REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4836/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. B.L., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 18. rujna 2020., broj: 511-12-36/05-3-2403-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. B.L., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.
II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okr. B.L. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. B.L. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. B.L. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 500,00 kuna.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. B.L. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru navodi da ne bježi od odgovornosti te opisuje okolnosti događaja zbog kojih je prekoračio brzinu kretanja, ima registrirani OPG, robu dostavlja prema potrebi na kućnu adresu ili trajekt, navedenog dana upao je u prometnu gužvu i povećao brzinu kretanja kako bi stigao na odredište. Moli da mu se ukine zaštitna mjera B kategorije jer mu je vozačka dozvola neophodna zbog posla, a za njihovo gospodarstvo izrečena kazna je prevelika, budući se muče s radom i prodajom proizvoda i nije u mogućnosti istu platiti.
7. Međutim, uz puno uvažavanje navoda prigovora, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
7.1. Naime, za prekršaj iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna predstavlja, najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za počinjeni prekršaj.
7.2. Prvenstveno, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bilo dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. B.L. nije učinio, pa su navodi prigovora o materijalnoj situaciji koja bi bila osnovom ublažavanja novčane kazne, u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja. Priznanje prekršaja samo za sebe nema značaj naročite olakotne okolnosti za ublažavanje kazne te po ocjeni ovog suda, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a da nisu utvrđene naročite olakotne okolnosti za izricanje blaže kazne od propisane, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
8. Ispitujući, nadalje, odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, cijeneći težinu počinjenog prekršaja (radi se o prekoračenju brzine koja neznatno, za 2,6 km/h prelazi granicu koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za predmetni prekršaj i zakonski temelj za mogućnost izricanja zaštitne mjere), činjenicu da prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice, svijest okrivljenika o počinjenom prekršaju te okolnost da okrivljenik, prema podacima u spisu nije osuđivana osoba, niti se protiv njega vodi neki drugi postupak, ovaj drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa na cestama, pa samim time ne postoji potreba i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka ili kako bi se preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Ovaj sud je imao u vidu odredbu čl. 51. a Prekršajnog zakona kojom je propisano načelo razmjernosti kod izricanja zaštitnih mjera, koji obvezuje da zaštitna mjera treba biti u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti.
9. Stoga, bilo je osnove za djelomično prihvaćanje prigovora okrivljenika te je ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri kao u t. I. izreke ove presude.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine", broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. prosinca 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
