disciplinski sud Hrvatske odvjetničke komore, svojom presudom, pravilno riješio predmetnu disciplinsku stvar. Sve to unatoč očiglednoj činjenici da to nije tako. Naime, tužitelj je u svojoj žalbi, izjavljenoj zbog svih žalbenih razloga, dao detaljan osvrt po svim točkama disciplinske presude, prvostupanjske, ponovno predlažući da se dokazi koje je predlagao u prvostupanjskom postupku, nisu proveli što je nužno učiniti da bi se moglo govoriti o osnovanosti pobijane presude, odnosno optužnice. Sve jasno da proizlazi iz žalbe tužitelja od 26.05.2020. zbog naprijed navedenih razloga, i tužitelj ima pravni interes za pobijanje predmetne presude, kao i one prvostupanjske, koja joj je prethodila, pa stoga predlaže da ovaj sud po provedenom postupku utvrđenja isticanih i, eventualno, drugih relevantnih činjenica, donese presudu kojom se usvaja tužba tužitelja i poništava osporena drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

5. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Tuženik smatra da ovaj sud u postupku povodom tužbe izjavljene protiv odluke donesene u disciplinskom postupku pred Disciplinskim tijelima Hrvatske odvjetničke komore može jedino utvrđivati je li protiv tužitelja disciplinski postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o odvjetništvu, Statuta Hrvatske odvjetničke komore i Kodeksa odvjetničke etike, a da pritom ne odlučuje o meritumu stvari tj. o tome je li tužitelj počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva ili nije. Nakon iznošenja u bitnom sadržaja izreke osporene drugostupanjske i prvostupanjske presude, tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnome ponavlja navode iz žalbe protiv prvostupanjske presude, a o kojima je tuženik dao valjano i argumentirano obrazloženje u osporenoj drugostupanjskoj presudi. U skladu s navedenim, tuženik ukazuje da je disciplinska odgovornost tužitelja utvrđena na temelju pravilno i zakonito provedenog disciplinskog postupka, tijekom kojeg nisu učinjene povrede odredaba postupka dok su sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene, a poslije čega je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Slijedom navedenog predlaže sudu da tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

6. U sporu je održana rasprava 26. studenog 2021., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojem je opunomoćenik tužitelja naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi, a u odnosu na odgovor na tužbu je naveo da je nevjerojatno da tuženik predlaže sudu da ni on ne odlučuje meritorno o stvari već da tužbu tužitelja odbije odnosno odbaci a sve to budući da je u provedenom disciplinskog postupku sam odbio postupiti po prijedlozima disciplinskog okrivljenika, dok je u cijelosti uvažio navode disciplinskog prijavitelja, kao i njegove interpretacije navodnog odnosa prema disciplinskom okrivljenikom. Naime, disciplinski okrivljenik ovdje tužitelj jest odvjetnik i član odvjetničke komore RH, ali nije ničiji najamnik, radi se o slobodnom zanimanju što je više nego poznato, i kao takav je stupao u odnose s predmetnim klijentom ovdje disciplinskim prijaviteljem, i njegove interese je maksimalno doveo do kraja onako kako je dogovoreno. Činjenica da je postupanje uslijedilo po punomoći ovjerene pred javnim bilježnikom preko kojeg je naručeno postupanje i dogovoreni uvjeti zastupanja, disciplinski okrivljenik u disciplinskom postupku je tražio samo to da se provedu dokazi iz koji bi se moglo utvrditi tko govori istinu, međutim disciplinski sud Odvjetničke komore je odbio prijedloge disciplinskog okrivljenika i prihvatio tvrdnje disciplinskog prijavitelja. Disciplinski okrivljenik nikada nije tvrdio da je postigao ugovor sa disciplinskog upraviteljem već je naveo kako je došlo do ovoga. Dakle da su se provjerili navodi disciplinskog okrivljenika onda bi mogla biti donesena odgovarajuća disciplinska odluka, a svakako disciplinski okrivljenik ne bi mogao niti imao razloga snositi nikakvu odgovornost. Obzirom da je u pitanju očigledna manipulacija disciplinskog prijavitelja i koju je disciplinski okrivljenik smatrao i kaznenim djelom te iz toga razloga prijavio međutim Županijski sud u S. da je smatrao da je u pitanju građansko pravni odnos i da se ne bi upuštao u ocjenu u tom građansko pravnom odnosu. Disciplinski okrivljenik je podnio i tužbu sudu zbog istoga pred Općinskim sudom u S. G. pred kojim je parnični postupak još u tijeku, zbog činjenice što tuženik u tom postupku D. S. M. na razne načine izbjegavao

provođenje predloženih i od suda prihvaćenih dokaza. Dakle, predmetne spise kazneni 354/16 i parnični 83 P-4476/15 predaju se u sudski spis i za tuženika. Dakle, tuženik je jednostavno previdio mogućnost, odnosno nije je htio provjeravati, da su predmetne stranke prema odvjetničkoj tarifu na koju se poziva prema Tarifnom broju 38 mogli na poseban način ugovoriti svoj međusobni odnos, odnosno način i uvjete zastupanja, a što je u stvari i bilo. Budući da zaista nije bilo pisanog ugovora između naručitelja usluge i odvjetnika već kako je rečeno putem Odvjetničkog društva P. & P.

naručene usluge i uvjeta naručene usluge, a obzirom da je posao zastupanja u cijelosti dovršen, što ne bi trebalo imati za posljedicu nepostojanje pisanog ugovora ni u jednom smislu, već provjeriti navode disciplinskog okrivljenika a što nije učinjeno jer Zakon o obveznom odnosu takve situacije dovodi u vezu sa dovršenjem i načinom dovršenja postupka i tek tada se može dati određena meritorna ocjena. Nadalje,

navodi kako je disciplinski sud mogao samo zaključivati na način da je među strankama trebalo primijeniti tar broj koji regulira odnosim među strankama putem vrijednosti predmeta spora, jer isto ne može proizići ni iz držanja disciplinskog prijavitelja u cijelom tom postupku, jer disciplinskog prijavitelj, kada je postupak bio dovršen i kada je disciplinskog okrivljenik zatražio plaćanje, zatraži da se izvrši procjena po sudskom vještaku vrijednosti svih njegovih nekretnina koje je disciplinski okrivljenik upisa na njegovo ime, potom je disciplinski okrivljenik to i učinio kao i sve dokumente dostavio putem OD P. & P., a također disciplinskog sud se nije

upitao zašto je disciplinski okrivljenik trebao snositi sve materijalne troškove i pristojbe za disciplinskog upravitelja kada je bio dogovoren način plaćanja koji bi proizlazio iz odluke suda disciplinskog komore. Odvjetnici ako nisu ugovorili sa strankom određeni poseban način plaćanja usluge od stranke traže normalno da snose troškove svog postupka, da plate akontaciju i na kraju mu se ispostavi račun sukladno tome. Ovdje je bilo u pitanju suprotno, stranke su dogovorile način plaćanja, isti je predložio disciplinski prijavitelj preko Odvjetničkog društva a disciplinski okrivljenik ga je prihvatio preko tog OD, a sam i osobno disciplinski prijavitelj je neko vrijeme poslije toga, a što je sadržano u navodima koje je iznosio u disciplinskog postupku, navratio kod njega i potvrdio što je disciplinskom okrivljeniku predočio. Dakle predlaže se ovom sudu da sve navode iz disciplinskog postupka iz ove tužbe disciplinskog okrivljenika kao i sve navode i činjenice sadržane u kaznenom i parničnom postupku koji su sada predati u ovaj predmet, da se cijene adekvatno i na osnovu toga donese odgovarajuća odluka.

7. Opunomoćenica tuženika je na ročištu za raspravu navela da ostaje kod navoda tuženika iz odgovora na tužbu, te osporava kao neosnovane navode tužitelja iznesene na današnjem ročištu. Ostaje pri navodu iz odgovora na tužbu da sud u ovom postupku može jednino utvrđivati je li protiv tužitelja proveden disciplinski postupak u skladu s odredbama Zakona o odvjetništvu, Statuta HOD-a i Kodeksa odvjetničke etike, a da pritom sud u ovom postupku ne odlučuje o meritumu stvari tj. u tome je li tužitelj počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva ili nije. Dio postupka protiv tužitelja proveden je u skladu s prije navedenim propisima. Vezano za navedeno tuženik se poziva i na recentnu brojnu sudsku praksu. Navodi opunomoćenika tužitelja koji su izneseni na današnjem ročištu su navodi koje je tužitelj iznio i u disciplinskom postupku, kao i dokumentacije koju je tužitelj priložio na ročištu, izuzev dokumentacije vezane za prijedlog tužitelja za provođenje dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika S. M. na Županijskom sudu u S., s prilozima, a koja dokumentacija po mišljenju tuženika nije od značaja za donošenje odluke u ovom postupku.

8. Opunomoćenik tužitelja je u odnosu na navode tuženika naveo da su isti neosnovani, obzirom da se pozivaju na disciplinsko rješavanje i odgovor na predmetnu tužbu koja traži od suda da ni on ne rješava u meritumu stvari, pa nije jasno o čemu bi taj disciplinski sud zakonito postupao kako i sam priznaje kako ga meritum stvari nije zanimao. Nadalje, naglašava da je disciplinski prijavitelj primao savjete od Odvjetničke komore što je vidljivo iz njegovih navoda koji su sadržani u disciplinskog spisu pripremajući se za nastup prema disciplinskom prijavitelju. Iako je imao opunomoćenike, pored disciplinskog okrivljenika, a kojega je tvrdio da je otkazao punomoć, suprotno činjenici da je posao bio zaključen, stoga nije imao što otkazivati. Dakle Odvjetnička komora se ponijela nezakonito kada je disciplinskom prijavitelju pružala određene usluge pored toga što se mogao obratiti bilo kojem odvjetniku, a protiv svoga člana ovdje disciplinskog okrivljenika. Takva situacija nije zakonita, oduzima dostojanstvo članovima Odvjetničke komore, koji se nađu u pitanju u ovom slučaju tužitelju. Zato na osnovu svega sadržanog u spisu pred sudom očekuje se postupanje suglasno činjenicama koje su predložene i donijeti odgovarajuću odluku koja mora sadržavati meritum odnosa među strankama, jer opet se naglašava o čemu

bi bio u pitanju neki tarifni broj a ne broj 38 odvjetničke tarife, dok je opunomoćenica tuženika potom navela da u cijelosti osporava navode opunomoćenika tužitelja.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

11. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

12. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti drugostupanjske i prvostupanjske presude.

14. Ponajprije, za navesti je da nije osnovan navod tuženika da ovaj sud u postupku povodom tužbe izjavljene protiv odluke donesene u disciplinskom postupku pred Disciplinskim tijelima Hrvatske odvjetničke komore može jedino utvrđivati je li protiv tužitelja disciplinski postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o odvjetništvu, Statuta Hrvatske odvjetničke komore i Kodeksa odvjetničke etike, a da pritom ne odlučuje o meritumu stvari tj. o tome je li tužitelj počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva ili nije. Ovo stoga, jer odluke disciplinskih tijela tuženika imaju karakter pojedinačnih odluka javnopravnih tijela te kao takve predstavljaju upravni akt, a nezadovoljna stranka može, pod pretpostavkama propisanim ZUS-om zatražiti sudsku zaštitu pred upravnim sudom (ovakvo stajalište potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj U-III-1919/2014 od 16. ožujka 2016. i U-III-2437/2012 od 25. travnja 2013.). S tim u vezi, pogrešno tuženik drži da je ovaj sud ovlašten jedino utvrđivati je li protiv tužitelja disciplinski postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o odvjetništvu, Statuta Hrvatske odvjetničke komore i Kodeksa odvjetničke etike, obzirom da se ovdje ne radi o slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni tuženika je li došlo do teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva ili nije od strane tužitelja, pa da bi ovlasti suda u skladu s odredbom članka 4. ZUS-a bile ograničene isključivo na utvrđivanje je li postupak provedene u skladu sa zakonskim odredbama , u granicama ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana.

15. Nadalje, među strankama nije sporno da je disciplinski prijavitelj D.

S. M. angažirao disciplinskog okrivljenika, ovdje tužitelja, radi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na njegovom zemljištu odnosno nekretninama na način da isti bude upisan kao nositelj prava vlasništva na istome; da je tužitelj zastupao disciplinskog prijavitelja pred Općinskim sudom u S. G. u predmetu P-34/10,

gdje je vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 101.000,00 kuna, te postupku uređenja i upisa prava vlasništva i posjeda na nekretninama u k.o. Z.; da je tužitelj za obavljeno zastupanje disciplinskom prijavitelju ispostavio račun br. R2-5-POSL1-2 od 14. svibnja 2014. na ukupni iznos od 50.000,00 EUR , a što je sve razvidno i iz spisa predmeta tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu.

16. Isto tako među strankama nije sporno da između tužitelja i disciplinskog prijavitelja nije sklopljen pisani ugovor o visini nagrade i naknade za odvjetnički rad tužitelja.

17. Sporno je među strankama je li pravilno i zakonito prvostupanjskom presudom tužitelj proglašen krivim za djela koja mu se stavljaju na teret, odnosno da je tražio nagradu veću nego što je propisano Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/2012; dalje: Tarifa) i da je nesavjesno obavljao odvjetničke poslove, pa da bi time počinio dvije teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva opisane u članku 96. stavku 1. točki 5. i 8. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (Narodne novine, broj 115/2013; dalje: Statut HOK-a), sve kažnjivo po članku 72. stavku 1. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine, broj 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011; dalje: Zakon o odvjetništvu), radi čega mu je izrečena novčana kazna, na način kako je to pobliže određeno i sadržano u izreci prvostupanjske presude.

18. Prema ocjeni ovog suda, a polazeći od podataka spisa predmeta koji je tuženik dostavio ovom sudu uz odgovor na tužbu, te podataka spisa predmeta ovog spora, pravilna i zakonita je osporena prvostupanjska presuda, odnosno pravilno i zakonito je osporenom drugostupanjskom presudom odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude, dok prigovori tužitelja izneseni u tužbi i tijekom ovog spora nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Osporena drugostupanjska presuda se u bitnom obrazlaže time da je prvostupanjskom presudom valjano obrazloženo čime se prvostupanjski sud rukovodio prilikom odlučivanja o krivnji disciplinskog okrivljenika, ovdje tužitelja, za disciplinska djela koja mu se stavljaju na teret, pa da je jasan stav prvostupanjskog tijela da je tužitelj morao znati da za obavljene usluge odnosno poduzete radnje zastupanja u predmetu broj P-34/10 pred Općinskim sudom u S. G. i postupku uređenja i upisa prava vlasništva i posjeda na nekretninama u k.o. Z. može zatražiti i ispostaviti račun u iznosu od 6.125,00 kuna sukladno odredbama Tarife, a nikako u visini od zatraženih 50.000,00 EUR-a, te osim toga, da na zahtjev stranke, tužitelj nije dostavio specificirani obračun troškova što je bio dužan sukladno članku 148. Kodeksa odvjetničke etike, štoviše da je predlagao stranci nagodbu u visini 15.000,00 EUR-a također bez specifikacije. Nadalje, da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako tužitelj i disciplinski prijavitelj nisu sklopili pisani ugovor o visini nagrade za odvjetnički rad na temelju koje bi tužitelj imao pravo tražiti nagradu u visini od 50.000,00 EUR-a, a ukoliko je tužitelju bila obećana ili usmeno dogovorena nagrada u visini od 3% od cijene nekretnine koju bi tužitelj postigao prodajom istih, da je navedeno irelevantno jer tužitelj nije sudjelovao u prodaji nekretnina, a što niti ne osporava. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako nisu prihvaćeni ni provedeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem odvjetnika iz OD F. & F. (A. Z. i V. D.)

tuženik navodi da je pravilno prvostupanjski sud odbio predložene dokazne prijedloge, a budući da je njihovo saslušanje predloženo na okolnost usmenog sporazuma o visini honorara i općenito oko dogovaranja pravnog posla, a sam tužitelj nije osporavao da nije sudjelovao u prodaji predmetnih nekretnina, te da ne zna da li su iste prodane. Sukladno izloženom, da je očito da se u postupanju disciplinskog okrivljenika, ovdje tužitelja, ostvarila sva bitna obilježja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva, činjenično i pravno opisanog u izreci osporene presude, te mu je sukladno takvom utvrđenju i izrečena odgovarajuća kazna, kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije.

20. Polazeći od podataka spisa predmeta, ovaj sud, ovakvo obrazloženje osporene drugostupanjske presude nalazi u cijelosti pravilnim i zakonitim, te isto u cijelosti prihvaća i drži da osporenim presudama nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

21. Naime, u okolnostima kada je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužitelj zastupao disciplinskog prijavitelja pred Općinskim sudom u S. G. u predmetu P-34/10 i postupku uređenja i upisa prava vlasništva i posjeda na nekretninama u k.o. Z., a gdje je vrijednost predmeta spora naznačena u

iznosu od 101.000,00 kuna, te kako među strankama nije niti sporno da pisani ugovor o visini nagrade i naknade tužitelju za zastupanje disciplinskog prijavitelja nije sklopljen, a glede spornog pitanja postojanja usmenog dogovora o visini nagrade i naknade tužitelju, da sam tužitelj navodi da je usmeno dogovorena nagrada za zastupanje u visini 3 % od cijene nekretnina koju bi tužitelj postigao prodajom istih, i da navodi da nije sudjelovao u prodaji navedenih nekretnina, štoviše da niti ne zna jesu li iste prodane, to je po ocjeni ovog suda, pravilno utvrđenje tuženika i prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tužitelj morao znati da za obavljene odvjetničke usluge temeljem Tarife mogao zatražiti i ispostaviti račun u iznosu od 6.125,00 kuna, a nikako u visini od zatraženih 50.000,00 EUR-a, za koje tužitelj u tužbi navodi da bi predstavljale 1% vrijednosti predmetnih nekretnina, a ne 3% jer nije sudjelovao u prodaji istih, dok nigdje tijekom postupka ne navodi da bi postojao bilo kakav dogovor da u slučaju nesudjelovanja tužitelja u prodaji nekretnina, tužitelj ima pravo zatražiti naknadu i nagradu za zastupanje disciplinskog prijavitelja u visini 1 % vrijednosti tih nekretnina. Stoga, je po ocijeni ovog suda, a upravo suprotno tužbenim prigovorima, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem odvjetnika iz OD F. & F., A. Z. i V.

D., na okolnosti usmenog dogovora o nagradi i naknadi za zastupanje i općenito oko dogovaranja pravnog posla, kraj nesporne činjenice da nema pisanog ugovora o visini naknade i nagrade tužitelju za zastupanje disciplinskog prijavitelj, te da sam tužitelj navodi da je usmeno bila dogovorena nagrada u visini 3 % od cijene nekretnine koju bi tužitelj postigao prodajom istih, a da tužitelj nespornim čini da nije sudjelovao u prodaji predmetnih nekretnina. Isto tako iz podataka spisa predmeta odnosno spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tužitelj disciplinskom prijavitelju na njegovo traženje (dopisom putem e-pošte 12. lipnja 2014.) nakon obavljenog zastupanja disciplinskog prijavitelja pred Općinskim sudom u S. G., u predmetu P-34/10 gdje je vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 101.000,00 kuna, te postupku uređenja i upisa prava vlasništva i posjeda na nekretninama u k.o. Z., i ispostavljanja nespecificiranog računa na ukupan iznos od 50.000,00 EUR, odbio dati specificiran obračun troškova. Štoviše, tužitelj u tužbi navodi odnosni čini nespornim da nije radio nikakvu specifikaciju predmetnog računa.

22. U navedenom, s obzirom na izloženo činjenično stanje, pravilno je utvrđenje tuženika da su se u postupanju tužitelja ostvarila sva bitna obilježja dvije teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva, činjenično i pravno opisanog u izreci osporene prvostupanjske presude, te mu je sukladno takvom utvrđenju i po ocijeni ovog suda izrečena odgovarajuća kazna.

23. Naposljetku, glede prigovora tužitelja iznesenog tijekom ovog spora, da je u konkretnom slučaju tuženik previdio mogućnost odnosno da nije niti htio provjeravati da li su disciplinski prijavitelj i okrivljenik, ovdje tužitelj, prema Tarifi, a na koju se poziva i tuženik, mogli prema Tbr. 38. na poseban način ugovoriti svoj međusobni odnos, odnosno način i uvjete zastupanja, a što i je ovdje slučaj, za navesti je da isti ovaj sud ne nalazi osnovanim. Ovo iz razloga jer je Tbr. 38. Tarife propisano da pružanje pravne pomoći može odvjetnik ugovoriti s pravnom osobom ili osobom koja obavlja samostalnu djelatnost u paušalnom iznosu, osim za radnje zastupanja pred sudovima i državnim organima. Ugovor o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu sklapa se pismeno i mora sadržavati opis radova ili poslova koje će odvjetnik za stranku obavljati, te da Ugovor mora odvjetnik prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori, a što ovdje, imajući u vidu prethodno utvrđeno činjenično stanje, nije slučaj, jer se ne radi niti o pravnoj osobi ili osobi koja obavlja samostalnu djelatnost, radi se upravo o radnjama zastupanja pred sudom i državnim organima, te spisu predmeta ne prileže dokazi da bi takav Ugovor bio prijavljen Hrvatskoj odvjetničkoj komori.

24. Isto tako, za istaći je da navodi tužitelja i dokumentacija koju je tužitelj priložio u spis a koja se odnosi na postupak po kaznenoj prijavi tužitelja protiv disciplinskog prijavitelja, te parnični postupak po tužbi tužitelja protiv disciplinskog prijavitelja kao tuženika radi isplate, nisu od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari.

25. U izloženom, osporena drugostupanjska i prvostupanjska presuda su zakonite. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

26. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u izreci presude.

U Splitu 16. prosinca 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

Spis u kalendar 30 dana.