REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1457/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., U., S.. M. na … , OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u U., protiv tuženika: 1. Grada U., U., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica M. G., zaposlenica i 2. I. v. d.o.o., B., OIB, … , kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u P., radi smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-529/2020-2 od 16. srpnja 2020., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovni broj Psp- 64/2019-11 od 9. prosinca 2019. ispravljeno rješenjem istog suda i poslovnog broja od 27. siječnja 2021., u sjednici održanoj 15. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-529/2020-2 od 16. srpnja 2020., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovni broj Psp- 64/2019-11 od 9. prosinca 2019.

2. Tuženici na taj prijedlog nisu odgovorili.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Pitanja koja je tuženik u reviziji postavio nisu važna za odluku u sporu pa samim tim ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Naime, tužitelj zahtijeva odgovor u vezi s tim predstavlja li konkretno postupanje drugotuženika Istarskog vodovoda d.o.o. (obustava isporuke pitke vode) smetanje tužiteljeva posjeda vežući ta pitanja za činjenicu drugotuženikova znanja da nekretninu koristi treća osoba (tužitelj) a ne njen vlasnik (prvotuženik Grad U.) kao i za tvrdnju da „nije preispitana“ usklađenost općih uvjeta isporuke vodnih usluga drugotuženika sa Zakonom o vodama, dok drugostupanjski sud odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika temelji na utvrđenju da je taj tuženik samo postupao po nalogu prvotuženika Grada U. kao vlasnika nekretnine koji je odjavio korištenje vodnih usluga, dok je u odnosu na prvotuženika tužiteljev zahtjev u ovoj parnici zbog smetanja posjeda prihvaćen.

5. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.