Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-209/2021-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. S., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11. i 144/12.,– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 19. studenog 2021. broj Kv I-50/2021. (Ik I- 183/2021.), u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem uvjetno je otpušten sa izdržavanja kazne zatvora zatvorenik K. S., a koji je presudom Općinskog suda u Sisku broj K-643/2015-14 od 17. lipnja 2019. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. u vezi članka 228. stavak 1. i članak 52. KZ/11. Određeno je da će sudac izvršenja nalogom odrediti datum otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust u roku od tri dana od pravomoćnosti tog rješenja, dok je utvrđeno da je prebivalište zatvorenika po izlasku na slobodu G., …, općina B. Istek zatvorske kazne zatvoreniku je 20. prosinac 2021.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za uvjetni otpust.
3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 51. stavak 2. ZIKZ-a, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na temelju kojeg je osnovano zaključio da su kod zatvorenika K. S. ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11., koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.
6. Naime, iako ispravo upire državni odvjetnik da su protiv zatvorenika u tijeku tri kaznena postupka, i zbog istovrsnog kaznenog djela, te da je jedan od njih nepravomoćno dovršen izricanjem bezuvjetne kazne zatvora, a koje okolnosti je prvostupanjski sud uzeo u obzir, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da su kaznena djela za koja se navedeni postupci vode počinjena 2014., dakle iz vremenskog perioda u kojem je počinjeno i kazneno djelo za koje trenutno izdržava kaznu zatvora, a nakon kojeg perioda nema podataka da bi zatvorenik počinio imovinska kaznena djela. Prvostupanjski sud ispravno navedene podatke povezuje sa činjenicom da se zatvorenik 2017. zaposlio kao vozač teretnog motornog vozila, a koji posao mu je osiguran i nakon izdržane kazne zatvora. Uz to zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat, pa kada se te okolnosti dovedu u vezu s njegovim primjerenim ponašanjem tijekom izdržavanja kazne zatvora i malim neizdržanim dijelom kazne, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da nije potrebno daljnje izdržavanje kazne zatvora te da je ostvarena svrha kažnjavanja, pa je ispravno odobren uvjetni otpust.
7. Stoga, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, pozivajući se na odredbu članka 59. KZ/11., smatrajući da dosadašnji tijek izvršavanja kazne nije postigao svoju svrhu, s obzirom na utvrđenu srednju vjerojatnost povrata kod zatvorenika i srednje do visok rizik od štete. Naime, smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procjeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora, u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, odnosno o njegovoj spremnosti za uključivanje u život na slobodi. Cijeneći prethodno navedene pozitivne okolnosti kod zatvorenika, a imajući u vidu i negativne okolnosti koje navodi državni odvjetnik, opravdano je uvjetno otpuštanje zatvorenika s izdržavanja kazne.
8. Suprotno stavu žalitelja, u kontekstu svega navedenog vjerojatnost kriminalnog povrata i rizik od štete nemaju odlučujući značaj za odluku o uvjetnom otpustu. To tim više kada se ima na umu zatvorenikovo ponašanje tijekom izdržavanja kazne te proces njegove resocijalizacije, koji u kontinuitetu teče uredno, a zatvorenik nije stegovno kažnjavan, nisu primjenjivane posebne mjere održavanja reda i sigurnosti, verbalizira kritičnost prema kaznenom djelu.
9. Stoga, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su ostvarene sve pretpostavke iz članka 59. KZ/11. za uvjetni otpust zatvorenika. Naime, radi se o zatvoreniku koji je izdržao više od tri četvrtine kazne zatvora na koju je osuđen, dok mu je istek kazne predviđen za 20. prosinca 2021. Nadalje, vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne je, očito, utjecalo na njega, pa se svrha kažnjavanja, može postići i nadziranom slobodom u okvirima uvjetnog otpusta.
10. Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. prosinca 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
