R. H. O. sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-1036/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. B., OIB: …, S.,

kojeg zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u

S., protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. L.,

odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 11.studenoga 2021.god. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 15.prosinca 2021.godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovu dodataka na plaću, te po osnovu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.07.2017. do 30.09.2017. godine u ukupnom iznosu od 853,66 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 853,66 kuna teče od 15. listopada 2017. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.296,87 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15.prosinca 2021.god. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 234,38 kn, tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 26.kolovoza 2020.god. ponio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine-specijaliste hitne medicine u timu 1 HM do 18.lipnja 2018.god., te da je tuženik tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće i to s osnova dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, dodatka za prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama. Temeljem prednjeg, tužitelj traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 17.svibnja 2021.god., isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti temeljem dodataka na plaću, te po osnovu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja za razdoblje od 1.srpnja 2017.god. do 30.rujna 2017.god. u iznosu od 853,66 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 14.rujna 2020.godine tuženik poriče navode iz tužbe, protivi se tužbenom zahtjevu u pogledu osnova i visine, jer je tuženik tužitelju obračunavao plaću sukladno važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka. Ističe i prigovor zastare.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih listića plaće za utuženo razdoblje, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno- financijske poslove D. K., dipl.oec od 28.ožujka 2021.god. pa je na

temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine-specijaliste hitne medicine u timu 1 HM.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, temeljem odredbe čl. 57.st.1. i

2. KU/13, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, temeljem čl. 59. Dodatka KU-a te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

8. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove D. K. od 28.ožujka 2021.god. utvrđeno je da tužitelju za razdoblje od 1.srpnja 2017.god. do 30.rujna 2017.god. tuženik nije obračunao i isplatio dodatke na plaću za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 853,66 kn (kolona broj 13. Tablice 1, kao prilog vještačenja ), a razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1.srpnja 2017.god. do 30.rujna 2017.god. u iznosu od 0,00 kn (kolona br. 16. Tablice 2.kao prilog vještačenja), sveukupno 853,66 kn, kako je prikazano u koloni 17. Tablice broj 2. Vještak je obračun izvršio na način da je dodatak za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunao na sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu kako je to tuženik radio, posljedica čega bi bio pogrešno izvršen obračun naknade plaće tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

8.1. Na nalaz i mišljenje vještaka K. punomoćnici parbenih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke isto u cijelosti prihvaća.

9. Člankom 57. st. 1. i 2. KU/2013 određeno je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima.

10. Dana 01. listopada 2015. stupio je na snagu Dodatak I. KU/13 ("Narodne novine" br. 96/15., dalje Dodatak I. KU) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja.

11. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26.ožujka 2018.god. (Narodne novine broj 29/18, dalje KU/2018), a primjenjuje se od 26. ožujka 2018.god., te sadrži identične odredbe kao KU/2013, odnosno odredba čl. 55. KU/2018 sadržajno je identična kao i odredba čl. 57. KU/2013, dok je odredba čl. 57. KU/2018 sadržajno ista kao i odredba čl. 59. KU/2013.

12. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 35/19) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27.ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 (Narodne novine broj 78/19) do 31.listopada 2019., a Dodatkom II. KU/2018 (Narodne novine broj 92/19) nadalje do 31.prosinca 2022.

13. Stoga, kako tužitelju KU/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

13.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika s položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za živote i zdravlje ljudi neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, te iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

13.2. Ovo pravo tužitelja je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće,

uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.

13.3. Dakle, tužitelj, a kako mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovu čl. 57. i 59. KU/2013 i Dodatka I. KU, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad (jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe čl. 58. KU/2013 s dodacima iz odredbe čl. 57. KU/2013, a što ovdje nije slučaj). Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g., kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

14. Imajući u vidu prednje, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu ukupnog iznosa od 853,66 kn po osnovu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (budući da mu je po vještaku K. isplaćena naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu od 853,66 kn temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, kako je to tužitelj pravilno i zatražio tužbenim zahtjevom, a kao u točki I izreke presude.

15. Tuženik je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan. 15.1. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

15.2. Tužba je podnesena 26.kolovoza 2020.god., a tužitelj potražuje razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1.srpnja 2017.god. do 30.rujna 2017.god., što dalje znači da nije protekao zastarni rok od 5 godina za potraživanje za rujan 2017.god., a koje dospijeva na naplatu 15.listopada 2017.god.

17. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14. i 70/19 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) pa budući da je tužitelj u cijelosti uspio u svom konačno uređenom zahtjevu od 17.svibnja 2021.god., to istome pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 25 bodova, za sastav podneska od 21.rujna 2020.god. i 17.svibnja 2021.god. po 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 12.ožujka i 11.studenoga 2021.god. po 25 bodova, od 19.svibnja 2021.god. 6,25 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 1.437,50 kn, na ime PDV-a iznos od 359,37 kn, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 1.500,00 kn, ukupno iznos od 3.296,87 kn, dok je za više zatraženo, za iznos od 234,38 kn, tužitelj odbijen u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 15.prosinca 2021.god., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

U Splitu, 15.prosinca 2021.godine

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika