Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-3865/2020-3
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Dubravke Srečec Fletko, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača A. M. iz Z., OIB: ..., radi provedbe jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, odlučujući po žalbi vjerovnika B. K. d.o.o., Zagreb, OIB: ..., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Sp 5507/19 od 11. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika B. K. d.o.o., te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Sp 5507/19 od 11. kolovoza 2020.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača A. M., točkom II. izreke zaključen je predmetni postupak, točkom III. izreke oslobođen je potrošač preostalih obveza u odnosu na vjerovnike kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke rješenja.
2.Prvostupanjsko rješenje pobija vjerovnik B.K. d.o.o. iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a) koji se propis primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 75/15 i 104/17, dalje: SZ-a), u svezi čl. 23. i 79.o. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15 i 67/18, dalje : ZSP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba vjerovnika nije osnovana.
5.1.Donoseći pobijano rješenje, sud prvog stupnja utvrđuje da je F. a. (dalje: FINA), 25. travnja 2019. dostavila prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, da se potrošač nije očitovao da li je suglasan s provođenjem predmetnog postupka, pa da se smatra da je s istim suglasan, da je sud po službenoj dužnosti pribavio podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (dalje: Očevidnik) o imovini potrošača, da je potrošač u neprekinutoj blokadi 3395 dana, da je uvidom u Evidenciju dohodaka i primitaka Porezne uprave utvrdio da potrošač ostvaruje novčani dohodak po osnovi plaće u prosječnom mjesečnom iznosu od 3.540,92 kn, te pozivom na čl. 173. st.2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 142/12 i dr., dalje: OZ-a) utvrđuje da se imovina potrošača sastoji od prosječnog mjesečnog primanja od 2.655,68 kn. Nadalje, uvidom u evidenciju MUP- a, Agencije, Visokog trgovačkog suda, Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, Ministarstva utvrđuje da potrošač nema nikakvih pokretnina ili prava u vlasništvu, te uvidom u Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra, utvrđuje da potrošač nije vlasnik nekretnina, da vjerovnici u povodu poziva iz oglasa objavljenog na mrežnoj stranici e-oglasna ploča suda, nisu izvjestili sud o postojanju imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.
5.2.Shodno tome sud prvog stupnja zaključuje da su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke za otvaranje i zatvaranje jednostavnog postupka stečaja na imovinom potrošača, budući da je vrijednost imovine potrošača manja od 10.000,00 kn, pa pozivom na čl. 79.g. st.1. ZSP-a odlučuje kao u točkama I. i II. izreke, a pozivom na čl. 79.g. st.4. ZSP-a, oslobađa potrošača preostalih obveza u odnosu na osnove plaćanja vjerovnika navedenih u čl. 79.a. ZSP-a, na način pobliže naveden u točki III. izreke rešenja.
6.Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st.2. u svezi čl. 381. ZSP-a, uz daljnju primjenu čl. 10. SZ-a, te čl. 23. i čl. 79.o. ZSP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
7.1.Neosnovanim drži ovaj sud žalbene navode vjerovnika da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje postupka jednostavnog stečaja potrošača, iz razloga jer da je iz Očevidnika razvidno da su osnove za plaćanje žalitelja, zavedena u Očevidniku, kraće od 3 godine, točnije od 28. studenog 2017.
7.2.Kraj činjenice da je iz sadržaja prijedloga za provedbu jednostavnog stečaja potrošača FINE navedeno da je potrošač u neprekidnoj blokadi 3395 dana, a FINA je javnopravno tijelo koje sudu dostavlja podatke iz evidencije koju je ovlaštena voditi i za sud su relevantni podaci koje je ona dostavila, to su protivno tumačenju vjerovnika, u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja propisane čl. 79.a st. 2. ZSP-a.
7.3.Podredno se napominje da u prilog pravilnosti kako stava prvostupanjskog suda, a tako i ovog žalbenog suda,govori shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 995/2021 od 14. rujna 2021. (dalje: Rev 995/21). Naime, prema pravnom shvaćanju tog suda, trajanje razdoblja od tri godine u smislu iz čl. 79.a. st. 2. ZSP-a utvrđuje se na temelju trajanja ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi FINA, a ne samo obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja.
8.1.Isto tako nije ovome sudu prihvatljiva ni tvrdnja vjerovnika u dijelu u kojem smatra da zbog toga što se u ovakvim postupcima oslobađaju svojih obveza i potrošača čije su obveze evidentirane u Očevidniku kraće od 3 godine, da smatra da je vjerovnicima uskraćeno primjereno vremensko razdoblje u kojem bi pokušali namiriti svoju tražbinu, što da predstavlja povredu njihovih prava, diskriminira vjerovnike čije su tražbine manji novčani iznosi.
8.2.U svezi ove tvrdnje, također se skreće pažnja na stajalište koje je izneseno u prethodno citiranoj odredbi Vrhovnog suda, a iz kojeg u bitnome proizlazi:
-da iako se u postupku jednostavnog stečaja potrošača, potrošač trajno oslobađa svoje obveze namirenja vjerovnikove tražbine, uskraćivanje vjerovnicima primjerenog vremenskog razdoblja da pokušaju namiriti svoju tražbinu na zakonitom predmetu ovrhe ne predstavlja povredu njihovih prava, niti bi se diskriminiralo vjerovnike tražbina manjeg iznosa u odnosu na ostale vjerovnike, niti bi se dovelo u pitanje i smisao vođenja sudskih postupaka, a niti bi bila oduzeta sadržajno pravna snaga sudskim odlukama u kojima su utvrđene takve tražbine,
-da je ZSP-a stupio je na snagu 1. siječnja 2016., dok je Zakon o izmjenama i dopunama ZSP-a, kojim je dodan čl. 79.a, stupio na snagu 1. siječnja 2019.,
-da je potreba za donošenjem sada važećeg ZSP-a proizlazila iz potrebe učinkovitijeg rješenja problema prezaduženosti fizičkih osoba,
-da je opći cilj tog Zakona i uvođenja instituta stečaja potrošača, razviti sustav koji će rezultirati stvaranjem uvjeta insolventnim potrošačima za reprogramiranje njihovih obveza ili novi početak, a vjerovnicima omogućiti ravnomjerno namirenje njihovih tražbina, dok su posebni ciljevi ZSP-a stvaranje uvjeta da se kroz neformalne (neinstitucionalne) i formalne (institucionalne) okvire postigne dogovor između vjerovnika i potrošača oko restrukturiranja postojećih tražbina, stvaranje uvjeta za odgovorno i ekonomski racionalno ponašanje potrošača te rasterećenje sustava od bezuspješnih i višestrukih ovršnih postupaka,
-da je svrha i cilj ZSP-a omogućiti dijelu insolventnih građana, koji su u tzv. "dugotrajnoj blokadi" za relativno male iznose, da u ubrzanom i pojednostavljenom postupku namire vjerovnike iz imovine koja je za to podobna i da se oslobode od preostalog duga, zatim osigurati primjenu Zakona i na onim općinskim sudovima na kojima nema osoba koje su zainteresirane obavljati dužnost povjerenika, kao i doraditi pojedine odredbe sada važećeg Zakona.
8.3.Nadalje, je za istaknuti da je iz obrazloženja odluke Rev 995/21, razvidno i to da se vodilo računa i o testu razmjernosti, da prema stajalištu Vrhovnog suda RH, donošenje predmetnog zakona predstavlja pravno valjano ("zakonito") miješanje države u imovinska prava adresata, da ima legitimni cilj: povećanje socijalne zaštite i sprječavanje produbljivanja dužničke krize, jer je riječ o mjeri koja je razmjerna cilju s obzirom na to da su sva ograničavajuća pravna pravila prikladna za ostvarenje postavljenog legitimnog cilja, a nisu (oštrija) stroža no što je to neophodno i ne nameću prekomjerni teret vjerovnicima.
8.4.Shodno iznesenom, neutemeljenom se ukazuje žalbena tvrdnja vjerovnika o navodnoj diskriminaciji i oduzimanju prava vjerovnicima da se pokušaju naplatiti u odnosu na tražbine koje nisu starije od 3 godine.
9.Shodno tome, prednje iznesene žalbene tvrdnje, koje se tiču isključivo osnove za plaćanje žalitelja, ni na koji način ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja o neprekidnom trajanju blokade računa potrošača, odnosno da su u vrijeme donošenja pobijanog rješenje bile ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 79.a st. 2. ZSP-a.
10.Zbog tih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu vjerovnika, potvrditi rješenje suda prvog stupnja, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a u svezi čl.23. i 79.o. ZSP-a.
U Rijeci 15. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
