REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž Us 25/2021-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00 i 51/01 – dalje: KZ/97), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 4. ožujka 2020. broj K-Us-11/2013-77, u sjednici održanoj 1. prosinca 2021. i 15. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se žalba opt. M. B., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba USKOK-a je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. M. B. zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 3. i 4. KZ/97 te ga je na temelju čl. 298. st. 4. KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

1.1. Na temelju čl. 80. KZ/97 opt. M. B. je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to 208.377 kg jednobaznog i dvobaznog baruta pakiranog u 1804 metalne bačve i 1431 drveni sanduk, a što je sve smješteno u 14/20-stopna kontejnera.

1.2. Na temelju čl. 79. KZ/97 prema opt. M. B. je primijenjena sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje u trajanju od deset godina računajući od pravomoćnosti sudske odluke s tim da će izvršenje kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja te mjere.

I Kž Us 25/2021-11

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1 uz primjenu čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08) optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 8.000,00 kuna, troškova vještačenja broda u iznosu od 6.387,00 kuna, troškova vještaka M. R. za pristup na raspravu u iznosu od 1.650,00 kuna, nagrade ovog vještaka u iznosu od 1.000,00 kuna putnog troška svjedoka A. G. za dva pristupa u iznosu od ukupno 4.667,18 kuna, troškova noćenja svjedoka u iznosu od 792,00 kuna, naknade na ime dnevnica u iznosu od 680,00 kuna, putnog troška za svjedoka J. N. u iznosu od 3.209,00 kuna i troška dvije dnevnice u iznosu od 340,00 kuna, te nagrade branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika G. C. u iznosu od 6.252,50 kuna.

2. Protiv te su presude žalbe podnijeli USKOK zbog odluke o kazni, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači“ i opt. M. B. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka te zbog povreda optuženikovih prava zaštićenih propisima citiranim u uvodu njegove žalbe (str. 1.), s prijedlogom (str. 99. obrazloženja žalbe) da „…potvrdi Zastaru izvršenja kazne zatvora…“.

3. Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Kako je optuženik u žalbi zahtijevao da ga se izvijesti o sjednici vijeća to je i učinjeno te su o sjednici vijeća uredno obaviješteni optuženik, braniteljica K. L. i državni odvjetnik, međutim, kako nitko od njih nije pristupio sjednica je na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalba optuženika je osnovana, a žalba USKOK-a je time postala bespredmetna.

6. Optuženik u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka (str. 6. obrazloženja žalbe) neosnovano tvrdi da sud prvog stupnja nije mogao prihvatiti izmjene optužnice USKOK-a od 27. veljače 2020., iz razloga jer se tužitelj nije žalio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2011., broj K-Us- 10/10-226 kojom je on bio proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. KZ/97, a ne zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 4. KZ/97 koje je bilo predmetom optuženja. Na ovaj način optuženik, iako to izrijekom ne navodi, prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 10. ZKP/08 (zabrana reformacije in peius), sugerirajući da u situaciji kada tužitelj nije navedenu presudu kojom je on bio osuđen zbog blažeg kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. KZ/97 žalbom pobijao zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponovljenom postupku nije mogao optužnicu precizirati na optuženikovu štetu kvalificirajući predmetno kazneno djelo po čl. 298. st. 4. i 3. KZ/97.

I Kž Us 25/2021-11

6.1. Međutim, kao što je to navedeno u obrazloženju odluke ovoga suda od 20. studenog 2013., broj I Kž-Us-12/13-6 (str. 6.), USKOK je naprijed citiranu prvostupanjsku presudu kojom je optuženik bio osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. KZ/97 žalbom pobijao formalno zbog povrede kaznenog zakona, a sadržajno zbog pogrešnog činjeničnog stanja ukazujući na pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da između optuženika M. B., J. N. i D. B. nije postojao prethodni dogovor u vezi kaznenog djela iz čl. 298. st. 4. i 3. KZ/97. Žalbom se ukazivalo da su izvedeni dokazi potvrdili tezu optužbe da je predmetno kazneno djelo iz čl. 298. st. 4. i 3. KZ/97 počinjeno u sastavu grupe, pri čemu je opt. B.1 preostalu dvojicu tada suoptuženika organizirao za prenošenje preko carinske crte, te se stoga u žalbenom prijedlogu i sugeriralo da se pobijana presuda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukine. Prema tome, u takvoj procesnoj situaciji, kada je USKOK u tijeku cijelog ovog kaznenog postupka, počam od žalbe podnesen protiv prvostupanjske presude od 29. siječnja 2009., broj K-60/03-298 kojom je opt. B.1 također bio proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. KZ/97, ustrajavao u tvrdnji iz prvotne optužnice da se radi o kaznenom djelu iz čl. 298. st. 4. i 3. KZ/97, on je mogao, nakon što je zbog zastare kaznenog postupka u odnosu na dio optužbe u žalbenom postupku 20. studenog 2013. donesena odbijajuća presuda I Kž-Us-12/13-6, u vezi tih okolnosti podneskom od 27. veljače 2020. (str. 372.) precizirati činjenični opis optužnice u odnosu na preostali dio optužbe ne povređujući time zabranu reformacije in peius.

6.2. Optuženik u žalbi u okviru postupovnih prigovora neosnovano tvrdi da mu nije dozvoljen uvid u spis, da mu nije omogućeno da kopira zapisnik o ispitivanju svjedoka D. B. iskaza kojeg je ovaj dao 23. prosinca 2019. pred Višim sudom u Podgorici, a ispitivanje je provedeno putem videokonferencijske veze iz Županijskog suda u Zagrebu, kao i da mu nije uredno dostavljena pobijana presuda od 4. ožujka 2020., broj K-Us-11/2013-77.

6.3. Naime, optuženik, kojega brani izabrana braniteljica K. L., odvjetnica iz R., je mogao svakodobno izvršiti uvid u spis i iz spisa kopirati određene dijelove, te su mu odobravani takvi zahtjevi (str. 2911., 2916., 2917., 2941., 2966. i dr.), a na gotovo identičan prigovor o nemogućnosti uvida u spis već je bilo odgovoreno u prethodnoj odluci ovoga suda od 20. studenog 2013. (str. 5., 4. odlomak obrazloženja), tako da optuženik očito neosnovano ustrajava u ovoj potpuno neutemeljenoj žalbenoj tvrdnji. Nadalje, optuženik je bio nazočan u P. prilikom ispitivanja svjedoka B.2 (list 358.) te je optuženik svjedoku i postavljao pitanja i isticao primjedbe, tako da nikakve nepravilnosti u provođenju ove dokazne radnje nije bilo, a iz stanja spisa i dostavnice (list 651.) proizlazi da je optuženiku prvostupanjska presuda uredno dostavljena na adresu u Crnoj Gori putem Osnovnog suda u Herceg Novom, tako da je i u ovom dijelu žalba optuženika neosnovana.

6.4. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka jer sud prvog stupnja nije počinio postupovne povrede na koje ukazuje njegova žalba, a nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

I Kž Us 25/2021-11

7. Optuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u svojoj izuzetnoj opširnoj žalbi (99 stranica) uz čitav niz prigovora ističe i prigovor da u ovom kaznenom postupku nije mogao biti osuđen zbog predmetnog kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. i 4. KZ/97 jer da je Grčka, koja ga je izručila Republici Hrvatskoj, za to kazneno djelo odbila zahtjev za njegovo izručenje. Ove je svoje navode optuženik u obrazloženju žalbe (str. 75.-76.) konkretizirao na način da je djelomično citirao: zahtjev za izručenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske klase: 720-04/07-01/140, broj :514/07-01-01-09-7 od 1. rujna 2009. koji je upućen Grčkoj, odluku o izručenju Ministra pravde, transparentnosti i ljudskih prava Republike Grčke, protokol 35781 FEA 1268 od 3. lipnja. 2010., odluku broj 95/2009 Savjeta Atenskog Apelacionog Suda i odluku Vrhovnog suda Republike Grčke, 5. Krivično Odjeljenje br. 415/2020. U optuženikovoj žalbi se vrlo konkretno citira izreka odluke Vrhovnog suda Republike Grčke, iz koje bi proizlazilo da je pod toč. a) djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika kao tražene osobe preinačena prvostupanjska odluka Savjeta Atenskog Apelacionog Suda na način da je poništen dio prvostupanjske odluke u dijelu koji se daje pozitivno mišljenje o izručenju tražene osobe za izdržavanje kazne po broju K- 60/03/29.01.2009., odluke suda u Rijeci u Hrvatskoj za djelo izbjegavanja carinske kontrole (krijumčarenje po Grčkom zakonu), s mišljenjem da za ovo djelo nije dozvoljeno izručenje i to zbog toga što između Grčke i Hrvatske nije zaključen sporazum po članu 5. Evropske Konvencije o Izručenjima povodom poreskih prekršaja (carina, carinskih poreza, transakcija) i zbog toga što Hrvatska, nasuprot Grčkoj (zakon 2514/1997), nije ratificirala propise koji obavezu države potpisnice da izručuju o izručenju počinitelje prekršajnih carinskih propisa. Citira se i dio odluke Vrhovnog suda Republike Grčke pod toč. b). izreke kojom je odbijena žalba tražene osobe u ostalom dijelu u kojem je prvostupanjski sud dao pozitivno mišljenje o izručenju tražene osobe za krivična djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksploziva i za falsificiranje javnih isprava. Nadalje, citira se i daljnji dio navedene odluke Vrhovnog suda Republike Grčke u kojoj je pod toč. A. naređeno izručenje i predaju Vlastima Hrvatske, B. M. od oca K. i majke M. koji je rođen ..., u B. u Crnoj Gori, radi izdržavanja kazni koje su mu dosuđene, pod brojem K-60/03 od 29.01.2009., u odsustvu odluke Suda u Rijeci u Hrvatskoj samo (pod a.) i to samo za krivična djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksploziva i (pod b.) i za falsificiranje javnih isprava. U citiranoj se odluci između ostalog navodi i slijedeće: „…,navedeni ne može biti krivično gonjen, suđen ili pritvoren u državi u kojoj se izručuje radi izvršenja kazne ili ma koje druge kaznene mjere, niti može biti podvrgnut ma kojem lišavanju lične slobode niti može biti izručen trećoj državi za druga krivična djela koja su učinjena prije njegovog izručenja, osim za ona za koje se traži njegovo izručenje i za koje se naređuje putem ove naše odluke njegovo izručenje.“

7.1. Iz ovih žalbenih prigovora proizlazi da se žalbom optuženika problematizira pitanje povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08 jer bi ova okolnost, da je Grčka optuženika izručila zbog drugih kaznenih djela (iz čl. 335. st. 2. i čl. 312. st. 2. KZ/97), a odbila ga je izručiti zbog predmetnog kaznenog djela iz čl. 298. st. 4. i 3. KZ/97, u odnosu na to kazneno djelo, isključivala kazneni progon i optuženik, u smislu načela specijaliteta iz čl. 40. st. 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 - dalje: ZOMPO), ne bi mogao biti zbog toga osuđen u Republici Hrvatskoj.

I Kž Us 25/2021-11

7.2. Kako bi se provjerili ovi žalbeni navodi optuženika, a budući da u spisu ne postoji dokumentacija vezana za optuženikovo izručenje, niti je optuženik u žalbi dostavio odluke koje u žalbi citira, to je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 474. st. 2. ZKP/08, od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprječavanje korupcije zatražio dokumentacija vezana za ekstradiciju opt. M. B. iz G. Međutim, u dopisu tog tijela od 3. prosinca 2021. je odgovoreno da ministarstvo ne raspolaže s odlukom o izručenju optuženika koje je izvršeno 15. srpnja 2020. jer da je ministarstvo o izručenju obaviješteno putem NCB Interpol Z. te je ukazano na mogućnost da se rješenje o izručenju nalazi u spisu NCB Interpol Z. Nakon što je sukladno navedenom od NCB Interpola Z. zatražena sporna dokumentacija o izručenju, dopisom od 14. prosinca 2021. je dobiven odgovor da je uvidom u arhivirani spis koji se odnosi na izručenje M. B. iz G. u Republiku Hrvatsku utvrđeno da se rješenje o izručenju ne nalazi u spisu. Uz navedeno pisano očitovanje NCB Interpol Z. je dostavio dokumentaciju na grčkom jeziku koja je Interpolu u Z. dostavljena pri izručenju, u kojoj (iako nije prevedena na hrvatski jezik) se citiraju isti poslovni brojevi odluka na koje se optuženik u žalbi poziva i to zahtjev za izručenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, odluka Apelacionog suda u Ateni, odluka Vrhovnog suda Republike Grčke i dopis grčkog ministarstva pravosuđa Republici Hrvatskoj u vezi navedenog izručenja.

7.3. Prema tome, iz svih ovih okolnosti proizlazi da je optuženik navedenim prigovorima s uspjehom doveo u pitanje potpunost, a stoga i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, iako optuženik u dosadašnjem tijeku postupka nije izrijekom isticao prigovor da postoji zapreka za kazneni progon u smislu povrede načela specijaliteta iz čl. 40. st. 2. ZOMPO-a, (doduše u pojedinim podnescima koje je podnosio osobno odnosno putem S. S. S. I.., npr. list 3022, 3427, 3443, optuženik je ukazivao da je potrebno pribaviti dokumentaciju o ekstradiciji koje u spisu nema) te je u žalbi (list 3434.) koju je podnio protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2011., broj K-Us-10/10, također bio djelomično citirao odluku Vrhovnog suda Grčke br. 415/2010. Povodom tih navoda ovaj je sud u odluci od 20. studenog 2013., broj I Kž-Us-12/13-6, kojom je prihvaćanjem žalbe opt. M. B. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe USKOK-a ta odluka ukinuta u odnosu na kazneno djelo iz čl. 298. st. 3. KZ/97 zbog kojeg je opt. M. B. bio proglašen krivim, u obrazloženju (str. 10., 3.) naveo da će prvostupanjski sud pribaviti dokumentaciju koja se odnosi na izručenje opt. B.1 i razmotriti navode u tom pravcu, budući da optuženik time ukazuje na procesnu zapreku za vođenje ovog kaznenog postupka.

7.4. Međutim, u ponovljenom postupku sud prvog stupnja nije u dokaznom postupku u pogledu ove odlučne činjenice izvodio dokaze i nije pribavio odluku temeljem koje je optuženik iz Grčke izručen u Republiku Hrvatsku kako bi se utvrdilo je li uopće moguć kazneni progon za kazneno djelo iz čl. 298. st. 4. i 3. KZ/97, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te je prihvaćanjem optuženikove žalbe pobijana presuda ukinuta.

I Kž Us 25/2021-11

7.5. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će prije svega od Republike Grčke pribaviti dokumentaciju temeljem koje je optuženik izručen Republici Hrvatskoj, te nakon toga izvesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge, te će nakon njihove savjesne ocjene, kako pojedinačne, tako i na temelju ocjene svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

8. Iz naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.