Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-eun-33/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe A. R., zbog kaznenih djela krađe i pokušaja krađe iz članka 51., 52., 461. i 467. Kaznenog zakona Velikog Vojvodstva Luksemburga, odlučujući o žalbi tražene osobe A. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. listopada 2021. broj Kv-eun- 1/2021-25, u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tražene osobe A. R. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju članka 41. stavak 1. točka c i stavak 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU) dana je suglasnost Saveznoj Republici Njemačkoj za daljnje izručenje tražene osobe A. R., odnosno A. O., državljanina B. i H., trećoj državi Velikom Vojvodstvu Luksemburga, radi vođenja kaznenog postupka na temelju Europskog uhidbenog naloga Okružnog suda Luksemburg broj 21433/17/CD od 21. travnja 2021. zbog kaznenih djela krađe i pokušaja krađe iz članka 51., 52. 461. i 467. Kaznenog zakona Velikog Vojvodstva Luksemburg, činjenično i pravno opisanih pod točkom I. izreke rješenja.
1.1. Pod točkom II. izreke na temelju članka 38. ZSPKS-EU ova suglasnost je dana pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske protiv A. R. ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje; ne smije biti predan drugoj državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje i ne smije biti izručen trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba A. R. po branitelju odvjetniku K. P. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 132. ZPSKS-EU, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba tražene osobe nije osnovana.
5. Žalitelj smatra da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, a premda tu žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, iz sadržaja žalbe se može iščitati da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da je izreka nerazumljiva, a da su razlozi dani u pobijanom rješenju paušalni. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a suprotno žalbenim navodima tražene osobe, u pobijanom rješenju nije ostvaren niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio da su ispunjeni uvjeti iz članka 41. stavka 1. točke c. ZPSKS-EU za davanje suglasnosti državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, odnosno Saveznoj Republici Njemačkoj, za izručenje tražene osobe trećoj državi zbog djela počinjenih prije predaje, a radi vođenja kaznenog postupka u toj državi, kao i da ne postoje razlozi za odbijanje davanja suglasnosti sukladno članku 20. i 21. ZPSKS-EU. Pobijano rješenje u svojoj cjelini, dakle, izreka i obrazloženje, potpuno su jasni i sadrže razloge o odlučnim činjenicama.
5.1. Naime, po europskom uhidbenom nalogu izdanom od Okružnog suda u Saarbrückenu, Savezna Republika Njemačka, broj 8 Gs 794/19 od 5. listopada 2020. u svrhu kaznenog progona zbog kaznenih djela organizirane teške krađe iz članka 244. a, 244., 242., 25. (2.) i 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, tražena osoba A. R. predan je državi izdavanja 19. studenog 2020.
5.2. Pregledom dokumentacije u spisu razvidno je da kaznena djela navedena u Europskom uhidbenom nalogu Okružnog suda Luksemburg broj 21433/17/CD od 21. travnja 2021. nisu bila obuhvaćena citiranim europskim uhidbenim nalogom Savezne Republike Njemačke, a počinjena su od 30. travnja 2014. do 12. listopada 2019., dakle prije predaje tražene osobe A. R., odnosno prije 19. studenog 2020.
6. Žalitelj prigovara da prvostupanjski sud nije ispitao postojanje zakonskih pretpostavki za davanje suglasnosti za izručenje tražene osobe drugoj državi članici, odnosno da je bio "dužan utvrditi postojanje razloga za odbijanje davanja suglasnosti iz članka 20. i 21. ZPSKS-EU" te da je trebao pribaviti izvatke iz kaznenih zakona Savezne Republike Njemačke i Velikog Vojvodstva Luksemburga kako bi provjerio dvostruku kažnjivost. Suprotno žalbenim navodima, uvjet dvostruke kažnjivosti se provjerava ako država izdavanja europskog uhidbenog naloga u njemu nije naznačila da je riječ o nekom od kaznenih djela navedenih u članku 10. ZPSKS-EU, a Veliko Vojvodstvo Luksemburga je djela označilo kao kažnjiva djela iz članka 10. alineja 18. ZPSKS-EU. Naime, provjera dvostruke kažnjivosti je isključena za kaznena djela taksativno naznačena u odredbi članka 10. ZPSKS-EU, dok je odredbom članka 20. ZPSKS-EU propisana obveza provjere za sva kaznena djela osim za djela iz članka 10. ZPSKSK-EU. Prema domaćem kaznenom zakonodavstvu, kaznenog djela koje je u katalogu iz članka 10. alineja 18. ZPSKS-EU označeno kao "organizirana ili oružana pljačka" nema, ali odlučan je činjenični opis kaznenih djela sadržan u europskom uhidbenom nalogu za koje radnje je pravilno prvostupanjski sud zaključio da odgovaraju kaznenim djelima propisanim domaćim pravom i to kaznenim djelima teške krađe iz članka 229. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.).
6.1. Navedena zakonska odredba iz članka 10. ZPSKS-EU je u potpunom suglasju s odredbom članka 2. stavak 2. Okvirne odluke Vijeća o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica od 13. lipnja 2002. (2002/584/PUP), kojom je isključena provjera dvostruke kažnjivosti za kaznena djela s popisa, koja su kažnjiva u skladu s pravom države izdavanja europskog uhidbenog naloga, propisanom maksimalnom kaznom zatvora ili oduzimanjem slobode od najmanje tri godine i predstavljaju osnovu za predaju osobe na temelju tog naloga.
6.2. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio postojanje uvjeta iz 41. stavka 1. točke c ZPSKS-EU za davanje suglasnosti državi izdavanja europskog uhidbenog naloga (Saveznoj Republici Njemačkoj), za izručenje tražene osobe trećoj državi zbog djela počinjenih prije predaje. Protivno žalbenim navodima, pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji niti jedan razlog za obvezno odbijanje davanja suglasnosti iz članka 20. stavka 2. ZPSKS-EU, a ni za fakultativno odbijanje iz članka 21. ZPSKS-EU, o čemu je dao dostatne i jasne razloge.
7. Žalbenim navodima tražene osobe "da su mu davanjem naknadne suglasnosti za vođenje kaznenog postupka za djela koja nisu bila obuhvaćena zahtjevom za izručenje povrijeđena ustavna prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda" nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. Navedeno tim više jer tražena osoba ničim nije potkrijepila tako paušalno istaknuti prigovor. Žalitelju se skreće pažnja da je instrument europskog uhidbenog naloga prvi instrument uzajamnog priznavanja koji se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u Europskoj uniji. Načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao stožerno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije pa je, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje i uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije, prvostupanjski sud pravilno dao suglasnost Saveznoj Republici Njemačkoj za daljnje izručenje tražene osobe trećoj državi.
8. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavak 4. ZKP/08., u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 16. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
