REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 189/2017-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Meznarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1619/2012-2 od 19. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom broj P-157/11-26 od 25. svibnja 2012., u sjednici održanoj 15 prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1619/2012-2 od 19. veljače 2014. u dijelu pod točkom I. izreke i presuda Općinskog suda u Jastrebarskom broj P-157/11-26 od 25. svibnja 2012. u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu 190.154,27 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22 isplatiti tužitelju UC iz [adresa] daljnji iznos 190.154,27 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu 69.800,00 kuna, sve u roku 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22 naknaditi tužitelju UC iz [adresa] trošak revizijskog postupka u iznosu 3.906,25 kuna u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

“I Tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska br. 22 dužan je platiti tužitelju UC iz [adresa], iznos od 91.245,73 kn sa kamatama počevši od 25.svibnja 2012. godine, pa do isplate, u visini zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 5%, sve u roku 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 190.154,27 kn.

III Odbija se zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 24.listopada 2006. godine do 24.svibnja 2012. godine.

IV Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.677,97 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 25.svibnja 2012. godine, do isplate, u visini zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 5%, sve u roku 15 dana.”

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja UC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Jastrebarskom, posl. broj P-157/11-26 od 25. svibnja 2012. godine u pobijanom dijelu pod stavkom II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio redovnu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te izvanrednu reviziju zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda te tuženika obvezati na naknadu troškova revizije tužitelju.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija (izvanredna) je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

7. Tužitelj je redovnu reviziju podnio protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen dio tužbenog zahtjev u iznosu 190.154,27 kuna s pripadajućom zateznom kamatom i protiv odluke o troškovima postupka kojom mu je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 3.677,97 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

8. Budući da u ovom parničnom postupku vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

9. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

10. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

11. Budući da je tužitelj protiv dijela drugostupanjske presude kojom je kao neosnovan djelomično odbijen njegov tužbeni zahtjev podnio izvanrednu reviziju, ovaj sud je postupajući, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP, pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je izvanredna revizija podnesena i koja su u njoj određeno naznačena kao takva uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

12. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog pogoršanja zdravlja nastalog kao posljedice zadobivenih teških tjelesnih ozljeda u štetnom događaju, odnosno prometnoj nesreći koja se dogodila 28. studenoga 1997.

13. Dokazima izvedenim tijekom postupka utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio ozlijeđen u štetnom događaju, odnosno prometnoj nesreći koja se dogodila 28. studenoga 1997. kada je zadobio teške tjelesne ozljede (potres mozga, nagnječenje mozga, hemiparezu lijeve strane tijela, prijelom desne natkoljenične kosti sa pomakom, natučenje grudnog koša i trbuha te sindesmolizu u predjelu lijevog gležnja),

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-6852/05 od 24. veljače 2006., koja je postala pravomoćnom 20. ožujka 2006., utvrđen tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru 30%, dok je tuženik odgovoran u omjeru od 70%,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-6852/05 od 24. veljače 2006. utvrđeno smanjenje tužiteljevih životnih aktivnosti u omjeru od 25% za razdoblje od 5 godina, nastalo kao posljedica zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, da je tužitelju po tom osnovu pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada u iznosu 59.850,00 kuna, kao i renta za tuđu pomoć i njegu u iznosu 420,00 kuna mjesečno počevši od 22. prosinca 2008. i ubuduće, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu 180,00 kuna mjesečno kao previsoko postavljen,

- da je tuženik tužitelju tijekom postupka isplatio iznos 70.000,00 kuna, u kojem je uračunat iznos pravomoćno dosuđene glavnice po osnovi smanjenja životne aktivnosti u iznosu 59.850,00 kuna, dok se preostali iznos glavnice (do iznosa 70.000,00 kuna) odnosi na isplatu rente za tuđu pomoć i njegu te na isplatu zateznih kamata,

- da je nakon 17 godine života, kada je završen rast grkljana, zaostalo suženje dišnog puta kod tužitelja pa je započeto operativno liječenje tužitelja višestrukim operativnim zahvatima kojima se pokušao proširiti prirodni dišni put,

- da je osim laserskog skidanja priraslica tužitelju odstranjena lijeva glasaljka i njezin zglob, otvoren cijeli grkljan i postavljen stend-kalup za širenje,

- da tužitelj unatoč provedenom liječenju nema dovoljno prostora za disanje i mora trajno nositi kanilu kroz otvor na vratu za disanje jer bi nenošenje kanile dovelo do suženja otvora na vratu i neposredne opasnosti od gušenja tužitelja,

- da tužitelj ne diše na nos nego na dušnik, da mu nosna sluznica gubi funkciju pa je tužitelju smanjen osjet mirisa,

- da je tužiteljev govor ograničen na udisaj zraka na vratu i isprekidan i nema fluentnost,

- da se zdravstveno stanje tužitelja, u smislu pogoršanja zdravlja nastalog uslijed provedene traheotomije i stalnih proširenja traheja, stabiliziralo po otpustu iz bolnice 15. travnja 2006.,

- da je u odnosu na ranije utvrđeno tužiteljevo smanjenje životnih aktivnosti (25%) kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravlja za novih 65% pa je sada tužitelju smanjena životna aktivnost u ukupnom omjeru 90%.

- da se je tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete 23. listopada 2006. godine

14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju, pozivom na odredbu čl. 200. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja u iznosu 91.245,73 kune s pripadajućom zateznom kamatom. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio da bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada zbog pogoršanja zdravstvenog stanja (u omjeru od 65%) u iznosu 293.000,00 kuna, koju je umanjio za nesporno isplaćeni iznos 59.850,00 kuna, tako da bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada u iznosu 233.150,00 kuna, koji iznos je prvostupanjski sud umanjio za 30% koliki je tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja, kao i za daljnji iznos 70.000,00 kuna koji je tuženik isplatio tužitelju. Zbog navedenog je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjev u iznosu 190.154,27 kuna kao previsoko postavljen.

15. Drugostupanjski sud je kao neosnovanu odbio tužiteljevu žalbu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude s obrazloženjem da je tužitelju dosuđena primjerena pravična novčana naknada.

16. Tužitelj u izvanrednoj reviziji postavlja pravno pitanje o načinu na koji se dosuđuje visina pravične novčane naknade za smanjenje životne aktivnosti zbog pogoršanja zdravlja u slučaju kad dođe do daljnjeg pogoršanja zdravlja (primjerice u omjeru od 65%, pa je ono uz ranije smanjenje od 25% smanjeno u ukupnom iznosu 90%) te treba li u tom slučaju pravičnu naknadu dosuditi uzimajući u obzir samo utvrđeni omjer pogoršanja (65%) ili ukupni omjer pogoršanja zdravstvenog stanja (90%)?

16.1. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tužitelj je u izvanrednoj reviziji naveo da o postavljenom pravnom pitanju postoji različita praska drugostupanjskih sudova i prvostupanjskih sudova zbog čega je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

17. U revizijskom postupku sporna je visina dosuđene pravične novčane naknade tužitelju s obzirom da je kod tužitelja u ovom postupku utvrđeno značajno pogoršanje zdravlja (za daljnjih 65%) u odnosu na ranije pravomoćno utvrđene trajne posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju (25%).

18. Imajući u vidu utvrđene odlučne činjenice (pobliže navedene u točki 13. obrazloženja ove presude), činjenicu da je tužitelj rođen 1988. godine, kao i pravna shvaćanja revizijskoga suda broj Su-IV-47/2020-5, zauzeta na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojima su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koje se primjenjuje na sve parnične postupke u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici, vijeće je ocijenilo da bi tužitelju zbog pogoršanja zdravlja u daljnjem omjeru od 65%, koje je dovelo do tužiteljeva pogoršanja zdravlja u ukupnom omjeru 90% pripadala pravična novčana naknada u iznosu 487.500,00 kuna. Utvrđeni iznos pravične novčane naknade treba umanjiti za tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja u nespornom omjeru 30% pa se dobiva iznos 341.250,00 kuna, koji iznos treba umanjiti za pravomoćno dosuđene iznose pravične novčane naknade po istom osnovu u iznosu 59.850,00 kuna te iznos 91.245,73 kune.

18.1. Slijedom navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi, odlučujući o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede tjelesnog i duševnog zdravlja u smislu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/08, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) te čl. 1100. ZOO pogrešno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili dio tužbenog zahtjeva u iznosu 190.154,27 kuna.

19. Zbog navedenog je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP prihvaćena revizija tužitelja, preinačene su nižestupanjske presude u odbijajućem dijelu pa je tužitelju dosuđen daljnji iznos 190.154,27 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća (15. travnja 2006.) do isplate.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 3. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP. Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka ovaj sud je imao u vidu činjenicu da tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (pravomoćno je odbijen samo dio tužbenog zahtjeva po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu 180,00 kuna mjesečno).

20.1. Dosuđeni parnični trošak tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09 – dalje: Tarifa) pa je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe (Tbr. 7. točka 1. Tarife,), trošak sastava podnesaka od 4. ožujka 2008., 3. studenoga 2008., 25. studenoga 2008., i 20. veljače 2012. po 500 bodova za svaku parničnu radnju (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 21. veljače 2008., 24. svibnja 2011., 20. lipnja 2011. i 23. ožujka 2012. po 50 bodova za svaku parničnu radnju (Tbr. 8. točka 3. Tarife) te trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanim 10. travnja 2007., 20. lipnja 2008., 10. prosinca 2008., 15. studenoga 2011. i 15. svibnja 2012. po 500 bodova za svaku parničnu radnju (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što ukupno iznosi 5.200 bodova, pa uz vrijednost boda od 10,00 kuna iznosi ukupno 52.000,00 kuna. Na dosuđeni trošak tužitelju je dosuđen PDV (25%) u iznosu 13.000,00 kuna, tako da trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 65.000,00 kuna. Osim dosuđenog troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužitelju je dosuđen trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu 4.800,00 kuna, koji mu je priznat u cijelosti, pa je tužitelju dosuđeno ukupno 69.800,00 kuna.

21. Budući da je tužitelj u revizijskom postupku u cijelosti uspio s revizijom dosuđen mu je trošak sastava revizije u iznosu 3.906,25 kuna (čl. 154. st. 1. ZPP).

Zagreb, 15. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić