REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac

Poslovni broj: 86 P-1694/2017-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja A. R., OIB:… iz K. K., P. K. 22,

kojeg zastupa opunomoćenik A. U., odvjetnik u S., … 3B, protiv tuženika G. ., O.: ., Z., iz Z., B. 110, kojeg zastupa opunomoćenik D. P., odvjetnik iz O.

P. i P. d.o.o., odvjetnicima u S., T. ….,

radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave, zaključene 11. studenog 2021. u prisutnosti tužitelja osobno s opunomoćenikom i zamjenika opunomoćenika tuženika, na ročištu za objavu presude 16. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju s osnova osigurnine iznos od 9.250,00 € plativo u kunama prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od presuđenja pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se za više zatraženu kamatu od 4. ožujka 2015. do presuđenja tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 24.735,50 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi trošak od 11.164,50 HRK zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda 29. ožujka 2019. tužitelj je ustao protiv tuženika, a radi isplate štete koja mu je nastala povodom štetnog događaja koji se dogodio kada je tužitelj kao zaposlenik B. d.d. S., bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od posljedica nesretnog slučaja i to policom broj P... Silina udara na dan štetnog događaja da je bila takva da je na vozilu

tužitelja nastala totalna šteta koje je tužitelju i isplaćena i to po procjeni štetnikovog osiguravatelja. Naime, odmah po nezgodi da je tužitelj odveden u HKP KBC S. gdje da mu je utvrđeno da je zadobio jak udarac u glavu u predjelu lijevog uha, i jak udarac u lijevo rame. Radi ozljeda koje je zadobio tužitelj da je provodio fizikalnu terapiju, te da mu je ograničena pokretljivost, u teškom stupnju, a stanje da je kronično, a radi udarca u uho da mu je nastala i nagluhost. Kako su tuženici odbili isplatiti tužitelju naknadu mirnim putem to tužitelj da predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će mu dosuditi pravičnu novčanu naknadu za ozljede koje je zadobio.

1.1. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da je 16. lipnja 2014. doživio nezgodu, radeći u tvrtki B., pa da je utvrđeno da je zadobio jak udarac u glavu u predjelu lijevog uha, i jak udarac u lijevo rame. Zbog udarca ulijevo rame kod tužitelja da je došlo do ozljede brahijalnog pleksusa, da mu je ograničena i to u teškom stupnju pokretljivost lijevog ramena, a stanje kao takovo da je kronično, a od udarca u predjelu lijevog uha kod tužitelja da je zaostala i nagluhost. Sve naprijed navedene ozljede da predstavljaju invaliditet u iznosu od 30%, a kako je po polici tuženika ugovorena svota koja pokriva nezgodu određena u iznosu od 37.000 € za trajan invaliditet, to tužitelju da od ugovorene svote treba biti isplaćen iznos od 11.000 €.

1.2. Konačni i tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 6. listopada 2021., a nakon izvršenih medicinskih vještačenja po vještacima neurologu i ORL, na način da je zatražio isplatu iznosa od 9.250,00 € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno s kamatom.

1.3. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao neosnovanima, a protivio se i djelomičnom povlačenju odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva. Naime, sve navedene činjenice da nije moguće utvrditi sa sigurnošću na temelju medicinske dokumentacije kako to tužitelj želi prikazati. Zahtjev tužitelja da je previsoko postavljen, te kako tužitelj nema pravo na naknadu štete na ime trajnog invaliditeta kao posljedice predmetnoga štetnog događaja, a niti medicinski nalazi opravdavaju dosudu tolikog iznosa. Stoga, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška

1.4. Nakon što je tužitelj uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem te procjenom invaliditeta sudskih vještaka podneskom od 6. veljače 2021. kojim tužitelj potražuje iznos od 7.400,00 € s kamatom od 4. ožujka 2015. tuženik se usprotivio i tako postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći kako je tužitelj djelomično povukao tužbu i zatražio naknadu parničnog troška ovog postupka u odnosu na utvrđeno povlačenje, a u odnosu na konačni tužbeni zahtjev usprotivio se preinaci tužbenog zahtjeva.

2. U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Zapisnika o očevidu od 16. lipnja 2014. (list 5-11 spisa), Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja broj P…(list 12 spisa), dopisa C. o od 7. kolovoza 2014. (list 13 spisa), Izvida štete odgovornosti- kasko broj …od 30. lipnja 2014. (list 14/15 spisa), izjave o namirenju za oznaku štete AO … (list 16 spisa), medicinskih nalaza tužitelja priloženih uz tužbu (list 17-27, te od 61-65 spisa), zdravstvenog kartona, Općih uvjeta za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) od 6. ožujka 2015. s Tablicama tuženika (list 67-73 spisa), vještačenjem po sudskoj vještakinji dr. I. P., neurologu, prim. doc. dr. sc. N. K. P., sudskom vještaku za područje otorinolaringologije, dopunskim vještačenjem po imenovanim vještacima, te vještačenjem po vještaku otorinolaringologu D. S., te dopunskim vještačenjem po prigovorima stranaka, po dr. O. D. S.,

pregledom zahtjeva za isplatu osigurnine po polici osiguranja od nezgode broj P. - … s prilozima (list 142-148 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

2.1. N. tako provedenoga dokaznog postupka stranke su predložile sudu zaključenje raspravljanja u ovoj pravnoj stvari.

2.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

2.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

3. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

4. Među parničnim strankama nije sporno:

- da su poslodavac tužitelja B. i tuženik sklopili Policu osiguranja od nesretnog slučaja br. P.. 23. siječnja 2014., pa u tom smislu nije

sporna pasivna legitimacija tuženika

- nastanak osiguranog slučaja, a koji način nastanka nezgode proizlazi iz Zapisnika o očevidu PU S.- P. P. policije S. od 16. lipnja

2014., a koje navode tuženik ničim nije osporavao.

4.1. Kao sporno u ovom postupku valjalo je utvrditi je li tužitelju s obzirom na zadobivene ozlijede pripada pravo potraživanja isplate na temelju ugovora o osiguranju odnosno jesu li se ispunili uvjeti iz osiguranog slučaja.

4.2. Prema odredbi članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

4.3. Odredbom članka 925. stavka 1. ZOO-a je propisano da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, a prema stavku 2. tog članka o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.). Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici (članak 926. stavak 3. ZOO-a).

5. Stoga je na utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud po prijedlogu tužitelja proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima neurologu i otorinolaringolozima, a s obzirom na zadobivene ozlijede.

5.1. U svom nalazu i mišljenju sudska vještakinja neurolog dr. I. P. je navela da je pregledala tužiteljevu medicinsku dokumentaciju koji je doživio prometnu nezgodu 16. lipnja 2014., kao vozač u osobnom automobilu. Isti dan da je pregledan na HKP KBC S., pri čemu da je dijagnosticirano istegnuće mišića vrata i udarac u glavu. Navodi da bol u vratu uzrokuje smanjenu pokretljivost, pa da mu je postavljen Schansov okovratnik uz savjet analgetske terapije i mirovanja. Tjedan dana kasnije da je pregledan od strane neurokirurga, tužio se na glavobolju, bol u vratu i lijevom ramenu, oslabljen sluh na lijevom uhu, i trnce u lijevoj ruci. Vrat da je i dalje imobiliziran, a kretnje u lijevom ramenu da su ograničene. I dalje da se savjetuje mirovanje i simptomatska terapija. Dana 18. srpnja 2014. neurološki da je pregledan i da je utvrđena napeta paravertebralna muskulatura uz limitiranu rotaciju vrata u lijevo. Snaga ruke da je očuvana, lijeva šaka amputirana (posttraumatski) pa se preporučila fizikalna i analgetska terapija. Četiri mjeseca po ozljeđivanju da je učinjena EMNG i konstatirana izraženija posttraumatska subakutna lezija gornjeg trunkusa lijevoga brahijalnog pleksusa- ergolapareza. Potom da su još učinjene dvije EMNG i to 5. veljače i 30. studenog 2015. te da je utvrđeno kronično stajne u sklopu Erbove pareze. Prema Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nezgode Generali osiguranja prema točki 113 da bi se radilo o oštećenju djelomičnog pleksusa. Za ocjenu invaliditeta ističe da bi morala pristupiti pregledu tužitelja ali isto tako s obzirom na klauzulu odnosno posebnu odredbu Tablice prema kojoj je potrebno priložiti EMNG koji nije stariji od 3 mjeseca, zatraženo je da se učini i ta dijagnostička pretraga. U svom dopunskom nalazu i mišljenju vještakinja je navela, a referirajući se na Tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nezgode (G.), na temelju priložene dokumentacije i nalaza kliničkog pregleda, da je razvidno da je tužitelj zadobio ozljedu gornjeg trunkusa lijevog brahijalnog pleksusa (Erbova pareza) 16. lipnja 2014., koja je verificirana kliničkim pregledom neurologa i elektromiografijski, potvrđena kao kronična elektro- miografijskim nalazom od 8. siječnja 2020. te da je prema točki 113. nastupio trajni invaliditet od 20%.

5.2. Dopunski saslušana, a nakon dostavljenog EMNG nalaza, sudski vještak Irena Pintarić je navela, a po prigovoru tuženika, da se radi o oštećenju gornjeg dijela brahijalnog pleksusa: Anatomski dijeljenjem trugbusa i fasciklusa odnosno snopića koji nastalu iz brahijalnog pleksusa da nastaju periferni živci. Tu da se ne radi o oštećenju perifernog živca nego dijela brahijalnog živca. Ta ozljeda da je onda i određena prema tablici za oštećenja brahijalnog pleksusa.

5.3. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak prim. doc. dr. sc. N. K. P., specijalist otorinolaringolog, je naveo da je tužitelju nakon ozljeđivanja zaostala trajna poremetnja ravnoteže koja mu onemogućava rad na poslovima u buci i tamo gdje je potrebna dobra orijentacija u prostoru. Gubitak sluha uz šum da je po Fowleru i Sabine 20,18%, što uz oslabljenu kolaričku reakciju organa ravnoteže daje postotak invaliditeta od 10%.

5.4. U odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 31. siječnja 2020. sudski vještak ORL dr. N. K. P. je naveo da punomoćnik tuženika usprkos prethodno izrečenom stavu komentira razliku između oslabljene i ugasle kaloričke vrijednosti testa, a u prvom dijelu svog podneska, upozoravajući kako nemaju isto značenje, ističe da se to u njegovom nalazu i mišljenju nigdje i ne tvrdi. Međutim, između normalnog i ugaslog da postoji i oslabljeno ili umanjeno. A kad uz oslabljeno postoji i nesnosan šum u ušima kao što je slučaj kod tužitelja, onda da je njegova procjena kao stalnoga sudskog vještaka za ovo medicinsko područje da iznosi u konkretnom slučaju 10%, uzimajući u obzire kako stupanj nagluhosti, oslabljenu kaloričku reakciju, tako i nesnosan šum u ušima, koje tužitelj trpi.

5.5. U odnosu na prigovore tuženika saslušani vještak O. N. K. P.

je na ročištu od 13. listopada 2020. naveo da procjene i vještvo temelji na nalazima ORL koji su dali subspecijalisti audiolozi. Oni da se bave poremećajem sluha ravnoteže i pojavom šumova u uhu, i na osnovu tih nalaza da su procijenili da je po točki 30 A došlo do invaliditeta između 20-30%, to je kod pacijenta utvrđena oslabljena kalorička reakcija vestibularnog organa. Dakle, da možemo govoriti o oslabljenoj kaloričkoj reakciji, i kad se sve to uzme u obzir on da je to i procijenio, dakle, ne radi se ni o uredno ni ugasloj reakciji, nego o oslabljenoj i o šumu. U odnosu na šum da nema objektivnog nalaza, međutim, uvijek da se uzima u obzir ako audiolozi nakon pregleda to utvrde, onda se uzima u obzir da pacijent ima zaostali tip šuma, koji ne mora biti trajan ali je zaostao nakon takvih nalaza. Sukladno Tablicama da bi se radilo o oštećenju od 10%, prema točci 30 A. Također, da je ozljeda kod tužitelja nastala uslijed udarca u glavu i ne dovodi se u vezu s trzajnom ozljedom ili pak potresom mozga.

I na tako dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. N. K. P.

stranke su prigovarale danom nalazu i mišljenju kao neadekvatnom za ovaj postupak pa je ovaj sud odredio izvođenje medicinskog vještačenja po dr. D. S. kojeg je imenovao za vještaka u ovoj pravnoj stvari uz suglasnost stranaka.

5.6. U. svom nalazu i mišljenju vještak specijalist otorinolaringolog dr. D. S. je naveo kako je pregledao sudski spis i medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu, te pregledao nalaze i mišljenje vještaka koji su vještačili u predmetnom spisu pa da navodi da je u konkretnom slučaju riječ o obostranom oštećenju sluha od 11% po sustavu po izračunu Fowlreu i Sabineu. Također, da je pregledao i nalaze toplinskog opusa gdje je zabilježen odziv na lijevom uhu, tako da nije riječ o oduzetosti odnosno ugašenoj reakciji na lijevom uhu već da je riječ o slabosti osjetila na lijevom uhu, pa stoga da opisana oštećenja ne ispunjavaju kriterije iz točke 30 Tablice kao posljedice od nesretnog slučaja. Ta ozljeda da ne odgovara ozljedi iz točke 29 Tablice.

5.7. U svom dopunskom nalazu i mišljenju sudski vještak ORL D. S.,

a u odnosu na prigovore stranaka, je naveo kako u cijelosti ostaje kod svoga ranijega danog nalaza i mišljenja te kad je ponovno pogledao nalaz o posljednjem mjerenju sluha nakon kratkog izračuna da zaključuje da oštećenje sluha kod tužitelja iznosi 23,4%, i to prema tonskom audiogramu od 18. prosinca 2019. Prema Tablicama tuženika da bi se radilo o točci 29a. do 5%. Naime, da se radi o trajnom oštećenju koje se s vremenom pogoršava. Zbog oštećenja stanje da se pogoršava protekom vremena ali iz nalaza da nije vidljivo da je bilo daljnjih oštećenja. Po ranijim nalazima učinjenim odmah nakon ozljede procijenjeno oštećenje bi iznosilo manje kao što je naveo u svom prvom nalazu i mišljenju, a svako daljnje kontroliranje sluha da će pokazat veća oštećenja. Toj ozljedi da se pridodaju daljnja oštećenja degenerativne prirode i dob tužitelja.

5.8. Nakon tako danog nalaza i mišljenja stranke nisu imale daljnjih primjedbi a kako ovaj sud prihvaća kao stručne i objektivne na temelju kojih je ovaj sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu štetnog događaja, pa ovaj sud utvrđuje da je da je tužitelj zadobio ozljedu gornjeg trunkusa lijevog brahijalnog pleksusa (Erbova pareza) 16. lipnja 2014., koja je verificirana kliničkim pregledom neurologa i elektromiografijski, potvrđena kao kronična elektromiografijskim nalazom od 8. siječnja 2020. pa prema točki 113. Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nezgode (G.), kod tužitelja je nastupio trajni invaliditet od 20%, a poradi zadobivenog oštećenja sluha kod tužitelja da je nastupio tajni invaliditet od 23,4%, i to prema tonskom audiogramu od 18. prosinca 2019. pa prema navedenim tablicama tuženika da bi se radilo o točci 29a. do 5%.

6. U ovom slučaju se radi o dobrovoljnom ugovornom osiguranju, a sastavni dio ugovora o osiguranju su, kako to proizlazi iz navedene police osiguranja, Opći uvjeti za dobrovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), a sastavni dio tih uvjeta čine Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode).

6.1. Odredbom članka 5. stavkom 1. Uvjeta propisano je da se nesretnim slučajem u smislu ovih Općih uvjeta smatra svaki iznenadni i o volji osiguranika neovisni događaj koji, djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, ima za posljedicu smrt osiguranika, potpuni ili djelomični invaliditet osiguranika, prolaznu nesposobnost za rad ili narušenje zdravlja koje zahtjeva liječniku pomoć, a člankom 7. kad nastane nesretni slučaj u smislu uvjeta, osiguratelj da isplaćuje iznose ugovorene u ugovoru o osiguranju a pod točkom 7.2. da isplaćuje postotak od osigurane svote za slučaj invaliditeta koji odgovora postotku djelomičnog invaliditeta, ako je zbog nesretnog slučaja nastupio djelomični invaliditet osiguranika manji od 50 % (….).

6.2. Točkom 29. Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) 5. svibnja 2008. propisana je obostrana nagluhost s ugaslom kaloričkom reakcijom vestibularnog organa, ukupni gubitak sluha (Fowler-Sabine) 20-30 % do 10% (….), a točkom 113. Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) propisana je djelomična paraliza brahijalnog pleksusa (ERB – gornji dio ili KLUMPKE – donji dio) od 35 %.

6.3. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je u konkretnoj pravnoj stvari riječ o nesretnom slučaju koji odgovara navedenim Uvjetima i da je po Tablicama police osiguranja riječ o invaliditetu iz točki 29. i 113. navedenih tablica za koji je ugovorena svota od 37.000,80 €. Kako je korisniku osiguranja utvrđeno da je vitalni kapacitet umanjen za ukupno 25% (20% + 5%) to tužitelju treba isplatiti iznos od 25 % od osiguranog iznosa, dakle, iznos od 9.250,00 €.

7. Kod takvog utvrđenja nesporno je da je tužitelju nastupio osigurani slučaj te da mu tuženik nije isplatio ugovorenu svotu osiguranja za takav slučaj. Međutim, tuženik i nadalje osporava osnovanost tužbenog potraživanja navodeći, u svom podnesku zaprimljenim kod ovog suda 28. listopada 2021., da nisu ispunjeni uvjeti iz posebnih odredbi Tablica tuženika jer da u odnosu na predmetne promjene u audiovestibulogramu tužitelja valja primijeniti stavak 3. Posebnih odredbi Tablice (iza točke 33.) koji glasi: „Invaliditet po točkama 25. – 32. ne određuje se ako se radi o posljedici potresa mozga ili posljedici ozljede mekih struktura vrata (tzv. trzajna ozljeda vratne kralješnice). Međutim, ovaj sud je provedenim vještačenjem nedvojbeno utvrdio da je ozljeda kod tužitelja koja se odnosi na obostranom oštećenju sluha nastala uslijed udarca u glavu i da se ne dovodi u vezu s trzajnom ozljedom ili pak potresom mozga, a koja utvrđenja tuženik nije tijekom postupka osporio valjanim dokazima niti doveo u sumnju utvrđenja koja proizlaze iz provedenog medicinskog vještačenja, pa se takvi tuženikovi prigovori ukazuju paušalnima i neosnovanima.

7.1. Nadalje, a u odnosu na navode tuženika koji se protivio preinaci tužbe, s obzirom na to da je tužitelj u podnesku od 5. veljače 2021. djelomično povukao tužbu u dijelu u kojem je došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva te u odnosu na navode da je nastupila zastara vezano za dio tužbenog zahtjeva u odnosu na kojeg je povučena tužba, valja tuženiku odgovoriti da je u postupku ostvarenja svojih prava na temelju sklopljenoga ugovornog odnosa stranaka tužitelj ustao ovom tužbom s prijedlogom sudu da provede dokaz medicinskim vještačenje na okolnost ispunjenja uvjeta iz police osiguranja odnosno utvrđenja nastale invalidnosti tužitelja pri čemu takav postupak medicinskog vještačenja obuhvaća i postavljanje tužbenog zahtjev prema rezultatima provedenoga dokaznog postupka. Stoga, pogrešan je stav tuženika da postavljanjem konačnoga tužbenog zahtjeva radi o situaciji iz odredbe članka 190. ZPP-a, već je tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom od 6. listopada 2021. uredio tužbu na temelju rezultata medicinskog vještačenja koji zahtjev bez takvog dokaza tužitelj i ne može postaviti, pa se u tom smislu se ne radi o preinaci, kako to pogrešno ističe tuženik, već o uređenju tužbe na temelju rezultata provedenog postupka.

7.2. Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljenje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u konkretnom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužitelju, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete, nedopuštanje preciziranja tužbenog zahtjeva koje je uslijedio odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preciziranja tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preciziranja tužbenog zahtjeve tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te se izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na naknadu štete, koju tuženik i ističe, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Stoga, po stavu ovog suda u konkretnom slučaju iz navedenoga preciziranoga tužbenog zahtjeva tužitelja podneskom od 6. listopada 2021. ne bi proizlazilo da se tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom povijesnom zbivanju ili drugačijem kompleksu činjenica, od onih koje su prije predstavljale tužbenu osnovu po svom tekstu (formalnom sadržaju) istog tužbenog zahtjeva, već bi proizlazilo, da u naravi predmet spora i tužbeni zahtjev, unatoč promjenama visine iznosa ostaje suštinski identični predmetu spora i tužbenom zahtjevu iz tužbe, pa u konkretnom slučaju nema mjesta isticanju preinake tužbe.

8. Odredbom članka 943. stavkom 1. ZOO-a propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

8.1. U tom smislu tuženik je za štetni događaj saznao podnošenjem zahtjeva za isplatu (str. 142. spisa), pa tužitelj potražuje kamatu upravo od 4. ožujka 2015., no, kako je opseg štete utvrđen tek u ovom postupku, valjalo je zatraženu kamatu priznati od dana presuđenja, pa je za više zatraženi tijek kamate valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

9. Kako je ovaj sud utvrdio da je nastao osigurani slučaj te da tuženik nije ispunio obvezu isplate korisniku osiguranja, to je valjalo tuženika obvezati na ispunjenje preuzete obveze plaćanjem tužitelju ugovorenog iznosa osiguranja, slijedom čega je i odlučeno kao pod točkom I. izreke ovo presude.

9.1. Slijedom navedenog valjalo je u tužbeni zahtjev usvojiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

10. Odluka o parničnom trošku u skladu je sa odredbama članka 154. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa, Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT) i Uredbom o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ 53/19). Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, kako to propisuje odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tužitelju su kao opravdani troškovi, sukladno Tbr. 48. OT-a priznati troškovi sastava tužbe, sastava četiriju obrazloženih podneska (29. svibnja 2019., 25. svibnja 2020., 16. listopada 2020. i 6. listopada 2021.) i zastupanja na sedam ročišta (3. listopada 2019., 3. prosinca 2019., 13. listopada 2020., 12. studenog 2020., 15. lipnja 2021., 5. listopada 2021. i 11. studenog 2021.) u iznosu od po 1.000,00 HRK, sastava jednog podneska od 6. veljače 2021. te pristupa na četiri ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja (6. lipnja 2019., 15. srpnja 2020., 18. veljače 2021. i 27. travnja 2021.) u iznosu od po 250,00 HRK, u ukupnom iznosu od 13.250,00 HRK, uvećano za trošak PDV-a da je iznos od 16.562,50 HRK. Zatim je tužitelju priznat trošak vještačenja u iznosu od 5.900,00 HRK, trošak pristojbe za tužbu od 1.220,00 HRK i pristojbe za presudu u iznosu od 1.053,00 HRK, pa ukupno priznati trošak iznosi 24.735,50 HRK. Više zatraženi trošak od 11.164,50 HRK tužitelju nije priznat jer nije bio nužan za vođenje ovog postupka, odnosno jer nije u skladu s OT-om i Uredbom o tarifi sudskih pristojbi.

11. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ove presude.

Split, 16. prosinca 2021.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana zaprimanja pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a u žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a)

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika