REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 156 Povrv-2179/2019-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika P. O. iz Z., OIB:…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 5. studenog 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 15. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice K. V. u Z., poslovni broj Ovrv-286/2019 od 25. veljače 2019. kojem je naloženo tuženiku P. O. isplatiti tužitelju V. i o. d.o.o. iznos od 549,06 kn (slovima: petsto četrdeset devet kuna i šest lipa) sa zateznim kamatama od 13. veljače 2019. pa do isplate, kao i iznos od 29,82 kn (slovima: dvadeset devet kuna i osamdeset dvije lipe), te se odbija tužbeni zahtjev. II Odbija se zahtjev tužitelja V. i o. d.o.o. za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 14. veljače 2019. javna bilježnica K. V. u Z. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-286/2019 od 25. veljače 2019. kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo da tužitelju plati iznos od 549,06 kuna za isporučene vodne usluge zajedno sa zateznim kamatama u iznosu od 29,82 kuna obračunatim na, kako tužitelj tvrdi, pojedinačne iznose kako su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 13. veljače 2019., a nadalje sve do isplate po propisanoj stopi. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka, i to nastale troškove u iznosu od 160,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, te predvidive troškove u iznosu od 430,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako nije vlasnik stana od 45 m2, u odnosu na koji je tužitelj izdao utužene račune. Dodatno pojašnjava kako živi u stanu od 90 m2, koji je u njegovom vlasništvu, te za isti plaća račune

3. Rješenjem od 28. svibnja 2019. sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, te je ukinuo provedene radnje, a i određeno je kako će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u nastavku postupka u bitnome navodi kako je upravo tuženik korisnik vodnih usluga vezano uz predmetnu nekretninu, pa je, kao takav, dužan podmiriti tužitelju naknadu za isporučenu uslugu. Također, pojašnjava kako se predmetno potraživanje odnosi na iznos po računima izdanim za tuženikovo korištenje vodnih usluga za razdoblje od siječnja pa do lipnja 2018.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 4 i 19 spisa), potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu (list 5 spisa), preslike računa (list 20-43 spisa), knjigovodstvenog stanja obveznika (list 44-46 spisa), zahtjeva (list 47 spisa), rješenja (list 48 spisa), zahtjeva za aneks ugovora (list 49 spisa), dopisa (list 50, 53 spisa), zahtjeva za provođenje naplate pričuve (list 51 spisa), tabličnog prikaza - naloga za pripis (list 52 spisa), naloga za teren (list 54 spisa), obavijesti o protupropisnoj gradnji (list 55 spisa), tabličnog prikaza - popisa suvlasnika (list 56 spisa), Odluke o cijenama vodnih usluga (list 57-60 spisa), Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o cijenama vodnih usluga (list 61-63 spisa), te Zaključka o davanju prethodne suglasnosti (list 64 spisa).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučene vodne usluge u razdoblju od siječnja do lipnja 2018. na adresi u Z., sistemskog broja objekta 09584919 u iznosu od 549,06 kuna.

8. Čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18; dalje u tekstu: ZoV) propisano je kako je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

9. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 4 spisa), te preslika utuženih računa (list 20-43 spisa) sud je utvrdio kako je tuženik bio evidentiran kao korisnik usluga tužitelja tijekom utuženog razdoblja, i to u odnosu na objekt na adresi u Z., sistemskog broja 09584919. Važno je napomenuti kako tužitelj tijekom postupka ne dostavlja matične evidencije iz kojih bi bilo vidljivona temelju čega je tuženik evidentiran kao korisnik vodnih usluga.

10. Navedeni dokumenti, dakle izvadak iz poslovnih knjiga i računi su, iako predstavljaju vjerodostojne isprave prema čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17), jednostrane evidencije tužitelja. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuženik tijekom postupka osporava da je vlasnik predmetne nekretnine, a tako i obveznik plaćanja, teret dokaza da je tuženik osnovano zaveden kao korisnik usluga, što tužitelj tijekom postupka i tvrdi, nalazi se na strani tužitelja (čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP).

11. Čitanjem zahtjeva od 18. kolovoza 2017. (list 47 spisa) sud je utvrdio kako je na istome istaknut tuženik kao "najmoprimac-vlasnik". Međutim, s obzirom da se navedeni zahtjev odnosi na izdavanje preslika dokumenata, a iz potpisa podnositelja je vidljivo da isti zahtjev nije podnio tuženik, navedeni zahtjev ne dokazuje činjenicu da je tuženik "najmoprimac-vlasnik", a što je navedeno na istome.

12. Nadalje, iz rješenja Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj - Građevinskog inspektorata od 16. listopada 1968. (list 48 spisa) razvidno je kako je investitoru P. V. i O. P. zabranjeno svako daljnje

izvođenje radova na dovršenju jednosobnog stana u potkrovlju na adresi u Z.

13. Čitanjem zahtjeva za provođenje naplate pričuve od 15. rujna 2005. (list 51 spisa) sud je utvrdio kako su se suvlasnici predmetne nekretnine obratili Gradsko stambeno-komunalnom gospodarstvu sa zahtjevom da se naplati pričuva i ostala komunalna davanja u odnosu na tavanski dio zgrade, gdje se nalazi bespravno sagrađen jednosobni stan od 45 m2, koji koriste O. od početka sedamdesetih godina. Iz navedenog dopisa nije razvidno da suvlasnici upućuju da predmetni stan koristi upravo tuženik.

14. Također, čitanjem naloga za teren Gradskog stambeno - komunalnog gospodarstva od 9. ožujka 2006. (list 54 spisa) sud je utvrdio kako je isti izdan radi terenske provjere kvadrature stana na adresi u Z. i to za

prostor na tavanu, površine 45,00 m2. Međutim, iz samog naloga za teren ne proizlazi da je terenska provjera doista izvršena, s obzirom da tužitelj tijekom postupka ne dostavlja nikakav dokument iz kojeg bi to bilo moguće utvrditi.

15. Isto tako, čitanjem popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 56 spisa) stambene zgrade,

sud je utvrdio kako je tuženik naveden kao vlasnik stana na trećem katu, površine 90,00 m2 (redni broj 8 popisa). Tijekom postupka i sam tuženik navodi kako je vlasnik stana površine 90,00 m2. Također iz istog popisa vidljivo je kako je tuženik naveden kao vlasnik prostora pod rednim brojem 10. Međutim iz predmetnog tabličnog prikaza nije razvidno u odnosu na koji prostor se tuženik navodi kao vlasnik.

16. Čitanjem dopisa o obavijesti Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 28. svibnja 2005. (list 55 spisa) razvidno je kako je Zaključkom o dozvoli izvršenja od 28. svibnja 2005. utvrđeno kako je rješenje istog Ministarstva od 26. rujna 2001. postalo izvršno. Tužitelj tijekom postupka ne dostavlja spomenuto rješenje od 26. rujna 2001., pa nije jasno na što se dopis o obavijesti uopće odnosi.

17. Također, potrebno je napomenuti kako iz ostale dokumentacije, koju tužitelj dostavlja tijekom postupka, nije vidljivo kako se ista nedvojbeno odnosi na tuženika. Naime, u zahtjevu za aneks ugovora od 21. listopada 2005. (list 49 spisa), kao i u dopisu od 21. studenog 2005. (list 53 spisa) navedeno je kako predmetni stan koristi gospodin Opalić, bez navođenja osobnog imena ili bilo kakvog drugog osobnog podatka iz kojeg bi se moglo utvrditi na koju osobu se navedeni dokument odnosi. Također, iz dopisa od 9. srpnja 1999. (list 50 spisa) razvidno je kako se isti odnosi na gospodina O. P., iz čega se također ne može utvrditi da se predmetni dopis odnosi upravo na tuženika. Stoga sud, prilikom donošenja odluke u ovom postupku nije uzeo u obzir predmetnu dokumentaciju s obzirom da to da ista nema utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari.

18. Isto tako, sud nije uzeo u obzir nalog za pripis od 24. listopada 2005. (list 52 spisa), s obzirom da se isti odnosi na naplatu zajedničke pričuve, a ne naknade za isporučene vodne usluge (što je predmet ovog postupka), pa se iz predmetnog naloga također ne mogu utvrditi okolnosti odlučne za odluku u ovom predmetu.

19. S obzirom na to da tijekom postupka tuženik spori da je vlasnik predmetnog stana, odnosno da živi u istom (te da je slijedom toga i obveznik plaćanja utužene tražbine), prema čl. 219. st. 1. ZPP-a, upravo na tužitelju je teret dokaza navedene okolnosti.

20. Tijekom postupka tužitelj dostavlja dokumentaciju iz koje sud nije mogao nedvojbeno utvrditi kako je tuženik vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine, odnosno da je isti, sukladno čl. 205. st. 2. ZoV-a, obveznik plaćanja. Sama činjenica da je tuženik evidentiran kao vlasnik predmetne nekretnine u evidencijama tužitelja i obveznik plaćanja predmetne naknade, ne znači da on to zaista i jest. Također, valja napomenuti da, iako izvadak iz poslovnih knjiga i računi predstavljaju vjerodostojne isprave, ne radi se o javnim ispravama prema čl. 230. ZPP-a.

21. Sud je, s obzirom da je teret dokaza navedene činjenice, kako je već navedeno u točki 10. obrazloženja ove odluke, na strani tužitelja, o postojanju iste zaključio primjenjujući pravilo o teretu dokaza (čl. 221.a ZPP-a), odnosno sud je utvrdio kako tuženik nije obveznik plaćanja utužene tražbine sukladno čl. 205. st. 2. ZoV-a.

22. Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 549,06 kuna zajedno sa zateznim kamatama obračunatim na pojedinačne iznose kako su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga, od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 13. veljače 2019., a nadalje do isplate po propisanoj stopi. Dakle, sud je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

23. Obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i na ranije spomenutom Zaključku broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

24. S obzirom na činjenicu da nije uspio u sporu, tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen, dok tuženik nije potraživao naknadu troškova parničnog postupka, pa je o trošku parničnog postupka odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 15. prosinca 2021.

Sutkinja:

Marija Šipek, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od osam dana od dana primitka presude. Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- tuženiku