REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-95/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda A. B., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 A. Ć. iz S., L. 7, OIB: , pod 2 M. S., pok. P. iz S., R. B. 22,

OIB:… i pod 3 K. R. pok. P. iz S., M. hrvatske 82,

OIB: …, svi tužitelji zastupani po punomoćniku M. B., odvjetnici

u Splitu, protiv tuženika Z. Ć. pok. S. iz S., D. 19,

OIB: …, radi smetanja suposjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 12. listopada 2021. god., u nazočnosti tužitelja pod 1 i pun. tužitelja, dne 16. prosinca 2021. god.

r i j e š i o  j e

I. Time što je u drugoj polovici mjeseca travnja, a za što su tužitelji saznali 19. travnja 2017. god., na dijelu zajedničkoga dvora označenoga kao čest. zem. 1443/3 k.o. Solin, i to baš onoga dijela koji se nalazi ispod jugoistočnoga dijela terase obiteljske kuće u Solinu, anagrafske oznake D. 19, koji je u skici lica mjesta br. 2 koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke A. B. pri Geodetskom zavodu d.d. Split broj:02/19-25 od 30. svibnja 2019. god., zaprimljenoga kod ovoga suda dne 06. 06. 2019. god., prikazan likom osjenćenim, crvenom bojom i označen brojevima 1-2-3-4-1, odložio 2m3 drvenih cjepanica za ogrjev tuženik je bitno ograničio, odnosno tužiteljima potpuno oduzeo suposjed prava prolaza do jugozapadnoga dijela prizemlja predmetne obiteljske kuće koji u naravi predstavlja konobu pa ih u međuvremenu uklonio, tuženiku se ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ili oduzimanje suposjeda.

II. Time što je u drugoj polovici mjeseca svibnja 2018. god., a za što su tužitelji saznali 24. svibnja 2018. god., na dijelu zajedničkoga dvora i to baš onoga dijela koji se nalazi ispod jugoistočnoga dijela terase obiteljske kuće u Solinu anagrafske oznake D. 19, koji je u skici lica mjesta br. 2 koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke A. B. pri Geodetskom zavodu d.d. Split, broj 02/19-25 od 30. svibnja 2019. god., zaprimljenoga kod ovoga suda dne 06. 06. 2019. god., prikazan likom osjenčenim plavom bojom i označen brojevima 2-5-6-7-2 odložio dva drvena sanduka na kojima je složio drvenu građu zajedno sa metalnim postakljenim okvirom, naslonivši to sve neposredno uza zid jugoistočnog dijela prizemlja iste obiteljske kuće tuženik je tužiteljima bitno ograničio suposjed prava prolaza do jugozapadnog dijela prizemlja predmetne obiteljske kuće koja u naravi predstavlja konobu i istodobno onemogućio tužiteljima pristup automobilom u garažu položenu sa južne strane zajedničkog prolaza, a što je sve to u međuvremenu uklonio, tuženiku se zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje ili oduzimanje prava nesmetanog prolaza pješke i automobilom.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljima trošak parbenog postupka u iznosu od 7.272,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznose teče od 16. prosinca 2021. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi se navodi da su nakon smrti svojih pravnih prednika tužitelji za prolaz, odnosno pristup do jugozapadnog prizemnog dijela obiteljske kuće u Solinu, anagrafske oznake D. 27,(ispravno: D. 19), točnije baš onog

dijela koji u naravi predstavlja konobu, koristili onaj dio dvora koji je položen ispod jugoistočnoga dijela terase predmetne obiteljske kuće, a što su do svoje smrti činili pravni prednici tužitelja, a prije njih njihovi pravni prednici nakon diobe koja je između pravnih prednika stranaka uslijedila 1920-ih godina, tužitelji su, a prije njih njihovi pravni prednici, za pristup u svoju konobu koja se nalazi u jugozapadnom dijelu prizemlja obiteljske kuće, prolazili ispod onoga dijela terase koji se nalazi ispred jugoistočnoga dijela prizemlja iste kuće, vlasnosti i posjeda tuženika.

U tužbi se nadalje navodi da je nakon diobe pravnih prednika stranaka i međusobnog prometovanja između njih, pravni prednik tužitelja sada pok. A. Ć. postao vlasnikom zapadnog dijela predmetne obiteljske kuće, prizemlja i kata, a pok. M. Ć., prednik tuženika, istočnoga dijela obiteljske kuće tj. istočnoga dijela prizemlja i kat. Nakon smrti pravnih prednika stranaka, na istovjetan način kao i njihovi prednici, i tužitelji su pristupali do konobe u jugozapadnom prizemlju sve do mjeseca travnja 2017. god. Tužitelj pod 1 je 19. travnja 2017. god., nakon ročišta koje je između istih stranaka pred Općinskim sudom u Splitu održano u predmetu pod br. P-5372/16, otišao u predmetnu obiteljsku kuću i tom prigodom saznao tj. vidio da je tuženik na prijepornom dijelu zajedničkog prolaza, odnosno na njegovom jugoistočnom dijelu preko kojega se pristupa do konobe položene u njezinom jugoistočnom dijelu, odložio cca 2m3 drva za ogrjev s namjerom da tužiteljima onemogući prolaz. Suviše, tuženik je tužiteljima usmeno na spomenutom ročištu, mada izvanraspravno, dok se razgovaralo o možebitnom sklapanju sudske nagodbe, zaprijetio da više neće prolaziti do konobe kako su do tada prolazili, radi čega su tužitelji s pravom zaključili da je odlaganje drva za ogrjev poduzeo isključivo s namjerom da im bitno ograniči odnosno potpuno oduzme suposjed.

Tužitelji predlažu donijeti rješenje kojim bi se utvrdilo da im je tuženik time što je u drugoj polovici mjeseca travnja, a za što su tužitelji saznali 19. travnja 2019. god., na dijelu zajedničkog dvora koji se nalazi ispod jugoistočnog dijela terase predmetne obiteljske kuće, odložio 2m3 cjepanica za ogrjev, potpuno oduzeo suposjed prava prolaza do jugozapadnog dijela prizemlja kuće koji u naravi predstavlja konobu te da se tuženiku naredi uspostaviti prijašnje stanje tako da ukloni drvene cjepanice za ogrjev i zabrani mu se svako takvo ili slično smetanje ili oduzimanje suposjeda.

U podnesku od 20. lipnja 2018. god.,tužitelji su naveli da ne žive na području gdje se nalaze nekretnine u svezi kojih je u tijeku predmetna posebna parnica, već samo povremeno dolaze na njih, pa su kod svojeg posljednjega dolaska dne 24. 05. 2018., nakon održanog prethodnog pripremnog ročišta saznali da se na mjestu prijepora ne nalaze više drva za ogrjev, kako su to tužitelji naveli u činjeničnim navodima svoje tužbe. Tuženik je nakon utuženja uklonio drva za ogrjev, međutim tužitelji su, na istom mjestu na zajedničkom dijelu dvora zatekli dva drvena sanduka na kojima je složena drvena građa zajedno s metalnim ostakljenim okvirom, a sve naslonjeno neposredno uza zid jugoistočnoga dijela prizemlja obiteljske kuće, radi čega tužitelji zaključuju da im je tuženik sada, samo na drugi način, onemogućio prolaz.

Tužitelji sada predlažu da se tuženiku, a kako je u međuvremenu uklonio drvene cjepanice, zabrani ubuduće smetanje ili oduzimanje suposjeda odlaganjem cjepanica i na taj ili sličan način smetanje ili oduzimanje suposjeda. Uz to traže da se utvrdi da je tuženik, time što je u drugoj polovici mjeseca svibnja 2018. god., za što su tužitelji saznali 24. svibnja 2018. god., na dijelu zajedničkoga dvora i to baš onoga dijela koji se nalazi ispod jugoistočnog dijela predmetne obiteljske kuće odložio dva drvena sanduka na kojima je složio drvenu građu zajedno s metalnim postakljenim okvirom, naslonivši sve to neposredno uza zid jugoistočnoga dijela prizemlja, tužiteljima bitno ograničio suposjed prava prolaza te da mu se naredi uspostava prijašnjega stanja na način da ukloni dva drvena sanduka i drvenu građu složenu na njima, zajedno s metalnim postakljenim okvirom, te da mu se zabrani svako takvo ili slično smetanje ili oduzimanje suposjeda prava nesmetanog prolaza pješke ili automobilom ubuduće.

U podnesku od 24. rujna 2019. god., a nakon provedenoga očevida i izrađenoga nalaza vještaka geodetske struke, te ističu da, mada je dne 16. svibnja 2019. god. kada je proveden očevid utvrđeno da na prijepornom dijelu predmetne nekretnine nisu zatečene drvene cjepanice niti drveni sanduci s drvenom građom, a koje su tužitelji ukazivali tijekom postupka, imaju pravnog interesa ustrajati u tužbi i tužbenom traženju jer se njihovo traženje odnosi i na zabranu tuženikova istovjetnog ili sličnog smetanja ili oduzimanja suposjeda, a koje bi se moglo dogoditi u budućnosti. Stoga preciziraju tužbeni zahtjev i traže utvrditi da im je tužitelj naprijed navedenim radnjama bitno ograničio odnosno potpuno oduzeo suposjed prava prolaza do jugozapadnog dijela prizemlja predmetne obiteljske kuće koji u naravi predstavlja konobu pa da mu se zabrani ubuduće svako takvo ili slično smetanje ili oduzimanje suposjeda prava nesmetanog prolaza pješke i automobilom.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Navodi da predmetni put odnosno prolaz u potpunosti pripada njemu te da odlaganjem drva za ogrjev nije onemogućio prolaz tužiteljima jer se ne radi o njihovom prolazu već prizemlju njegove kuće i ulazu u garažu i drva za ogrjev i drveni sanduci nalazili su se na njegovom posjedu. Drva koje je bio odložio, nije odložio s namjerom onemogućavanja prolaza tužiteljima već ih je spremio za ogrjev. Ističe kako tužitelji posjeduju stube s južne strane kuće kojima mogu pristupiti svome posjedu, a također imaju i ulaz u kuću s njene sjeverne strane. Njegov djed je obitelji tužitelja omogućio prolaz prijepornim dijelom, ali smatra da danas on i njegova obitelj, kao nasljednici, nisu dužni tužiteljima omogućavati prolaz tim dijelom tuženikove nekretnine. Prijeporni prolaz pripada i obitelji tuženikova pok. brata, koja također osporava tužiteljima pravo prolaska.

U postupku su provedeni dokazi pregledom fotografija priloženih uz tužbu (stranica 5 spisa), priloženih uz podnesak tužitelja od 20. lipnja 2018. (stranica 14 spisa) i dostavljenih na ročištu od 19. rujna 2018. god., pregledom nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju A. B. od 06. 06. 2019. god.,

preslušanjem tužitelja od 1 do 3 i tuženika.

Tužitelji su odustali od prijedloga za preslušanjem predloženih svjedoka jer svjedoci zbog starosti i zdravstvenih problema nisu u mogućnosti pristupiti sudu.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Tužitelji su zatražili i popisali trošak postupka.

Predmetna nekretnina i njezin prijeporni dio identificirana je izlaskom na očevid te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Anti Bošnjaku od 06. lipnja 2019. god.

Prema nalazu i mišljenju vještaka Bošnjaka drvene cjepanice bile su odložene na prolazu između južnog zida kuće i betonskih stuba ispod kvadratnog prozora pa do betonskih stuba, na dijelu čest. zem. 1443/3 k.o. Solin, položajno definiranom točkama: 1-2-3-4-1, na skici lica mjesta broj 2 (tematska skica) prikazano površinom crvene boje. Dva drvena sanduka i drvena građa bili su odloženi između kvadratnoga prozora i vrata istočno od prozora, na dijelu čest. zem. 1443/3, položaj definiran točkama: 2-5-6-7-2, na skici lica mjesta broj 2 (tematska skica) prikazano površinom plave boje.

Stranke nisu osporavale nalaz vještaka geodetske struke niti položaj na kojima su bile odložene drvene cjepanice, dva drvena sanduka i drvena građa, kako je vještak prikazao u svom nalazu i mišljenju.

Tužitelj pod 1 A. Ć. je u svome iskazu naveo slijedeće:

"Kuća u Solinu anagrafske oznake D. 19 sastoji se od prizemlja i kata s time da je podijeljena na svoju zapadnu i istočnu stranu. Posjednici i vlasnici zapadnog dijela kuće smo nas troje tužitelja, dakle i prizemlja i kata na toj strani kuće dok je posjednik i vlasnik istočnog dijela kuće, kako prizemlja tako i kata, tuženik. Jedini način prilaska i dolaska do našeg dijela kuće, dakle zapadnog dijela, jest preko odnosno kroz predmetni prolaz. Nema ni teoretske mogućnosti da mi pristupimo i koristimo prizemlje preko nekog drugog prolaza. Mi doduše možemo pješke pristupiti preko stuba koje su na zapadnoj strani kuće, ali ne možemo koristiti svoj dio kuće uključujući i podrum, a da ne koristimo i ovaj predmetni prolaz.

Kuću su 1930-ih godina podijelili moj djed i tuženikov djed. U početku vlasnici kuće bili su četiri brata, ali su dvojica od njih prodala svoje dijelove ostaloj dvojici, a to su moj i tuženikov djed koji su se onda podijelili između sebe tako da je djed nas tužitelja dobio zapadni dio kuće, a djed tuženika istočni dio. Još od 1930-ih godina prednici moji i tužiteljica pod 2. i 3. koristili predmetni prolaz do zapadnog dijela kuće nesmetano. U starija vremena tuda su prolazili konjima, kolima s konjima, pa onda traktorima, sve nesmetano. Duže vrijeme se iznajmljivao dio zapadnog dijela kuće radnicima D., B. i dr. te su radnici prolazili ovim prolazom.

U prvoj polovici 70-ih godina moja obitelj, dakle ja i moji roditelji preselili smo na drugu adresu, ali smo nastavili koristiti zapadni dio kuće i koristiti predmetni prolaz nesmetano. Sve do travnja 2017. god. nesmetano smo koristili i ja i tužiteljice pod 2. i 3. ovaj prolaz, prema potrebi kada bismo došli u svoj dio kuće.

Negdje u travnju 2017. god. došao sam u svoj dio kuće jer sam htio pogledati podrum radi nekih popravaka. Na južni dio nekretnine spustio sam se stubama i onda sam ugledao da je ovaj prolaz koji smo koristili za dolazak do svog dijela kuće zapriječen drvenim cjepanicama. Bio je zakrčen skoro cijelom svojom širinom, u svakom slučaju nije se moglo proći ni pješke, a kamoli se koristiti u druge svrhe. Moram reći da je otac tužiteljica pod 2. i 3. ovim predmetnim prolazom prolazio i automobilom i automobilom s prikolicom kada mu je trebalo. Ja sam fotografirao predmetni prolaz sa odloženim drvenim cjepanicama i fotografije sam priložio uz tužbu. Tada nisam komunicirao s tuženikom, naime, nisam ga ni vidio, a s njime je teško komunicirati. Angažirao sam odvjetnika zajedno s tužiteljicama pod 2. i 3. i podigao sam ovu tužbu. Mogu reći kada sam slijedeći put došao do svog dijela kuće nisam na predmetnom prolazu zatekao cjepanice koje je vjerojatno tuženik izgorio, ali sam zatekao nekakve kašune i daske, a u nekim slijedećim navratima zaticao sam i neke druge odložene stvari. Jednom je bio odložen traktor. Dakle, tuženik na ovom dijelu često odlaže različite stvari.

Dodao bih da nas je tuženik na hodniku suda danas dok smo čekali poziv za ovo ročište obratio riječima, i danas su drva i traktor na ovom predmetnom dijelu i nema Boga koji će ih maknuti. Godinu dvije iza ovih cjepanica zatekao sam na predmetnoj dijelu prolaza odložena dva drvena sanduka koje je također tu odložio tuženik pa smo i za to proširili tužbeni zahtjev. Pretpostavljam da je tuženik i te sanduke otklonio u međuvremenu, ali ne mogu to sa sigurnošću tvrditi. Do travnja 2017. tuženik nam nije onemogućavao prolaz i korištenje ovim predmetnim dijelom ispred kuće".

Tužiteljica pod 2 M. S. u stranačkom iskazu je navela:

"Slušala sam iskaz tužitelja pod 1. i s iskazom sam u cijelosti suglasna u dijelu u kojem je govorio o korištenju i posjedu služnosti prolaza preko predmetnog dijela do našeg zapadnog dijela kuće. Ja sam u zapadnom dijelu kuće sa svojim roditeljima živjela do sredine 1960-ih godina i sjećam se da sam kao dijete svaki dan prijepornim dijelom nosila vodu, jer drugog načina prolaska odnosno dolaska do zapadnog dijela kuće nije bilo. I nakon što smo odselili dolazili smo u svoj dio kuće ja i pripadnici moje obitelji te smo se koristili i prolazili ovim predmetnim prolazom. U tome nismo sprječavani. U travnju 2017. god., moj rođak, ovdje tužitelj pod 1. javio mi je da je tuženik odložio drvene cjepanice skoro cijelom širinom predmetnog prolaza i tako nam onemogućio prolaz do našeg dijela kuće. U ostalom dijelu iskaza tužitelja, a vezano za odlaganje drvenih sanduka te uklanjanje cjepanica i sanduka u potpunosti sam suglasna s njegovim iskazom".

Tužiteljica pod 3 K. R. navela je u svom iskazu slijedeće:

"Slušala sam iskaze tužitelja pod 1. i 2. i u potpunosti se slažem s njihovim iskazima vezano za posjed i korištenje predmetnog prolaza te vezano za smetanje posjeda od strane tuženika. Dodala bih da je moj otac i otac tužiteljice pod 2. koja mi je sestra, predmetni prolaz koristio za pristup osobnim automobilom i kombijem do našeg dijela kuće, da je jedno vrijeme pravio vino u našem podrumu i da je do podruma i garaže koja je također u prizemlju našeg dijela kuće dolazio automobilom i kombijem upravo preko ovog predmetnog prolaza. Danas zbog radnji tuženika nije moguće doći automobilom do našeg dijela kuće, a u garažu se ne može doći ni pješke. Za smetanje posjeda koje je počinio tuženik saznala sam također od tužitelja pod 1. koji me je o tome obavijestio.

Dodala bih, radi pojašnjenja još i to da je djed nas tužitelja imao dva sina, jedan od njih je otac tužitelja pod 1. a drugi mene i tužiteljice pod 2., a oni su sa svojim obiteljima živjeli u zapadnom djelu kuće do kraja 60-ih godina, odnosno do prve polovice 70-ih godina".

Tuženik Z. Ć. naveo je u svom iskazu:

"Slušao sam iskaze tužitelja. Točno je da su moj djed i njihov djed 1930-ih godina podijelili kuću u Solinu čija je danas adresa D. 19 na dva dijela tako da je mom djedu pripao istočni dio kuće, a njihovom djedu zapadni.

Nakon moga djeda i moga oca ja sam nastavio koristiti istočni dio kuće i vlasnik sam toga dijela, a također sam vlasnik i dvorišta s južne strane kuće, a koje je predmet ovog spora. Tu mi je ulaz u prizemlje i prozor jedne prostorije.

Nekada je baš po polovici ovog dvorišta odnosno po granici između istočnog i zapadnog dijela bila drvena ograda na kojoj su bila mala vrata kroz koja su prednici tužitelja mogli proći na svoj dio dvorišta i to zato što ih je moj djed tuda puštao proći. Moj djed je u ovom dijelu predmetnom odlagao kola – kar, odnosno zaprežna kola.

Drvenu ogradu uklonili su tužitelji 1977. ili 1978. kada su napravili ovo što oni zovu garaža. Dok su vršili radove i uklonili ogradu, ja sam bio na brodu, a moj brat u Splitu, koji je također pomorac te nismo tada reagirali na uklanjanje. Što se tiče prolaza i dolaska do njihovog dijela kuće, s južne strane, tužitelji mogu pristupiti pješice postojećim stubama. Ne mogu pristupiti automobilom.

Do travnja 2017. tužitelji su možda prolazili preko predmetnog dijela, ali ne uz moje odobrenje. Jedno vrijeme je tužitelj pod 1. iznajmljivao dio kuće tužitelja. Taj je podstanar prolazio preko ovog predmetnog dijela jer sam ga ja puštao, a zbog toga što je bio pristojan i pitao je za prolaz.

Što se tiče drvenih cjepanica za čije odlaganje sam tužen točno je da sam ih odložio na mjesto i na način kako je prikazano na fotografijama priloženim uz tužbu. Te drvene cjepanice nisam uklonio zato što bi to tužitelji htjeli, nego zato što sam ih potrošio nalažući peć. Međutim, kako je sada zima i kako su drva potrebna, na isto mjesto odložio sam nove drvene cjepanice. Također na tom dijelu odlažem svoj traktor i svoj automobil jer je to moje vlasništvo. To je dio dvorišta ispod mojih vrata i mojeg dvorišta i na to imam pravo.

Nikad u nekom sudskom postupku nije utvrđeno pravo tužitelja služnosti prolaza preko ovog prijepornog dijela. Njihovi prednici i oni su tuda prolazili jer im je to moj djed dopuštao. Međutim, ja im to ne dopuštam.

Da bi se uopće došlo sa ceste koja je sa sjeverne strane kuće do dvorišta s južne strane kuće i do ovog prijepornog dijela dvorišta mora se proći putem koji je u mojem vlasništvu, a koji je s istočne strane kuće."

Tuženik je, na pitanja pun. tužitelja, naveo da je njegov djed nekada prolazio zaprežnim kolima prijepornim dijelom dvorišta, te da su tuda prolazili i prednici tužitelja jer im je to njegov djed dopuštao. Naveo je i to da je otac tužiteljica pod 2 i 3 imao garažu na njihovom dijelu nekretnine, položenu suprotno od prijepornoga dijela dvorišta.

Tuženik je u svome iskazu potvrdio navode tužitelja da su prednici stranaka 1930-ih godina podijelili zajedničku kuću na dva dijela tako da je djedu tuženika pripao istočni dio, a djedu tužitelja zapadni dio kuće. Na jednak način podijeljeno je i dvorište s južne strane kuće s time da je prednik tuženika dopustio predniku tužitelja prolaz preko svoga dijela dvorišta (prijepornog dijela nekretnine) pješice i zaprežnim kolima. Nadalje, potvrdio je i da su tužitelji prolazili preko toga dijela nekretnine do travnja 2017. god. s time da su to radili bez njegova odobrenja. Jedno vrijeme u dijelu kuće koji pripada tužiteljima stanovao je podstanar koji je prolazio preko prijepornog dijela, a što je tuženik dopuštao, jer je, kako je iskazao, podstanar bio pristojan i pitao za prolaz.

Tuženik je potvrdio i da je odložio drvene cjepanice na prolaz između južnoga zida kuće i betonskih stuba ispod prozora do betonskih stuba na prijepornom dijelu čest. zem. 1443/3, a također i dva drvena sanduka i drvenu građu u vrijeme koje su tužitelji naveli u svome zahtjevu. Drvene cjepanice je uklonio, ali ne zato što bi to tužitelji htjeli, nego stoga što ih je potrošio nalažući peć. Najavio je da će drva za sljedeću zimu odložiti na isto mjesto.

Tuženik je, dakle, potvrdio sve navode tužitelja o njihovom suposjedu prava prolaza preko prijepornoga dijela čest. zem. 1443/3 k.o. Solin, o odlaganju drvenih cjepanica za ogrjev te dva drvena sanduka i drvene građe upravo na onom dijelu predmetne nekretnine koji je vještak geodetske struke označio u svome vještvu odnosno skici crvenom i plavom bojom, te o tome da je cjepanice, sanduke i drvenu građu kasnije uklonio s predmetne nekretnine.

Uzevši sve navedeno u obzir, sud smatra da su tužitelji u postupku dokazali da su bili u mirnom i nesmetanom suposjedu prava prolaza prijepornim dijelom čest. zem. 1443/3 k.o. Solin i da im je tuženik polovicom mjeseca travnja 2017. odnosno polovicom mjeseca svibnja 2018., za što su oni saznali 19. travnja 2017. god. odnosno 24. svibnja 2018. god.,bitno ograničio odnosno oduzeo suposjed toga prava odlaganjem drvenih cjepanica i dva drvena sanduka s drvenom građom. Ispunile su se stoga pretpostavke iz čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) za prihvaćanje njihova tužbena zahtjeva. Budući da je tuženik, u međuvremenu, otklonio s prijepornoga dijela predmetne nekretnine drvene cjepanice i drvene sanduke, nije mu trebalo nalagati da nekretninu vrati u prijašnje stanje ( tužitelji nisu preciziranim tužbenim zahtjevom ni tražili tako nešto od tuženika).

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Tužiteljima je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje po Tbr 7. toč. 2. OT u iznosu od 2.000,00 kn, uvećano za 20% po Tbr. 36. ( zastupanje više osoba), dakle 2.400,00 kn. Taj je iznos uvećan za PDV, iznos troška izlaska na očevid i vještačenja od 3.872,80 kn, te pristojbe tužbe od 200,00 kn i pristojbe presude od 200,00 kn, pa je dobiven iznos dosuđenoga troška od 7.272,80 kn. U Splitu, 16. prosinca 2021. god.

SUDAC

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi na županijski sud, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis