REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-1699/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika G. V. A., A-1011 W., R. A., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1348/2015 od 22. veljače 2021., 15. prosinca 2021.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1348/2015 od 22. veljače 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 75.352,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2014. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te zakonske zatezne kamate koje se određuju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena na iznos od 12.720,12 i to za razdoblje od 28. svibnja 2014. pa do 10. ožujka 2015. (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.554,00 kn (točka II. izreke). Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) jer je nakon dokaznog postupka utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).
2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom je naveo da su razlozi navedeni u presudi proturječni, a o pojedinim spornim činjenicama sud uopće nije dao razloge. Tuženik je naveo da je sporna njegova odgovornost za nastali štetni događaj, zatim uzročna veza između uništenja vozila u vlasništvu tužitelja i nastalih troškova u vidu potrebe najma zamjenskog vozila. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je osiguranik tuženika priznao isključivu odgovornost za štetni događaj te je u vezi utvrđenja te činjenice bilo potrebno provesti prometno vještačenje. Jednako tako, tuženik je predložio dokaze na okolnost postojanja uzročno posljedične veze koji također nisu izvedeni, već je tu vezu utvrdio na temelju saslušanja zastupnika po zakonu tužitelja i zaposlenice tužitelja te uvidom u prepisku s Auto-kućom B. od 9. studenog 2020. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, u ovome postupku trebalo je primijeniti materijalno pravo Republike Austrije te je nejasno kako je sud utvrdio da se imaju primijeniti odredbe prava Republike Hrvatske. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. ZPP, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Iz spisa proizlazi da je predmet spora naknada štete koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu prometne nezgode. Prometna nezgoda dogodila se 29. prosinca 2013. u Republici Austriji i u njoj su sudjelovala dva vozila, vozilo reg. oznaka ... u vlasništvu tužitelja i vozilo reg. oznake ... osigurano kod tuženika. U predmetnoj prometnoj nezgodi vozilo tužitelja pretrpjelo je štetu, i to u prosincu 2013. kada je za tužitelja puna sezona posla budući da se bavi organiziranjem različitih turističkih i skijaških događanja, te škola skijanja u zemlji i inozemstvu. Zbog toga je tužitelju bilo potrebno odmah zamjensko vozilo kao sredstvo rada kako bi se spriječila potencijalno mnogo veća šteta u vidu izgubljene zarade i narušenog poslovnog ugleda. Tužitelj je unajmio potrebno vozilo u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. ožujka 2014. za iznos od ukupno 86.062,50 kn. Zamjensko vozilo je bilo nužno unajmiti u tom razdoblju jer je stradalo posebno vozilo namijenjeno prijevozu skijaša koje se tada moglo kupiti samo uz prethodnu narudžbu i čekanje isporuke više od tri mjeseca. Uz navedeno, tužitelj je platio iznos od 262,60 EUR za prijevoz uništenog vozila od mjesta nesreće do depoa. S obzirom na to da je 10. ožujka 2015. tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 12.720,12 kn, to tužitelj u ovome parničnome postupku potražuje preostali iznos od 75.352,50 kn na ime naknade štete.
6. Tuženik se protivio osnovi i visini tužiteljeva potraživanja osporavajući odgovornost za nastanak štetnog događaja, te uzročno posljedičnu vezu između najma vozila u utuženom periodu i uništenja vozila u prometnoj nezgodi.
7. Prvostupanjski sud je ocijenio da postoji isključiva odgovornost tuženikova osiguranika za nastali štetni događaj. Nadalje, tužitelj se bavi turizmom te u razdoblju od 1. siječnja do 31. ožujka 2014. za trajanja skijaške sezone ima dogovorene klijente za školu skijanja na S., koji aranžman uključuje i prijevoz, pa iz tih razloga neophodno koristi prijevozno sredstvo i to produženo kombi vozilo jer osim samih klijenata prevozi i skijašku opremu. Nabava zamjenskog vozila nakon prometne nesreće koja se dogodila i u kojoj je bilo oštećeno tužiteljevo vozilo bila je neophodna da bi se mogli realizirati planirani poslovi zbog čega je tužitelj opravdano nabavio zamjensko kombi vozilo u nastavna tri mjeseca budući da se nije odmah moglo kupiti novo vozilo istih karakteristika jer se na takvo vozilo čekalo tri mjeseca. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev te naložio tuženiku da naknadi tužitelju utuženi iznos od 75.352,50 kn na ime naknade štete.
8. Prvostupanjski sud je utemeljio svoju odluku na odredbama hrvatskog materijalnog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima koji uređuje institut naknade štete ne obrazlažući u tom dijelu svoju odluku, odnosno, zbog čega smatra da se sporni pravni odnos među strankama treba razjasniti primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima, odnosno hrvatskog materijalnog prava.
9. U konkretnom slučaju riječ je o sporu s međunarodnim elementom, budući da tužitelj ima domicil u Republici Hrvatskoj, a tuženik ima domicil u Republici Austriji, odnosno oboje imaju domicil u državama članicama Europske unije. Stoga se na sporni pravni odnos treba primijeniti pravno obvezujući akt Europske unije, odnosno u konkretnom slučaju Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”).
10. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) ako nije drukčije propisano tom Uredbom, pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja je pravo one države u kojoj šteta nastane, bez obzira na to u kojoj državi je nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na državu ili države u kojoj nastanu posredne posljedice tog događaja.
11. U konkretnom slučaju prometna nezgoda se dogodila u Republici Austriji te je u toj državi članici Europske unije ujedno nastala i materijalna šteta (uništenje tužiteljeva vozila). Dovodeći u vezu činjenicu nastanka štetnog događaja s mjerodavnom odredbom Uredbe (EZ) br. 864/2007, proizlazi da se na pravni odnos među strankama treba primijeniti materijalno pravo Republike Austrije.
12. Razjašnjenja radi, ovaj sud ističe da je potrebno razlikovati mjesto nastanka štete od mjesta nastanka posrednih posljedica štetnog događaja. Naime, pojam mjesta nastanka štete ne može se tumačiti toliko opširno da bi obuhvatio svako mjesto na kojem se mogu osjetiti štetne posljedice događaja koji je već uzrokovao štetu koja je doista nastala na drugom mjestu. To znači da se taj pojam ne može tumačiti na način da uključuje mjesto gdje tužitelj tvrdi da je pretrpio (imovinsku) štetu (u konkretnom slučaju tužitelj je iznajmio kombi vozilo u Hrvatskoj i tvrdi da mu je to uzrokovalo štetu u visini cijene tog najma) zbog prvotno nastale štete koju je pretrpio u Republici Austriji. U ovome slučaju radi se o posrednoj posljedici štetnog događaja – prometne nezgode, a što ne utječe na određivanje mjerodavnog prava, a to je pravo države u kojoj je nastala šteta.
13. Pazeći stoga po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz č. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije moguće ispitati pravilnost primjene odredbi materijalnog prava jer o tome pobijana odluka ne sadrži razloge. Naime, tužiteljevo potraživanje treba promotriti kroz odredbe materijalnog prava Republike Austrije, a budući da prvostupanjski sud nije utvrđivao sadržaj austrijskog prava, zbog navedenog ne može se ni ispitati pravilnost pobijane odluke pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
14. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, tuženikova žalba je prihvaćena i pobijana presuda ukinuta.
15.U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu primjedbe iznesene u ovom ukidnom rješenju, te će prvenstveno utvrditi sadržaj materijalnog prava koje valja primijeniti na konkretan pravni odnos, te nakon toga donijeti novu na zakonu osnovanu odluku imajući u vidu određenja iz čl. 338. st. 4. ZPP-a, te će navesti u obrazloženju koje je odlučne činjenice i kojim dokazima utvrdio, te kako ih je ocijenio.
16. Odluka o troškovima iz točke II. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 15. prosinca 2021.
Sutkinja
Kamelija Parać, v.r.