Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-465/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RT, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog RT podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-34/2021. (Kov-62/2021.) od 25. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog RT kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-34/2021. (Kov-62/2021.) od 25. studenog 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-86/2021. od 23. studenog 2021., protiv okrivljenog RT zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog RT iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom je uračunato vrijeme lišenja slobode od 25. srpnja 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni ĆT po branitelju odvjetniku Josipu Čičeku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Istaknutim žalbenim navodima, kojima žalitelj prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene te mjere u odnosu na osnovu u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. ogleda se prvenstveno u činjenici da okrivljenik nema prijavljeno prebivalište niti boravište, vodi se kao osoba brisana iz registra. Prema podacima u spisu za okrivljenikom se intenzivno tragalo od dana počinjenja kaznenog djela (11. lipnja 2021.) sve do uhićenja 25. srpnja 2021., a prethodno je od 20 .ožujka 2020. policija za njim raspisala objavu jer nije bilo moguće utvrditi njegovu adresu stanovanja. Prilikom privođenja u policijsku postaju okrivljenik je dao lažne podatke o svom identitetu. Imajući u vidu izneseno, kao i s obzirom na težinu kaznenih djela za koje se ovaj okrivljenik tereti, za koja je, s obzirom na propisanu kaznu, u slučaju dokazanosti, moguća osuda na višegodišnju kaznu zatvora, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske, kako to s pravom zaključuje i prvostupanjski sud, odnosno nije u pravu žalitelj kad tvrdi da takve opasnosti nema.
7. Osim toga, na strani okrivljenika postoji i opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se ogleda prvenstveno u dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti (u jedanaest navrata kontinuirano od 2006. do 2018.), među ostalim i za istovrsna kaznena djela, što upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Osim toga, suprotno žalbenim navodima, opravdano je prvostupanjski sud imao u vidu narav i način počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenika tereti, a koja je prema optužnici počinio na štetu teško pokretne žrtve starije životne dobi kod koje je u više navrata ranije dolazio i razgovarao, na osnovu čega se opravdano može zaključiti o visokom stupnju upornosti i kriminalne volje okrivljenika. Protivno žalbenim navodima, prema psihijatrijskom vještačenju okrivljenik je disocijalnog stila života, a kazneno djelo krađe za koje se tereti uklapa se u njegov dosadašnji životni stil. S obzirom na sve navedeno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da za okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela i nije u pravu žalitelj kad osporava postojanje takve opasnosti.
8. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio samo na činjenici prijašnje osuđivanosti okrivljenika (za koju tvrdi da je proteklo vremena) i činjenici formalno neprijavljenog prebivališta ili boravišta. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje. Isto tako, činjenica boravišta/prebivališta samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od bijega, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
9. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdana je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog RT iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, dok se ista svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti nekom blažom mjerom, pa tako ni mjerom zabrane napuštanja mjesta boravka, obveznog javljanja policiji jednom tjedno ili drugim prikladnim mjerama, a kako sve predlaže okrivljenik.
10. U odnosu na žalbene navode kojima žalitelj upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik koja se reflektira u propisanoj kazni (za teže djelo od najmanje pet do petnaest godina zatvora) kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, s time da je okrivljenik u istražnom zatvoru od 25. srpnja 2021., pri čemu dosadašnji boravak u istražnom zatvoru protivno tvrdnji žalitelja ne umanjuje opasnost od bijega i ponavljanja djela.
11. Nadalje, u žalbi okrivljenik ističe da u odnosu na njega nema opasnosti od bijega jer je dulje vrijeme neprijavljeno boravio u [adresa], a na istoj adresi namjerava i dalje živjeti s time da će ga vlasnik kuće prijaviti s prebivalištem. Međutim, ti navodi nisu od utjecaja kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene.
12. Ni žalbeni navodi okrivljenika da je odlučio promijeniti svoj život i ponašanje uskladiti s društveno prihvaćenim normama, da je priznao počinjenje djela, a više nije u sredini koja negativno djeluje na njega, da radi na „crno“ i ostvaruje dostatna mjesečna primanja ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.
13. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 15. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
