Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

Povrv-2529/2018-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. Ž. B., O.: …, pod 2. M. E.,

O.: … i pod 3. G. S., O.: …, kao suvlasnika

stambene zgrade u S., koje zastupa S.-U. d.o.o. S., , kojeg zastupa direktor i član uprave A.

Z., a kojeg zastupa

opunomoćenica T. B., odvjetnica u S., protiv tuženika I. M.,

O.: …, iz S., radi isplate, nakon glavne i javne

rasprave, održane dana 9. studenog 2021., u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu održanom 15. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB M. R., iz S., poslovni broj Ovrv-2251/2018 od 16.

srpnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 203,56 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 16. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se ukida platni nalog za iznos od 5.035,16 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. siječnja 2016.,

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. veljače 2016.,

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. ožujka 2016.,

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. travnja 2016.,

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. svibnja 2016.,

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. lipnja 2016.,

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. srpnja 2016.,

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. kolovoza 2016.,

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. rujna 2016.,

- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. listopada 2016., -

na iznos od 436,56 HRK teče od 16. studenog 2016., -

na iznos od 233,00 HRK teče od 16. prosinca 2016.,

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 20.990,62 HRK s kamatom od dana donošenja ove presude do isplate.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu zaprimljenim kod JB M. R.,

iz S. dana 10. srpnja 2018. tužitelji su ustali zahtjevom spram tuženika radi naplate tražbine u ukupnom iznosu od 5.238,72 HRK s pripadajućim kamatama, sukladno čemu je javni bilježnik pod poslovnim brojem Ovrv-2251/2018 od 16. srpnja 2018. donio rješenje o ovrsi.

2. Tuženik se prigovorom blagovremeno usprotivio rješenju o ovrsi radi čega je to rješenje o ovrsi Ovrv-2251/18 od 16. srpnja 2018. rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2529/2018 od 18. listopada 2018. stavljeno izvan snage te je spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

2.1. Tuženik u svom prigovoru navodi kako prigovara u cijelosti rješenju o ovrsi, navodeći kako nije dužan platiti pričuvu, već obratno da su tužitelji njemu dužni, obzirom da je on iz svojih sredstava plaćao popravke koji su napravljeni u predmetnoj zgradi. Ističe kako je ulagao u sanaciju kompletne fasade na istoku i jugu, te da je podmirio svoju pričuvu do sredine 2017. Nakon tih radova da je nastavio financirati popravke dimnjaka koji se rasipao, popravak krovne ploče zbog prodora vode po zidovima zgrade, popločavanje dvorišta oko zgrade zbog vlaženja temelja i bazena kišnice koja se formirala svakom kišom pred ulazom u kuću, zatim da je slijedio popravak ulaznih vrata, te plombiranje radi ojačanja i oblaganja ogradnoga betonskog zida oko kuće koji da je bio pred osipanjem i urušavanjem. U privitku je dostavio i uplatnice, pa smatra da je svoju obvezu u cijelosti podmirio, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

2.2. Konačni tužbeni zahtjev tužitelji su postavili podneskom od 3. ožujka 2020. na način kako je navedeno u izreci presude.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i to od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., uvjerenja o prebivalištu za tuženika od 19. srpnja 2018., uplatnica tuženika koje su priložene uz prigovor-odgovor na tužbu i dokumentacije s fotodokumentacijom (list 9-21 spisa), Ugovora o upravljanju zgradom u S., s popisom suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima (list 32-34 spisa), sudske prakse (list 35/36 spis), fotografija priloženih uz podnesak tuženika od 30. ožujka 2020., troškovnika i uplatnica (list 38-60 spisa) knjižnog zapisa Ispravka broj 06/00001 od 8. srpnja 2020. (list 67 spisa), uplatnica s prilozima dostavljenih od tuženika (list 78-88 spisa), saslušanjem svjedoka L. V. i Z. G.,

financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku A. B., kao i dopunskim vještačenjem po tuženikovim prigovorima saslušanjem vještaka A. B., kartice kupca (list 96-103 spisa), pregledom nalaza i mišljenja vještaka od

8. ožujka 2021., troškovnika s prilogom (list 136/140 spisa), dok stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, pa je sud po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje.

3.1. Rješenje o ovrsi valjalo je djelomično održati na snazi.

3.2. Predmet spora je zahtjev upravitelja stambene zgrade kao predstavnika suvlasnika zgrade u S., spram tuženika za isplatu pričuve od siječnja 2016. do prosinca 2016. u mjesečnim iznosima od po 436,56 HRK, što je ukupno 5.238,72 kune i to za tužitelje kao suvlasnike stanova u S..

3.4. Na temelju odredbe članka 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,

114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV) sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

Dakle, radi se o zakonskoj obvezi.

3.5. Nadalje, odredbom članka 84. stavka 1. ZV-a je propisano da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom tog dijela, ako nije što drugo zakonom određeno.

3.6. Prema odredbi iz članka 378. ZV-a suvlasnici su dužni poslove upravljanja povjeriti upravitelju s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, a upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, koje su pobliže opisane u članku 379. pa je tako dužan brinuti se da zajednički dijelovi nekretnine se održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje, obavljati povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik, utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik, raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovito podmirivati troškove prema trećima sukladno sredstvima kojima raspolaže, obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima, obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom iz odredbe članka 378. ZV-a itd.

3.7. Odredbom članka 45. ZV-a određen je pravni položaj upravitelja pa je tako propisano da je upravitelj nalogoprimac suvlasnika i glede njegovih prava, dužnosti i prestanka odnosa s njim, ako nije što drugo određeno se primjenjuju odgovarajuća pravila o nalogu, time da upravitelj, sukladno odredbi članka 44. stavka 1. ZV-a djeluje kao njihov opunomoćenik.

3.8. Upraviteljeve dužnosti i ovlasti propisane su odredbom članka 93. ZV- a pa je tako, između ostalog, u upravljanju nekretninom ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, a prema odredbi članka 378. stavka 5. ZV-a, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima.

3.9. Iz ove zakonske odredbe je zaključiti da upravitelj ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade čiji je upravitelj.

4. Tuženik u svom prigovoru otklanja svoju obvezu plaćanja pričuve tvrdeći da je on trebao biti oslobođen u izvjesnom periodu od plaćanja sredstava zajedničke pričuve, obzirom da je od svojih sredstva vršio popravke zajedničkih dijelova zgrade, što da mu je upravitelj zgrade – dakle i tužitelji odobrili prebijanjem, pa je u prilogu svojih tvrdnji dostavio uplatnice i predložio vještačenje po vještaku računovodstveno financijske struke.

4.1. Pregledom izvatka iz poslovnih knjiga za period od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. ovaj sud je utvrdio da je ukupno dugovanje tuženika iznos od po 436,56 kuna (za 12 mjeseci) za navedeno razdoblje upravo u iznosu od 5.238,72 kuna, kojeg tužitelji ovom tužbom i potražuju.

4.2. Pregledom priznanice od 17. srpnja 2003. razvidno je da je tuženik izvršio uplatu tužitelju u iznosu od 9.227,68 HRK uz naznačenu svrhu usluge dug pričuve.

4.3. Pregledom izjave suvlasnice M. E. je razvidno da je kao suvlasnica i predstavnica stanara izjavila da je tuženik u dogovoru sa S. od 2003. do 2007. izvodio radove na zajedničkim dijelovima

zgrade te da je je tuženik imao dogovoreno prebijanje s budućom pričuvom radi plaćanja izvedenih radova.

4.4. U svom iskazu saslušani svjedok L. V. je naveo kako se javio

na javni natječaj kojeg je objavila S.U. i da je dao ponudu za izvođenje radova. U javnom natječaju da budu navedeni radovi koji se trebaju izvesti, vrsta radova, količina i cijena radova, a da se radilo o uređenju fasade na zgradi u S.. Po toj ponudi da je izabran i da je obavio te radove, a

nadzorni inženjer SU da je potvrdio da su radovi izvršeni te da mu je

sve plaćeno preko računa SU. U to vrijeme predstavnik stanara da je

bio gospodin I. M.. Nakon desetak godina da je ponovno radio na tom objektu ali ovaj put dio krova i sjevernu fasadu i da je sve bilo preko SU, i da mu je sve plaćeno preko SU. S tuženikom da nije imao

nikakvu poslovnu suradnju te za izvedene radove da nije ništa primio od tuženika.

4.5. U svom iskazu saslušani svjedok Z. G. je naveo da je zaposlen u SU na poslovima održavanja i da mu je poznato da je mala zgrada u

S., tijekom 2012. godine vršila ulaganja u popravke okapnice,

fasade, krovišta i sl. Naime, ti radovi da su se odvijali po inicijativi predstavnice stanara gosp. N. M. i u svezi tih popravaka on da je osobno

kontaktirao suvlasnike koji ne žive u S., kako bi ugovorili te radove. Među stanarima je postojalo određeno nepovjerenje, ali u konačnici su dogovoreni radovi prema troškovniku i dokumentu kojeg je predstavnica stanara ovjerila kod javnog bilježnika, a radove je nadzirao zaposlenik SU. U svezi tih

radova zgrada da je podigla kredit za koje da je on po ovom pozivu suda na današnju raspravu provjerio te navodi da je kredit i plaćen. S obzirom na taj kredit pričuva stanarima da je podignuta za tu zgradu a kako je negativno stanje računa zgrade, visina pričuve da se nije smanjila ni po isteku kredita. To negativno stanje da je upravo posljedica neplaćanja pričuve za stan tuženika. Radove je izvela tvrtka V. d.o.o., koja je sklopila ugovor sa suvlasnicima zgrade i radovi da su joj plaćeni s računa zgrade. Nadalje, da nema saznanja da bi se neki radovi izvan tog troškovnika izvodili i da nema saznanja da bi neke radove financirao tuženik. U tom smislu da nema saznanja da bi postojao bilo kakav dogovor između tuženika i upravitelja niti bi on kao zaposlenik upravitelja morao to znati. Međutim, da je moguće da je tuženik izvršio uplatu iznos od 9.000,00 kuna, ali po njegovoj procjeni to da se radilo o dugu, jer da se ne može podići kredit dok se ne podmiri dug. Nema saznanja da bi bili radovi vršeni 2003., ali iz prakse da mu je poznato da su ranije rađeni radovi na način da su stanari sami podmirivali izvođača, s tim da je tu trebala suglasnost svih suvlasnika, odnosno 51% stanara i oni da ne ulaze u to. To zapravo da ne bi bio posao upravitelja i to da bi bilo prepušteno stanarima.

4.6. U svom nalazu i mišljenju vještak A. B. je naveo da na temelju knjigovodstvene kartice za suvlasnika I. M. u stambenoj zgradi S., OIB: …, od 2008. godine do 2015. godine. utvrdio da

nedostaje dokumentacije za 2003., 2004., 2005., 2006., 2007., i 2016. godinu, te da ga je tužitelj obavijestio putem elektroničke pošte da ne posjeduje dokumentaciju od 2003. – 2007. godine jer istu nisu dužni čuvati, ujedno da dokumentaciju za 2016. godinu ne mogu dostaviti zbog hakerskog napada. Međutim, na temelju Zakona o računovodstvu (NN 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) i Općeg poreznog zakona (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20)

tužitelje da je dužan čuvati zatraženu poslovnu dokumentaciju jedanaest godine od zaključenja godine, a ne, kako je izjavio, tri godine. Dostavljena dokumentacije tužitelja da je neuredna, nepotpuna i to:

1. Izvod otvorenih stavaka treba biti potpisan i ovjeren (list 5. spisa) na temelju članka 9. Zakona o računovodstvu, a koji prigovor je iznio i tužitelj na knjižni zapis koji je dostavio tuženik, u svom podnesku od 3. prosinca 2020. (list 75. spisa),

2. Zaključni saldo kartice za 2014. godinu u iznosu od - 2.355,88 HRK, ne odgovara početnom saldu 2015. godine koje iznosi 609,64 HRK, trebao bi biti u istom iznosu. Razlika između završnog salda 2014. godine i 2015. godine iznosi 1.746,24 HRK na štetu tuženika,

3. Nedostaju zaduženja pričuve za studeni, listopad i prosinac 2014. godine, ukoliko bi pričuva za to razdoblje bila zadužena onda bi zaključno stanje 2014. godine odgovaralo početnom stanju 2015. godine,

4. U izvodu otvorenih stavaka 2016. godine ne nalaze se prikazane otvorene stavke iz 2015. godine, ukoliko nisu plaćene trebale bi biti navedene. Zbog čega je nastala razlika i da li su navedeni iznosi plaćeni nije moguće utvrditi jer tužitelj nije dostavio dokumentaciju za 2016. godinu ili noviju. Tužitelj je izjavio je da istu ne posjeduje. Evidencija o Knjižnom zapisu Ispravak 06/00001 od 14. ožujka 2006. izdan dana 8. srpnja 2020. godine kojeg tužitelj spori da se nalazi u evidenciji tužitelja i to na svim karticama od osam dostavljenih godina. Naime, Tablica 1. vještva da prikazuje obračun pričuve za I. M. od 2003.

godine do 2016. godine bez prikaza uplata i zatvaranja u navedenom razdoblju. Tako u razdoblju od 2003. do 2016. godine tuženik bi trebao platiti s osnove pričuve 42.354,88 HRK uz pretpostavku da je pričuva od 2003. godine do 2008. godine iznosila 164,78 HRK mjesečno. Ako se prihvati kao vjerodostojne knjigovodstvene kartice tužitelja, one prikazuju na dan 1. siječnja 2008. (prvi najraniji datum za koji je dostavljen podataka) pretplatu u korist tuženika u iznosu od 18.345,96 HRK. Ta pretplata doprinosi tvrdnji tuženika da je Knjižni zapis ispravak 06/00001 vjerodostojan iako nije ovjeren i potpisan od odgovorne osobe jer prikazuje ista stanja kao i kartice tužitelja, upravo kao što nije ovjeren i potpisan ni izvod otvorenih stavaka uz ovršno rješenje 9. srpnja 2018. Ukoliko pretplati na dan 1. siječnja 2008. u iznosu od 18.345,96 HRK se dodaju iznose koje je tuženik trebao platiti od 1. ožujka 2003. do 1. siječnja 2008. u iznosu od 9.557,24 HRK (58 * 164,78 = 9.557,24 HRK), dobije se iznos od 27.903,20 HRK što je iznos izvršenih radova prema ponudi tvrtke V. d.o.o. (list 14. spisa). D.

se u 2012. godini iznos visine pričuve nije povećao i to dva puta i to: s 164,78 HRK na 299,60 HRK mjesečno i s 299,60 HRK na 436,56 HRK mjesečno tuženik bi uistinu na temelju obračuna bio oslobođen plaćanja članarine 14. godina i 1. mjesec, sve kako je navedeno u tvrdnjama tuženika. Ukoliko je ispravna tvrdnja Stano-uprave d.o.o. i tvrtke V. d.o.o. da su navedeni radovi u iznosu od 27.903,20 HRK plaćeni direktno s računa upravitelja na račun izvršitelja radova ostaje utvrditi dvije činjenice:

- je li tvrtka V. d.o.o. dva puta naplatila radove, jedan put od upravitelja transakcijom s računa upravitelja na račun izvršitelja i drugi put blagajničkim uplatnicama (list 15. spisa)?

- Ukoliko su radovi uistinu plaćeni s računa upravitelja na račun izvršitelja radova, zbog čega je upravitelj odobrio račun tuženika za iznos izvršenih radova?

Tuženik posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju da je izvršio gotovinske uplate u korist blagajne izvršitelja radova V. d.o.o.

Tablica 2. prikazuje rekonstrukciju knjigovodstvenih kartica za tuženika Ivicu Mladinea od 2003. godine do 2016. godine.

Pretpostavke tablice:

Iznosi u redu 1. i redu 2. plaćeni su na temelju uplatnice od 17. srpnja 2003. (list 9. spisa);

Od reda 1. (01.01.2003.) do reda 112. (01.04.2012.) mjesečna pričuva je iznosila 164,78 HRK;

Od reda 113. (01.05.2012.) do reda 118. (01.08.2012.) mjesečna pričuva je iznosila 299,60 HRK;

Od reda 121. (14.09.2012.) pa na dalje mjesečna pričuva je iznosila 436,56 HRK Obzirom da rekonstruirano stanje odgovara stanju na karticama dostavljenim od tužitelja (red 60., 72., 84., 96., 108., 127., 142., 151. tablice 2.) ali i knjižnom zapisu i tvrdnjama tuženika, rekonstrukcija se može prihvatiti kao vjerodostojna. Dodatna ulaganja tuženika kroz 2006. i 2007. godini iznose 20.300,00 HRK i to: • II faza od 3. veljače 2006. u iznosu od 24.050,00 HRK – tuženikov dio u iznosu od 8.016,67 HRK

• III faza od 30. svibnja 2006. u iznosu od 18.890,00 HRK – tuženikov dio u iznosu od 6.296,67 HRK

• IV faza od 30. rujna 2006. u iznosu od 15.610,00 HRK – tuženikov dio u iznosu od 5.203,33 HRK

• Finalna faza bojanje od 2. siječnja 2007. u iznosu od 2.350,00 HRK – tuženikov dio u iznosu od 783,33 HRK

U Spisu da se ne nalazi vjerodostojna dokumentacije za gore opisane obavljene radove, priloženu dokumentaciju da je sastavio tuženik, za iste nema računa izdanih od izvršitelja radova kao ni dokaz o plaćanjima računa.

Knjižni zapis na temelju kojeg je tužitelj odobrio tuženika za plaćene radove izvršitelju iz 2003. godine u iznosu od 27.903,20 HRK evidentiran je u poslovnim knjigama tužitelja 14. ožujka 2006. godine tj. tijekom navodnih dodatnih ulaganja tuženika.

Na temelju prednje navedenog vještak zaključuje da na temelju zadatka suda, dokumentacije koja je bila na raspolaganju, obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u gornjim tablicama, te na temelju rekonstrukcije knjigovodstvenih podataka tužitelja od 2003. godine do 2016. godine, tužitelj da je dogovorio s tuženikom prijeboj pričuve u iznosu od 27.903,20 HRK, u tom razdoblju je tuženik uplatio s osnove pričuve iznos od 5.020,44 HRK, pa ukupan dug tuženika s osnove pričuve na dan 31. prosinca 2016. godine iznosi 9.431,24 HRK, ukoliko nije bilo drugih prijeboja ili uplata u korist pričuve od 1. siječnja 2016. do 31.1 prosinca 2016. godine

4.7. Dopunski saslušan vještak A. B. je naveo da je kod davanja nalaza i mišljenja koristio dokumentaciju koja je u spisu i koju je dobio od tužitelja a za koju da drži da je vjerodostojna jer odgovara knjigovodstvenom zapisu. Međutim, iznos od 9.227,68 kuna koje je tuženik još uplatio na ime izvedenih radova, da na uplatnici stoji da je plaćen dug, a u tom trenutku u knjigovodstvenoj dokumentaciji stoji da postoji pretplata. Iznos od 27.903,20 kuna da je knjižen na ime pretplate, ali da se ne može očitovati je li se pretplata koristila za plaćanje troškova radova. Međutim, da je točno da iz dopisa od 8. prosinca 2003. proizlazi da je iznos od 27.903,20 kuna vrijednost drugog dijela radova. Međutim, da mora napomenuti da ako uzme izračun koji se nalazi u spisu od tuženika do kojeg razdoblja ne bi trebao plaćati obveze po pričuvi i ako se pretpostavi da se pričuva nije mijenjala u tim razdobljima iznos od 27.000,00 kuna da bi odgovarao upravo tom razdoblju. Razdoblje oslobođenja od pričuve da se smanjilo radi toga jer je tužitelj dva puta povećao iznos mjesečne pričuve. Svoj nalaz i mišljenje da je izvršio na temelju dokumentacije u spisu, na uplatnici na koju se tuženik poziva od 9.226,68 kuna plaćene na blagajne tužitelja 17. srpnja 2003. da se navodi svrha doznake dug pričuve, a ne za izvršene radove. Cijeli nalaz da je dan na temelju rekonstrukcije jer tužitelj da nije dostavio svu dokumentaciju glede spornog odnosa.

5. Nakon tako danog nalaza i mišljenja stranke nisu imale daljnjih primjedbi te su predložile zaključenje raspravljanja.

5.1. Na temelju odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakoga navedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud zaključuje kao je tuženik u obvezi podmirit trošak pričuve u iznosu od 203,56 HRK. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. B., dipl. oec., koji je na temelju dokumentacije koja je bila na raspolaganju,

obrazloženja, dokaza i podataka navedenih u tablicama nalaza i mišljenja, te na temelju rekonstrukcije knjigovodstvenih podataka tužitelja od 2003. do 2016. godine, zaključio da je tužitelj dogovorio s tuženikom prijeboj pričuve u iznosu od 27.903,20 HRK, a da je u tom razdoblju tuženik uplatio s osnove pričuve iznos od 5.020,44 HRK, pa ukupan dug tuženika s osnove pričuve na dan 31. prosinca 2016. godine da iznosi 9.431,24 HRK, pod pretpostavkom da nije bilo drugih prijeboja ili uplata u korist pričuve od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. Tako dani nalaz i mišljenje ovaj sud ocjenjuje objektivnim i logičnim, a na koje ni stranke nisu imale primjedbi, te utvrđuje da je uistinu tuženik u obvezi s osnove pričuve na dan 31. prosinca 2016. godine iznos od 9.431,24 HRK.

5.2. Međutim, kod takvog utvrđenja ovog suda, a kod činjenice da je sudski vještak svoj nalaz i mišljenje izvršio na temelju dokumentacije u spisu a da na uplatnici na koju se tuženik poziva od 9.226,68 kuna plaćene na blagajne tužitelja 17. srpnja 2003. se navodi svrha doznake dug pričuve, a ne za izvršene radove, te da nije taj dug mogao povezati s eventualnim ranijim godina, ovaj sud u kontekstu cijelog odnosa stranaka i činjenice izvršenih radova, koje stranke ne spore, vjeruje tuženiku da je uplatio taj iznos od 9.226,68 kuna na blagajnu tužitelja 17. srpnja 2003. i da je i taj iznos valjalo uračunati u pričuvu koju je tuženik podmirio plaćanjem izvedenih radova. Pri tome ovaj sud je stava da tužiteljevi navodi, kod nedostatka knjigovodstvene dokumentacije, da tuženik nije podmirio pričuvu, a potpuno ignorirajući uplate tuženika, su neprimjereni i nepošteni. Stoga, ovaj sud kada uzme u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka i kada uzme u obzir uplatu od 9.226,68 kuna, za koju uplatu u odnosu stranaka, njihovih dogovora i izvedenih radova, drži da je izvršena na ime izvedenih radova a za buduću pričuvu, ovaj su zaključuje da je tuženik u obvezi podmirit samo nastalu razliku u iznosu od 203,56 HRK.

5.3. Dakle, tuženik je predmetno dugovanje tijekom postupka osporio u dijelu iznosa od 5.035,16 HRK te ovom sudu dokazao okolnosti oslobođenja da nije dužan podmiriti dug u iznosu od 5.035,16 HRK. Sredstva pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno i to je zakonska obveza suvlasnika koje se oni ne mogu ni na koji način osloboditi, a kako je ovaj sud utvrdio da je tuženik s tužiteljem dogovorio prijeboj pričuve u iznosu od 27.903,20 HRK i 9.226,68 HRK, te u tom razdoblju je tuženik uplatio s osnove pričuve iznos od 5.020,44 HRK i iznos od 9.226,68 HRK, pa ukupan dug tuženika s osnove pričuve na dan 31. prosinca 2016. godine iznosi 203,56 HRK, te je stoga tuženik dužan podmiriti dugovanu pričuvu u iznosu 203,56 HRK.

5.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženika obvezati na plaćanje pričuve u od siječnja 2016. do prosinca 2016. u iznosu od 203,56 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. prosinca 2016. po odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08,

125/11, 78/15, dalje: ZOO) kako je to i navedeno u Ugovoru o upravljanju od 19. listopada 2011. Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

6. Na temelju odredbe članka 154. stavak ZPP-a, a cijeneći cjelokupni tijek postupka i uspjeh stranaka u ovom postupku, ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova budući je njegov uspjeh u ovom postupku neznatan a tuženik nije popisao trošak, poradi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

7. Slijedom navedeno riješeno je kao u izreci ove presude.

Split, 15. prosinca 2021.

S U T K I NJ A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 354. stavak 2 ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženiku

.