Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-320/2021-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. F. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog S. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. srpnja 2021., broj Kv I-75/2021. (K-92/2015.), u sjednici održanoj dana 16. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog S. F. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je na temelju odredbe članka 498. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) odbio zahtjev osuđenog S. F. za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. travnja 2016. broj K-92/2015., pravomoćnom 18. rujna 2020., kojom je zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.
2. Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđeni S. F. po branitelju T. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G., H., Ž. iz Z., s prijedlogom da se "pobijano rješenje preinači i prihvati zahtjev osuđenika za preinačenje pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-92/2015 bez obnove kaznenog postupka na način da se osuđeniku izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro ili da mu se izrekne uvjetna osuda u trajanju sukladno olakotnim i otegotnim okolnostima koje prileže na strani osuđenika".
3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osuđenik se poziva na "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i čl. 469. st. 2. ZKP/08 (u vezi s povredom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama)".
5.1. Apsolutno bitnu povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. nalazi u tome što prvostupanjski sud osuđeniku nije dostavio na znanje očitovanje Županijskog državnog odvjetništva od dana 21. lipnja 2021. broj Ksm-DO-14/2021., kojim se državni odvjetnik očitovao na podneseni zahtjev osuđenika, "nalazeći ga neosnovanim iz razloga ukazanih u postupku, koji su razlozi osuđeniku nepoznati (a sud ga navodi u toč. 3. pobijanog rješenja)".
5.2. Međutim, žalbom naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. nije počinjena. Osuđenik sugerira da mu je nedostavljanjem podneska državnog odvjetništva povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/010., 85/10. i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.). Prije svega, treba naglasiti da se ovdje radi o tzv. izvanrednom pravnom lijeku, odnosno nepravoj obnovi koju inicira osuđenik, koji smatra da su ostvarene pretpostavke iz članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. Prema toj odredbi pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Dakle, već iz sadržaja te odredbe slijedi da je upravo osuđenik taj koji svojim zahtjevom navodi okolnosti za koje smatra da su takve prirode i značaja da mogu dovesti do blaže osude, pa se državni odvjetnik može tek očitovati na takve okolnosti, a nije ovlašten navoditi neke nove, nepoznate okolnosti koje se ne nalaze u spisu i zahtjevu osuđenika. Najzad, upravo to i proizlazi iz navoda obrazloženja pobijanog rješenja pod točkom 3., u kojem odlomku je prvostupanjski sud reproducirao da je "Županijsko državno odvjetništvo navelo da nema uvjeta za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka jer okolnosti koje osuđenik navodi nisu takvog značaja i težine da bi dovele do blaže osude". Prezentirani odlomak ujedno predstavlja i sadržaj podneska državnog odvjetnika, pa je osuđenik u žalbenom postupku imao priliku iznijeti svoje mišljenje, a u suštini ostati kod navoda iz zahtjeva (budući da evidentno iz sadržaja podneska državnog odvjetništva nije vidljiva dodatna argumentacija za izraženi negativni stav prema zahtjevu za obnovu). Zbog toga osuđenik nije doveden kako se navodi u žalbu "u nedozvoljenu situaciju jer da sud i državno odvjetništvo razmjenjuju podneske kojima se odlučuje o meritumu zahtjeva osuđenika bez da ga se o tome obavijesti".
6. Žalitelj, nadalje, smatra da je pobijano rješenje nerazumljivo, jer da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni. U nastavku žalbe, nastojeći konkretizirati u čemu se sastoji nerazumljivost obrazloženja pobijanog rješenja i koji su to razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, osuđenik uspoređuje olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude broj K-92/2015. cijenio optuženom P. B., pri čemu je posebno spomenuo i narušeno zdravlje, s odlukom suda u ovom predmetu, zaključujući da sud ima dvostruke kriterije, jer narušeno zdravstveno stanje žalitelju ne prihvaća kao olakotnu okolnost. Međutim, time nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju cilja žalitelj, jer su razlozi za odluku suda prvog stupnja jasni i razumljivi, pa ih i žalitelj bez problema identificira i nabraja, ali je nezadovoljan takvom odlukom, čime se u suštini žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Ovaj drugostupanjski sud, pak, dijeli mišljenje suda prvog stupnja o tome da narušeno zdravstveno stanje osuđenog S. F. nije takvog stupnja i težine da bi, u povezanosti s ostalim u pravomoćnoj presudi nabrojenim olakotnim okolnostima, rezultiralo blažom kaznom. Naime, osuđenom S. F. olakotnim je cijenjeno da je otac troje djece o kojima skrbi, ranije neosuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, protek vremena od počinjenja djela do presuđenja, a otegotnih okolnosti nije nađeno. Dijagnoze koje osuđenik navodi u zahtjevu uobičajene su u životnoj dobi kao što je osuđenikova i nisu takve težine i ozbiljnosti da bi u povezanosti sa svim nabrojenim okolnostima, sve da su postojale u vrijeme donošenja presude, rezultirale blažom kaznom, posebice uvaži li se da je osuđenik za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju u poticanju iz članka 246. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. na temelju članka 246. stavak 2. i uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. (dakle, uz odredbe o ublažavanju kazne) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, dok je posebni zakonski minimum za to djelo kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Opravdano je zbog toga zahtjev za nepravu obnovu osuđenika odbijen, pri čemu je ispravno sud prvog stupnja naglasio da se zdravstveno stanje osuđenika može uspješno liječiti i kontrolirati i u zatvorskim uvjetima, a takav stav dijeli i drugostupanjski sud.
7. Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 16. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
