Poslovni broj: 6 UsIpor-53/20-2

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja J. J. iz Z. protiv tuženika Ministarstva financija Republike

Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi zahtjeva za povrat više uplaćenog poreza na promet nekretnina, bez održavanja glavne rasprave, 15. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/16-01/3344, Urbroj: 513-04/18-3 od 6. rujna 2018. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana, Klasa: UP/I-416-02/2016-004/02, Urbroj: 513-007-24-10/2016-02 od 15. rujna 2016.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/16-01/3344, Urbroj: 513- 04/18-3 od 6. rujna 2018. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana, Klasa: UP/I-416-02/2016-004/02, Urbroj: 513-007-24-10/2016-02 od 15. rujna 2016., kojim je točkom I. izreke zahtjev poreznog obveznika za povratom više uplaćenog poreza na promet nekretnina djelomično uvažen, točkom II. utvrđeno je pravo na povrat poreza uplaćenog u iznosu od 4.548,71 kuna, te je točkom IV. odbijen zahtjev za povrat poreza na promet nekretnina u iznosu od 17.811,61 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako mu je poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave ,Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb za nekretnine Klasa: UP/I-410-20/2012-001/17732, Urbroj: 513-007-01-60/2014-0004 od 17. rujna 2014. utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 626.292,00 kuna po Ugovoru o kupoprodaji od 03. rujna 2012., koju je kao kupac sklopio s E. I. B.V. iz N. kao

prodavateljem, a predmet kojeg ugovora je bio stan u Z., na adresi … Tvrdi kako je osnovica poreza na promet nekretnina po navedenom ugovoru protuzakonito utvrđena, kao i porez na promet nekretnina u iznosu od 31.314,60 kuna. Navodi kako mu je istim rješenjem djelomično usvojen zahtjev za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina i to u iznosu od 27.178,20 kuna, dok je ostatak od 4.136,40 kuna bio dužan podmiriti s osnove poreza na promet nekretnina. Nadalje, navodi kako, postupajući po izjavljenoj žalbi, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava za poreze građana, istu prihvaća kao osnovanu te 04. veljače 2016. donosi Porezno rješenje, Klasa: UP/I-410-20/2012- 01/17732, Urbroj: 513-007-24-10/2016-8 kojim zamjenjuje svoje ranije rješenje Klasa: UP/I-410-20/2012-001/17732, Urbroj: 513-007-01-60/2014-0004 od 17. rujna 2014. te mu se utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 410.742,14 kuna te slijedom toga i porez na promet nekretnina u iznosu od 20.537,10 kuna. Navodi kako je istim rješenjem oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 17.354,19 kuna, dok je porez na promet nekretnina kojeg je bio dužan platiti utvrđen u iznosu od 3.182,91 kuna. Poziva se na odredbu članka 11. a Zakona o porezu na promet nekretnina. Tvrdi kako je u više navrata postavio zahtjev za povrat ovršenih sredstava kao i specifikaciju naknade štete, koju u tužbi navodi, i to u iznosu od ukupno 201.425,53 kuna uz zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB-a od 2016. Tvrdi kako je prvostupanjsko tijelo postupajući van službene dužnosti protuzakonito utvrdilo da je prijavio porez na dohodak od imovine za nekretninu za koju je temeljem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana, Klasa: UP/I-410-20/2012-01/17732, Urbroj: 513-007-24-10/2016-8 od 04. veljače 2016. bio oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina iz razloga što je knjigovodstvo K. savjetovanje j.d.o.o. stupalo u kontakt više puta sa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana te dobivalo pisani odgovor da neće biti nikakvih problema u ugovor o najmu 1m2 garaže i poštanskog sandučića. Navodi kako je porez na dohodak od imovine za predmetnu nekretninu prijavio temeljem Ugovora o zakupu kojeg je sklopio s trgovačkim društvom C. s. d.o.o. kojeg je i vlasnik, a kojem društvu je dao u zakup predmetnu garažu i poštanski sandučić u Z., na adresi … i to u površini od 1,00 m2 upravo bruto površine na koju je već platio porez i za koju nije bio oslobođen poreza. Smatra paušalnim zaključak L. B. da je nekretninu za koju je ostvario pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina dao u zakup, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana je dana 5. travnja 2016. donijela rješenje Klasa: UP/I-410-20/2012-001/17732, Urbroj: 513-007-24-10-2016-09 kojim je ukinula točku 2.I. rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana Klasa:

UP/I-410-20/2012-001/17732, Urbroj: 513-007-24-10/2016-8 od 4. veljače 2016., a kojom točkom je tužitelj bio oslobođen od plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 17.354,19 kuna. Nadalje, navodi kako mu je rješenjem od 13. rujna 2016. utvrđena porezna osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 410.742,14 kuna i porez na promet nekretnina u iznosu od 20.537,10 kuna. Istim rješenjem utvrđeno je da se tužitelj oslobađa poreza na promet nekretnina u iznosu od 17.354,19 kuna, dok je obvezan platiti razliku poreza na promet nekretnina u iznosu od 3.182,91 kuna. Istim rješenjem tužitelju je otpisan iznos poreza na promet nekretnina u iznosu od 17.354,19 kuna, utvrđen mu ranijim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana Klasa: UP/I-410-20/2012-001/07732, Urbroj: 513-007-24-10-2016-09 od 05. travnja 2016. Tvrdi kako je nakon donošenja naprijed navedenog rješenja, dana 13. rujna 2016. podnio zahtjev za povratom naplaćenog poreza na promet nekretnina u iznosu od 17.811,61 kunu, kao i zahtjev za povratom preknjiženoga povrata poreza na dohodak za 2015. u iznosu od 4.548,71 kunu, a koji iznos je preknjižen na račun poreza na promet nekretnina kao i zahtjev za naknadu troškova postupka i naknadu štete. Nadalje, navodi kako je rješenje o pljenidbi novčanih sredstava kojim je Ministarstvo financija, Porezna uprava protiv tužitelja pokrenula ovrhu zaprimljeno kod Financijske agencije dana 19. kolovoza 2016., a ovrha obustavljena dana 14. rujna 2016., prije proteka roka iz čl. 206. st. 4. Ovršnog zakona, Financijska agencija predmetno rješenje o ovrsi nije u cijelosti provela niti je izvršen kompletan prijenos zaplijenjenih sredstava s računa na račun Ministarstva financija, već su tužitelju dana 14. rujna 2016. odblokirana sredstva u ukupnom iznosu od 17.792,28 kuna. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i traži isplatu troška i štete u ukupnom iznosu od 201.425,53 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta proizlazi kako je poreznim rješenjem Klasa: UP/I-410-20/12- 01/17732, Urbroj: 513-07-24-10/2016-08 od 4. veljače 2016. tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina, kojeg se oslobađa u iznosu od 17.354,19 kuna te porez na promet nekretnina kojeg plaća u iznosu od 3.128,91 kuna, a koji iznos je tužitelj uplatio 26. veljače 2016.

8. Rješenjem Ministarstva financija - Porezne uprave, Ispostave za poreze građana, Klasa: UP/I-410-20/2012-007/17732, Urbroj: 513-007-24-10-2016-09 od 5. travnja 2016. ukinuta je točka 2.1. poreznog rješenja od 4. veljače 2016. te je tužitelju nalaženo da uplati porez na promet nekretnina u iznosu od 17.354,19 kuna, kojeg je bio oslobođen.

9. Dana 25. kolovoza 2016. tužitelju je preknjižen povrat poreza po godišnjoj poreznoj prijavi u iznosu od 4.548,71 kuna na račun poreza na promet nekretnina.

10. Nadalje, drugostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/16-01/1992, Urbroj: 513-04/16-3 od 5. rujna 2016. uvažena je žalba te poništeno porezno rješenje od 5. travnja 2016., a u ponovljenom postupku donijeto prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-410-20/2012-01/17732 od 13. rujna 2016. kojim se tužitelju utvrđuje porez na promet nekretnina kojeg tužitelj plaća u iznosu od 3.128,91 kuna.

11. Porezno tijelo je postupajući po zahtjevu tužitelja za povratom ovršenih sredstava u iznosu od 17.811,61 kunu, uvidom u informacijski sustav poreznog tijela, utvrdilo kako je tužitelj 26. veljače 2016. uplatio iznos od 3.182,91 kuna.

12. Nadalje, utvrđeno je kako tužitelj ostvaruje pravo na povrat uplaćenog poreza na promet nekretnina u iznosu od 4.548,71 kunu, koji iznos predstavlja preknjižen povrat poreza po godišnjoj poreznoj prijavi.

13. Porezno tijelo je utvrdilo kako je novčani iznos tužitelju uplaćen na ime poreza na promet nekretnina uredno vraćen, a novčani iznos koji potražuje u predmetnom zahtjevu odnosi se isključivo na troškove za koje on smatra da su nastali tijekom vođenja poreznog postupka, a da se ne radi o ovršenim sredstvima, kako to tužitelj pogrešno navodi u predmetnom zahtjevu.

14. Odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 69/97., 153/02., 22/11. i 143/14.) propisano je da osoba koja plati porez na promet nekretnina, kamate, troškove prisilne naplate ili novčanu kaznu koju nije bila obavezna platiti ima pravo na povrat plaćenih, odnosno više plaćenih iznosa.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

16. Prema ocjeni ovog Suda, obzirom kako iz sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi da je tužitelj na ime obveze poreza na promet nekretnina platio iznos od 4.548,71 kuna, a koji iznos nije bio obvezan platiti, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako tužitelj, u smislu odredbe članka 21. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, ostvaruje pravo na povrat uplaćenog poreza na promet nekretnina u navedenom iznosu.

17. Tužitelj je u svom zahtjevu za povrat od 15. rujna 2016. zatražio povrat od 22.360,32 kuna, međutim, iz sadržaja spisa predmeta ne proizlazi kako je tužitelj navedeni iznos uplatio poreznom tijelu na ime obveze poreza na promet nekretnina. Dakle, tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio materijalnim dokazom. S druge strane, iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je rješenjem od 14. rujna 2016. obustavljena ovrha u iznosu od 17.806,11 kuna (str. spisa 24) te iz specifikacije izvršenja osnove plaćanja FINA-e od 22. rujna 2016. proizlazi kako je obustavljeno/opozvano plaćanje iznosa od 17.792,28 kuna (str. 33. spisa).

18. Slijedom navedenog, sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

19. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 201.425,53 kuna, valja kazati kako obzirom na ocjenu suda da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, ne nalazi se osnovanim ni zahtjev tužitelja za naknadu štete. Također, valja navesti kako tužitelj u predmetnom sporu nije niti dokazao nastanak štete dokazao, slijedom čega zahtjev nije osnovan.

20. Stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

21. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 15. prosinca 2021.

S U T K I N J A

Nela Mešin, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, J. J. iz Z.

2. Tuženiku, Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1

3. U spis

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po

pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana