Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-469/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog VE i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog VE, okrivljene ŽE, okrivljenog JE i okrivljenog ŠE podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kov-39/21-7 od 26. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog VE, okrivljene ŽE, okrivljenog JE i okrivljenog ŠE kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kov-39/21-7 od 26. studenog 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-30/2021. od 25. studenog 2021., protiv okrivljenog VE i drugih, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. u vezi članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen istražni zatvor protiv okrivljenog VE, okrivljene ŽE, okrivljenog JE i okrivljenog ŠE iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom VE je uračunato vrijeme lišenja slobode od 30. svibnja 2021. pa nadalje; okrivljenoj ŽE od 29. svibnja 2021. pa nadalje; okrivljenom JE **.**.2021. pa nadalje te okrivljenom ŠE od 30. svibnja 2021. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni VE po branitelju odvjetniku Goranu Vučetiću bez navođenja zakonske osnove pobijanja; okrivljena ŽE po branitelju odvjetniku Božidaru Klepaču zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja; okrivljeni JE po branitelju odvjetniku Mariju Sokaču zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te okrivljeni ŠE po branitelju odvjetniku Ivanu Juričanu bez navođenja zakonske osnove pobijanja.

2.1. U žalbi okrivljeni VE predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i okrivljenika pustiti na slobodu.

Okrivljena ŽE u žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje i „omogućiti joj daljnju obranu sa slobode“, odnosno „izreći mjeru opreza zabrane napuštanja doma i obveznog tjednog javljanja nadležnoj policijskoj postaji“.

Okrivljeni JE predlaže preinačiti pobijano rješenje i pustiti ga „da se brani sa slobode“.

Okrivljeni ŠE u žalbi predlaže uvažiti žalbu i ukinuti istražni zatvor.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Premda okrivljena ŽE uvodno navodi da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, to ne konkretizira. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog VE, okrivljene ŽE, okrivljenog JE i okrivljenog ŠE iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na svakog od četvero okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv svih četvero okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog VE da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su dani razlozi paušalni i nisu individualizirani, kao i žalbeni navodi okrivljenog JE da razlozi koji se odnose na postojanje osnovane sumnje nisu individualizirani, a kojima ovi okrivljenici upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenog VE, okrivljene ŽE, okrivljenog JE i okrivljenog ŠE, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da su svaki od četvoro okrivljenika počinili inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji predmetna optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela za koje se okrivljenici terete.

5.3. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu uloge i doprinosa svakog od okrivljenika kao i ocjenu pravne oznake djela, ako dođe do potvrđivanja optužnice, dat će raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude, a u slučaju osuđujuće presude utvrditi će i obrazložiti sastojke krivnje, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to.

5.4. Dakle, žalbeni prigovori kojima okrivljeni OE tumači i ocjenjuje oblik krivnje, žalbeni prigovori okrivljene ŽE kojima ocjenjuje pravnu kvalifikaciju djela i oblik krivnje, žalbeni prigovori okrivljenog JE kojima ocjenjuje dokaze kaznenog djela za koje se on tereti te žalbeni prigovori okrivljenog ŠE kojima upire na upitnost zajedničkog i dogovornog postupanja svih okrivljenika, kao i pravne kvalifikacije i dokazanost djela za koje se tereti te oblika krivnje, a kojim sve prigovorima svi okrivljenici tumače i ocjenjuju dokaze na kojima se temelji osnovana sumnja, nisu od značaja. Naime, za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora sud je dužan u odnosu na svakog od okrivljenika referirati se na postojanje dokaza čiji sadržaj upućuje na zaključak o postojanju osnovane sumnje, ali izvan dosega ocjene pojedinog dokaza i u spoznajnom smislu ne smije ići dalje od osnovane sumnje da je svaki od okrivljenika počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. svi žalitelji tvrde da nema opasnosti od ponavljanja djela, pa tako okrivljeni VE ističe da je kazneno neosuđivan i mlađe životne dobi; okrivljena ŽE ističe da je kazneno neosuđivana; okrivljeni JE ističe da je kazneno i prekršajno neosuđivan, a okrivljeni ŠE ističe da je kazneno neosuđivan i mlađe životne dobi.

6.1. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog VE, okrivljene ŽE, okrivljenog JE i okrivljenog ŠE iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točno je da su svi okrivljenici kazneno neosuđivane osobe, ali suprotni žalbenim navodima svih žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela utemeljio, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenog djela za koje se svi okrivljenici terete u ovom kaznenom postupku (koje je prema optužnici počinjeno iz osvete prema žrtvi koja je pozvala policiju zbog kršenja epidemioloških mjera i na način da su ga okrivljenici udarali brojnim udarcima rukama i nogama sve dok se nije prestao micati i potom žrtvu ostavili ozlijeđenu bez pomoći i prekrivenu kartonom).

6.2. Naime, protivno žalbenim navodima okrivljenog VE, okrivljene ŽE, okrivljenog JE i okrivljenog ŠE prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje su svi okrivljenici osnovano sumnjivi, a koje opravdano upućuju na izrazitu upornost i bezobzirnost u počinjenju djela ( na razini osnovane sumnje pa nije odlučna ocjena konkretnog doprinosa svakog od okrivljenika jer je to, ako dođe do potvrđivanja optužnice, zadatak raspravnog suda nakon kontradiktornog postupka pri donošenju presude). Nadalje, pravilno je prvostupanjski uzeo u obzir raniji život okrivljenika i dosadašnju usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima društva pa je u odnosu na okrivljenog VE, okrivljenu ŽE i okrivljenog ŠE povezao s činjenicom da su ovi okrivljenici prije prekršajno kažnjavani (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 5.2. pobijanog rješenja,) što upućuje na to da ponašanje ovih okrivljenika nije usklađeno s zakonskim propisima.

6.3. Prilikom ocjenjivanja postojanja  opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome prethodna (ne)osuđivanost, kao i osobne prilike, samo je jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za svakog od okrivljenika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u odnosu na sve okrivljenike. Stoga neosnovani su žalbeni navodi svih okrivljenika da njihova kaznena neosuđivanost (za okrivljenog JE i prekršajna neosuđivanost) nije uzeta u obzir, kao ni životna dob, a da okolnosti djela neopravdano jesu.

6.4. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno iznesene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi i u odnosu na okrivljenog VE, okrivljenu ŽE, okrivljenog JE i u odnosu na okrivljenog ŠE te da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na svih četvero okrivljenika ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke blaže mjere, pa tako ni nekom od mjera opreza u odnosu na niti jednog okrivljenika, što uključuje i mjeru zabrane napuštanja doma i obveznog tjednog javljanja nadležnoj policijskoj postaji kako predlaže okrivljena ŽE. Stoga, nisu u pravu okrivljeni VE, okrivljena ČE, okrivljeni JE i okrivljeni ŠE kada tvrde da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora svakome od njih, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela na njihovoj strani i to unatoč tvrdnjama okrivljenog VE da opasnost ne postoji jer „mjesto radnje više ne postoji, a i žrtva je preminula“.

7. Što se tiče žalbenih navoda i okrivljenog VE i okrivljene ŽE, kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog okrivljenika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti svaki od okrivljenika, propisane kazne (najmanje deset godina ili kazne dugotrajnog zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od okrivljenika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

8. Suprotno žalbenim navodima okrivljenog VE nije riječ o „arbitrarnoj“ sudskoj odluci jer su u pobijanom rješenju sagledane i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Napominje se žalitelju kako postupanje suda koje je suprotno stavu žalitelja ne znači samo po sebi povredu okrivljenikovih prava, kako se to u žalbi okrivljenika neosnovano nastoji prikazati.

9. U odnosu na daljnje žalbene primjedbe okrivljenog VE koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske pa tako i na odluku broj U-III-4449/2018. od 13. prosinca 2018., kao i žalbene primjedbe okrivljenog JE koji se pozivaju na „brojne presude županijskih sudova te Vrhovnog suda RH“, smatrajući iste primjenjivima, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

10. Ujedno, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog VE i okrivljenog JE iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

11. Protivno žalbenim navodima okrivljenog VE da se istražni zatvor pretvara u kaznu, kao i navodima okrivljene ŽE da je dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora kod ove okrivljene ostvaren „značajan stupanj specijalne prevencije“ ističe se da mjera istražnog zatvora nikad i u ni jednom slučaju ne može predstavljati kaznu. Svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja počinjenja odnosno dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

12. Budući da žalbenim navodima o okrivljenog VE, okrivljene ŽE, okrivljenog JE ni okrivljenog ŠE nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ. spec. crim., v.r.