Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1874/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i dr. sc. Lidije Vojković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz K. S., OIB:…, zastupanoga po punomoćniku V. B., odvjetniku u S., protiv tuženika H. ured za o. iz Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva G. & p., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu od 11. svibnja 2021. pod poslovnim brojem IP- 1772/2007, u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime materijalne štete zbog izgubljene zarade za period do 31. listopada 2004. ukupan iznos od 82.972,74 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena a koja teče:
- na iznos od 2.194,24 kune od 01. travnja 2003. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. svibnja 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. lipnja 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. srpnja 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. kolovoza 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. rujna 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. listopada 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. studenoga 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. prosinca 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. siječnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. veljače 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. ožujka 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. travnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. svibnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. lipnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. srpnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. kolovoza 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. rujna 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. listopada 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. studenoga 2004. godine do isplate.
II. Djelomičnim uvaženjem tuženikove žalbe preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime materijalne štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 8.250,00 kuna s pripadajućom kamatom od 11. svibnja 2021. do isplate, tako da se sudi:
"Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju na ime materijalne štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 8.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 11. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobreni za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena".
r i j e š i o j e
Ukida se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 1. studenog 2004. do 31. listopada 2018. u ukupnom iznosu od 742.208,52 kune (preko iznosa od 82.972,74 kune do iznosa od 825.181,26 kuna), kao i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu mjesečne rente zbog izgubljene zarade u iznosima od po 5.166,81 kunu, s pripadajućim kamatama, te u navedenom dijelu, kao i u dijelu presude kojom je odlučeno o troškovima postupka predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:
"I. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime materijalne štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od 14. siječnja 2003. od 31. listopada 2018., ukupan iznos od 825.181,26 kuna (osamstodvadesetpettisućastoosamdesetjednu kunu i dvadesetšest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2003. do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007., zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 2. Zakona o kamatama i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:
- na iznos od 2.194,24 kune od 01. travnja 2003. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. svibnja 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. lipnja 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. srpnja 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. kolovoza 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. rujna 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. listopada 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. studenoga 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. prosinca 2003. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. siječnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. veljače 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. ožujka 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. travnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. svibnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. lipnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. srpnja 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. kolovoza 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. rujna 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. listopada 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. studenoga 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. prosinca 2004. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. siječnja 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. veljače 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. ožujka 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. travnja 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. svibnja 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. lipnja 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. srpnja 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. kolovoza 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. rujna 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. listopada 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. studenoga 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. prosinca 2005. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. siječnja 2006. godine do isplate,
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. veljače 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. ožujka 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. travnja 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. svibnja 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. lipnja 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. srpnja 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. kolovoza 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. rujna 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. listopada 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. studenoga 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. prosinca 2006. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. siječnja 2007. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. veljače 2007. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. ožujka 2007. godine do isplate
- na iznos od 4.251,50 kuna od 01. travnja 2007. godine do isplate
- na iznos od 4.945,04 kuna od 01. svibnja 2007. godine do isplate
- na iznos od 5.398,79 kuna od 01. lipnja 2007. godine do isplate
- na iznos od 5.343,76 kuna od 01. srpnja 2007. godine do isplate
- na iznos od 5214,73 kuna od 01. kolovoza 2007. godine do isplate
- na iznos od 4.978,03 kuna od 01. rujna 2007. godine do isplate
- na iznos od 4.944,57 kuna od 01. listopada 2007. godine do isplate
- na iznos od 3.834,01 kuna od 01. studenoga 2007. godine do isplate
- na iznos od 3.859,66 kuna od 01. prosinca 2007. godine do isplate
- na iznos od 5.052,10 kuna od 01. siječnja 2008. godine do isplate
- na iznos od 5.001,09 kuna od 01. veljače 2008. godine do isplate
- na iznos od 5.112,44 kuna od 01. ožujka 2008. godine do isplate
- na iznos od 5.570,13 kuna od 01. travnja 2008. godine do isplate
- na iznos od 6.239,49 kuna od 01. svibnja 2008. godine do isplate
- na iznos od 5.438,33 kuna od 01. lipnja 2008. godine do isplate
- na iznos od 5.046,37 kuna od 01. srpnja 2008. godine do isplate
- na iznos od 7.104,55 kuna od 01. kolovoza 2008. godine do isplate
- na iznos od 6.197,19 kuna od 01. rujna 2008. godine do isplate
- na iznos od 6.201,94 kuna od 01. listopada 2008. godine do isplate
- na iznos od 6.411,47 kuna od 01. studenoga 2008. godine do isplate
- na iznos od 5.822,81 kuna od 01. prosinca 2008. godine do isplate
- na iznos od 5.870,25 kuna od 01. siječnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.891,78 kuna od 01. veljače 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.196,02 kuna od 01. ožujka 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.886,33 kuna od 01. travnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.592,57 kuna od 01. svibnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.697,19 kuna od 01. lipnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.262,17 kuna od 01. srpnja 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.552,27 kuna od 01. kolovoza 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.506,02 kuna od 01. rujna 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.604,55 kuna od 01. listopada 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.406,72 kuna od 01. studenoga 2009. godine do isplate
- na iznos od 5.004,62 kuna od 01. prosinca 2009. godine do isplate
- na iznos od 4.895,15 kuna od 01. siječnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 4.904,70 kuna od 01. veljače 2010. godine do isplate
- na iznos od 5.037,00 kuna od 01. ožujka 2010. godine do isplate
- na iznos od 5.387,41 kuna od 01. travnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 5.112,82 kuna od 01. svibnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 4.763,01 kuna od 01. lipnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 4.916,62 kuna od 01. srpnja 2010. godine do isplate
- na iznos od 4.828,47 kuna od 01. kolovoza 2010. godine do isplate - na iznos od 5.003,56 kuna od 01. rujna 2010. godine do isplate
- na iznos od 4.347,07 kuna od 01. listopada 2010. godine do isplate
- na iznos od 3.789,55 kuna od 01. studenoga 2010. godine do isplate
- na iznos od 3.796,88 kuna od 01. prosinca 2010. godine do isplate
- na iznos od 4.012,56 kuna od 01. siječnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 3.882,47 kuna od 01. veljače 2011. godine do isplate
- na iznos od 3.697,36 kuna od 01. ožujka 2011. godine do isplate
- na iznos od 4.093,70 kuna od 01. travnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 4.325,49 kuna od 01. svibnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 4.680,24 kuna od 01. lipnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 4.166,76 kuna od 01. srpnja 2011. godine do isplate
- na iznos od 4.695,75 kuna od 01. kolovoza 2011. godine do isplate
- na iznos od 3.834,34 kuna od 01. rujna 2011. godine do isplate
- na iznos od 4.042,10 kuna od 01. listopada 2011. godine do isplate
- na iznos od 3.934,96 kuna od 01. studenoga 2011. godine do isplate
- na iznos od 3.937,17 kuna od 01. prosinca 2011. godine do isplate
- na iznos od 3.895,33 kuna od 01. siječnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 3.974,83 kuna od 01. veljače 2012. godine do isplate
- na iznos od 3.672,45 kuna od 01. ožujka 2012. godine do isplate
- na iznos od 4.347,44 kuna od 01. travnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 3.784,24 kuna od 01. svibnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 4.270,82 kuna od 01. lipnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 3.984,34 kuna od 01. srpnja 2012. godine do isplate
- na iznos od 4.011,03 kuna od 01. kolovoza 2012. godine do isplate
- na iznos od 3.801,78 kuna od 01. rujna 2012. godine do isplate
- na iznos od 3.809,28 kuna od 01. listopada 2012. godine do isplate
- na iznos od 4.584,40 kuna od 01. studenoga 2012. godine do isplate
- na iznos od 4.006,85 kuna od 01. prosinca 2012. godine do isplate
- na iznos od 3.702,38 kuna od 01. siječnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.996,78 kuna od 01. veljače 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.666,31 kuna od 01. ožujka 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.513,92 kuna od 01. travnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.711,68 kuna od 01. svibnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.813,61 kuna od 01. lipnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.467,81 kuna od 01. srpnja 2013. godine do isplate
- na iznos od 4.167,71 kuna od 01. kolovoza 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.628,85 kuna od 01. rujna 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.937,42 kuna od 01. listopada 2013. godine do isplate
- na iznos od 4.331,50 kuna od 01. studenoga 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.687,53 kuna od 01. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 3.846,06 kuna od 01. siječnja 2014. godine do isplate
- na iznos od 3.916,50 kuna od 01. veljača 2014. godine do isplate
- na iznos od 3.705,15 kuna od 01. ožujka 2014. godine do isplate
- na iznos od 4.024,84 kuna od 01. travnja 2014. godine do isplate
- na iznos od 3.940,51 kuna od 01. svibnja 2014. godine do isplate
- na iznos od 3.797,54 kuna od 01. lipnja 2014. godine do isplate
- na iznos od 3.583,32 kuna od 01. srpnja 2014. godine do isplate - na iznos od 4.025,41kuna od 01. kolovoza 2014. godine do isplate
- na iznos od 3.727,67 kuna od 01. rujna 2014. godine do isplate
- na iznos od 4.056,84 kuna od 01. listopada 2014. godine do isplate
- na iznos od 4.112,37 kuna od 01. studenoga 2014. godine do isplate
- na iznos od 3.980,73 kuna od 01. prosinca 2014. godine do isplate
- na iznos od 4.474,50 kuna od 01. siječnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 4.479,22 kuna od 01. veljače 2015. godine do isplate
- na iznos od 3.823,91 kuna od 01. ožujka 2015. godine do isplate
- na iznos od 3.872,94 kuna od 01. travnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 4.278,77 kuna od 01. svibnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 4.164,35 kuna od 01. lipnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 4.150,67 kuna od 01. srpnja 2015. godine do isplate
- na iznos od 3.638.84 kuna od 01. kolovoza 2015. godine do isplate
- na iznos od 3.290,09 kuna od 01. rujna 2015. godine do isplate
- na iznos od 3.931,82 kuna od 01. listopada 2015. godine do isplate
- na iznos od 4.130,17 kuna od 01. studenoga 2015. godine do isplate
- na iznos od 3.884,04 kuna od 01. prosinca 2015. godine do isplate
- na iznos od 3.876,87 kuna od 01. siječnja 2016. godine do isplate
- na iznos od 3.693,77 kuna od 01. veljače 2016. godine do isplate
- na iznos od 3.603,08 kuna od 01. ožujka 2016. godine do isplate
- na iznos od 3.731,71 kuna od 01. travnja 2016. godine do isplate
- na iznos od 4.191,46 kuna od 01. svibnja 2016. godine do isplate
- na iznos od 4.013,57 kuna od 01. lipnja 2016. godine do isplate
- na iznos od 3.765,70 kuna od 01. srpnja 2016. godine do isplate
- na iznos od 3.681,55 kuna od 01. kolovoza 2016. godine do isplate
- na iznos od 4.063,59 kuna od 01. rujna 2016. godine do isplate
- na iznos od 3.543,13 kuna od 01. listopada 2016. godine do isplate
- na iznos od 3.568,21kuna od 01. studenoga 2016. godine do isplate
- na iznos od 3.696,33 kuna od 01. prosinca 2016. godine do isplate
- na iznos od 3.837,95 kuna od 01. siječnja 2017. godine do isplate
- na iznos od 3.941,88 kuna od 01. veljače 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.202,32 kuna od 01. ožujka 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.509,96 kuna od 01. travnja 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.056,46 kuna od 01. svibnja 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.360,77 kuna od 01. lipnja 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.368,75 kuna od 01. srpnja 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.227,32 kuna od 01. kolovoza 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.325,00 kuna od 01. rujna 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.335,97 kuna od 01. listopada 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.238,24 kuna od 01. studenoga 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.533,71 kuna od 01. prosinca 2017. godine do isplate
- na iznos od 4.346,33 kuna od 01. siječnja 2018. godine do isplate
- na iznos od 4.423,68 kuna od 01. veljače 2018. godine do isplate
- na iznos od 3.231,89 kuna od 01. ožujka 2018. godine do isplate
- na iznos od 4.327,60 kuna od 01. travnja 2018. godine do isplate
- na iznos od 4.282,62 kuna od 01. svibnja 2018. godine do isplate
- na iznos od 4.595,14 kuna od 01. lipnja 2018. godine do isplate
- na iznos od 4.497,56 kuna od 01. srpnja 2018. godine do isplate
- na iznos od 4.977,50 kuna od 01. kolovoza 2018. godine do isplate
- na iznos od 4.917,33 kuna od 01. rujna 2018. godine do isplate
- na iznos od 4.275,30 kuna od 01. listopada 2018. godine do isplate
- na iznos od 5.166,81 kuna od 01. studenoga 2018. godine do isplate sve u roku od 15 dana.
II. Obvezuje sve tuženik da plaća tužitelju na ime mjesečne rente zbog izgubljene zarade iznos od 5.166,81 kunu , počev od 1. studenoga 2018., s tim da obroke dospjele do pravomoćnosti presude plati odjednom sa zateznom zakonskom kamatom koja na svaki mjesečno obrok teče od prvog u mjesecu za protekli mjesec, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a ubuduće iznos od 5.166,81 kunu mjesečno do najkasnije svakog petog u mjesecu za protekli mjesec, sve u roku od 15 dana.
III. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime materijalne štete po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 8.250,00 kuna sa zateznom zakonskom kamatom od 11. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.149.686,00 kn sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 11. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".
2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da se presuda ukine.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 29. ožujka 2006. odlučeno je o tužiteljevu zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, o tužiteljevu zahtjevu za naknadu štete s osnove uništene odjeće i obuće, te o zahtjevu za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege do iznos od 6.120,00 kuna, dok je po rješenju ovog suda od 6. rujna 2007. ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je obvezan tuženik naknaditi tužitelju štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.160,00 kuna, kao i u dijelu kojim je obvezan tuženik s osnove izgubljene zarade isplatiti tužitelju iznos od 89.850,00 kuna s pripadajućim kamatama na pojedine mjesečne iznose, te u dijelu kojim je tuženik obvezan plaćati tužitelju po osnovi rente zbog izgubljene zarade iznos od 6.050,00 kuna mjesečno počevši od 1. lipnja 2004. pa nadalje.
6. Između stranaka prvotno je bilo sporno je li tužitelj suodgovoran za nastanak štete, no tuženik nakon što je prvostupanjski sud prvi put donio presudu 29. ožujka 2006. nije više isticao niti u žalbi, a ni kasnije prigovor tužiteljeve suodgovornosti, te stoga i ovaj sud smatra kako više između stranaka nije sporna osnova zahtjeva, već je sporna visina, odnosno trpi li tužitelj uopće štetu, po ovim preostalim osnovama.
7. Naima, stranke su bile učinile nespornim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 12,00 kuna po satu, te je prvostupanjski sud zaključio kako je tužitelju bila potrebna tuđa nemedicinska pomoć i njega u trajanju od 690 sati, pa mu je po ovoj osnovi dosudio 8.280,00 kuna. Međutim, s obzirom da je tuženik osporavao u tijeku postupka, a i u žalbi utvrđenje prvostupanjskog suda o broju ostvarenih sati, i to upravo 180 sati, to je i ukinuta prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznos od 2.160,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege.
8. Nadalje je bilo sporno između stranaka je li bi bilo po redovnom tijeku stvari za očekivati tužiteljevo zaposlenje kod poslodavca trgovačkog društva B. d.o.o., i to u svojstvu montažera/snimatelja/tehničara, i to počevši od 1. ožujka 2003., je li uopće tužiteljeva radna sposobnost bila umanjena, ako jest koliko dugo, te je li preostala određena radna sposobnost kod tužitelja, kao i eventualna visina primanja koje tužitelj ne bi ostvario.
9. Dodatno je, nakon odluke ovog suda od 6. rujna 2007. pod poslovnim brojem Gž-3756/06, a kojom odlukom je dakle djelomično ukinuta prvostupanjska presuda kako je to i naprijed navedenog, tuženik istaknuo dva prigovora i to prigovor limita, te prigovor zastare, kako glede zahtjeva za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege, tako i glede zahtjeva za naknadu štete s osnove izgubljene zarade.
10. Kao prvo s obzirom na ova dva prigovora koja je istaknuo tuženik valja istači kako je u ovom konkretnom slučaju do štetnog događaja, te nastanka štete došlo 2003.
11. Po pravnom shvaćanju ovog suda propisi koje treba primijeniti u ovom konkretnom slučaju su propisi koji su vrijedili u vrijeme nastanka štetnog događaja, odnosno nastanka štete, a kako to uostalom i propisuje odredba članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/07 – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
12. Stoga valja primijeniti Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO/91 – "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01).
13. Pored navedenoga osim ZOO/91 valja primijeniti i odredbe Zakona o osiguranju (dalje ZO/94 – "Narodne novine" broj 9/94, 20/97, 50/99, 116/99 i 11/02).
14. Zaista je odredbom članka 80. ZO/94 propisao kako obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa stoga na prijedlog Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga utvrdila Vlada Republike Hrvatske ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos.
15. Međutim, tuženik nije društvo za osiguranje već je pravna osoba "sui generis", te se na H. u za o. odredba članka 80. koja prepisuje limit primjenjuje samo u smislu odredbe članka 87. Zakona o osiguranju, a po kojoj odredbi oštećeni građanin kome je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete zbog smrti tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja do visine iznosa koji na temelju članka 80. ZO/94 utvrdi Vlada Republike Hrvatske za osobna vozila, a odštetni zahtjev podnosi Hrvatskom uredu za osiguranje.
16. U ovom konkretnom slučaju prema utvrđenju prvostupanjskog suda, a što nije bilo ni posebno sporno prometna nezgoda prouzročena je osobnim automobilom marke "VW Pasat" registarske oznake ST …, koje nije bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
17. Dakle, nije se radilo o uporabi nepoznatog motornog vozila, već je u prometnoj nezgodi sudjelovalo motorno vozilo čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, te je zato tuženik bio odgovoran naknaditi štetu u smislu odredbe članka 86. ZO/94.
18. Odredbom članka 86. ZO/94 nije propisano ograničenje, odnosno limit u takvom slučaju, kao što primjerice nije niti propisano ograničenje, odnosno limit u slučaju da se prometna nezgoda dogodila pri sudjelovanju automobila inozemnih registarskih oznaka.
19. Tek od 1. siječnja 2006. kada je stupio na snagu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) ograničena je odgovornost H. u. z. o., jer je odredbom članka 29. stavak 3. citiranog Zakona propisano kako H. u. z. o. jamči za obveze najviše do iznosa iz članka 26. stavak 8. citiranog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
20. Kako je ovaj sud pravnog shvaćanja da se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer je isti stupio na snagu 1. siječnja 2006., a štetni događaj, odnosno šteta je nastala ranije još 2003. u vrijeme važenja ZO/94 i ZOO/91, to je prigovor limita pravno neutemeljen, te zaista prvostupanjski sud nije niti trebao provoditi vještačenje po vještaku financijske struke- aktuaru da bi utvrdio osnovanim, odnosno neosnovanim prigovor limita.
21. Posebno je za navesti tuženiku, s obzirom na izmijenjen zakonodavni okvir za izjavljivanje revizije kako je ovo pravno shvaćanje suda i u skladu sa ustaljenom sudskom praksom, odnosno praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji sukladno odredbi članka 20. točka 1. Zakona o sudovima i usklađuje sudsku praksu.
22. Glede prigovora zastare, valja istači kao tuženik inače ispravno citira i propise, a i sudsku praksu glede pitanja nastanka zatare kod sukcesivnog utuživanja.
23. Međutim, kako je to ovdje i ranije u obrazloženju istaknuto u ovom konkretnom slučaju ne radi se o nikakvom sukcesivnom utuživanju dospjelih iznosa naknade štete s osnove izgubljene zarade, jer je tužitelj više nego konkretno postavio zahtjev za naknadu izgubljene zarade, te za isplatu rente, o čemu je i prvostupanjski sud odlučio još odlukom od 29. ožujka 2006. pod brojem IP-1212/03, ali koju odluku je ovaj sud ukinuo svojom odlukom od 6. rujna 2007. pod poslovnim brojem Gž- 3756/06.
24. Kako je tužitelj zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade postavio potpuno u roku, te kako je zatim tužitelj podneskom od 20. ožujka 2019. (list spisa 429-433) postavio konačni zahtjev za isplatu izgubljene zarade, time da je isti zatražio čak i manji iznos nego što je prvotno traženo (dosuđena je bila renta u iznosu od 6.050,00 kuna mjesečno, a tužitelj sada potražuje rentu u iznosu od 5.166,81 kunu mjesečno), to je neovisno o činjenici što se prvostupanjski sud nije očitovao o prigovoru zastare, i time u biti počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud u smislu odredbe članka 373a ZPP-a može s obzirom na stanje spisa tuženiku odgovoriti kako njegov prigovor zastare naknade štete s osnove izgubljene zarade nije osnovan.
25. U ovom konkretnom slučaju kako je to već navedeno bilo je od strane tuženika učinjeno spornim je li tužitelju valja priznati pravo na tuđu pomoć i njegu u trajanju od 510 sati, ili 690 sati kako je to prvi put zaključio prvostupanjski sud, time da nije bila sporna cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 12,00 kuna po satu.
26. Na ročištu održanom 30. studenog 2007. tužitelj je učinio nespornim da bi mu bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 510 sati, te je isto tako s obzirom na cijenu tuđe pomoći i njege u visini od 12,00 kuna prihvatio ispravnim dosuđenu tuđu pomoći i njegu u iznosu od 6.120,00 kuna.
27. Međutim, s obzirom da je specijalist kardiolog dr. D. M. istaknuo da je tužitelju nakon obavljene operacije, koja je posljedica pretrpljene prometne nezgode, a koja operacija je obavljena 2004. bila potrebna daljnja tuđa pomoć i njega u trajanju od dva mjeseca po pet sati, tužitelj je cijeneći sada tuđu pomoć i njegu u visini od 35,00 kuna po satu i postavio po prvi put zahtjev za isplatu iznos od 10.500,00 kuna na ime materijalne štete s osnove tuđe pomoći i njege u svom podnesku od 20. ožujka 2019. (list spisa 429-433).
28. Dakle, tužitelj je po proteku gotovo trinaest godina od obavljene operacije, te dvomjesečne potrebe za tuđom pomoći i njegom po prvi put postavio takav zahtjev, dakle mijenjajući činjeničnu osnovu, postavljajući novi novčani zahtjev, te mijenjajući i cijenu sata tuđe pomoći i njege, te stoga po pravnom shvaćanju i ovog suda, imajući u vidu da tu vrstu štete i to baš tuđu pomoći i njegu zbog obavljene operacije tužitelj nije zahtijevao unutar rokova propisanih odredom članka 376. ZOO/91, to je ovaj sud prihvaćajući tuženikov prigovor zastare, a glede zahtjeva za tuđu pomoći i njegu, sukladno odredbi članka 373.a ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji bi bio prihvaćen zahtjev za naknadu materijalne štete s osnove tuđe pomoći i njege, za iznos od 8.250,00 kuna, koliko je prvostupanjski sud i dosudio tužitelju (tužitelj nije tražio donošenja dopunske presude niti je izjavio žalbu), jer je tuženikov prigovor zastare osnovan, a glede dodatnog zahtjeva za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege.
29. Glede utvrđenja prvostupanjskog suda kako je tužitelj zaista izgubio zaradu, jer bi se po redovnoj stvari zaposlio 1. ožujka 2003., i to na radnom mjestu montažera/tehničara u trgovačkom društvu B. d.o.o., za koje trgovačko društvo je već i počeo obavljati određene radove, odnosno bio na praksi to utvrđenje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao logično i uvjerljivo, te ga svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju.
30. Nadalje, s obzirom na nesporna izjašnjenja svih vještaka u ovom postupku kako je tužitelj bi potpuno radno nesposoban do 31. listopada 2004., a ovo sve vezano uz naknadnu operaciju, to je ovaj sud na temelju odredbe članka 373.a ZPP- a odbio dijelom tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu štete s osnova izgubljene zarade do 31. listopada 2004., smatrajući kako je tužitelj zaista i s uspjehom dokazao kroz ovaj period da bi mu plaća iznosila 4.251,50 kuna, time da je ponovno tužitelj zatražio za ožujak 2003. manju plaću nego što bi i imao pravo na to, pa je tako potvrđena prvostupanjska presuda, u dijelu zahtjeva usmjerenog na isplatu ukupnog iznosa od 82.972,74 kune s pripadajućim kamatama od prvog u mjesecu za prethodni mjesec.
31. Glede gubitka zarade koju tužitelj trpi nakon što je kod njega ostala preostala radna sposobnost, dakle nakon 1. studenog 2004. ostalo je u cijelosti nejasno na kojim bi se to radnom mjestu tužitelj zaposlio posebno od travnja 2007. kada je nad trgovačkim društvom B. d.o.o. otvoren stečajni postupak. Nadalje s obzirom na ipak preostalu radnu sposobnost, nejasno je ostalo moguće tužiteljevo zapošljavanje, time da je za ukazati tuženiku s obzirom na njegove iscrpne žalbene navode kako iako sud nema potrebna stručna znanja, u ovom konkretnom slučaju potpuno je jasno i bez očitovanja bilo kojih vještaka da je tužitelj teško zapošljava osoba, u toj situaciji kada isti ne može imati veća naprezanja, te zaista nije tako lako za očekivati da bi se pronašao poslodavac koji takvu osobu želi zaposliti. Međutim, prema novijoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužitelj je kao oštećenik tužan dokazati da se nije mogao zaposliti na nekim drugim radnim mjestima, a cijeneći činjenicu da je tuženik u tijeku postupka podnosio dokazne prijedloge, koje ističe i na stranici 8 svoje žalbe, a ovo cijeneći činjenicu da je tužitelj ipak mlada osobe, to je činjenično stanje, a za period od 1. studenog 2004. pa nadalje ostalo u cijelosti neutvrđeno, te je stoga sukladno odredbi članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade, a za period nakon 1. studenog 2004., kao i zahtjev za isplatu rente.
32. Ujedno je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, i pri tome zaista treba ukazati prvostupanjskom sudu kako između stranaka nije niti bito sporno da bi tuženik tužitelju već do sada na ime troškova postupka isplatio iznos od 50.000,00 kuna, o čemu u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud mora voditi računa.
33. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a dijelom odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade do 31. listopada 2004., dok je valjalo na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege te u navedenom dijelu odbiti tužbeni zahtjev, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta, te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako bi se izveli dokazi na koje je tuženik ukazivao i u postupku i na stranici 8 žalbe.
U Splitu 16. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Nediljka Radić, v. r.
