REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 285/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenih djela iz članka 106. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. studenoga 2018. broj K-59/17, u sjednici održanoj 15. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 20. studenoga 2018. broj K- 59/17., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) oslobođen je optužbe M. M. da bi počinio jedno kazneno djelo trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 1. KZ/11. (točka 1. presude) i tri teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 1. te članka 152. stavka 1. KZ/11. (točke 2., 3. i 4. presude). Nadalje je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. – 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika, punomoćnika oštećenice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

I Kž 285/2019-4

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalba tvrdi da prvostupanjski sud prilikom ocjene iskaza oštećene M. A. kao neuvjerljivog nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir prirodu kaznenih djela koja su predmet ovog postupka, a koja su vrlo stresna te izazivaju nelagodu i sram kod oštećenika. Slijedom toga, žalitelj smatra da određene nelogičnosti u iskazima takvih oštećenika treba pripisati upravo navedenoj naravi samih kaznenih djela. Suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda žalitelj dani iskaz oštećenice ocjenjuje vrlo detaljnim i okolnosnim te smatra da taj iskaz, uz iskaze ostalih svjedoka koji imaju posredna saznanja, predstavlja zatvoreni krug indicija na temelju kojega se sa sigurnošću može zaključiti da je optuženik počinio predmetna kaznena djela.

6.1. Žalitelj je u pravu kada ističe vrlo osjetljivu narav ovih kaznenih djela, što zasigurno utječe na kvalitetu iskaza oštećenika, kao i da izravna saznanja o inkriminiranim radnjama mogu imati samo oštećenici jer se takva kaznena djela u pravilu ne događaju u nazočnosti trećih osoba. Međutim, upravo zbog toga što kod takvih kaznenih djela iskaz oštećenika predstavlja temeljnu i najvažniju dokaznu snagu za utvrđivanje odlučnih činjenica taj iskaz, zbog navedenih okolnosti, mora imati određene kvalitete da bi bio prihvaćen kao vjerodostojan i uvjerljiv odnosno kao uporište za osuđujuću presudu.

6.2. Oštećena M. A. je svoj iskaz dala na dokaznom ročištu i jedino u neposrednoj nazočnosti stručne suradnice suda koja je sudjelovala u njezinom ispitivanju s osobitom obazrivošću, strpljenjem i podrškom, a što je sve vidljivo iz snimke njezinog ispitivanja. Unatoč tome, njezin iskaz ima brojne nedostatke i stoga ne može poslužiti kao osnova ili jedna od osnova za donošenje osuđujuće presude. Primjerice, oštećenica u svom iskazu nije dala niti približno vremensko određenje za bilo koji od tri nasilna spolna odnošaja za koja je rekla da ih je pretrpjela od strane optuženika, kao što nije niti približno odredila vrijeme kada ju je optuženik navodno počeo prisiljavati na prošnju. Upravo zato što su takvi događaji traumatični za njihove žrtve i ostavljaju posljedice na njihov život te na njihovu psihu, logično i životno je za očekivati da bi oštećenoj M. A. trebalo ostati u sjećanju barem približno vrijeme njihovog odvijanja, ako se već ne može sjetiti točnog vremenskog određenja, a što ovdje nije slučaj. U tom pogledu također treba napomenuti kako u ovom konkretnom slučaju ne postoje neki konkretniji podaci niti u drugim dokazima izvedenim u ovom postupku pa stoga nije jasno od kuda državni odvjetnik crpi saznanja da bi se optuženi događaji dogodili upravo krajem veljače 2013. (točka 2. optužnice), tijekom

I Kž 285/2019-4

svibnja 2013. (točka 3. optužnice) i tijekom ožujka 2013. (točka 4. optužnice) odnosno od siječnja 2013. do lipnja 2014. (točka 1. optužnice). Pored toga, u njenom iskazivanju nedostaje logični slijed zbivanja budući da se njezin iskaz u većem dijelu sastoji od fragmentarnih opisa nekih situacija kojima nije moguće utvrditi početak i kraj, a ti opisi su isprekidani stavovima i asocijacijama oštećenice za koje se ne može ustanoviti odnose li se uopće na optuženika ili eventualno i na neke druge osobe ili događaje. Zbog svega toga njezin je iskaz, i po ocjeni suda drugog stupnja, krajnje neuvjerljiv, nesuvisao i konfuzan.

6.3. Uz ove nedostatke sadržajnog karaktera treba uzeti u obzir da su i ispitani svjedoci S. A., Lj. R., V. B. i B. M. također u svojim iskazima izjavili da se oštećenici ne može vjerovati; svjedoci N. S. i N. Š. su naveli da je oštećenica manipulativna osoba, dok su svjedoci N. S., Lj. R., B. M., A. R., N. Š., G. P. i B. B. izjavili da se ista nije mogla pomiriti s prekidom odnosa s optuženikom, a niti s njegovom novom vezom, zbog čega je, prema svjedocima N. S. i T. G., javno prijetila da će optuženika strpati u zatvor na deset godina. Pri tome ju je svjedokinja Lj. R. okarakterizirala kao osvetoljubivu osobu, a više svjedoka je također spomenulo da se oštećnica počela žaliti na optuženika u smislu da je prisiljava na spolne odnose i na prošnju tek nakon prekida njihovog dotadašnjeg bliskog odnosa.

6.4. Prema tome, osim što iskaz oštećenice ima značajne i bitne sadržajne nedostatke, ona se ne može smatrati niti objektivnim, a niti pouzdanim izvorom informacija jer je osjećala izraziti animozitet i zamjeranje prema optuženiku koji je u jednom trenutku, protivno njezinoj želji, okončao njihov odnos i potom odmah ušao u novu emocionalnu vezu s T. G.. Stoga je, po ocjeni ovog suda, neutemeljen žalbeni stav državnog odvjetnika da je iskaz oštećene M. A. detaljan i okolnosan te da ga kao takvog treba prihvatiti.

6.5. Niti iskazi ostalih trinaestero svjedoka ne pružaju valjanu podlogu za zaključak o počinjenju kaznenih djela koja se stavljaju na teret optuženiku. Naime, od svih tih svjedoka samo troje svjedoka, i to B. B., G. P. i M. H. su naveli da je optuženik prisiljavao oštećenicu da prosi te da im se oštećenica požalila da je optuženik prisiljava na spolne odnose, odnosno da je siluje. Međutim, pri ocjeni njihovih iskaza valja cijeniti činjenicu da ovo troje svjedoka zamjeraju optuženiku njegovo arogantno ponašanje prema štićenicima udruge "Optimist", dok su s druge strane prijateljski naklonjeni oštećenici pa ih se zbog navedenih okolnosti u konkretnoj situaciji ne može smatrati dovoljno nepristranima i objektivnima. Osim toga puno veći broj svjedoka koji su određeno vrijeme živjeli u zajedničkom domaćinstvu s optuženikom i oštećenicom (svjedoci N. S., S. A., B. M., E. E. i T. G.), odnosno u istom stambenom prostoru koji je bio razdvojen pregradom (svjedokinja Lj. R.), nisu vidjeli niti su bilo kada čuli da bi optuženik prisiljavao oštećenicu na spolne odnose ili na prošnju, a niti vjeruju pričama oštećenice o tim istim okolnostima, iz razloga koji su već spomenuti pod točkom 6.3. ove odluke. Činjenica da bi oštećena M. A. prosila upravo pod prisilom optuženika je dodatno opovrgnuta time što su je pojedini svjedoci, N. S., S. A., B. M., E. E. i N. Š. (S.) vidjeli da prosi i nakon njezinog prekida kontakata s optuženikom, i to na isti način i na istim lokacijama kao što se navodi i u optužnom aktu.

I Kž 285/2019-4

6.6. Nadalje, nema sumnje da je odnos između oštećenice i optuženika bio vrlo buran te obilježen vrlo čestim fizičkim i verbalnim sukobima koje je većinom inicirala oštećenica i u kojima je aktivno sudjelovala, a o čemu su iskazivali gotovo svi ispitani svjedoci. Takvi sukobi su isto tako znali rezultirati napadom optuženika na oštećenicu te je zbog toga u dva navrata, i to 9. ožujka 2014. (zabilješka o dojavi) i 8. lipnja 2014. (bolnička prijava i podaci o prekršajnoj kažnjavanosti optuženika) pozvana i policija. Upravo na te i slične događaje se odnose iskazi svjedoka N. S., S. A., B. M., E. E., A. R., N. Š., G. P., V. B., M. H. i bolnička prijava od 8. lipnja 2014., koje žalitelj detaljno citira kao argumente u pravcu kaznene odgovornosti optuženika. Pri tome žalba izdvaja iz konteksta pojedine navode tih osoba, međutim propušta imati u vidu one dijelove iskaza svjedoka N. S., S. A., B. M., E. E., A. R., N. Š. i V. B., koji dovode u pitanje tvrdnje oštećenice o nasilnim spolnim odnosima i prisiljavanju na prošnju od strane optuženika.

6.7. Dakle, dokazi o fizičkim i verbalnim konfliktima između optuženika i oštećenice, na koje se žalba poziva, kao i kritički stav pojedinih svjedoka prema optuženiku zbog njegovog dominantnog ponašanja prema osobama u svojoj okolini, nisu dovoljni za nedvojbeni zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti za inkriminirana postupanja niti u dovoljnoj mjeri potkrepljuju iskaz oštećenice, u smislu dokazanosti takvih postupanja.

6.8. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka te analizom svih izvedenih dokaza i njihovim međusobnim dovođenjem u vezu, pravilno zaključio kako nije dokazano da bi optuženik počinio kaznena djela činjenično opisana i pravno označena u izreci pobijane presude pa stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Slijedom navedenog trebalo je žalbu državnog odvjetnika, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 15. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.