Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-471/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Š. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-72/2021-7 (K- 40/2014.) od 29. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Š. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-72/2021-7 (K-40/2014.) od 29. studenog 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-16/2013. od 30. svibnja 2014., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-30/2014-18 od 20. listopada 2014., protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog Š. K. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. studenog 2020. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno optuženi Š. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje u cijelosti ukinuti te „da ga se odmah pusti na bezuvjetnu slobodu“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj smatra da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, a premda tu žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, iz sadržaja žalbe se može iščitati da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi dani u pobijanom rješenju proturječni, nejasni te prepisani iz ranijih rješenja. Suprotno stavu žalitelja, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Š. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
5.1. Nadalje, premda žalitelj u dijelu žalbe ne spori postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela, ujedno u žalbi ističe da mu je nejasno i proturječno iz pobijanog rješenja na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje. Ponovno se žalitelju ističe da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. U pobijanom rješenju postojanje osnovane sumnje je dostatno analizirano iz perspektive nužnosti njenog jačanja prema kraju postupka s obzirom na poodmakli stadij rasprave, a sve sagledavajući u odnosu sa svim drugim procesno-pravnim relevantnim okolnostima, poglavito vodeći računa o načelu razmjernosti.
5.2. Naime, suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, posebno imajući u vidu kriminalnu količinu. Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je do sada u postupku pokazao dovoljan stupanj marnosti i nije bilo zastoja u postupanju. Bez značaja su pretpostavke optuženika u žalbi o tome kako će predsjednik raspravnog vijeća voditi raspravu u daljnjem tijeku postupka, kao i što je za očekivati u nastavku rasprave.
6. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su na strani optuženog Š. K. ostvarene one osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će on na slobodi pobjeći, kriti se i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, čime je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08, a ta opasnost je takvog intenziteta da se ne može za sada prevenirati blažim mjerama.
6.1. Opasnost od bijega kod optuženika prvostupanjski sud osnovano nalazi u činjenicama da optuženik nakon prvog ispitivanja 2014. više nije boravio na adresi prebivališta iako je prilikom prvog ispitivanja upozoren u smislu članka 272. stavka 2. ZKP/08. da je dužan odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni adresu, kao i na posljedice ako ne postupi prema toj obvezi te usprkos činjenici što je bio upoznat s time da je protiv njega podignuta optužnica. Pismena koja su dostavljana optuženiku su bila vraćana uz napomenu da je primatelj obaviješten, ali nije podigao pošiljku. Potom je pravilno utvrđeno da je optuženik 2015. odjavljen s adrese prebivališta u Č. te unatoč poduzetim mjerama adresa optuženika nije bila utvrđena, niti se sam javio sudu, nego je na temelju izdanog europskog uhidbenog naloga 18. rujna 2018. uhićen u U. K., a izručen R. H. 5. studenog 2020. Dakle, nije riječ o dragovoljnom pristupu optuženika pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, a uz navedeno, imajući u vidu brojnost, težinu i posljedice kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret potvrđenom optužnicom, doista je razumno za očekivati da će, puštanjem na slobodu, optuženik pobjeći te postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, a rizik od bijega kod optuženik je takve razine da se ne može prevenirati određivanjem jamstva ili nekom od mjera opreza. Zbog svega navedenog, s pravom je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženog Š. K. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. O ranijem bijegu optuženika i skrivanju u inozemstvu je već Visoki kazneni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište u svojim odlukama (II Kž-104/2021. od 9. travnja 2021. i II Kž-228/2021. od 8. srpnja 2021., II Kž-357/2021. od 30. rujna 2021.) pa su irelevantni navodi optuženika da opasnost od bijega ne postoji jer se „vršila manipulacija s njegovim prebivalištem, a PU Međimurska i ŽDO Varaždin lagali, muljali i prezentirali lažne činjenice sudskim vijećima“ jer on „nije je izvršio odjavu svog prebivališta“.
7. Okolnosti navedene u pobijanom rješenju koje govore o realno predvidivoj opasnosti od bijega kod optuženog Š. K., i po ocjeni drugostupanjskog suda ukazuju na zaključak da je protiv optuženog primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., za sada, jedina prikladna te nadalje nužna. Ni po ocjeni drugostupanjskog suda, svrhu zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor, u ovom trenutku, nije moguće ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi da ista svrha može ostvariti mjerama opreza, odnosno da je daljnje produljenje istražnog zatvora neosnovano, posebice imajući u vidu žalbene navode da će optuženik po puštanju na slobodu otići u U. K..
8. U žalbi se nadalje tvrdi da su „sva rješenja suda u 95% sadržaja copy-paste starih rješenja“, te da su se okolnosti zbog kojih je određen istražni zatvor promijenile i ne egzistiraju više. Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom optuženika na slobodu, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica i u kojem je rasprava u poodmaklom stadiju, pa nije u pravu optuženik da je trebalo navesti neki novi razlog za produljenje istražnog zatvora. Napominje se da je svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, pored sprečavanja bijega optuženika, u širem smislu njegovo dovođenje kao osobe lišene slobode pred nadležni sud i bespredmetni su žalbeni navodi koji svrhu produljenog istražnog zatvora dovode u odnos s postupanjem predsjednika raspravnog vijeća.
9. Optuženik u žalbi polemizira o primjeni odredbi članka 404. stavak 3. ZKP/08. smatrajući da je primjenom tog članka otpala svaka mogućnost da ometa i opstruira daljnje vođenje kaznenog postupka te da produljenje istražnog zatvora nema nikakvu svrhu. Međutim, takvi žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene, a bez značaja su pretpostavke optuženika u žalbi da se suđenje u daljnjem tijeku može provesti bez njegove prisutnosti i da više ne mora dolaziti na rasprave.
10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 15. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
